Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Pn-132/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao slijednika iza pokojnog tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on kao slijednik iza pokojnog tužitelja JF iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv prvotuženika Luke Rijeka d.d., Rijeka, Riva 1, OIB: 92590920313, zastupanog po punomoćniku CF, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenka Mrakovčića i Bojana Milića iz Rijeke i drugotuženika Triglav Osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, Regijskoj podružnici Jadran, Erazma Barčića 3, 51000 Rijeka, zastupanog po punomoćniku Viktoru Pezelju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavlak & partneri u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljeve punomoćnice, Maje Buljan Gržetić, odvjetnice u Rijeci, prvotuženikova punomoćnika CF, odvjetnika u [adresa], te drugotuženikove punomoćnice ŽFP, odvjetnice u [adresa], **.**.2026.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se prvotuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, 51000 Rijeka, OIB 92590920313 i drugotuženiku TRIGLAV OSIGURANJU d.d., Antuna Heinza 4, 10000 Zagreb, OIB 29743547503, Regijskoj podružnici Jadran, Erazma Barčića 3, 51000 Rijeka, da solidarno na ime naknade dijela štete po osnovi povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje isplate tužitelju ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.880,95 EUR, koji iznos predstavlja drugotuženikovo osigurateljno pokriće predmetnog štetnog događaja, a prvotuženiku LUKA RIJEKA d.d. se nalaže da tužitelju ŽF na iznos glavnice od 25.880,95 EUR isplati i zatezne kamate koje teku počem od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva 18. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se prvotuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, 51000 Rijeka, OIB 92590920313, da na ime naknade štete tužitelju ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati daljnji iznos od 147.293,43 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
a) na iznos od 112.019,05 EUR na ime preostale štete po osnovi povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje počem od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva dana 18. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a),
b) na iznos od 27.808,55 EUR na ime troškova smještaja u Obiteljskom domu za starije i nemoćne osobe, Graberec 24, 10342 Dubrava, za razdoblje od 9. siječnja 2015. do 23. svibnja 2023. na svakomjesečni iznos tog troška počem od 15-og dana u tekućem mjesecu a za prethodni mjesec pa do isplate, i to na iznos od:
-232,27 EUR počem od 15. veljače 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. ožujka 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. travnja 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. svibnja 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. lipnja 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. srpnja 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. kolovoza 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. rujna 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. listopada 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. studenog 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. prosinca 2015. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. siječnja 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počam od 15. veljače 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. ožujka 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. travnja 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. svibnja 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. lipnja 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. srpnja 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. kolovoza 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. rujna 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. listopada 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. studenog 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. prosinca 2016. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. siječnja 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počam od 15. veljače 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. ožujka 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. travnja 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. svibnja 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. lipnja 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. srpnja 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. kolovoza 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. rujna 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. listopada 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. studenog 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. prosinca 2017. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. siječnja 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. veljače 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. ožujka 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. travnja 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. svibnja 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. lipnja 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. srpnja 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. kolovoza 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. rujna 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. listopada 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. studenog 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. prosinca 2018. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. siječnja 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počam od 15. veljače 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. ožujka 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. travnja 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. svibnja 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. lipnja 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. srpnja 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. kolovoza 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. rujna 2019. god. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. listopada 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. studenog 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. prosinca 2019. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. siječnja 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. veljače 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. ožujka 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. travnja 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. svibnja 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. lipnja 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. srpnja 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. kolovoza 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. rujna 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. listopada 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. studenog 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. prosinca 2020. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. siječnja 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počam od 15. veljače 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. ožujka 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. travnja 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. svibnja 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. lipnja 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. srpnja 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. kolovoza 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. rujna 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. listopada 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. studenog 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. prosinca 2021. pa do isplate,
-265,45 EUR počem od 15. siječnja 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. veljače 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. ožujka 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. travnja 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. svibnja 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. lipnja 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. srpnja 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. kolovoza 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. rujna 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. listopada 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. studenog 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. prosinca 2022. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. siječnja 2023. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. veljače 2023. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. ožujka 2023. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. travnja 2023. pa do isplate,
-331,81 EUR počem od 15. svibnja 2023. pa do isplate,
-235,48 EUR počem od 15. lipnja 2023. pa do isplate,
po kamatnoj stopi od 12% godišnje za razdoblje od 15. veljače 2015. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a),
c) na iznos od 7.465,83 EUR na ime izgubljene zarade na svakomjesečni iznos gubitka te zarade počem od 15-og dana u tekućem mjesecu a za prethodni mjesec pa do isplate, i to na iznos od:
- 15,48 EUR počem od 15. svibnja 2014. pa do isplate,
- 67,12 EUR počem od 15. lipnja 2014. pa do isplate,
- 67,42 EUR počem od 15. srpnja 2014. pa do isplate,
- 58,63 EUR počem od 15. kolovoza 2014. pa do isplate,
- 75,71 EUR počem od 15. rujna 2014. pa do isplate,
- 58,93 EUR počem od 15. listopada 2014. pa do isplate,
- 58,63 EUR počem od 15. studenog 2014. pa do isplate,
- 75,90 EUR počem od 15. prosinca 2014. pa do isplate,
- 58,63 EUR počem od 15. siječnja 2015. pa do isplate,
- 67,12 EUR počem od 15. veljače 2015. pa do isplate,
- 59,53 EUR počem od 15. ožujka 2015. pa do isplate,
- 67,12 EUR počem od 15. travnja 2015. pa do isplate,
- 58,93 EUR počem od 15. svibnja 2015. pa do isplate,
- 75,60 EUR počem od 15. lipnja 2015. pa do isplate,
- 58,93 EUR počem od 15. srpnja 2015. pa do isplate,
- 58,63 EUR počem od 15. kolovoza 2015. pa do isplate,
- 75,60 EUR počem od 15. rujna 2015. pa do isplate,
- 58,93 EUR počem od 15. listopada 2015. pa do isplate,
- 88,33 EUR počem od 15. studenog 2015. pa do isplate,
-152,25 EUR počem od 15. prosinca 2015. pa do isplate,
-160,44 EUR počem od 15. siječnja 2016. pa do isplate,
-160,44 EUR počem od 15. veljače 2016. pa do isplate,
-144,07 EUR počem od 15. ožujka 2016. pa do isplate,
-160,44 EUR počem od 15. travnja 2016. pa do isplate,
-152,25 EUR počem od 15. svibnja 2016. pa do isplate,
-169,44 EUR počem od 15. lipnja 2016. pa do isplate,
-152,25 EUR počem od 15. srpnja 2016. pa do isplate,
-160,44 EUR počem od 15. kolovoza 2016. pa do isplate,
-160,44 EUR počem od 15. rujna 2016. pa do isplate,
- 36,09 EUR počem od 15. listopada 2016. pa do isplate,
- 66,78 EUR počem od 15. listopada 2016. pa do isplate,
- 95,28 EUR počem od 15. studenog 2016. pa do isplate,
- 95,28 EUR počem od 15. prosinca 2016. pa do isplate,
- 95,28 EUR počem od 15. siječnja 2017. pa do isplate,
- 94,26 EUR počam od 15. veljače 2017. pa do isplate,
- 94,26 EUR počem od 15. ožujka 2017. pa do isplate,
- 94,26 EUR počem od 15. travnja 2017. pa do isplate,
- 94,26 EUR počem od 15. svibnja 2017. pa do isplate,
- 94,26 EUR počem od 15. lipnja 2017. pa do isplate,
- 94,26 EUR počem od 15. srpnja 2017. pa do isplate,
- 90,91 EUR počem od 15. kolovoza 2017. pa do isplate,
- 90,91 EUR počem od 15. rujna 2017. pa do isplate,
- 90,91 EUR počem od 15. listopada 2017. pa do isplate,
- 90,91 EUR počem od 15. studenog 2017. pa do isplate,
- 90,91 EUR počem od 15. prosinca 2017. pa do isplate,
- 90,91 EUR počem od 15. siječnja 2018. pa do isplate,
- 89,40 EUR počam od 15. veljače 2018. pa do isplate,
- 89,40 EUR počem od 15. ožujka 2018. pa do isplate,
- 89,40 EUR počem od 15. travnja 2018. pa do isplate,
- 89,40 EUR počem od 15. svibnja 2018. pa do isplate,
- 89,40 EUR počem od 15. lipnja 2018. pa do isplate,
- 89,40 EUR počem od 15. srpnja 2018. pa do isplate,
- 84,97 EUR počem od 15. kolovoza 2018. pa do isplate,
- 84,97 EUR počem od 15. rujna 2018. pa do isplate,
- 84,97 EUR počem od 15. listopada 2018. pa do isplate,
- 84,97 EUR počem od 15. studenog 2018. pa do isplate,
- 84,97 EUR počem od 15. prosinca 2018. pa do isplate,
- 84,97 EUR počem od 15. siječnja 2019. pa do isplate,
- 83,04 EUR počem od 15. veljače 2019. pa do isplate,
- 83,04 EUR počem od 15. ožujka 2019. pa do isplate,
- 83,04 EUR počem od 15. travnja 2019. pa do isplate,
- 83,04 EUR počem od 15. svibnja 2019. pa do isplate,
- 83,04 EUR počem od 15. lipnja 2019. pa do isplate,
- 83,04 EUR počem od 15. srpnja 2019. pa do isplate,
- 73,40 EUR počem od 15. kolovoza 2019. pa do isplate,
- 73,40 EUR počem od 15. rujna 2019. pa do isplate,
- 73,40 EUR počem od 15. listopada 2019. pa do isplate,
- 73,40 EUR počem od 15. studenog 2019. pa do isplate,
- 73,40 EUR počem od 15. prosinca 2019. pa do isplate,
- 73,40 EUR počem od 15. siječnja 2020. pa do isplate,
- 72,13 EUR počam od 15. veljače 2020. pa do isplate,
- 72,13 EUR počem od 15. ožujka 2020. pa do isplate,
- 72,13 EUR počem od 15. travnja 2020. pa do isplate,
- 72,13 EUR počem od 15. svibnja 2020. pa do isplate,
- 72,13 EUR počem od 15. lipnja 2020. pa do isplate,
- 72,13 EUR počem od 15. srpnja 2020. pa do isplate,
- 69,55 EUR počem od 15. kolovoza 2020. pa do isplate,
- 69,55 EUR počem od 15. rujna 2020. pa do isplate,
- 69,55 EUR počem od 15. listopada 2020. pa do isplate,
- 69,55 EUR počem od 15. studenog 2020. pa do isplate,
- 69,55 EUR počem od 15. prosinca 2020. pa do isplate,
- 69,55 EUR počem od 15. siječnja 2021. pa do isplate,
- 68,52 EUR počam od 15. veljače 2021. pa do isplate,
- 68,52 EUR počem od 15. ožujka 2021. pa do isplate,
- 68,52 EUR počem od 15. travnja 2021. pa do isplate,
- 68,52 EUR počem od 15. svibnja 2021. pa do isplate,
- 68,52 EUR počem od 15. lipnja 2021. pa do isplate,
- 20,11 EUR počem od 15. srpnja 2021. pa do isplate,
po kamatnoj stopi od 12% godišnje za razdoblje od 15. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III Iznad iznosa od 173.174,38 eura, a do zatražene svote od 352.113,74 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
IV Nalaže se prvotuženiku LUKA RIJEKA d.d., Riva 1, 51000 Rijeka, OIB 92590920313, da naknadi tužitelju ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 66.824,35 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama počem od donošenja prvostupanjske presude (1. rujna 2026.) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (iznad 66.824,35 eura, a do zatraženih 214.329,87 eura) tužiteljev zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe (sadržajem podneska tužitelja od 17. veljače 2026.) povećanjem tužbenog zahtjeva.
Obrazloženje
1. Prvotni tužitelj JF podnio je 18. siječnja 2016. tužbu protiv trgovačkih društava 1. Betalgis plus d.o.o., 2. Luka Rijeka d.d. i 3. Triglav osiguranje d.d. U navedenom podnesku njezin podnositelj tvrdi da je zaposlenik prvotno označenog prvotuženika Betalgis Plus d.o.o. Rijeka, Koblerov trg 2, kao lučko-transportni radnik temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 21. ožujka 2010., da je 26. travnja 2014. u poslovnom prostoru drugotuženika LUKA RIJEKA d.d., Rijeka, u terminalu za rasuti teret u Bakru, Senjska 169, doživio tešku ozljedu na radu kad je radeći na presipnom mjestu skladišnog mosta upao u tzv. "bunker" i nošen zajedno sa ugljenom preko transportnih traka bačen u skladište ugljena u Boxu 1, u dubinu od 10 -ak metara, da je povodom nezgode obavljen očevid policije i očevid Inspekcije rada, da je odvezen u KBC Rijeka, Lokalitet Sušak gdje da su obavljene sve moguće pretrage i u tim postupcima da nije bilo spomena da bi on te zgode bio u alkoholiziranom stanju, niti je to na bilo koji način evidentirano u dokumen taciji Policije i Inspekcije. Nadalje, navodi da je Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku obavijestio njega i njegova oca HF da Zavodu nije postavljen zahtjev niti da su dostavljeni uzorci za analizu alkohola u krvi i mokraći. U kompletnoj medicinskoj dokumentaciji da nigdje nije bilo ni traga ni spomena o eventualnoj njegovoj alkoholiziranosti. Ukazuje da je u ozljedi na radu zadobio izuzetne, po život opasne, teške ozljede: teška ozljeda kralježnice, kompresija leđne moždine, kontuzija pluća i niz teških udaraca po tijelu. U teškom, besvjesnom, stanju da je odvezen u KBC Rijeka, Lokalitet Sušak, gdje je oko četiri dana bio bez svijesti, da su mu obavljene sve pretrage i RTG snimanje kralježnice i pluća, da su mu obavljene i dvije operacije te da je u bolnici bio oko tri mjeseca. Nakon toga, u nepokretnom stanju da je prebačen u [adresa] gdje boravi na liječenju šest mjeseci, do 9. siječnja 2015., a odatle da je prebačen i smješten u Obiteljski dom za stare i nemoćne osobe Graberec 24, 10342 [adresa] gdje da i boravi u vrijeme podnošenja tužbe. Iz te tragične ozljede na radu da je trpio je i trpi, a i trpjet će sljedeću štetu: kroz ovih više od godinu i pol dana liječenja pretrpio je fizičke boli različitog intenziteta, uglavnom patnju koju je teško i opisati, danas, kao 46- godišnjak, ostao je 100%-tni invalid, potpuno je nepokretan, u invalidskim kolicima, noge su mu sasvim nepokretne, a rukama nije u stanju držati ni pribor za jelo, tako da je stalno upućen na potpunu tuđu pomoć. Upravo da je nakon obavljene invalidske obrade pred priznanjem invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad (i nesposobnosti za život), po dolasku svijesti pretrpio užasan strah zbog čega što ga je snašlo, strah za budućnost, a ne može zaboraviti što je doživio dok je «putovao» transportnom trakom i na kraju padao sa visine od nekih 10-tak metara, da mu je zaostalo i jako nagrđenje u vidu ožiljka na leđima i desnom ramenu, da je prikovan u invalidskim kolicima, cijelo vrijeme od ozljede do dana podnošenja tužbe, a očito i do kraja života, da je bio i bit će upućen na cjelodnevnu pomoć stručne osobe ustanovama za smještaj ovako teških invalida. Od smještaja u Domu od 9. siječnja 2015. pa sve do siječnja 2016. (12 mjeseci), da je platio za smještaj u Domu ukupno 47.500,00 kn, samo za prvi mjesec smještaja 3.500,00 kn, a nastavno sukladno priloženom "Aneksu ugovora" od 9. veljače 2015. po 4.000,00 kn mjesečno, kroz ovih više od godinu i pol boravka na [adresa], u [adresa] i sada i u Domu u Graberecu da je imao velike prijevozne troškove jer on ima samo oca HF koji vodi brigu o njemu i nužno ga posjećuje. Obzirom da je u teškom fizičkom i psihičkom stanju, daleko od kuće, otac da ga gotovo svaki tjedan posjećuje u Domu (put od Rijeke do Doma i natrag), da je u Dom oca prevozio svojim automobilom TF iz [adresa], a po jedan put VF i ZF, da su svi ti prijevozni troškovi bili najmanje 20.000,00 kn, Uz to, prvotni tužitelj da je cijelo vrijeme bolovanja trpio štetu u vidu umanjenih mjesečnih primanja za iznos od 500,00 kn mjesečno, tako da je za 20 mjeseci bolovanja, do kraja 2015., izgubio na zaradi 10.000,00 kn. Povodom ovog teškog stradavanja da je podnio tuženima zahtjev za naknadu štete 20. svibnja 2015., uz svu potrebnu dokumentaciju, ali da su se prvotno označeni prvotuženik Betalgis Plus d.o.o. Rijeka i drugotuženik LUKA RIJEKA d.d., Rijeka oglušili na taj zahtjev, dok da je trećetuženik TRIGLAV OSGIURANJE d.d. Zagreb na taj zahtjev odgovorio ocu tužitelja dopisom od 21. listopada 2015., odbijajući zahtjev kao neosnovan. Predmetnim ozljeđivanjem, liječenjem i zaostalim posljedicama došlo je kod njega do povrede prava osobnosti po fizičko i psihičko zdravlje, da se odgovornost prvotuženika i drugotuženika temelji na odredbama Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima, dok se odgovornost trećetuženika temelji na ugovornom osiguranju s prvotuženikom, i to po polici broj [broj police], osiguranju opće odgovornosti - osiguranju iz djelatnosti. Po citiranoj polici osiguranja odgovornost trećetuženika i osigurateljno pokriće iznosi 195.000,00 kn. Postavlja tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 2.177.500,00 kuna sa zateznim kamatama. Potražuje i parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu od 24. veljače 2016. (str. 62 do 65 spisa) prvotno označeni prvotuženik Betalgis Plus d.o.o. Rijeka, u bitnom, osporava odgovornost za štetu nastalu predniku tužitelja, kao i visinu iste. Navodi kako tužba temelji njegovu odgovornost na činjenici što je isti poslodavac prvotnog tužitelja te da je nesporno kritičnog dana JF upućen od strane njega na rad u prostoru drugotuženika LUKA RIJEKA d.d. Rijeka tj. terminalu u Bakru, gdje da je radio kao radnik kooperant, da je nastanak štete u neposrednoj uzročnoposljedičnoj vezi s neispravnim stanjem uređaja i opreme drugotuženika LUKE RIJEKA d.d. Rijeka, odnosno, protupropisnim korekcijama koje je isti učinio na uređajima, organizaciji rada u prostoru LUKE RIJEKA d.d. Rijeka koja da je protivna propisanim protokolima i propisima zaštite na radu, kao i postupanjem i radom samog tužiteljeva prednika, koji je posao obavljao na krajnje rizičan i nesmotren način, da je JF kod njega bio zaposlen kao lučki radnik, te da ga je kao poslodavac osposobio za rad na siguran način, da je redovno upućivan na provjere zdravstvene sposobnosti, da je prvotni tužitelj od početka rada kod njega radio na radnom mjestu u prostoru terminala za rasuti teret Bakar II, da je bio upućen u pravila zašite na radu i obavljanja rada na siguran način, o kojim je i postupao sve do ovog štetnog događaja. Navodi kako je JF, kao poslodavac, osigurao osobnu zaštitnu opremu i to zaštitnu kacigu, radne cipele sa zaštitnom kacigom, respirator, rukavice i radno odijelo, a kako to slijedi i iz Zapisnika Inspektorata rada priloženog uz tužbu i što ne bi trebalo biti sporno, da je JF neposredno nadređena osoba od strane njega bio ČF, na radnom mjestu poslovođe, međutim, da isti sukladno organizaciji rada u prostoru drugotuženika LUKE RIJEKA d.d., Rijeka tj. na terminalu Bakar II, nije bio prisutan tijekom rada radnika prvotuženika Betalgis Plus d.o.o. Rijeka, u smjeni, već da je neposredno rukovodeći na mjestu rada u trenutku nastanka štetnog događaja bio PF, radnik drugotuženika LUKE RIJEKA d.d., Rijeka koji je predniku tužitelja dao radne zadatke, da je JF, dakle, radio na način i u organizaciji kako mu je to naloženo od strane drugotuženika LUKE RIJEKA d.d., Rijeka, u prostoru i s opremom drugotuženika, da iz dokumentacije priložene uz tužbu slijedi da je drugotuženik izvršio preinake na tzv. «bunkeru» tj. otvoru na presipnoj traci na skladišnom mostu u koji da je upao radnik JF i to preinake na ogradi, samom otvoru na mjestu gdje da se originalno u tvorničkoj izvedbi stroja nalazi poklopac, naknadno da su zavarena vrata koja su vodila do unutrašnjosti "bunkera" i nedostaje tvornički izveden čistač povratne trake. Ujedno je, neposredno prije štetnog događaja, drugotuženik LUKA RIJEKA d.d., Rijeka 12. travnja 2014. izvršio preinaku radne platforme, na kojoj da je ograda s preširokim razmacima i okomitim ljestvama bez leđobrana, iznad starog podesta koji da je služio za kontrolu i čišćenje, da je drugotuženik LUKA RIJEKA d.d., Rijeka bio dužan takav stroj isključiti iz upotrebe do dovođenja u ispravno stanje, a što dokazuje i nalog Inspektorata drugotuženika. Nadalje, da je radnik JF krenuo izvoditi čišćenje pokretne trake, a da drugotuženik LUKA RIJEKA d.d., Rijeka nije zaustavio istu, te da je tužiteljev prednik, izvjesno svjestan rizika takvog nepropisnog i opasnog postupanja, po vlastitim riječima, prešao zaštitnu ogradu, stao jednom nogom na "ušku" zavarenu na rubu otvora, pri čemu da je "uška" pukla, zbog čega je on izgubio ravnotežu i pao. Smatra da je neposredni uzrok nastanka štete nepropisno i opasno stanje opreme i propust u organizaciji rada drugotuženika LUKE RIJEKA d.d., Rijeka, kao i samoinicijativno prelaženje sigurnosne ograde kod otvora «bunkera» od strane JF, te stajanje na opasnom i nesigurnom mjestu uređaja, a da mu takvo postupanje nije naredio niti se konkretni radnik uvjerio da posao može obaviti na siguran način, da je šteta nastala isključivom krivnjom radnika JF, odnosno, uz veliki stupanj suodgovornosti istog. Podnositelj odgovora na tužbu smatra da šteta nije posljedica njegova već je ista uzrokovana propustom drugotuženika LUKE RIJEKA d.d., Rijeka i radnjom samog JF, stoga da ne postoji odgovornost za štetu na njegovoj strani, da je isti u svemu postupao sukladno ugovoru zaključenim s drugotuženikom LUKOM RIJEKA d.d., Rijeka, te da je tražio u više navrata od drugotuženika LUKE RIJEKA d.d., Rijeka da mu dostavi upute za rad na siguran način na presipnoj traci i Tehnološke liste za pojedine vrste poslova na terminalu Bakar, no iste da je dobio tek nakon što se nesreća dogodila, nakon čega da se i organizacija rada na tom prostoru terminala Bakar kod drugotuženika LUKE RIJEKA d.d., Rijeka bitno promijenila. Također ističe da je, prema navodima svjedoka, radnik JF pio alkohol za vrijeme pauze na radnom mjestu, te da je zatražio od policijske postaje podatke o eventualnoj prisutnosti alkohola kod podnositelja tužbe, na što da mu je odgovoreno da je vještačenje povjereno Centru za forenzična ispitivanje Ivan Vučetić, Odjel kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, pa predlaže da sud službenim putem pribavi toksikološki nalaz. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva držeći se da je isti postavljen u previsokom iznosu. Također, osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem prednik tužitelja potražuje izgubljenu zaradu jer ne argumentira niti dokazuje na čemu se isti temelji, a radnik JF da je primao bolovanje u punom iznosu plaće. Dodatno ističe da je trećetuženik po polici osiguranja od nezgode zaključenoj s prvotuženikom Betalgis Plus d.o.o. Rijeka, radniku JF isplatio iznos od 30.000,00 kn i to 24. rujna 2015., te da bi JF trebao naknadno biti isplaćen i daljnji novčani iznos. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti u odnosu na njega, uz obvezu naknade prouzročenih parničnih troškova.
3. U odgovoru na tužbu od 22. veljače 2016. (str. 59 – 60 spisa) prvotno drugotuženik LUKA RIJEKA d.d., Rijeka, u bitnom, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine, u cijelosti kao neosnovane. Također, u cijelosti osporava da bi bio odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i predmetne štetu, da je JF zaposlenik prvotuženika Betalgis plus d.o.o. Rijeka, a ne njegov, da nije vlasnik predmetnog postrojenja, da je činjenica je, nadalje, da je do ozljeđivanja JF došlo isključivo krivnjom i propustima istoga, da radnik JF ne samo da je postupao suprotno pravilima struke, sigurnosnoj proceduri i pravilima zaštite na radu prilikom obavljanja predmetnog radnog zadatka - čišćenje presipnog mjesta, a o čemu je kao dugogodišnji radnik na istim poslovima o tome itekako bio upoznat, već da je u suprotnome svim pravilima zaštite na radu i sigurnosti općenito, samoinicijativno prešao sigurnosnu ogradu, a što da je sve u konačnici dovelo do nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja. Podnositelj odgovora na tužbu ne nalazi na svojoj strani nikakvu odgovornost za štetu, da ne može biti odgovoran za nastanak kritičnog događaja, budući da je tužiteljev prednik svojim propustima isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja u kojem je tjelesno ozlijeđen. Opreza radi, osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva po svim osnovama, kao previsoku i nerealno postavljenu. Predlaže da sud, temeljem odredbe članka 206. Zakona o paničnom postupku, pozove Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, Zagreb, da u svojstvu umješača stupi u ovu parnicu na njegovoj strani. Predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.
4. U odgovoru na tužbu od 23. veljače 2016. (str. 71 do 73 spisa) prvotno trećetuženik Triglav Osiguranje d.d., u bitnom, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne spori nastanak štetnog događaja od 26. travnja 2014. kada je JF doživio povredu na radu radeći kao lučko transportni radnik kod prvotuženika Betalgis Plus d.o.o. Rijeka, kao njegova osiguranika kod kojega je prvotuženik Betalgis Plus d.o.o. Rijeka u vrijeme nezgode imao zaključenu police osiguranja odgovornosti iz djelatnosti broj 010007123022 na osiguranu svotu od 195.000,00 kuna. Trećetuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer da je neposredni uzrok nezgode radnja JF, odnosno izvođenje radne operacije suprotno pravilima zaštite na radu, da je radnik JF, radeći na presipnom mjestu istovar drobljenog ugljena, samoinicijativno prešao sigurnosnu ogradu koja da se nalazila oko tzv. bunkera, stao na dio otvora tzv. uška koja da je zavarena na rubu otvora i rešetkao -čistio ugljen drvenom rešetkom iznad otvora i pokretne trake kada je uslijed njegove tjelesne težine od 120 kg uška pukla, a on da je propao na transportnu traku i s istom bio odbačen u dubinu od devet metara. U trenutku pada radnik JF da je bio pod utjecajem alkohola, bio je i osposobljen za rad na siguran način za poslove lučko transportnog radnika prema zapisniku od 18. travnja 2010. koji da je potpisan od strane tog radnika i stručnjaka zaštite na radu od strane poslodavca. Na prilaznom putu prema presipnom mjestu da je drugotuženik LUKA RIJEKA d.d. Rijeka postavio upute za rad na siguran način, a iste da su propisivale da se čišćenje vrši dok je traka u mirovanju, što u predmetnom slučaju da tužiteljev prednik nije poštivao, jer u sluča ju da je traka bila u mirovanju, da ne bi bio odbačen na dubinu od devet metara, te bi posljedice bile znatno blaže, da je radnik JF pri izvođenju radne operacije čišćenja presipnog mjesta postupao mimo uobičajenog načina rada, da je tužbeni zahtjev po svim vidovima štete previsoko postavljen te istoga osporava. Predlaže da sud odbije tužbenim zahtjev u cijelosti. Potražuje naknadu sudske pristojbe odgovora na tužbu, a eventualno i troškove zastupanja.
5. U odnosu na aktivnu legitimaciju, podnositelj tužbe JF je tijekom postupka umro **.**.2023. (informacija iz baze podataka MUP RH – JRO na str. 739 spisa). Njega je naslijedio temeljem rješenja o nasljeđivanju od 6. rujna 2023. (str. 743 –745 spisa) HF koji je potom preminuo **.**.2025., a naslijedio ga je (na temelju rješenja o nasljeđivanju od 24. ožujka 2025. – str. 787 i dr.) tužitelj ŽF
6. Glede pasivne legitimacije, predmetnim rješenjem od 13. srpnja 2021. (stranice od 523 do 525 spisa) utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvotno označenog prvotuženika Betalgis Plus d.o.o. u stečaju, Rijeka (točka I. izreke) obzirom da je uvidom u sudski registar utvrđeno da je nad istim otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj St-101/2021 od 24. svibnja 2021., dok je točkom II. riješeno da će se postupak nastaviti kada stečajni upravitelj ili pravni slijednici pravne osobe preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj St-101/2021-7 od 24. svibnja 2021. otvoren i zaključen stečajni postupak nad prvotno označenim prvotuženikom Betalgis Plus d.o.o. u stečaju. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za prvotno označenog prvotuženika Betalgis Plus d.o.o. u stečaju, Rijeka (stranica 639 spisa) utvrđeno je da je Trgovački sud u Rijeci rješenjem broj Tt-21/3674-2 brisao Betalgis Plus d.o.o. u stečaju, i to 17. rujna 2021. U konačnici, zbog prethodno navedenih okolnosti, u ovom obrazloženju Luka Rijeka d.d. se navodi u procesnoj ulozi prvotuženika / 1-tuženika, a Triglav osiguranje d.d. – drugotuženika / 2-tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je tijekom glavne rasprave povišen u odnosu na zahtjev u tužbi (2.177.500,00 kuna). Tako je podneskom od 15.6.2022. (str. 585 i dr.) tužbeni zahtjev povišen na svotu od 2.525.805,64 kune. Nakon toga je tužba preinačena podneskom od 18.10.2022. (str. 616 i dr.) povećanjem zahtjeva na iznos od 2.593.002,56 kuna (344.150.58 eura), te konačno podneskom od 17.2.2026. (str. 847 i dr. spisa) na iznos od 352.113,74 eura. U odnosu na sve preinake tužbe, tuženici su se tome protivili uz isticanje i prigovora zastare.
8. Preinaku tužbe sud je dopustio (donošenjem odluke sa sadržajem izreke rješenja) na temelju odredbe članka 190. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske došlo nakon zaključenja prethodnog postupka (na ročištu 3. travnja 2017.), te uzimajući u obzir da je nakon donošenja ranije prvostupanjske presude 21. veljače 2023. podnositelj tužbe preminuo **.**.2023. (pa je podneskom od 17.2.2026. raniji zahtjev za rentom sada uključen u zahtjev za tuđu pomoć i njegu – smještaj pok. JF u Domu za razdoblje od srpnja 2022. do njegove smrti). Točno je da je u Zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. broj Su IV-148/2018 zaključeno da se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP -a. Međutim, valja reći da je čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP -a («Narodne novine» broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) izmijenjena ranija odredba čl. 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja izmjena se primjenjuje i u ovome postupku na temelju čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a, pa je po shvaćanju ovoga suda preinaku valjalo dozvoliti, odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede visine odlučiti prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu. Prednik tužiteljice u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva pa bi se nedopuštanjem preinake tužbe, koja je uslijedila nakon izmjene orijentacijskih kriterija tužiteljici nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda («Narodne novine» Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo te ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica (odnosno njezin prednik – prvotni tužitelj) bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tako i Ustavni sud u odluci broj: U - III-4474/2019 od 29. ožujka 2022.). U odnosu na pr igovor zastare, isti su neosnovani. Prema članku 241. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; nadalje u tekstu: ZOO) zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Podnošenjem tužbe 18. siječnja 2016., nesporno unutar zastarnog roka za potraživanje naknade štete propisanog čl. 230. ZOO-a, došlo je do prekida zastarijevanja utuženih tražbina. Time što je podneskom od 19. listopada 2022. te 17. veljače 2026. povećao iznose naknade štete koje traži iz utuženih osnova, tužitelj je preinačio tužbu. Međutim, tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka tijeka roka zastare u odnosu na prvobitni zahtjev, a čijim podnošenjem je došlo do prekida zastarijevanja ovih tražbinaa. Navedeno iz razloga što je tijekom trajanja cjelokupnog parničnog postupka po kojem je povećan postojeći tužbeni zahtjev, riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka ovog parničnog postupka. Slijedom navedenog, u ovom konkretnom slučaju tužba je podnesena unutar zastarnog roka i unutar tog roka je predloženo vještačenje na okolnost, između ostalog, i visine zahtjeva, slijedom čega se ne može u takvim okolnostima uzeti da je povećanje tužbenog zahtjeva nepredvidivo za tuženike kao dužnike u mjeri u kojoj bi ugrozila njihovu pravnu sigurnost koju bi trebalo štititi, uz napomenu da odluka o prijedlogu za izvođenje dokaza vještačenjem niti ne ovisi o tužitelju.
9. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja tijekom dokaznog postupka izvršen je uvidu u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju (isprave) koje prileži spisu. Pročitan je i spis Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka (stranice 193-237 spisa). Na ročištu 5.6.2017. saslušan je svjedok DF (stranica 240-243 spisa), na ročištu 15.9.2017. svjedok PF (stranica 245-247 spisa), na ročištu 21.11.2017. svjedok NF (stranica 253-255 spisa), na ročištu 6.2.2018. svjedoci OF (stranica 262-264 spisa), RF (stranica 264-265 spisa) i ČF (stranica 265-266 spisa), zatim na ročištu 23.3.2018. svjedok EF (stranica 268-269 spisa) i zastupnik po zakonu trgovačkog društva Betalgis Plusa d.d. Rijeka IF (stranica 269-270 spisa), te 7.6.2019 zamolbenim putem prednik tužitelja JF (stranica 279-281 spisa). Nadalje, provedeni su i dokazi vještačenjem po vještaku zaštite na radu i zaštite od požara mr.sig. Zlatku Periću, dipl.ing., čiji Nalaz i mišljenje od 24. veljače 2020. prileži na stranicama od 294 do 301 spisa), medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Darku Lediću, dr.med., čiji Nalaz i mišljenje od 29. lipnja 2021. prileži na stranici 513-520 spisa, financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanu Marenčiću, dipl.oec. čiji Nalaz i mišljenje od 1. kolovoza 2022. prileži na stranici 604-607 spisa, kao i vještačenjem po vještaku zaštite na radu Eolu Buić, koji je nalaz i mišljenje dostavio 26.8. 2025. (str. 808 do 815 spisa). Vještak Perić saslušan je na ročištu 14.9.2020. (str. 369-374 spisa), a vještak Buić na ročištu 26.3.2026. (str. od 860 do 865 spisa).
10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, zaključak je suda da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
11. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio tužiteljev prednik uslijed zadobivenih povreda na radu 26. travnja 2014. radeći na poslovima čiji je naručitelj bio prvotuženik, a koju naknadu štete potražuje od prvotuženika i drugotuženika s obzirom je Trgovački sud u Rijeci rješenjem broj Tt-21/3674-2 brisao Betalgis Plus d.o.o. u stečaju, Rijeka, čime je prestao postojati, a koje trgovačko društvo je bilo poslodavac prednika tužitelja.
12. Na temelju utvrđenog stanja stvari proizlazi;
- da je između pravnih osoba Luke Rijeka d.d. Rijeka, ovdje I-tuženika i Betalgis Plusa d.o.o., Rijeka, poslodavca tužiteljevog prednika, 2. siječnja 2014. sklopljen ugovor (str. od 185 do 187 spisa) kojim se Betalgis Plus d.o.o., Rijeka obvezao osigurati potrebnu radnu snagu (čl. 2.) s time da je predmet tog ugovora učešće Betalgis Plusa d.o.o., Rijeka, kao izvoditelja u izvršavanju povremenih lučko pretovarnih i ostalih poslova kod I-tuženika, kao naručitelja (čl. 1.);
- da je navedenim ugovorom, između ostalog, ugovoreno da se radnici Betalgis Plusa d.o.o. Rijeka, kao izvoditelja, za vrijeme izvođenja ugovorenih radova smatraju dijelom poslovnog sustava I-tuženika te su dužni pridržavati se svih tehničko-tehnoloških postupaka, tehnološke discipline propisanog reda, važećih akata i postupaka sustava kvalitete I-tuženika (čl. 5.), da se I-tuženik obvezao vezano za realizaciju posla iz čl. 1. predmetnog Ugovora osigurati potrebna tehnička sredstva s rukovoditeljima (čl. 7.), da rizik i odgovornost za sve štete koje zaposlenici Betalgis Plus d.o.o., Rijeka pretrpe radeći kod I - tuženika snosi Betalgis Plus d.o.o., Rijeka, kao izvoditelj, koji je ujedno obvezan osigurati se za te slučajeve kod osiguratelja i to u iznosu minimalno do 200.000,00 kn po štetnom događaju;
- da je Betalgis Plus d.o.o. Rijeka s II-tuženikom zaključio policu osiguranja odgovornosti iz djelatnosti broj 010007123022 na osiguranu svotu od 195.000,00 kn (str. 74 spisa), a to sada nakon konverzije iznosi 25.880,95 eura;
- da je tužiteljev prednik kao radnik trgovačkog društva Betalgis Plus d.o.o. Rijeka, a na temelju naprijed citiranog ugovora, izvodio radove lučko transportnog radnika kod I-tuženika te da na listu 67 spisa prileži Zapisnik o praktičnoj osposobljenosti prednika tužitelja raspoređenog na radno mjesto Lučko transportni radnik praktično osposobljen za rad na siguran način za navedeno radno mjesto, sukladno Planu i programu osposobljavanja za rad na siguran način u Betalgis plus d.o.o. Rijeka, potpisano i od prednika tužitelja;
- da je JF, tužiteljev prednik, 26. travnja 2014. na poslu kod I - tuženika u prostoru I-tuženika (Terminal za rudaču u Bakru, koji je u vlasništvu I-tuženika), zadobio tjelesne ozljede dok je obavljao poslove lučko transportnog radnika (LTR) na način da je prilikom nadgledanja i čišćenja presipnog mjesta raspodjelne stanice i skladišnog mosta prednik tužitelja propao kroz otvor na bunkeru (presipno mjesto) na vrhu skladišnog mosta – mosne dizalice Samsung te je preko transportnih traka bačen na skladište ugljena, na dubinu od cca devet metara, uslijed čega je zadobio prijelom VI grudnog kralješka, kompresiju leđne moždine i kontuziju pluća desno;
- da je vezano uz opisani štetni događaj tužiteljevom predniku Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao 19. rujna 2014. ozljedu na radu pod evidencijskim brojem 96462604146/2014 (str. od 6 do 9 spisa);
- da iz iskaza svjedoka DF proizlazi da je propust tužiteljeva prednika prilikom obavljanja rada u tome što je radio na način na koji nije smio raditi tj. nije smio prijeći čistiti preko zaštitne ograde;
- da iz iskaza svjedoka PF koji je bio organizator rada i vođa smjene predmetnog dana, proizlazi da je tužitelj već nekoliko godina radio i da je dobro znao posao te je izrazio želju tog dana da radi sa radnikom NF jer zbog potreba posla se određuju uvijek dva radnika uz napomenu da je bila i noć pa može doći do padova i ako bi radio sam nitko mu ne bi mogao pomoći. Također, iz iskaza proizlazi da je tužitelj trebao kontrolirati i čistiti presipna mjesta tzv. bunkere te ako radnik vidi da će ugljen "prekipiti" odnosno da se otvor na bunkeru sužava, onda je dužan obavijestiti dizaličara ili rukovaoca na raspodjelnoj stanici da se trake zaustave s time da je dizaličar od tužitelja bio udaljen 30-40 m, a ukoliko ne vidi dizaličara ili ga dizaličar ne čuje obzirom da je tamo buka, radnik može sam isključiti traku putem spojke jer ima takvu ovlast, a što je tužitelj napravio u nizu navrata ranije. Isto tako, proizlazi da mu je radnik NF rekao da je tužitelj sjedio na zaštitnoj ogradi koja se nalazi točno ispred rupe u koju je pao, a i da je prednik tužitelja imao običaj sjediti na toj ogradi. Nadalje, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da za rad na siguran način u terminalu Bakar radnike 1-tuženika su osposobljavali on i njegove kolege i to kroz rad, a u okviru terminala bakar tužitelj je uglavnom radio na čišćenju bunkera, traka, obale, a tužitelj nikada nije čistio bunker da prethodno nije zaustavio traku, što mu je poznato jer bi ga često puta s raspodjelne stanice rukovaoc znao zvati i reći da je stala traka jer su vjerojatno radnici zaustavili traku iz razloga kako bi očistili bunker;
- da iz iskaza svjedoka NF proizlazi da je predmetnog dana radio zajedno s prednikom tužitelja jer su tog dana radili skupa budući se svugdje na radilištu u Bakru uvijek stavljaju dva radnika da skupa rade obzirom da je to opasniji posao te je zaštitna ograda željezna, visine cca metar i pol i njena funkcija je da se prilikom čišćenja osigura od pada u "bunker" te nije uobičajeno da radnici sjede na toj zaštitnoj ogradi, a tužitelj je sjedio prsima okrenut prema bunkeru i vidio je to u trenutku kada se spuštao u donji dio objekta nakon čega su nakon 10-15 min trake stale;
- da iz iskaza svjedoka OF, specijalista zaštite na radu proizlazi da je siguran da je tužitelj prešao zaštitnu ogradu, a nije normalno da se prelazi ta zaštitna ograda jer ona služi da se spriječi dolazak radnika na otvor bunkera;
- da iz iskaza svjedoka RF, rukovoditelja terminala Bakar, proizlazi da su radnici znali zaustavljate trake i nakon što bi se pročistio otvor javili bi rukovaocu skladišnog mosta da je otvor očišćen i da se može nastaviti s radom, a prednik tužitelja kao dugogodišnji radnik je bio upoznat s radom i predmetnim pogonom. Također, proizlazi da je sve to rasporedio i nadzirao PF te nema nikog drugog tko je to trebao nadzirati, a tužitelj je bio raspoređen u paru s kolegom zbog samog posla, dok je tužitelj u trenutku nezgode bio sam na rasipnom mjestu;
- da iz iskaza svjedoka ČF, poslovođe kod poslodavca prednika tužitelja proizlazi da je radnike koji su poslove počeli obavljati nakon 7. siječnja 2012., poslodavac osposobljavao za rad na siguran način u predmetnom terminalu i prednik tužitelja radio kao čistač i kao lučko-transportni radnik, odnosno njegovo zvanje je lučko-transportni radnik, a bio je raspoređen na poslove čišćenja rasutog tereta te u prostorima terminala postoje upute za rad na siguran način, a tužitelj je bio osposobljen za rad na ovim poslovima i ove poslove obavljao je samostalno te nije bilo potrebe da stalno nadzire njegov rad, a radnici su znali kada treba, odnosno ne treba, zaustaviti traku te su imali način da zaustave traku ako je to trebalo;
- da iz iskaza svjedoka MF, lučko transportnog radnika, proizlazi da kada se čisti rasipno mjesto tada se traka zaustavlja, no ne svaki put, već u 99% slučajeva i konkretno, na ovom rasipnom mjestu postoji crveno dugme ispod grotla i pritiskom na njega traka se zaustavlja s time da on traku nikada nije zaustavio, a ne zna ni jesu li je drugi zaustavljali. Također, proizlazi da na mjestu gdje je tužitelj stradao obično su radila dva radnika i taj dan su popili alkohol i ne zna što je tužitelj pio, možda pivu, a zna da za vrijeme radnog vremena ne smije konzumirati alkohol, no moglo se popiti, ali da ih nitko ne vidi i na svoju krivicu ako se što dogodi s time da im je poslodavac zabranjivao i znali su da ne smiju popiti alkohol;
- da iz vještačenja Centra za financijska vještačenja «Ivan Vučetić» o analizi alkohola u krvi i mokraći od 2. siječnja 2015. (str. 75 do 78 spisa) proizlazi na osnovi rezultata izvršenih analiza i podataka iz obrazaca AUK-1 i AUK-2, da je u trenutku štetnog događaja prednik tužitelja JF bio pripit s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 0,88 g/kg.
13. Među strankama sporna su pitanja postoji li valjan pravni osnov temeljem kojeg bi tuženici bili u obvezi solidarno naknaditi tužitelju nastalu štetu, zatim visina štete, te postoji li doprinos na strani tužiteljevog prednika nastanku štetnog događaja.
14. Kako što je prije navedeno, prednik tužitelja je kao radnik trgovačkog društva Betalgis Plus d.o.o. Rijeka i kooperanta I-tuženika po nalogu poslovođe tj. organizatora rada I-tuženika PF, spornog 26. travnja 2014. radio na poslovima nadziranja i čišćenja presipnog mjesta raspodjelne stanice i Skladišnog mosta (tzv. "bunker") Samsung, obzirom da se kroz otvor tog presipnog mjesta transportirao drobljeni ugljen tj. iskrcavao teret za vrijeme rada transportnih traka. Iz Zapisnika Inspektorata rada od 13.8.2014. o obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljenom po DF inspektoru zaštite na radu (str. od 79 do 89 spisa) slijedi da je prednik tužitelja u trenutku štetnog događaja obavljao poslove lučko-transportnog radnika, na koje je i bio raspoređen, a koji poslovi su prema Procjeni opasnosti radnih mjesta u trgovačkom društvu Betalgis Plus d.o.o. Rijeka procijenjeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada (sukladno čl. 3. t. 16., 17., 18., 19. i 24. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada - «Narodne novine» broj 5/84).
15. Budući je tužiteljev prednik u konkretnom slučaju obavljao poslove s posebnim uvjetima rada, te je prvotuženik bio nositelj poslova koje je prednik tužitelja tada obavljao i vlasnik prostora (Terminal za rudaču u Bakru) u kojem se odvijala predmetna radna operacija, u kojoj je nastupao zajedno s poslodavcem tužiteljevog prednika, trgovačkim društvom Betalgis Plus d.o.o. Rijeka, to se odgovornost prvotuženika temelji na odredbama čl. 1045., čl. 1063. i čl. 1067. ZOO-a, odnosno isti odgovara za nastalu štetu prema općim pravilima obveznog prava o odgovornosti za štetu od opasne djelatnosti, i to solidarno s drugotuženikom, kao osigurateljem radnikova poslodavca Betalgis Plus d.o.o. Rijeka (čl. 1107. st. 1. ZOO-a). Odgovornost II-tuženika temelji se i na obvezi iz ugovornog osiguranja od odgovornosti iz odredbe članka 965. ZOO-a.
16. Iz rezultata dokaznog postupka neprijeporno proizlazi da je prije pada tužiteljev prednik prešao zaštitnu ogradu, stao je na otvor «bunkera» i propao kroz isti. U Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru (stranice od 79 do 89 spisa; dalje u tekstu Zapisnik), u točki 4., navodi se da se ozljeda dogodila na radnom stroju za uskladištavanje rasutog tereta – mosna dizalica - Skladišni most marke Samsung Heavy Industries, Koreja, tvorničkog broja [tvornički broj], a obavljenim očevidom od strane inspektora rada DF utvrđeno je da je na tzv. «bunkeru» tj. otvoru presipnog mjesta napravljena preinaka u odnosu na tvorničku izvedbu, koja se očituje u tome što na «bunkeru» više nema poklopca koji je bio pričvršćen vijcima za šest «uški», od čega je jedna «uška» savijena prema dolje. Nadalje, u točki 10.2. Zapisnika navodi se da je na novu radnu platformu 12. travnja 2014. postavljena neispravna ograda iznad starog podesta koji je služio za kontrolu i čišćenje, na kojoj su preširoki razmaci i okomitim ljestvama bez leđobrana, uz napomenu da nije moguće utvrditi kada je poklopac s "bunkera" skinut, pa da se može pretpostaviti da je tako već duže vrijeme. Zbog navedenog prvotuženiku izdano je usmeno rješenje kojim mu se zabranjuje provođenje dotadašnjeg načina rada na čišćenju presipnog mjes ta Skladišnog mosta ("bunkera") Samsung, odnosno čišćenja presipnog mjesta za vrijeme rada transportnih traka s neispravne radne platforme dok prvotuženik ne otkloni utvrđene neispravnosti, pripremi i razradi siguran postupak, kojim se primijenjena propisana pravila zaštite na radu, kao i usmeno rješenje kojim mu je naređeno ispitivanje Skladišnog mosta marke Heavy Industries, Koreja, tvorničkog broja [tvornički broj], u roku od 30 dana. Prema stanju stvari, protiv navedenih rješenja I-tuženik nije izjavio žalbu, pa je upravni postupak donošenjem tih rješenja, odnosno protekom roka za žalbu, pravomoćno okončan.
17. U ovoj parnici kao svjedok DF, u iskazu pred prvostupanjskim sudom, navodi da se stroj na kojem je JF obavljao čišćenje, koristio za različite vrste materijala, slijedom čega da više nije bio čišćen na tvornički predviđenom mjestu, nego da se čistilo s gornje strane, gdje je tvornički bio postavljen poklopac (a što je vidljivo na fotografijama sa stranica 236-237 spisa), pa je došlo do promjene tehnološkog rada, da je do pada došlo zbog jedne uške, na kojoj je nekad taj poklopac bio stisnut, tj. ista da je popustila. U tom smislu tužitelj da je stajao na rubu tog usitnog koša, tj. na uškama, kojih je sveukupno bilo šest, da bi na jednoj uški var popustio i ista se samo spustila dole. Uz to, svjedok je kazao općenito da svaki nadređeni mora kontrolirati kako se rad obavlja, dok je bio propust poslovođe ČF u tome što radniku JF nije zabranio da radi onako kako je radio u sporno vrijeme, dok je propust radnika JF u tome što nije smio samovoljno priječi preko ograde.
18. Prvostupanjski sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljev prednik doprinio nastanku predmetne nezgode. U tom smislu, odredbom članka 1067. stavak 3. ZOO-a normirano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
19. U svom iskazu prvotni tužitelj JF (str. od 279 do 281 spisa) naveo je da je prije štetnog događaja radio kod poslodavca Betalgis plus d.o.o. oko 10 godina na istim i sličnim poslovima kao tog dana. Iz navedene tvrdnje slijedi zaključak da je JF bio dugogodišnji radnik izvjesno upoznat s načinom rada na predmetnom Terminalu obzirom tijekom tog cjelokupnog kontinuiranog vremena rada na tim istim i sličnim poslovima nije nikada prije na poslu na bilo koji način nastradao. Dodatno, na listu 67 spisa prileži Zapisnik o praktičnoj osposobljenosti za rad na siguran način prednika tužitelja za radno mjesto Lučko-transportni radnik. Unatoč tome, spornog dana prije pada, tužiteljev je prednik pod utjecajem 0,88 g/kg alkohola prešao zaštitnu ogradu, stao na otvor «bunkera», a da nije prethodno zaustavio transportnu traku, te je posao obavljao sam otpustivši radnika s kojim je bio u paru toga dana (NF) iako je znao da takav posao moraju obavljati dva radnika. Prema tome, prednik tužitelja nije upotrijebio dužnu pažnju jer je imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u relevantno vrijeme mogao s povećanom pažnjom prilagoditi se takvim uvjetima na radu, a koji uvjeti nisu bili neuobičajeni, niti je JF u svom iskazu išta naveo što bi pojedinačno ili u ukupnosti okolnosti na mjestu rada u sporno vrijeme upućivalo na drugačiji zaključak.
20. U odnosu na tvrdnju JF da im je poslovođa PF rekao da slobodno prijeđu ogradu kako bi mogli lakše raditi posao posebno ako vide da se ugljen počinje lijepiti, da je to čuo i NF, iz iskaza svjedoka PF ne slijedi istinitost takvog navoda, a taj navod tužitelj nije dokazao niti sadržajem iskaza svjedoka NF koji je jasno iskazao da se zaštita ograda ne smije prelaziti (time je očito prezentirao i svoje relevantno znanje o načinu obavljanja posla, iako je u Bakru, kako je kazao pred sudom, do tada radio desetak puta, odnosno kod svog poslodavca oko godinu dana), da ju on (NF) nije nikada prelazio, a nije vidio ni JF da ju je prelazio. Dalje, aktivna strana spora tijekom čitavog postupka kontinuirano negira da je JF u sporno vrijeme stradavanja bio pod utjecajem alkohola. Navedeno je isticao i JF u svom iskazu. Međutim, u dokaznom postupku tužitelj ničim nije doveo u sumnju, odnosno opovrgnuo sadržaj javne isprave (čl. 230. ZPP-a) i to Zapisnika o vještačenju Centra za financijska vještačenja « BF o analizi alkohola u krvi i mokraći od 2. siječnja 2015. (str. 75 do 78 spisa) iz kojeg proizlazi na osnovi rezultata izvršenih analiza i podataka iz obrazaca AUK-1 i AUK-2 da je u trenutku štetnog događaja prednik tužitelja JF bio pripit s obzirom mu je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,88 g/kg. Dakle, ničim nije dokazano da su u navedenoj javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice. Uz to, u iskazu JF je eksplicitno tvrdio da je njegov kolega NF otišao pušiti u trenutku kada je on upao u okno. Osim što je tu činjenicu po prvi put iznio tek tijekom glavne rasprave u iskazu, o navedenoj okolnosti konzumacije cigarete u trenutku nesreće nije ništa govorio svjedok NF u svom iskazu, niti mu je na ročištu prisutni tužitelj (njegov punomoćnik) postavio ikakvo pitanje s tim u vezi, a u konačnici nije imao niti primjedbi na iskaz svjedoka NF, pa tako ni u dijelu gdje je kazao da, citirano: « PF nam je rekao da obojica odemo čistiti boks, dok je Ž meni rekao da će on to sam otići očistiti, a ja da ostanem u raspodjelnoj stanici gdje smo prvobitno bili raspoređeni.«. Povrh svega, tvrdnja JF u iskazu, cit: « …kako je i NF prešao ogradu kako bi mogao čistiti grotlo nakon što je vidio mene da sam ja prešao ogradu.» u izravnoj je koliziji s iskazom svjedoka NF na mjestu gdje jasno tvrdi da nije nikada prelazio tu ogradu.
21. U kontekstu prethodno izloženog nužno je ukazati da sud u parnici ne otkriva činjenice nego mu ih prezentiraju stranke, dok one činjenice koje su relevantne za odluku o meritumu određenog spora sud utvrđuje istinitima, odnosno točnima primarno iz sadržaja po strankama predloženih i u postupku izvedenih dokaza. Članak 221.a ZZP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
22. Tijekom postupka tužitelj nije tvrdio da njegovog prednika poslodavac Betalgis plus d.o.o. nije upoznao s odredbama Pravilnika o zaštiti na radu (str. od 170 do 177 spisa), a sastavni dio kojeg općeg akta je i odredba članka 17. iz sadržaja koje jasno proizlazi da je zabranjeno uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore. Kršenje ove opće zabrane konzumacije alkohola na radnom mjestu i mjestu rada (tijekom radnog vremena) isključuje u odnosu na svakog radnika, pa tako u konkretnoj situaciji i na prednika tužitelja, svaki razumni zaključak da je time postupao barem (minimalno) kao prosječno pažljiv radnik.
23. Ocjena je prvostupanjskog suda da radnik kojemu su pružena sva zaštitna sredstva (u tom smislu nitko od saslušanih svjedoka nije iskazao da bilo koji dio zaštitne opreme JF, niti bilo tko drugi od radnika, nije imao na raspolaganju), mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu. Isto tako, ako je prednik tužitelja bio svjestan činjenice da nije stručno osposobljen za obavljanje lučko transportnog radnika za rad na siguran način kao i da nije osposobljen za takvu djelatnost, koja djelatnost spada u one djelatnosti koje spadaju pod poslove koji se obavljaju pod posebnim uvjetima za rad, tada je mogao kritične prigode odbiti raditi, ali u svakom slučaju nije smio obavljati tu opasnu djela tnost pod utjecajem alkohola pri tome otpustivši radnika koji mu je dodijeljen za rad u paru, a isto tako ni u kojem slučaju nije smio prelaziti zaštitnu ogradu. Potonja zabrana bila je dobro poznata svjedoku NF, kolegi JF, koji je te iste poslove radio tek godinu dana, pa stoga sud ne prihvaća niti jednu tvrdnju iznesenu po tužitelju (odnosno njegovom predniku) tijekom ovog postupka koja bi dovela do zaključka da činjenica (zabrane prelaska preko zaštitne ograde) nije bila poznata i JF, kao radniku koji je isti taj rad obavljao prije stradavanja, kako je sam iskazao, oko deset godina.
24. Kako bi predmetna nesreća bila izbjegnuta da prednik tužitelja nije poduzeo barem jednu od aktivnosti opisanih u prethodnom odlomku obrazloženja, ovaj sud utvrđuje da je prvotni tužitelj JF doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50 %.
25. Nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Zlatka Perića, koji se prvo nije očitovao na postavljeni mu dio zadatka vještačenja (pitanje propusta u radu prednika tužitelja), a zatim u iskazu negira bilo kakve propuste u radu prednika tužitelja (iako suprotno slijedi iz drugih izvedenih dokaza), te svojim vještačenjem nije utvrđivao samo činjenice nego je za utvrđeno davao pravne ocjene (isto i u iskazu), prvostupanjski sud nije prihvatio budući je na opisani način konkretni vještak izašao iz okvira uloge koju ima, odnosno trebao bi imati, svaki vještak u parnici. S tim u vezi prema smislu odredbe članka 250. ZPP -a vještačenje se provodi isključivo kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a ne radi razjašnjenja pravnih pitanja, odnosno primjene prava. Također i vještak Eol Buić, nije uzeo u obzir jasan sadržaj postavljenog mu zadatka u točki III izreke rješenja od 12.3.2025. (str. 774), već je, ultima linea, u svom nalazu i mišljenju (str. 815 spisa – točka 5. mišljenja) iznio stav o podjeli odgovornosti svih sudionika u predmetnom štetnom događaju (čime je prezentirao svoje mišljenje o pravnom pitanju, pri tome podržavajući iskaz svjedoka DF, premda nijedan vještak nikada u parnici nije ovlašten ocjenjivati – podržavanjem ili nepodržavanjem - iskaze svjedoka), iako je dobio zadatak od suda koji se ticao isključivo i samo razjašnjenja činjeničnih pitanja. Stoga, prvostupanjski sud nalaz i mišljenje i vještaka Buića (niti njegov iskaz) nije prihvatio kao relevantan u smislu sadržajnog ishodišta za utvrđenje i razjašnjenje relevantnih činjenica u svrhu donošenja meritorne odluke.
26. Dalje, člankom 19. stavci 1. i 2. ZOO-a određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavci 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zatim, člankom 1089. stavkom 1. ZOO-a normirano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Konačno, odredbom članka 1095. stavak 2. ZOO -a regulirana je naknada imovinske štete koja se odnosi na naknadu troškova liječenja od zadobivenih ozljeda, te drugih potrebnih troškova s tim u vezi.
27. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. donio pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5 koje glasi: «Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO-a/05 kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.»
28. Međutim, nužno je imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. I u sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.
29. Pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete uzeti su u obzir Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., te njegove izmjene od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ali i stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, koja je od srpnja 2020. do svibnja 2026., iznosila 37,9 % (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga je sud prilikom odmjeravanja visine ovog oblika nastale štete vodio računa o inflaciji posljednjih pet godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve uzeo u obzir prilikom procjene visine štete. Slično pravno shvaćanje je već zauzeo Županijski sud u Zagrebu, u odlukama Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž-2045/2024-2 od 24. rujna 2024.
30. Vezano uz citirane zakonske odredbe u točki 26. obrazloženja tužbenim zahtjevom potražuje se naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege (trošak smještaja u Domu), kao i troškova puta, te izgubljene zarade.
31. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu prof.dr.sc. Darku Lediću, dr.med., koji u svom Nalazu i mišljenju od 29. lipnja 2021. (stranice od 513 do 520 spisa) navodi kako je prednik tužitelja ozlijeđen u nesreći na radu pri padu u spremište ugljena, pri čemu je zadobio višestruke teške ozljede kralježnice s lezijom leđne moždine, kontuziju pluća te niz udaraca i ogrebotina po tijelu, za koje vještak navodi da se radi o teškim tjelesnim ozljedama (po život opasnim), sa zaostalim vrlo teškim posljedicama (potpuni invaliditet). Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka neurokirurga prof.dr.sc. Darka Ledića, dr.med., sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu, postavljenim zadatkom vještačenja, te nakon pregleda prednika tužitelja obavljenog u Domu za starije i nemoćne u Graberevcu gdje se on stalno nalazio više godina zbog potpune ovisnosti o tuđoj (stručnoj) skrbi i njezi. Na sadržaj nalaz i mišljenje ni stranke nisu imale primjedbi na isti.
32. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete sud je utvrdio da je tužiteljev prednik u štetnom događaju zadobio višestruke teške ozljede kralježnice s lezijom leđne moždine, kontuziju pluća te niz udaraca i ogrebotina po tijelu. Uzimajući u obzir relevantne kvalifikatorne kriterije i okolnosti da trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 18 do 20 dana, srednjeg intenziteta kroz ukupno (u diskontinuitetu) oko 75 dana, slabijeg intenziteta još ukupno oko 270 dana. U odnosu na strah kod JF utvrđeno je da je pretrpio strah bio iznimno jakog intenziteta (samrtni) dok je bio svjestan kakva mu opasnost prijeti do pada i gubitka svijesti, te neposredno po «buđenju» kada je spoznao da je oduzetih ruku i nogu, dakle ukupno oko jedan sat, potom strah jakog intenziteta ukupno oko 15 dana, srednjeg oko dva mjeseca, a lakog oko devet mjeseci. Nadalje, utvrđeno je mu je smanjenih životnih aktivnosti oko 95- 97%, uz uvažavanje činjenice da je u vrijeme stradavanja imao 45 godina života i ograničenja koja je zbog toga trpio tijekom ostatka života, a što se očitovalo u tome da su mu bile oduzete sve fizičke sposobnosti i sva zadovoljstva života vezana uz tjelesne sposobnosti, dok mu je ostao život s opisanim tegobama i u stanju skoro potpune tjelesne invalidnosti (sam nije bio u stanju obaviti niti jednu radnju tzv. samoskrbi, odnosno aktivnosti svakodnevnog života, potpuno je onesposobljen u pogledu jela ili bilo kakvog prinošenja hrane ili pića ustima, u pogledu oblačenja i svlačenja, u pogledu obavljanje nužde vezan je bio uz mokraćni kateter, pelene i tuđu skrb, ne može popraviti niti svoj položaj u kolicima ili u krevetu kada je u iste smješten i dr.). Glede naruženosti, utvrđeno je iz nalaza vještaka Ledića da se radi o, po izvedenim operacijama, ožiljcima na leđima – križima duljine oko 35 cm, na vratu duljine oko 10 cm, te ožiljcima po leđima i križima po ozljedama (površine dva muška dlana), a da ima kronificirane dekubitalne vrijedove na sjednim regijama (gluteusi i gornja trećina bedara), koji da su veličine oko 10 cm u promjeru i dubine po oko 4 -5 cm (koji su trajno u njezi lokalnim lijekovima), uz naglašen tipični zadah nekroze (odumiranja) tkiva. Vještak je naveo da je neizbježno prvim kontaktom registrirati deformitete ruku, slijedom čega isto predstavlja teško naruženje uvijek vidljivo i to već prvim kontaktom, dakle, da se radi o najtežem stupnju naruženosti. Polazeći od svih prezentiranim okolnosti za zaključiti je da opseg svih opisanih posljedica koje je tužiteljev prednik pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti (neimovinske štete) u iznosu od 200.000,00 eura. Nadalje, uključujući u tu svotu i element / faktor inflacije 37,9 % (argumentacija u točki 29. obrazloženja) dolazi se do sume od 275.800,00 eura. Obzirom da utvrđeni doprinos prednika tužitelja štetnom događaju iznosi 50 %, tužitelju pripada po ovoj osnovi iznos 137.900,00 eura.
33. Prihvaćajući mišljenje vještaka neurokirurga prof.dr.sc. Darka Ledića, dr.med. o potrebi tuđe pomoći i njege (tako vještak navodi da je predniku tužitelja tuđa pomoć i njega potrebna trajno, od ozljeđivanja pa nadalje, dok bude živ, i to kao stručna tuđa pomoć, s time da vještak navodi da je predniku tužitelja nužna institucionalizacija, i to 24 sata dnevno), uz napomenu da spisu prileži Ugovor o smještaju u Dom i međusobnim pravima i obvezama, zaključen između Obiteljskog doma za stare i nemoćne osobe predstavnice ĆF iz [adresa] i prednika tužitelja, kao korisnika, te HF, oca tužitelja, kao obveznika plaćanja uvidom u koji je utvrđeno da je isti zaključen 9. siječnja 2015. (stranica 22 spisa), da se čl. 1. Dom obvezao primiti korisnika tj. tužitelja, uz točnu naznaku usluga koje pruža, dok je čl. 2. ugovoreno da se obveznik plaćanja obvezuje od trenutka zaključenja ugovora plaćati cijenu usluge iz čl. 1. u mjesečnom iznosu od 3.500,00 kn, dok je Aneksom istog od 9. veljače 2015. (stranica 23 spisa) između istih ugovornih stana ugovoreno da se mijenja čl. 2. Ugovora potpisanog 9. siječnja 2015. na 4.000,00 kn, zbog pojačane njege tužitelja kao korisnika doma, a Aneksom ugovora o smještaju br. 14. od 18. siječnja 2016. (stranica 592-593 spisa) na 5.000,00 kn mjesečno. Imajući u vidu da spisu prileže računi o naknadi za smještaj u Domu za tužitelja (stranica 47-53 i 569 spisa), to je sud usvojio ovaj tužbeni zahtjev obzirom je i vještak medicinske struke neurokirurg prof.dr.sc. Darko Ledić, dr.med. u Nalazu i mišljenju naveo kako je predniku tužitelja nužna institucionalizacija u dom za njegu nemoćnih ili stacionar medicinske njege zbog trajne potrebe, od ozljeđivanja pa dok bude živ, i to stručne tuđe pomoći u trajanju od 24 sata dnevno, slijedom čega je sud tužitelju na ime tuđe pomoći i njege tj. smještaja njegova prednika (prvotnog tužitelja) u Domu, uvažavajući mišljenje vještaka o potrebi stručne pomoći u trajanju od 24 sata dnevno i nužne institucionalizacije, dosudio utužene iznose i to način da je za siječanj 2015. dosudio iznos od 464,53 eura, potom za razdoblje od veljače 2015. do siječnja 2022. iznos od 530,89 eura, od siječnja 2022. do travnja 2023. iznos od 663,61 eura, te za svibanj 2023. u iznosu od 470,95 eura (obzirom je tužiteljev prednik preminuo **.**.2023. za mjesec svibanj je odmjeren iznos za 22 dana tog mjeseca), po osnovi troškova smještaja u Obiteljskom domu za stare i nemoćne osobe, Dubrava. Ukupno to je 55.617,11 euro. Obzirom da utvrđeni doprinos prednika tužitelja štetnom događaju iznosi 50 %, tužitelju pripada iznos 27.808,55 eura.
34. Nadalje, što se tiče imovinske štete koja se zahtjeva na ime troškova prijevoza HF (oca JF), koji trošak je navedeni imao u razdoblju od stradanja JF pa nadalje, i to na relaciji Rijeka – Obiteljski dom za stare i nemoćne u Dubravi u iznosu od 2.654,46 eura, konkretno se radi o trošku treće osobe, dakle ti troškovi nisu periodično nastajali i bili podmirivani iz sredstava oštećenika, slijedom čega je u tom dijelu (točka 2 c) tužbenog zahtjeva - str. 852 spisa) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
35. Budući je kod prednika tužitelja zbog posljedica povrjeđivanja došlo do opće nesposobnosti za rad i odlaska u invalidsku mirovinu, to je sud utvrdio štetu zbog izgubljene zarade (čl. 1089. ZOO-a) tj. razlike između prosječne plaće isplaćene JF četiri mjeseca prije štetnog događaja i isplaćene naknade za vrijeme bolovanja za razdoblje od 26. travnja 2014. do 7. rujna 2016., a od 8. rujna 2016. od kada je tužiteljev prednik u invalidskoj mirovini do 10. lipnja 2021. (kada je poslodavac tužitelja Betalgis Plus d.o.o. Rijeka izbrisan iz sudskog registra) razliku između pretpostavljene tj. očekivane plaće i invalidske mirovine koju prima u iznosu od 14.931,66 eura, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka. Naime, tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: UP/I 141-02/15-01/03364595813, urbroj: 341-25-05/3-15-210984, OB: 83246816377, broj spisa: 992629 od 26. kolovoza 2016. (stranica 155 spisa) predniku tužitelja, kod kojeg je zbog 100% ozljede na radu nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 19. lipnja 2015. Obzirom je nedvojbeno utvrđeno da je umirovljenje tužiteljevog prednik prouzročeno upravo ozljedom na radu kod prvotuženika, za koju je isti i odgovoran, to je utvrđena uzročna veza između ozljeda koje je JF doživio u predmetnom štetnom događaju i štete koju trpi u vidu umanjene zarade. Visinu izgubljene zarade od 14.931,66 eura sud je utvrdio provedenim vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka za financije i aktuara Ivana Marenčića, dipl. oecc. koji je u Nalazu i mišljenju od 1. kolovoza 2022. (stranice od 604 do 607 spisa) utvrdio gubitak na zaradi tužiteljevog prednika od nastanka predmetnog štetnog događaja do 31. svibnja 2021. na način da je izračunao prosječnu plaću istog koju je umanjio za iznos kojeg je JF ostvarivao s osnova bolovanja do njegovog zaključenja, odnosno od umirovljenja umanjujući za iznos ostvaren s osnova invalidske mirovine koju on prima. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan te sačinjen u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, a ni stranke nisu imale primjedbi na sadržaj, odnosno metodologiju izračuna. Tužitelju je izgubljena zarada dosuđena prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a i to za vrijeme privremene spriječenosti za rad tj. za vrijeme liječenja - bolovanja, a od odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu kao razlika između očekivane zarade tj. zarade koju bi tužitelj ostvarivao da je nastavio s radom i invalidske mirovine koju prima. U odnosu na svotu odmjerenu po ovoj osnovi od 14.931,66 eura obzirom da utvrđeni doprinos prednika tužitelja štetnom događaju iznosi 50 %, tužitelju pripada iznos 7.465,83 eura.
36. Temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđenu neimovinsku štetu u iznosu od 124.110,00 eura dosuđena pripadajuća zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stranice 42 i 43 spisa), dakle od 18. svibnja 2015., dok je glede imovinske štete, koja se odnosi na trošak smještaja u Domu, dosuđena pripadajuća zatezna kamata od dana dospijeća pojedine isplate u utuženom razdoblju, kako je i zatraženo, te spram izgubljene zarade od svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa razlike pa do isplate.
37. Nužno je istaknuti kako drugotuženik odgovara za štetu tužitelju do visine svog osigurateljnog pokrića (limita osiguranja) u iznosu od 25.880,95 eura, slijedom čega su prvotuženik i drugotuženik dužni tužitelju solidarno isplatiti taj iznos glavnice (točka I dispozitiva), dok je u odnosu na preostali iznos štete obveza samo prvotuženika (preostali dio točke I izreke, kao i točka II i IV), a koja uključuje ostatak glavnice, zatezne kamate i trošak parnice. S tim u vezi člankom 964. stavkom 2. ZOO-a regulirano je da osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti.
38. Dakle, tužbeni zahtjev je prihvaćen za iznos neimovinske i imovinske štete od 165.708,55 eura (137.900,00 eura + 27.808,55 eura), te po osnovi naknade izgubljene zarade (7.465,83 eura), ovaj sud je tužitelju dosudio iznos od 173.174,38 eura. Od toga oba tuženika su dužna platiti solidarno 25.880,95 eura, a prvotuženik preostali iznos glavica od 147.293,43 eura, kao i zatezne kamate te trošak ovog parničnog postupka.
39. Slijedom naprijed navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen u iznosu od 173.174,38 eura, te je presuđeno kao u točkama I i II izreke, dok je u preostalom dijelu iznad toga, a do zatraženih 352.113,74 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III dispozitiva).
40. Vezano uz odluku o trošku (točka IV izreke) tužitelj je zahtijevao iznos od 352.113,74 eura, dok je uspio s iznosom od 173.174,38 eura, stoga sud zaključuje, u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a, kako je u ovoj parnici tužitelj uspio u omjeru od 49,18 %, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100,00 %, dok je u odnosu na visinu potraživanja, zbog postojanja suodgovornosti, uspio sa 49,18 % (100% + 49,18 % = 149,18 % : 2 = 74,59 %). Prema tome, prvotuženik je ostvario uspjeh u omjeru od 25,41 % (100% - 74,59 % = 25,41 %). Oduzimanjem 74,59 % s 25,41 % dolazi se do 49,18 % (što jest postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici). Uz to, bitno je istaknuti kao što je to već ranije utvrđeno, da je prednik tužitelja doprinio štetnom događaju u omjeru 50 %, ali to je već uračunato u iznose dosuđenih glavnica, pa zato ne utječe posebno na troškove ovog postupka.
41. Prilikom odmjeravanja troškova u obzir su uzete i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023 i 107/2025, nadalje u tekstu: Tarifa). Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.
42. Sud je priznao tužitelju (uzimajući u obzir i vrijednost premeta spora (dalje: v.p.s.) u vrijeme poduzimanja pojedinih procesnih radnji postavljenih kako slijedi; tužbom v.p.s. 289.003,92 eura (iznos pune radnje 4.348,00 eura), podneskom od 15.6.2022. v.p.s. 335.232,00 eura (iznos pune radnje 5.043,00 eura), podneskom od 18.10.2022. v.p.s. 344.150,59 eura (iznos pune radnje 5.177,00 eura), podneskom od 17.2.2026. v.p.s. 352.113,74 eura (iznos pune radnje 5.297,00 eura), troškove zastupanja po punomoćnic i – odvjetnici (troškovnik na stranici 868 i 869 spisa) i to za;
- sastave zahtjeva za naknadu štete (sastavljanje ovog podneska bilo je potrebno za utvrđenje početka roka zateznih kamata za neimovinsku štetu), tužbe, četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku (podnesci od 17.5.2016., 13.2.2017., 4.3.2020. i 13.5.2020.), pristupe na ročišta 9.2.2017., 3.4.2017., 5.6.2017., 15.9.2017., 21.11.2017., 6.2.2018., 23.3.2018., 7.6.2019., 6.9.2019., 6.12.2019., 14.9.2020., 4.3.2022. i 4.5.2022., svaka od 19 radnji po 4.348,00 eura, ukupno (19 x 4.348,00) 82.612,00 eura, (Tbr. 7. toč. 1. Tarife, Tbr. 8. toč. 1. Tarife i Tbr. 9. toč. 1. Tarife),
- pristup na ročište 2.7.2020. koje je odgođeno neuredne dostave poziva 1 - tuženiku - 2.174,00 eura (Tbr. 9. toč. 2. Tarife),
- sastav podneska od 23.7.2021. – 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife),
- sastav podneska od 15.6.2022. – 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife),
- pristup na ročište 24.6.2022. – 5.043,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife),
- sastav podneska 18.10./19.10.2022. – 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife),
- pristup na ročište 28.10.2022. – 5.177,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife),
- pristup na ročište 21.11.2024. – 5.177,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife),
- sastav podnesaka od 24.3.2025., 25.7.2025., 7.2.2026. i 17.2.2026. – 800,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife),
- pristup na ročište 26.3.2026. – 5.297,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife),
ukupno 106.880,00 eura,
te pripadajući PDV od 25 % na sve prethodne stavke (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 26.720,00 eura. Ukupno zbrojeno trošak iznosi 133.600,00 eura, što pomnoženo s (postotkom) 49,18 % (koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici) iznosi 65.704,48 eura. Tužitelju su uz to priznati u cijelosti troškovi tri vještačenja, pribave zdravstvenog kartona prednika tužitelja te izlaska suda na lice mjesta, u svoti od ukupno 1.119,87 eura (ti troškovi bili je potrebni za vođenje parnice obzirom su tuženi osporavali i osnov i visinu tužbenog zahtjeva – čl. 155. st. 1. ZPP-a), dakle sveukupno je tužitelju odmjereno po osnovi parničnog troška 66.824,35 eura. U preostalom dijelu zahtijevani trošak nije priznat jer je zatražen previsoko, dok trošak sastava podnesaka od 23.9.2019. i 17.9.2020. kojima obavještava sud o uplaćenim predujmovima za vještačenja nije bio potreban za vođenje parnice obzirom je dokaz o tome mogao dostaviti i bez pisanja posebnih podnesaka, dok sastav odgovora na 1-tuženikovu žalbu tužitelju nije priznat jer s tim podneskom on nije ostvario uspjeh.
43. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 155/23).
U Rijeci 1. rujna 2026.
Sudac:
Robert Mihelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave istih. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u Zagrebu.
Dostaviti:
- tužitelju - po pun. - e.komunikacijom
- 1. tuženiku - po pun. - e.komunikacijom
- 2. tuženiku - po pun. - e.komunikacijom
