REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska br. 31
Poslovni broj: P-26/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČE, [adresa], 204. vukovarske brigade 81/29, OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, izvanraspravno, 1. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe sadržane u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-4284190 od 25. srpnja 2007. godine, sklopljen između tužitelja ČE, [adresa], 204. vukovarske brigade 81/29, OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita novčanog iznosa 13.021,13 CHF u protuvrijednosti u kunama i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 kao kreditora koja glasi: „ Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, te ista za ugovorne strane od početka zasnivanja obveznopravnog odnosa ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju ČE, [adresa], 204. vukovarske brigade 81/29, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos 251,21 eura (slovima: dvjestopedesetjedaneuroidvadesetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2007. godine pa do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 31. srpnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe kao i da tužitelju kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvejstopedeseteura) sa zateznim kamatama od 1. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 6. veljače 2026. protiv tuženika RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d. kao kreditorom, dana 25. srpnja 2007. godine sklopio ugovor o kreditu, broj: 198-50-4284190 kojim se Ugovorom tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 13.021,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, dok se tužitelj obvezao vratiti navedeni iznos u roku od 84 mjeseca s kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.
1.1. U tužbi se dalje navodi da je navedenom odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora određena je da naknada od 3,30% ( tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je od tužitelja 30. srpnja 2007. godine naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.892,76 kuna (3,30% od iznosa kredita) odnosno 431,27 eura.
1.2. Naime, tužitelj ukazuje na odredbu čl. 3. predmetnog Ugovora kojim je tužena propisala da korisnik kredita je dužan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,30 % od iznosa od odobrenog kredita koji se plaća jednokratno prilikom prvog korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočila strukturu navedenih uvjeta, od čega se isti sastoje, zbog čega baš taj postotak, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti nepoštenom pa time i ništetnom. Dakle, riječ je o tzv. ulaznoj naknadi pa kako sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju određuju odredbe čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača 2007 (ranije istovjetno uređeno čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača 2003), ista je ništetna sukladno odredbi čl. 102 Zakona o zaštiti potrošača 2007 (ranije čl. 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača 2003). Naime, o predmetnoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, jer se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu Ugovora kojeg je sastavila tužena, kao jača ugovorna strana, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Na taj način je prouzrokovana neravnoteža u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, a na štetu tužitelja. Naplaćivanje naknade za obradu kredita u suprotnosti je sa zakonom, a što potvrđuje i brojna sudska praksa. Inače, ustaljeno je stajalište Europskog suda da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku), kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. t.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007) jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Namjena kredita je bila kupovina osobnog automobila za potrebe prijevoza tužitelja i njegove obitelji pa je stoga tužitelj potrošač u smislu gore navedenih odredbi jer kredit nije podigao radi poslovne aktivnosti već radi osobnih potreba za prijevozom.
1.3. Tužitelj u ovom postupku predlaže utvrditi ništetnom dio ugovorne odredbe čl. 3. kojom je određena naknada od 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita 3 pa temeljem toga od tuženika potražuje iznos koji je platio po toj osnovi. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi eventualnog mirnog rješenja spora, ali bez uspjeha.
2. Na temelju članka 284. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) sud je tuženiku dostavio primjerak tužbe od 6. veljače 2026. podnesene u ovom predmetu tuženiku radi podnošenja pisanoga odgovora na tužbu. U tom pozivu sud je upozorio tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (članak 331.b ZPP-a).
3. Iz dostavnice (putem e-komunikacije) na poleđini lista 13 vidljivo je da je tuženik tužbu s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu zaprimio 29. svibnja 2026.
4. Tuženik u roku koji mu je odredio sud nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.
5. Osnovanost tužbenoga zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, slijedom čega je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 164. i članka 163. ZPP-a.
7. Tužitelj je uspio u sporu u cijelosti pa je tuženik dužan naknaditi trošak tužitelju koji je bio nužan za svrsishodno vođenje ovoga postupka i to na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku zatraženi iznos od 200,00 eura za sastav tužbe, što uvećao za PDV od 25% odnosno 50,00 eura iznosi 250,00 eura, sve imajući u vidu označenu vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).
U Vukovaru 1. rujna 2026.
Sudac
Marija Knežević Karamijatović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Tužitelju, putem punomoćnika
2. Tuženiku
