REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3809/2026-8

R E P U B L I K A  H R V A T S KA

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ingrid Šegon u pravnoj stvari tužiteljice FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika EOS-MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107 iz Zagreba, Horvatova 82, radi proglašenja ovrhe pljenidbom i prijenosom nedopuštenom , 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica 25. svibnja 2026. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe (pljenidbe i prijenosa) nedopuštenom navodeći da je 1. travnja 2009. sa Kreditnom unijom Deponent Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 1 sklopila ugovor o kreditu. Kao instrument osiguranja plaćanja po navedenom kreditu tužiteljica je izdala suglasnost o zapljeni primanja odnosno običnu zadužnicu na kojoj je njezin potpis ovjeren kod Javne bilježnice Obrenije Ribarić iz Zagreba, Nikole Tesle 16 pod brojem OV 2588/2009 od 01.04.2009. Tijekom godine prvotni vjerovnik Ugovorom o cesiji prenio je navedenu tražbinu na tuženika u ovom postupku EOS MATRIS d.o.o. o čemu je tužiteljica saznala 11. studenoga 2015. Tuženik se na temelju navedene isprave pokušao naplatiti putem Financijske agencije no osnova je vremenom isknjižena iz očevidnika redoslijeda plaćanja zbog nemogućnosti izvršenja sa time da je datum primitka u FINU bio 27. svibnja 2010., a datum isknjiženja 4.8.2018. Tuženik je 15. listopada 2019. poslao predmetnu suglasnost o zapljeni tadašnjem poslodavcu tužiteljice Osnovnoj školi Jabukovac Zagreb, Jabukovac 30, gdje je tužiteljica radila na radnom mjestu tajnice škole, radi provođenja pljenidbe na plaći. Nakon te radnje tuženik je ostao potpuno pasivan te u sedam godina nije poduzeo ni jednu zakonsku radnju radi prisilnog ostvarenja ili utvrđivanja svoje tražbine. Dana 18. i 20. veljače 2026. tuženik je ponovno aktivirao istu suglasnost o zapljeni iz 2009. godine te je dostavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Središnji ured radi provođenja pljenidbe na obiteljskoj mirovini tužiteljice. HZMO po zaprimanju ove isprave ni na koji način nije obavijestio tužiteljicu te je ista za pokretanje izvansudske ovrhe saznala tek 13. svibnja 2026. kada joj je isplaćena obiteljska mirovina umanjena za 25%. Budući da se u konkretnom slučaju provodi izravna izvansudska ovrha na temelju isprave koja ima snagu rješenja o ovrsi, a tužiteljici nije dostavljeno bilo kakvo rješenje protiv kojeg bi mogla izjaviti žalbu jedino pravno sredstvo za zaštitu njezinih prava jest tužba. Rok za podnošenje tužbe računa se od dana saznanja za poduzetu radnju (13. svibnja 2026.) slijedom čega da je tužba pravovremena. Tužiteljica nadalje navodi da je među strankama nesporno da je tuženik poduzeo radnju radi naplate 15.10.2019. slanjem isprave bivšem poslodavcu čime je nastupio prekid zastare sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima, međutim, da prema članku 245. stavku 3. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se. Predmetna isprava predstavlja tzv. običnu (nesolemniziranu) zadužnicu/suglasnost izdanu 2009. (prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ovršnog zakona Narodne novine br. 139/10) sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 20.11.2019. tražbine iz isprava o osiguranju izdanih prije 01.01.2011. na kojima je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a ne 10 godina. Stoga je novi zastarni rok od 5 godina počeo teći 16.10.2019., a u cijelosti je istekao 16.10.2024. Budući je tuženik dostavio ispravu HZMO-a tek 18. i 20. 2. 2026. nakon isteka zastarnog roka predmetna tražbina je u cijelosti zastarjela. Nastupom zastare tuženik da je u cijelosti izgubio pravo zahtijevati prisilno ispunjenje obveze pa je provođenje pljenidbe na mirovini tužiteljice nedopušteno. Budući je HZMO 13. svibnja 2026. već izvršio prvu pljenidbu u iznosu od 282,46 eura i ta sredstva prenio tuženiku, tuženik da je navedeni iznos stekao bez pravne osnove. Kako je tražbina zastarjela prije poduzimanja radnje pljenidbe to tužiteljica kumulira i kondikcijski zahtjev radi povrata stečenog bez osnove. Stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha (pljenidba i prijenos novčanih sredstava) koje se provodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju isprave suglasnosti o zapljeni primanja kod javnog bilježnika Obrenije Ribarić, Zagreb, Nikole Tesle 16, pod brojem OV-2588/2009 od 1.4.2009., a koju provodi EOS MATRIX d.o.o. na obiteljskoj mirovini tužiteljice FĆ, kojom se nalaže tuženiku EOS MATRIX d.o.o. da tužiteljici FĆ isplati iznos od prve pljenidbe od 282,46 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.5.2026. do isplate, u roku od 15 dana te kojom se nalaže tuženiku EOS MATRIX d.o.o. da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana. Nadalje, tužiteljica je podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere navodeći da parnični postupak traje dulje vrijeme, a HZMO će svakog mjeseca ustezati 25% obiteljske mirovine tužiteljice to da su ispunjeni uvjeti iz članka 344. i čl. 345. Zakona o parničnom postupku za osiguranje tražbine privremenom mjerom. Tužiteljica da je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine (nastup apsolutne zastare) ustezanjem sredstava iz mirovine koja služi za uzdržavanje i osnovne životne potrebe nanosi joj se nenadoknadiva šteta navodeći da prima obiteljsku mirovinu na račun RFB jer se nakon suprugove smrti vratila živjeti u [adresa]. Tužiteljica je navela da trenutačno otplaćuje kredit u visini od 170,00 eura te da ima 60 godina i zdravstvene tegobe, mora plaćati lijekove, odlaziti na liječenje te joj je egzistencija ugrožena. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese rješenje kojim se određuje privremena mjera te se nalaže Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnji ured, Zagreb, da odmah po primitku rješenja obustavi daljnje provođenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa osnova obiteljske mirovine tužiteljice FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja se provodi u korist tuženika EOS MATRIX d.o.o. na temelju suglasnosti o zapljeni primanja iz 2009. broj OV-2588/2009 te da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka te žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti i u potpunosti protivi tužbenom zahtjevu, osporava isti u cijelosti i u potpunosti te ističe kako je isti činjenično i pravno neosnovan kao i da osporava vrijednost predmeta spora navedenu u tužbi s obzirom da je ista određena u previsokom iznosu zbog čega predlaže da se vrijednost predmeta spora u predmetnom postupku utvrdi u iznosu od 1.320,00 EUR, sukladno priloženoj sudskoj praksi kod deklaratornih tužbi. Tuženik ističe kako isti nema saznanja da je tužitelj prethodno pokretanju ove parnice iskoristio svoja zakonska prava iz Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) vezano za pobijanje izvansudske ovrhe. Naime, tuženik je stava kako je tužitelj prethodno morao uložiti žalbu na provedbu navedene izvansudske ovrhe zbog navodne zastare potraživanja (koji prigovor nije osnovan), a u kojem postupku bi ovršni sud uputio tužitelja u parnicu, čime bi se ispunile procesnopravne pretpostavke te stoga postoji mogućnost da je potrebno odbaciti predmetnu tužbu, te tuženik upire na navedeno svojim prigovorom. U odnosu na meritum spora, predmetni postupak pokrenut je u odnosu na Suglasnost o zapljeni ovjerenu od strane javnog bilježnika Obrenije Ribarić pod brojem ovjere: OV-2588/09 01.04.2009. koja je izdana od strane tužitelja. Suglasnost je izdana radi osiguranja potraživanja prethodnog vjerovnika- KREDITNA UNIJA DEPONENT prema tužitelju temeljem Ugovora o kreditu broj 5364002410. Radi osiguranja naplate potraživanja tužitelj je izdao i Zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika Obrenije Ribarić pod brojem ovjere: OV-2589/09. Navedeno potraživanje preuzeo je ovdje tuženik temeljem valjanog ugovora o cesiji, u skladu sa odredbama primjenjivog čl. 80.- 89. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), što ne osporava niti tužitelj. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelja, ističe se kako je navedeni prigovor neosnovan. Naime, i Unija i tuženik vršili su radnje koje su izazvale prekid zastare potraživanja u skladu sa odredbama članka 241. ZOO-a. Sam tužitelj u Tužbi potvrđuje kako je temeljem predmetnih isprava izvršen prekid zastare dostavom na izravnu naplatu 2009. i 2019., pri čemu je u odnosu na Zadužnicu došlo do isknjižena iz očevidnika osnova za plaćanje FINA-e temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020), čime je nastupio prekid zastare do isknjiženja iz očevidnika.

3. Uvidom u isprave priložene uz tužbu te uvidom u navode tužbe razvidno je da je tužiteljica sa prednikom tuženika Kreditnom unijom sklopila Ugovor o kreditu te je kao instrument osiguranja plaćanja navedena Suglasnost o zapljeni primanja na kojoj je potpis tužiteljice ovjeren kod javnog bilježnika te da je Ugovorom o cesiji navedena tražbina prednika tuženika prenesena Ugovorom o cesiji na tuženika u ovom postupku. Također je utvrđeno da je osnova za plaćanje zbog nemogućnosti izvršenja isknjižena iz očevidnika redoslijeda plaćanja zbog nemogućnosti izvršenja nakon čega je tuženik 15. listopada 2019. predmetnu suglasnost o zapljeni dostavio na provedbu poslodavcu tužiteljice radi provođenja pljenidbe. Nakon navedenog razdoblja tuženik je 18. i 20. veljače 2026. ponovno aktivirao istu te dostavio na provedbu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi provođenja pljenidbe na obiteljskoj mirovini tužiteljice koji je ustegnuo tužiteljici od mirovine iznos od 282,46 eura.

4. Odredbom čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

4.1.Na temelju odredbe čl. 210. st.1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

4.2. Nadalje, odredbom čl. 284. OZ-a propisuje da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je prigodom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima (stavak 2.).

4.3.Tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. ovoga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. (stavak 5.).

4.4. S obzirom na navedeno, ovršenik ne može svoja prava štititi pravnim sredstvima iz članka 210. stavka 1. OZ-a koja se odnose na postupak izravne naplate, već pravnim sredstvima predviđenim odredbom članka 284. stavkom 5. OZ- a (za izvansudsku ovrhu).

5. Iz navoda tužbe ne proizlazi da tužiteljica koristila ni jedno pravno sredstvo već je izravno podnijela tužbu sudu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dakle tužiteljica nije rješenjem ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe čl. 52. -55. OZ. Odredbom članka 52. OZ je propisano da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. -11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana (stavak 1.). Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3.). Na pokretanje i vođenje parnice iz stavka 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka (stavak 5.). Odredbom članka 55. propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (stavak 3.). Ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe nakon isteka roka bude također upućen na parnicu, dužan je razloge zbog kojih je izjavio tu žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava (stavak 4.). Ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu (stavak 5.).

7.1. Dakle, parnični postupak koji se vodi po tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom specifičnog je karaktera jer je nužan preduvjet za pokretanje istog postojanje ovršnog suda pred kojim se vodi ovršni postupak, odnosno koji odlučuje o pravnom sredstvu ovršenika iz čl. 210. OZ-a, kojim se ovršenik, a koji ističe točno OZ taksativno određene žalbene razloge protiv rješenja o ovrsi, upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iz citiranih odredbi OZ proizlazi da je postojanje zaključka ovršnog suda kojim se ovršenik upućuje u parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, procesna pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi se mogao voditi postupak za utvrđenje ovrhe nedopuštenom, a sadržajem zaključka određen je i predmet raspravljanja u parničnom postupku.

8. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite ovršenika samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. S obzirom da tužiteljica, nije odlukom nadležnog ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, tužba je nedopuštena. Takvo shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-793/12 od 4. rujna 2012. u kojoj se navodi da ako ovršni sud ne odluči uputiti ovršenika na parnicu, da takav put pravne zaštite ovršeniku nije niti dopušten, ovo jer je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova u ovršnom postupku i to samo kad ovršni sud u ovršnom postupku uputi ovršenika na parnicu povodom žalbe izjavljene protiv rješenja o ovrsi ili pravnog sredstva iz čl. 210. OZ, što ovdje nije slučaj, i samo dok provedba ovrhe traje.

9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 282. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP) odbaciti tužbu kao nedopuštenu.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Sutkinja:

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku