Poslovni broj: Ovr-9/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ani Poljanić, na prijedlog sudske savjetnice Katarine Radoje u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja EOS MATRIX D.O.O. ZA POSLOVNE USLUGE, OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb protiv protivnika osiguranja UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini od
14. siječnja 2026. smatra se povučenim.
II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za produljenjem roka za postupanje po zaključku poslovni broj Ovr-9/2026 od 13. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja je zaključkom ovog suda od 6. veljače 2026. pozvan da dopuni prijedlog za osiguranje od 14. siječnja 2026. na način da, između ostalog, dostavi Ugovor o cesiji kojim će dokazati da je tražbina na njega prenesena u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a u skladu s člankom 32. stavkom 1. u vezi s člankom 290. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ). Predlagatelj osiguranja je uz podnesak od 27. veljače 2026. udovoljio dijelu traženja iz zaključka od 6. veljače 2026., dok se u odnosu na traženje dostave Ugovora o cesiji, očitovao da je Ugovor o cesiji dostavljen sudu u skraćenoj verziji s obzirom na to da je predlagatelj osiguranja obveznik zaštite osobnih podataka. U privitku navedenog podneska dostavio je i rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od 30. prosinca 2016., prema kojem bi dostava cjelokupnog priloga Ugovora o cesiji (u kojem je naveden velik broj drugih dužnika) predstavljala povredu odredbi o zaštiti osobnih podataka drugih dužnika, pa su izdvojene stavke bitne za ovaj postupak.
2. S obzirom na navedeno u podnesku od 27. veljače 2026., odnosno cijeneći navode predlagatelja osiguranja da nije u mogućnosti dostaviti cjelokupni Ugovor o cesiji, predlagatelj osiguranja ponovno je pozvan, zaključkom od 13. ožujka 2026., da dostavi dio Ugovora o cesiji koji se odnosi na protivnika osiguranja i iz kojeg neupitno proizlazi da je riječ o potraživanju iz dostavljene ovršne isprave, a koji dio ugovora je potrebno da bude potvrđen od strane javnog bilježnika kao sastavni dio Ugovo ra o cesiji na temelju kojeg je preneseno potraživanje na predlagatelja osiguranja. U istom zaključku predlagatelj osiguranja upozoren je na posljedice propisane člankom 109. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
3. Na navedeni zaključak ovrhovoditelj se očitovao podneskom od 7. travnja 2026. ponovno navodeći da je dostavio "skraćeni" Ugovor o cesiji kao i da iz njega jasno proizlazi da je predmetni ugovor ovjeren, a sve sukladno članku 32. OZ-a te da ako sud sumnja u vjerodostojnost predmetnog Ugovora o cesiji može zatražiti očitovanje od javnog bilježnika jer je isti sukladno članku 2. Zakona o javnom bilježništvu osoba od javnog povjerenja. Dakle, predlagatelj osiguranja nije udovoljio traženju suda.
4. Člankom 32 stavkom 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.
5. Člankom 36. stavkom 1. OZ-a propisano je da ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava.
6. Člankom 290. stavkom 1. OZ-a propisano je da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe istoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.
7. Ponajprije se ističe da je predlagatelj osiguranja sudu dostavio kopije i skenirane dijelove (listovi spisa 4-9) za koje navodi da su skraćeni Ugovor o cesiji. Ovakvo tumačenje je neprihvatljivo jer se iz dostavljenog ne može utvrditi njihova povezanost niti činjenica da bi se dostavljeno odnosilo na isti Ugovor o cesiji. Također, ne može se utvrditi ni da je potraživanje iz dostavljene ovršne isprave preneseno Ugovorom o cesiji. K tome, Ugovor o cesiji kao dopunska ovršna isprava u skladu s člankom 32. stavkom 1. u vezi s člankom 36. stavkom 1. i člankom 290. stavkom 1. OZ-a mora biti dostavljen sudu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu.
8. Sud je uvažio navod predlagatelja osiguranja da ne može dostaviti cijeli ugovor o cesiji jer su u njemu naveden velik broj drugih dužnika. Međutim, navedena obveza predlagatelja osiguranja ne može imati za posljedicu ignoriranje jasnih zakonskih odredbi u postupku osiguranja. Postupak osiguranja, jednako kao i postupak ovrhe strogo je formalni postupak. Predlagatelj osiguranja odnosno ovrhovoditelj slobodno biraju trenutak pokretanja postupka, a u prijedlogu moraju udovoljiti svim zakonskim pretpostavkama, odnosno moraju dostaviti sve validne i cjelovite isprave o kojima ovisi osnovanost njegovog zahtjeva.
9. Također, sud primjećuje i da je predlagatelj osiguranja stranka više postupaka osiguranja i ovrhe koji se vode pred ovim sudom, nije pravno neuka stranka, a uputa koji je dobio u zaključku suda nije uopćena, već jasna. Stoga se ne mogu uvažiti navodi predlagatelja osiguranja o nejasnoći upute i potrebi daljnjeg pojašnjavanja , a s tim u vezi ni zahtjev za produljenjem roka za postupanje po zaključku od 13. ožujka 2026. , pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
10. Dodatno, ističe se predlagatelju osiguranja da sud nije ni bio dužan pozvati ga na dopunu prijedloga u smislu članka 109. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ- a jer se ne radi o manjkavosti prijedloga odnosno sud nije dužan pozivati predlagatelja osiguranja na dopunu prijedloga u smislu dostave daljnjih isprava koje se odnose na naprijed navedene pretpostavke da je predlagatelj osiguranja nositelj tražbine temeljem ustupa tražbine (kao u odluci Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-65/2025- 2).
11. Člankom 109. stavkom 1. ZPP-a propisano je da ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. U skladu sa stavkom 2. istog članka, sud će odrediti rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska. Stavak 4. istog članka propisuje da će se smatrati da je prijedlog povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda, a bude li vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 109. stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučeno je kao u točki I. izreke.
U Dubrovniku 1. rujna 2026.
Sutkinja
Ana Poljanić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana njegova primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud.
DNA:
- Predlagatelju osiguranja.
