REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZNIU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: P-656/2026-146

(ranije P-364/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1/ CA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2/ IA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3/ BA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Siniši Milevoju, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika 1/ DA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2/ C, [adresa], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Siniše Milevoja, odvjetnika iz Pule, i 1. tuženika, 1. rujna 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina na k. č. [katastarska čestica], upisanoj u zemljišno- knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišno-knjižni odjel Labin, u naravi kuća, cisterna, dvorište, oranica i pašnjak civilnom diobom – prodajom nekretnine na javnoj dražbi, te će iznos prodajne cijene podijeliti između tužitelja i tuženika sukladno njihovim suvlasničkim udjelima na način da tužiteljima CA pripadne 12/36 dijela od iznosa prodajne cijene, IA pripadne 6/36 dijela iznosa prodajne cijene, AA pripadne 6/36 dijela od iznosa prodajne cijene, a tuženicima DA pripadne 9/36 dijela od iznosa prodajne cijene, ĆA pripadne 3/36 dijela od iznosa prodajne cijene.

II. Nalaže se 1. tuženiku DA da tužiteljima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 4.385,58 EUR eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev 1. tuženika DA za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Presudom posl. broj P. 87/19-53 od 30. siječnja 2020., je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, cisterna, dvorište, oranica i pašnjak civilnom diobom – prodajom nekretnine na javnoj dražbi, te će iznos prodajne cijene podijeliti između tužitelja i tuženika sukladno njihovim suvlasničkim udjelima na način da tužiteljima CA pripadne 12/36 dijela od iznosa prodajne cijene, IA pripadne 4/36 dijela iznosa prodajne cijene, EA pripadne 4/36 dijela od iznosa prodajne cijene i AA pripadne 4/36 dijela od iznosa prodajne cijene, a tuženicima DA pripadne 6/36 dijela od iznosa prodajne cijene, ĆA pripadne 3/36 dijela od iznosa prodajne cijene, te VA pripadne 3/36 dijela od iznosa prodajne cijene. I. tuženiku DA je naloženo da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 6.750,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici je svojim rješenjem posl. broj Gž-631/2020-2 od 8.listopada 2020., ukinuo presudu ovog suda posl. broj P-87/2019 od 30. siječnja 2020, te predmet vratio na novu glavnu raspravu.

3. U obrazloženju odluke, viši sud smatra da ovaj sud nije razmotrio prijedlog tuženika ŽA, da se razvrgnuće suvlasništva provede isplatom ostalih suvlasnika, te da sud mora odlučiti i obrazložiti da li je takav način razvrgnuća opravdan.

4. U ponovljenom postupku, tužitelji su ostali u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U međuvremenu je 3. tužiteljica EA umrla, te su ovaj postupak preuzeli njezini zakonski nasljednici i to 2. tužiteljica IA i 3. tuženik BA.

5. U ponovljenom postupku, tuženik VA je kao i tužena ČA, svoj suvlasnički dio darovao 1. tuženiku DA, slijedom čega su tužitelji zbog navedenog preuredili svoj tužbeni zahtjev na način kako to stoji u izreci ove presude.

6. Tužitelji u tužbi protiv tuženika, radi razvrgnuća suvlasništva, na nekretnini k. č. [katastarska čestica], ukupne površine 2040m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi ruševna kuća, cisterna, dvorište, oranica i pašnjak, navode da su na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici u upisani tužitelj TA u 12/36 dijela, IA u 4/36 dijela, i BA u 4/36 dijela, dok su tuženi upisani kao suvlasnici i to NA u 9/36 dijela, i NA MA u 3/36 dijela. Tužitelj TA je prijedlogom od 12. siječnja 2016. zatražio razvrgnuće suvlasništva na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali je naslovni sud rješenjem R1-4/16 od 23. ožujka 2016., obustavio izvanparnični postupak s uputom da stranke mogu svoj zahtjev ostvarivati u parnici, obzirom je protustranka NA osporio veličinu svog suvlasničkog dijela, slijedom čega je podnio ovu tužbu, kojom predlaže da se donese presuda kojom se u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev.

7. Prvotuženik NA nije dostavio odgovor na tužbu, ali se u tijeku postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja . Predlaže da se predmetna nekretnina geometrijski podijeli, te prigovara da je njegov suvlasnički dio veći od onog što je upisan u zemljišnim knjigama s obzirom da je njegov pok. otac vršio određene nadogradnje na predmetnoj nekretnini. U tijeku postupka 1. tuženik NA je predložio da isti otkupi suvlasnički dio od tužitelja i tuženika, a čemu su se protivili tužitelji. 1. tuženik NA je na ročištu od 16. prosinca 2019., i to na ročištu za glavnu raspravu, a na kojem je zaključena glavna rasprava dostavio protutužbu u kojoj je postavio obveznopravni zahtjev, međutim, sud je istog uputio na pokretanje zasebnog parničnog postupka. 1. tuženik NA nije pokernuo zasebni parnični postupak, povodom svog obveznopravnog potraživanja, ni naknadno, kao ni do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, nakon što je viši sud ukinuo prvostupanjsku odluku.

8. Prvotuženik NA, smatra da je tužbeni zahtjev neuredan jer se od podnošenja tužbe promijenilo zemljišnoknjižno stanje (suvlasnici i suvlasnički udjeli), a postupak je nakon ukidanja prvostupanjske presude započeo iznova. Predlaže da sud prije raspravljanja pozove tužitelje da usklade tužbeni zahtjev sa sadašnjim zemljišnoknjižnim stanjem. Poziva se na čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 143/12, 152/14, dalje ZV), te ističe da sud najprije mora utvrditi je li moguća geometrijska dioba nekretnine bez znatnog umanjenja njezine vrijednosti. Smatra da provedeno građevinsko vještačenje nije potpuno , jer se odnosi samo na kuću, a ne na cijelu nekretninu (kuću, dvorište, oranicu i pašnjak). Zbog toga predlaže dopunu nalaza vještaka, kako bi se utvrdila mogućnost geometrijske diobe cijele čestice. Također smatra da je trebalo utvrditi tržišnu vrijednost cijele nekretnine, jer je ona nužna za odluku o civilnoj diobi, određivanje početne cijene na javnoj dražbi te za procjenu može li se nekretnina geometrijski podijeliti bez znatnog gubitka vrijednosti. Prvotuženik ističe da od početka postupka tvrdi kako su u nekretninu izvršena značajna ulaganja koja utječu na veličinu suvlasničkih udjela. Smatra da je sud trebao naložiti vještaku da utvrdi ukupnu vrijednost nekretnine, vrijednost ulaganja i njihov utjecaj na suvlasničke udjele, što nije učinjeno. Nadalje, navodi da sud nije raspravio njegov prijedlog za razvrgnuće isplatom prema čl. 51. ZV-a, iako je drugostupanjski sud na to izričito uputio. Predlaže da se ostali suvlasnici očituju o tom prijedlogu. Svoj prijedlog temelji na činjenici da je njegov otac financirao otplatu kredita za uređenje kuće, te dodatno ulagao u nekretninu uz suglasnost vlasnice UA. Vještačenjem je utvrđeno da su ulaganja iznosila 97.152,00 kn, a taj nalaz nije osporen. Prvotuženik navodi da je još 13. prosinca 2019. podnio prijedlog za isplatu i protutužbu, ali sud o njima nije odlučio niti je proveo predložene dokaze. Stoga predlaže saslušanje predloženih svjedoka (ZA, KA i JA) te ponovno saslušanje stranaka. Također ističe da prvotužitelj nije suvlasnički udio stekao nasljeđivanjem, nego kupoprodajom za 20.000,00 kn, što predlaže uzeti u obzir kao dokaz. Dodatno navodi da je pokrenuo postupak legalizacije nezakonito izgrađene zgrade i snosio troškove tog postupka, iako bi ih trebali snositi svi suvlasnici razmjerno svojim udjelima. Na kraju predlaže da sud, budući da je postupak započeo iznova, održi pripremno ročište, odluči o njegovoj protutužbi, naloži dopunu vještačenja, odluči o svim njegovim dokaznim prijedlozima te najprije sasluša predložene svjedoke, a potom stranke u postupku.

9. S obzirom da je ukidnom odlukom višeg suda ovaj postupak vraćen u stadij glavne rasprave, to sud nije prihvatio predložene nove dokaze, niti održao novo pripremno ročište. Osim toga, 1. tuženik je bio upućen na pokretanje zasebnog postupka povodom protutužbe, a što isti nije učinio. Tužitelji su nakon promjene zemljišno knjižnog stanja, preuredili tužbeni zahtjev u skladu sa stanjem u zemljišno knjižnom izvatku, na način kako to stoji u izreci ove presude.

10. Tužitelji smatraju da svi suvlasnici moraju imati jednako pravo kupnje nekretnine te da tuženik NA nema posebni interes da mu se nekretnina dodijeli isplatom. Tužitelji navode da eventualna potraživanja za njegova oca su zastarjela i da ih može ostvarivati samo u zasebnom postupku, a ne u razvrgnuću suvlasništva. Sam tuženik NA je ranije izjavio da su ulaganja bila za korist cijele obitelji, te da nije tražio izdvajanje ulaganja. Smatraju da nije dokazao poseban interes za nekretninu jer se godinama nije brinuo o njoj, a kuća je zapuštena. Predlažu civilnu diobu: procjenu vrijednosti nekretnine od strane vještaka i prodaju na dražbi, pri čemu bi svi suvlasnici imali jednaku mogućnost kupnje, a ako nitko od njih ne kupi, nekretnina bi se prodala trećoj osobi. Tužitelji su spremni se odreći troškova postupka, radi nagodbe. Nadalje navode da u odnosu na tuženika NA ne postoji poseban interes za provedbom diobe isplatom. Radi navedenog, jedini mogući način jest civilna dioba.

11. Civilna dioba provodi se u posebnom postupku u kojem se provodi i procjena nekretnine radi čega tužitelj u ovom postupku nije predložio procjenu nekretnine. Sve da i tome nije tako, tuženik NA je takav prijedlog podnio nakon zaključenja prethodnog postupka, u stadiju glavne rasprave kada više nije dopušteno predlagati nove dokaze. Isto vrijedi i za protutužbu i ostale dokaze predložene nakon zaključenja prethodnog postupka. Što se tiče ulaganja na koje ukazuje tuženik NA on sam je u svom iskazu naveo da sve što se radilo na toj kući se radilo za kuću, za svih, da je to sve bilo bakino, da njegov otac nije tražio da mu se prizna nikakvo ulaganje u tu kuću nakon bakine smrti niti je tražio izdvajanje iz ostane. Naveo je i da je njegov otac znao da nekretnina nije bila u njegovu vlasništvu, kao i da su baku (a time i predmetnu nekretninu) naslijedila sva djeca u jednoj trećini dijela. Takvim iskazom tuženik NA je potvrdio ono što tvrde cijelo vrijeme tužitelji, te je otklonio osporavanje veličine suvlasničkih udjela pojedinih suvlasnika, što je početno osporavao i radi čega je ovaj postupak pokrenut. A isto tako je otklonio mogućnost stjecanja prava vlasništva bilo temeljem zakona ili građenjem, jer je njegovom ocu bilo poznato da nekretnina nije njegova (koji zahtjev bi mogao biti predmet samo nekog drugog postupka).Tužitelji osporavaju postojanje posebnog interesa tuženika NA za razvrgnuće nekretnine isplatom. Taj interes tuženik NA je prvi put spomenuo u tijeku ovog postupka, a do tada nikada prije, iako je pok. UA umrla pred više od 20 godina. Svo to vrijeme nakon njezine smrti nitko, pa tako ni NA nije vodio brigu oko k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je ista uslijed proteka vremena propala. Kuća je derutna, okoliš je zarašten. U to se uvjerio i sud prilikom očevida. Da je kod tuženika NA postojao interes kakav on tvrdi da ima, zasigurno bi tu nekretninu održavao ili bi prema ostalim suvlasnicima iskazao takav interes, a što nikada nije. Što se tiče postupka legalizacije, tužitelji nemaju nikakvog saznanja za taj postupak. Ako je i pokrenut, tužitelji smatraju da bi o istome trebali biti upoznati svi suvlasnici, a smatra ako ga je tuženik NA pokrenuo, to je učinio samo kako bi pokušao dokazati taj svoj posebni interes.

12. Tužitelj TA je svoj suvlasnički dio stekao od svoje sada pokojne bake JA, kćerke UA, a kako bi se isti, jer je baka u to vrijeme već bila stara, pobrinuo oko te kuće koja je svakim danom sve više propadala. U razgovorima sa nasljednicima pokojnog ŠA, sina UA (pok. EA, FA i IA) odlučeno je da se pokrene postupak razvrgnuća civilnom diobom kako bi svaki od suvlasnika, koji to želi, dobio priliku da kupi kuću (i okolno zemljište) kao cjelinu, i to tako što bi se kuća (i okolno zemljište) najprije procijenilo od strane neovisne i stručne osobe, a onda bi svatko za tu kuću ponudio onoliko koliko smatra vrijednim i koliko financijski to može podnijeti, a nekretnina bi u konačnici pripala onome tko ponudi najviše, pa tako moguće i nekoj trećoj osobi, ukoliko nitko od suvlasnika ne bi bio zainteresiran. Nikakva šteta na koju tuženik NA ukazuje da bi nastala je time isključena. U svakom slučaju, tužitelji su spremni razgovarati o različitim opcijama unovčenja nekretnina, no smatraju da imaju pravo da im se pruži mogućnost kupnje te nekretnine, svakome pojedinačno, koje pravo imaju i ostali suvlasnici, i to svi jednako, jer u odnosu na tuženika NA ne postoji nikakav poseban interes. I da su kojim slučajem navodi tuženika NA točni (da je njegov otac sva ulaganja izvršio i platio, i da je i naknadno ulagao u tu kuću), to bi on mogao imati eventualno pravo na isplatu onoga što je uloženo, ali i to pravo je neosnovano jer su protekli svi, pa i oni najduži zastarni rokovi. No, samo zbog te činjenice se u odnosu na NA ne može utvrditi postojanje posebnog interesa da se razvrgnuće provede isplatom. Konačno, NA može to svoje pravo na isplatu onoga što je, kako on navodi, uložio njegov otac pred više od 30 godina, ostvarivati protiv svih ostalih suvlasnika, u posebnom postupku, neovisno o postupku razvrgnuću suvlasničke zajednice. NA to do sada nije učio, iako ga je i sud na to uputio, a tužitelji pretpostavljaju iz razloga što je i sam svjestan ishoda takvog postupka prvenstveno već zbog zastare. U svrhu što bržeg okončanja ovog postupka, a u najboljem interesu za sve stranke ovog postupka, tužitelji predlažu da se postupak okonča sudskom nagodbom na način da se odredi civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice, a da se nakon toga u vanparničnom postupku izvrši procjena nekretnine od strane sudskog vještaka (u stanju kakvom je danas), da se provede prodaja te nekretnine na dražbi, na kojoj bi sudjelovali ili samo suvlasnici (koja bi se provodila na sudu, po početnoj cijeni koju utvrdi vještak) ili i druge zainteresirane osobe (kada bi se dražba provodila posredstvom Financijske agencije, po pravilima ovršnog postupka). Tužitelji su u znak dobre volje spremni u tom slučaju odreći se prava na potraživanje svih troškova ovog postupka.

13. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u zk izvadak str. 7-8 spisa, nalaz stalnog sudskog vještaka za geodeziju Branimira Fable str. 53 -57 spisa, nalaz sudskog vještak GA str. 79-86 spisa, povijesni zk izvadak str. 97-100 spisa, ugovor o darovanju nekretnine str. 101-103 spisa, ugovor o darovanju nekretnine str. 110-112, 113-116 spisa, e-mail korespondenciju na str. 117 spisa, izvadak iz zemljišne knjige str. 132-133 spisa, ugovor o kupoprodaji nekretnine str. 136-137 spisa, zaključak Grada Labina str. 138-139 spisa, korespondenciju str. 153-154 spisa, izvadak iz matice umrlih str. 164-165, 167-168 spisa, rješenje o nasljeđivanju na str. 193-196 spisa, dopis Grada Labina str. 286 spisa, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju str. 287 spisa, nalaz sudskog vještaka str. 296- 299, dopunu nalaza vještaka str. 321-329 spisa.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Nesporno je da su ovopredmetne stranke u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici nekretnine k. č. [katastarska čestica] kao suvlasnici upisani TA u 12/36 dijela, IA u 6/36 dijela, BA u 6/36 dijela, NA u 9/36 dijela, i MA u 3/36 dijela.

16. U postupku je proveden uviđaj na licu mjesta sa mjerničkim vještakom Branimirom Fable, te uviđaj na licu mjesta sa građevinskim vještakom GA.

17. Mjernički vještak je na uviđaju 18. siječnja 2018. izvršio identifikaciju nekretnina, te je u spis dostavio nalaz i mišljenje (stranica 53 do 57 spisa). Iz navedenog proizlazi da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u naselju Bartići, na parceli se nalazi kuća k.br. 39, cisterna, te pomoćna zgrada. Parcela se svojom istočnom stranom graniči sa javnim putem prema naselju Žugaj, a ostali dio parcele uglavnom je očišćen, samo je u rubovima parcela zaraštena u nisko i visoko raslinje. Kuća se proteže kroz jednu etažu, pri čemu se ispod nižeg dijela kuće nalaz konoba, ali je njena visina cca 1,60 m. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje uz skicu premjeravanja premetne nekretnine iz 1976. ( stranica 53-57 spisa).

18. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovor je uložio 1. tuženik NA, sve iz razloga što je geodet sam izašao na lice mjesta, izvršio izvid i izradio dokument, bez da stranke pozove na lice mjesta, te je zatražio izuzeće imenovanog mjerničkog vještaka, a koji zahtjev je sud odbio rješenjem posl. broj P-1388/16-43 od 27. studenog 2018.

19. Na navode 1. tuženika očitovao se vještak Branimir Fable, te je u svom očitovanju izjavio da je izvršena identifikacija parcele prilikom uviđaja 18.01.2018., ali nije izvršen očevid glede unutrašnjosti objekta na predmetnoj k.č. Traženo mišljenje u nadležnosti je građevinskog vještaka, stoga u dogovoru sa sudom, vještak takvo mišljenje nije izradio. Vještak navodi da je na licu mjesta bio samo jednom i to prilikom uviđaja 18.01.2018., a da je jedini dokument koji je sudu dostavljen bila dokumentacija potrebna kod identifikacije parcele, a koja je dostavljena prilikom uviđaja.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Branimira Fable kao stručan i potpun, dok su primjedbe tuženika na rad vještaka otklonjene nepristranim i detaljnim pismenim očitovanjem vještaka. 1. tuženik svojim navodima ničime nije doveo u pitanje utvrđenje mjerničkog vještaka, dok je vještačenje unutrašnjosti objekta povjereno vještaku građevinske struke.

21. Nakon održanog uviđaja na licu mjesta 11. lipnja 2018., građevinski vještak GA u spis je dostavio svoj nalaz i mišljenje (stranica 79 do 85 spisa). Iz navedenog proizlazi da su iz priloženog tlocrta građevine vidljivi geometrijski podaci o dograđenom dijelu građevine. Vrijednost dijela građevine u zatečenom stanju iznosi cca 3.000,00 kn/m2, a korisna površina dograđenog dijela iznosi 21,84m2. Vrijednost dograđenog dijela je 65.520,00 kn. Kao zamjena starog ruševnog krova izvedena je nova stropna (krovna) konstrukcija iz gredica i ispuna sa tlačnom pločom i horizontalnim vijencima širine 30cm. Ukupna je vrijednost izvršenih radova 16.632,00 kn. Septička jama je izvedena na zgradnoj parceli, a veličina iste iznosi cca 15,00m3. Vrijednost septičke jame uključujući zemljane i betonske radove iznosi cca 1.000,00 kn/m3. Ukupna vrijednost izvršenog ulaganja iznosi 97.152,00kn ili protuvrijednost od 13.093,26 eura.

22. U odnosu na mogućnost geometrijske diobe, mišljenje je građevinskog vještaka da diobom sukladno suvlasničkim udjelima nije moguće dobiti zasebne uporabne cjeline koje se kao takve mogu koristiti. Poseban dio koji je u vlasništvu tuženika iznosio bi ukupno 12/36 dijela ili 1/3 dijela. Ukupna korisna površina izgrade uključujući i dograđeni dio iznosi cca 74,00m2, a proporcionalni dio od 12/36 dijela iznosio bi 24,66m2. Mišljenje je vještaka da imajući u vidu površinu suvlasničkih dijelova tuženika od 24,66m2 može se konstatirati da geometrijskom (fizičkom) diobom nije moguće dobiti adekvatni prostor koji bi predstavljao samostalnu uporabnu cjelinu.

23. U ponovljenom postupku, na ročištu održanom 23. veljače 2023. saslušan je vještak GA, te naveo kako je primio na znanje primjedbe odnosno prijedloge pun. tuženika DA. Očituje se da je s obzirom na činjenicu da je 1. tuženik u međuvremenu stekao veći suvlasnički dio koji je bio on onoga u vrijeme vještačenja iskazuje da bi trebao ponovni izaći na lice mjesta i utvrditi da li je moguća fizička dioba, te utvrditi vrijednost predmetne nekretnine zbog proteka vremena. Što se tiče dijela nekretnine na koje pun. tuženika navodi da je vještak utvrdio da se radi o dogradnji vještak iskazuje da i dalje ostaje kod svog mišljenja, s obzirom da mu je poznato da je u tijeku postupak legalizacije za taj dio, te da nema momentalno saznanja da li je postupak legalizacije dovršen. Poznato mu je da je postupak legalizacije pokrenuo NA. Da se okonča postupak legalizacije pozitivno , tada bi se taj dio tretirao kao zatečeno stanje. Taj dio bi utjecao na vrijednost ukupne vrijednosti same građevine kao i vrijednost suvlasničkih dijelova. Ostaje kod nalaza i mišljenja u dijelu u kojem je utvrdio visinu uloženih radova na dan izrade nalaza, a i to bi trebalo u novom nalazu utvrditi. Septička jama je obuhvaćena procjenom nalaza kao i nova ploča, odnosno nova konstrukcija krova.

24. U ovoj pravnoj stvari održan je uviđaj 12. listopada 2023. sa građevinskim vještakom GA, te je istome dan zadatak da sačini nalaz i mišljenje, s obzirom na promjenu z.k. stanja da utvrdi da li je tuženik stekao veći suvlasnički dio od onog koji je bio utvrđen u vrijeme ranijeg vještačenja, da utvrdi da li je stoga moguća i fizička dioba predmetne nekretnine kao i da utvrdi vrijednost cijele nekretnine zbog navedenog, a i zbog proteka vremena, za dio nekretnine za koji je utvrđeno da se radi o dogradnji s obzirom da je tuženik istaknuo da je za taj dio u tijeku i postupak legalizacije da utvrdi i uzme u obzir navedeno, te utvrdi da li bi taj dio utjecao na vrijednost ukupne vrijednosti nekretnine odnosno građevine kao i vrijednost suvlasničkog dijela tuženika.

25. Građevinski vještak je 10. lipnja 2024. dostavio nalaz i mišljenje (stranica 296-298 spisa), te naveo kako je NA stekao veći suvlasnički udio u odnosu na 2019. za ukupno 6/36 dijela te kako njegov suvlasnički dio predstavlja ¼ suvlasništva nekretnine. Nadalje naveo je kako dioba prema postojećim suvlasničkim dijelovima nije moguća, jer pojedini dijelovi ne bi mogli predstavljati zasebne uporabne cjeline. Obzirom na nalaz i mišljenje iz 2019. i protek vremena i cijenu građevinskih radova procjenjuje se da je sadašnja vrijednost nekretnine i izvedenih radova veća za cca 50% u odnosu na vrijednost nekretnine od travnja 2019. odnosno sadašnja vrijednost nekretnine iznosi 19.327,50 eura.

26. Na ročištu održanom 4. prosinca 2024. saslušani su vještak GA i tuženik.

27. GA u svom je iskazu naveo kako je predmet ovog postupka nekretnina na kojoj se nalaz i zgrada sa okućnicom na kojoj je izvedena osnovna gradnja, te je nadograđen jedan dio kao i septička jama. Koliko ima saznanja i kako je izvršio uvid za predmetnu nekretninu dostavljen je zahtjev za legalizaciju ali predmet nije okončan. Trebalo bi se još legalizirati dio zgrade. S obzirom da iz kopije katastarskog plana proizlazi da je zgrada manjih dimenzija nego je u naravi. Na zgradu je nadograđen jedan dio. Kad ga se pita koja je tržišna vrijednost predmetne nekretnine objekta i zemljišta iskazuje da je 2019. procijenio predmetnu nekretninu , međutim da je njezina vrijednost porasla do danas najmanje 50 % a što je naveo u svojoj dopuni. S obzirom na kretanje vrijednosti nekretnina iskazuje da je zaista nemoguće precizno utvrditi. Naime, ukoliko se primjenjuje poredbena metoda tada bi se trebalo uzeti u obzir kupoprodajni ugovori za iste ili slične nekretnine na istoj katastarskoj općini kao i volja samog prodavatelja. Naime, uzimajući prosječnu vrijednost nekretnine prema saznanju vještaka u ovo vrijeme vrijednost kvadrata bi max mogla iznositi 350 -400 eura po m2. Vještak navodi da se ne radi o atraktivnoj lokaciji, ali tako se cijene kreću. Ta ulaganja koja su izvršena, tim ulaganjima je povećana vrijednost nekretnine i ulaganja su uzeta u obzir, te je posebno procijenjen dograđeni i stari dio. Ta vrijednost nadograđenog dijela bi po sadašnjim cijenama bila veća onako kako je rekao. Stara kuća je imala hodnik i 4 prostorije, bruto površine 58 m2, a nadograđeni dio ima 21,84 m2. Taj nadograđeni dio je spojen na fasadu i čini jednu cjelinu sa preostalim dijelom tzv. stare kuće. Kad bi se suvlasnički dijelovi pretvorili u kvadrate, tada bi suvlasnički dio iznosio 18,5 m2 zbog čega nije moguća geometrijska dioba niti bi to bila svrsishodna dioba. Po vještaku je jedina realna civilna dioba. Ukoliko bi NA, 1. tuženik, ili bilo tko od tuženika dogradio odnosno izveo dogradnju o kojoj je iskazivao tada bi se povećao njegov suvlasnički dio što je u nalazu i dopuni i utvrdio uzimajući u obzir suvlasničke dijelove u zk izvatku. Naime, u slučaju prodaje u ovakvom stanju nekretnine predmetnu nekretninu kao i sve druge nekretnine koje nisu legalne (jer dogradnja nema uporabnu dozvolu) nije moguće prodati. Svi kupci traže legalnost nekretnine. Kad ga se pita koji je razlog da nije dovršen postupak legalizacije vještak navodi da nema saznanja o tome, ne zna da li su predali svu dokumentaciju ali ima saznanja da ima dosta još neriješenih predmeta. Što se tiče zemljišta, zemljište nije bilo predmet procjene, samo se procjenjivala zgrada. Cijeli objekt ima 74 m2 a zemljište po zk izvatku, predmetna nekretnina ima površinu 2040 m2. Sudski vještak izjavio je da prilikom izrade nalaza nije utvrđivao je li cijela predmetna nekretnina građevinsko zemljište, već je kao građevinski dio smatrao samo dio na kojem se nalazi zgrada. Naveo je da vrijednost zemljišta ovisi o više čimbenika, te da je procjenjivao isključivo vrijednost građevine, koju je prema tadašnjim tržišnim cijenama procijenio na približno 30.000,00 eura, dok vrijednost zemljišta nije procjenjivao. Također je izjavio da je prilikom izrade nalaza uzeo u obzir isključivo vrijednost objekta, odnosno zgrade, a ne vrijednost zemljišta niti cijele nekretnine. U odnosu na postupak legalizacije, vještak je naveo da nelegalnost građevine utječe na njezinu tržišnu vrijednost, osobito u slučaju prodaje, dok sama činjenica postojanja suvlasničkih udjela ne utječe na vrijednost nekretnine, već na vrijednost pojedinih suvlasničkih dijelova. Potvrdio je da neokončani postupak legalizacije utječe na tržišnu cijenu nekretnine. Također je izjavio da je prilikom vještačenja u obzir uzeo sve dijelove građevine, uključujući podrum, što je prikazano u nalazu, skicama i fotografijama. U dopuni svojeg nalaza od 27. Siječnja 2025., na stranici 321-329 spisa, te je utvrdio vrijednost zemljišta u iznosu od 102.000,00 EUR, vrijednost zemljišta ispod zgrade u iznosu od 4.500,00 EUR. Što se tiče podruma koji se nalazi na dograđenom dijelu, vještak navodi da ga nije posebno procjenjivao jer visina podruma iznosi 145 cm, što ne predstavlja niti minimum za trajno korištenje prostora kao samostalne cjeline. Dioba zemljišta je moguća na način da dio DA, a koji obuhvaća 510 m2, predstavlja jednu cjelinu, a suvlasnički dio ostalih suvlasnika drugu cjelini, ali da je to potrebno utvrditi putem ovlaštenog geodete.

28. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a napose zbog toga što je vještak detaljno i stručno obrazložio svoj nalaz i mišljenje i time otklonio bilo kakve nejasnoće u njemu.

29. Prvotna tužiteljica EA, koja je preminula tijekom ovog postupka, iskazala je da se njezina svekrva zvala UA te da je imala troje djece: HA, JA i ŠA. UA umrla je 19. srpnja 1997. godine, a do svoje smrti živjela je u predmetnoj kući. U vrijeme njezine smrti na kući je već postojao dograđeni dio te izgrađena septička jama. Navela je da su ona i njezin suprug dogradili kupaonicu i još jednu prostoriju sredstvima koja je osigurala njezina svekrva podizanjem kredita. Prema njezinim riječima, kredit je osobno vraćala UA, dok je kategorički osporila tvrdnje da ga je otplaćivao otac tuženika, ističući da je on u to vrijeme živio i radio u inozemstvu. Svekrva je tražila da se dogradi kupaonica i još jedna prostorija te izgradi septička jama. Dogradnju su ona i njezin suprug izveli novcem koji je osigurala svekrva, dok je otac tuženika tijekom jednog ljeta financirao izgradnju septičke jame. Nije joj poznato tko je angažirao izvođače za izgradnju septičke jame, ali je navela da su svi radovi izvedeni za života UA. Istaknula je da otac tuženika nikada nije tražio priznavanje niti naknadu za ulaganje u izgradnju septičke jame jer je to smatrao darom svojoj majci, jednako kao što su ona i njezin suprug dogradnju kuće izveli radi njezinih potreba. Nakon smrti UA kuća je ostala prazna i nitko u njoj nije stanovao. Iskazala je da je otac tuženika nakon majčine smrti, bez suglasnosti ostalih, uklonio krov i izveo armiranobetonsku ploču na starom dijelu kuće dimenzija približno 6 x 10 metara. Prema njezinim saznanjima, krov nije bio urušen niti je postojala potreba za takvim zahvatom. Dodala je da nikada nije tražio naknadu za navedeno ulaganje , te da je od izvođenja tih radova proteklo više od 20 godina, odnosno da su izvedeni prije smrti Josipa Bučića 2007. godine. Smatrala je da je stvarni razlog izvođenja tih radova bio pokušaj prisvajanja kuće. Nadalje je navela da je nakon smrti UA režijske troškove, uključujući električnu energiju, podmirivala njezina kći JA. Iako je ponudila sudjelovati u tim troškovima, JA je to odbila. HA nije sudjelovao u podmirivanju režijskih troškova, niti je za života tražio da mu se priznaju bilo kakva ulaganja u nekretninu. Prema njezinim saznanjima, osim financiranja izgradnje septičke jame, koja je bila dar majci, nije ulagao u kuću. Na kraju je iskazala da nema saznanja da bi se krov urušio niti da postoje fotografije koje bi potvrđivale navodna ulaganja, smatrajući da takva ulaganja nisu ni izvršena. Također joj nije bilo poznato da je podnesen zahtjev za legalizaciju dograđenog dijela kuće, navodeći da to nije bilo potrebno jer je dogradnja izvedena prije uvođenja postupaka legalizacije. Ponovno je kategorički ustvrdila da otac tuženika nije otplaćivao kredit kojim je financirana dogradnja kuće.

30. Tužiteljica IA u svom iskazu navodi da je tužiteljica EA njezina majka, BA brat, prvotužitelj sin od sestrične, dok su tuženici njezini bratići, djeca pok. HA, brata njezina oca. TA svoj je suvlasnički dio stekao od bake JA, koja je bila sestra njezina oca i oca tuženika. Navodi da je predmetna kuća bila u vlasništvu bake PA, a nakon njezine smrti bila je predmet nasljeđivanja te je svako od njezino troje djece naslijedilo po jednu trećinu suvlasničkog dijela. Nakon smrti njezina oca njegov suvlasnički dio naslijedili su ona, njezin brat i majka, dok su nakon smrti strica HA njegov suvlasnički dio naslijedili tuženici. Baka PA umrla je 1997. godine te je živjela u predmetnoj kući sve do svoje smrti. Od njezine djece nitko nije živio u toj kući, dok je svjedokinja u njoj živjela od 1987. do 1991. godine. Nakon bakine smrti HA je, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, uklonio krov i izradio armiranobetonsku ploču, ali nije postavio novi krov, pri čemu joj nije poznato gdje je završio stari crijep. Osim toga, prema njezinim saznanjima, nije izvodio nikakve druge građevinske radove niti je kuću dograđivao, a u toj kući nakon toga nitko nije stanovao. Ističe da su sporni dograđeni dio kuće izgradili njezini roditelji, EA i ŠA, uz suglasnost bake PA. Dograđene su dvije prostorije, kupaonica i prostorija koja se koristila kao kuhinja. Iako su radove izveli njezini roditelji, financirala ih je baka svojim novcem. Nema saznanja da je HA sudjelovao u financiranju ili izvođenju tih radova. Ne zna točno kada je dogradnja izvedena, ali je sigurna da je bila dovršena još za bakinog života te da je i sama koristila dograđenu kupaonicu dok je živjela u kući. Navodi da HA nikada nije živio u predmetnoj kući jer je živio u [adresa] te je samo povremeno dolazio. Tuženici su kao njegovi sinovi također dolazili vrlo rijetko, a prema njezinim saznanjima nisu živjeli u kući niti su u nju ulagali. Nema saznanja da bi baka podizala kredit radi izgradnje ili dogradnje kuće. Također nema saznanja da bi krov bio urušen prije nego što ga je HA uklonio i izradio armiranobetonsku ploču. Nije joj poznato tko je financirao izradu te ploče. Nije joj poznato ni tko je iskopao septičku jamu, ali navodi da je ona postojala još za bakinog života te pretpostavlja da je izgrađena u isto vrijeme kada i dograđeni dio kuće. Također nema saznanja da bi tuženici NA i MA ikada živjeli u predmetnoj nekretnini. Na kraju navodi da nije istina da je dograđeni dio kuće izgrađen nakon njezina odlaska iz kuće, budući da je osobno koristila izgrađenu kupaonicu tijekom stanovanja. Također nema saznanja da bi HA tražio od njezina oca otkup njegova suvlasničkog dijela niti da bi njezin otac HA nudio otkup.

31. Prvotuženik NA iskazao je da je drugotuženik njegov brat, a VA i ČA njegov polubrat i polusestra, svi djeca pokojnog HA. Naveo je da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu njegove bake UA, koju su nakon njezine smrti naslijedili HA, JA i ŠA, svaki u 1/3 suvlasničkog dijela. Prema njegovom iskazu, u vrijeme smrti bake na nekretnini su već bili dograđeni kupaonica i jedna prostorija te izgrađena septička jama. Materijal za dogradnju kupila je baka putem kredita, dok je njegov otac HA podmirio kredit i financirao radove koje su izveli ŠA i njegova supruga EA. Naveo je i da je njegov otac, nakon povratka iz inozemstva, financirao daljnje radove na nekretnini, uključujući izgradnju septičke jame, obnovu krova, izradu nove ploče i postavljanje novog krova, uz sudjelovanje članova obitelji u izvođenju radova. Istaknuo je da njegov otac za života nije tražio naknadu niti izdvajanje uloženih sredstava iz ostavinske mase iza UA, ali smatra da ta ulaganja nisu uzeta u obzir u ostavinskom postupku. Nakon smrti HA njegov suvlasnički dio naslijedili su NA, MA, VA i ČA, pri čemu su VA i ČA svoje udjele ustupili RA, dok je MA ostao suvlasnik. Naveo je i da je suvlasnički dio JA kupoprodajom stekao TA, dok su iza LA nasljednici IA i BA. Iskazao je da je predmetna kuća bila obiteljska kuća u kojoj je živjela njegova baka, a jedno vrijeme i njegova obitelj, te da nakon bakine smrti u njoj nitko trajno ne stanuje. Naglasio je da su sva ulaganja izvršena uz znanje i suglasnost članova obitelji te smatra da njihovu vrijednost treba uzeti u obzir pri odlučivanju o suvlasničkim odnosima. Nadalje je naveo da je pokrenuo postupak legalizacije dograđenog dijela objekta, koji još nije dovršen, te smatra da procjena sudskog vještaka nije potpuna jer ne obuhvaća sva izvršena ulaganja ni stvarnu vrijednost nekretnine. Istaknuo je da je prvotužitelj TA suvlasnički dio stekao kupoprodajom od svoje bake, a ne nasljeđivanjem, da nije ulagao u nekretninu niti sudjelovao u njezinu održavanju, za razliku od njega koji je održavao nekretninu i pokrenuo postupak legalizacije. Naveo je da je pokušavao postići sporazum s prvotužiteljem, ali bez uspjeha, te smatra da je postupak pokrenut na njegovu štetu i da bi eventualna civilna dioba mogla dovesti do prodaje nekretnine ispod njezine stvarne vrijednosti. Zaključno je ponovio da je najveća ulaganja u predmetnu nekretninu financirao njegov otac HA te da se ta ulaganja trebaju uzeti u obzir prilikom odlučivanja o razvrgnuću suvlasničke zajednice.

32. Prvotuženik NA je ponovno saslušan u ponovljenom postupku, te je iskazao da su predmetnu nekretninu naslijedili zakonski nasljednici iza smrti bake UA. Tuženik opisuje obiteljske odnose I navodi da je u kući živio od djetinjstva I da je njegov otac financirao I izveo nadogradnju dijela kuće uz bak ino odobravanje. Smatra da ulaganja njegovog oca treba priznati pri utvrđivanju vrijednosti nekretnine te da procjena vještaka nije realne jer ne uzima u obzir sva ulaganja. Navodi kako je pokušao postići dogovor sa tužiteljem, ali bez uspjeha, te smatra da tužitelj želi steći njegov suvlasnički dio na nepošten način. Također navodi da se tužitelj nije brinuo o nekretnini niti sudjelovao u njezinu održavanju te ostaje kod svih navoda iznesen ih na prvom ročištu. Tuženik iskazuje da je JA imala ključ jer je najviše brinula o baki. Navodi da tužitelji nisu ulagali u nekretninu za života djeda. Nakon urušavanja krova, stric I ga je privremeno prekrio, a potom je otac financirao izradu novog krova i izgradnju septičke jame. Također navodi da je njegov otac financirao sve radove te da je TA od bake kupio suvlasnički dio za 20.000,00 kn.

33. Nakon provedenog dokaznog postupka, brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno, te svakog dokaza posebno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći sve posebnosti ove pravne stvari, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

34. Tužitelji u ovoj pravnoj stvari predlažu da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Labin, u naravi kuća, cisterna, dvorište, oranica i pašnjak, i to civilnom diobom putem prodaje predmetne nekretnine na javnoj dražbi.

35. Tužitelji predlažu da se ostvarena prodajna cijena podijeli između suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima, na način da tužitelju TA pripadne 12/36 dijela od iznosa prodajne cijene, tužiteljici IA 4/36 dijela, tužitelju SA 4/36 dijela, dok bi od tuženika RA pripalo 9/36 dijela, a MA 3/36 dijela od ostvarenog iznosa prodajne cijene.

36. Tužitelji svoj prijedlog za civilno razvrgnuće temelje na činjenici da predmetnu nekretninu nije moguće razvrgnuti geometrijskom diobom na način da se formiraju zasebne uporabne cjeline koje bi pojedini suvlasnici mogli samostalno koristiti. Slijedom navedenog, smatraju da je prodaja nekretnine i podjela ostvarene kupoprodajne cijene prema suvlasničkim omjerima jedini mogući i pravičan način prestanka suvlasničke zajednice.

37. Između stranaka nije sporno da su upisani suvlasnici predmetne nekretnine, niti su u konačnici sporni njihovi suvlasnički omjeri, prema kojima TA ima suvlasnički dio od 12/36, [adresa], BA 6/36, NA

9/36, a MA 3/36 dijela.

38. Pravo svakog suvlasnika da zahtijeva razvrgnuće suvlasničke zajednice proizlazi iz odredbe članka 47. ZV-a, prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati razvrgnuće, osim u vrijeme kada bi to bilo na štetu ostalih suvlasnika. Ovo pravo predstavlja jedno od temeljnih ovlaštenja suvlasnika jer nitko nije dužan ostati u suvlasničkoj zajednici protiv svoje volje.

39. U konkretnom slučaju tužitelji su zatražili civilno razvrgnuće, odnosno prodaju nekretnine i podjelu dobivene cijene. Takav način razvrgnuća dolazi u obzir kada se suvlasnička stvar ne može podijeliti fizički ili kada bi takvom podjelom došlo do znatnog umanjenja vrijednosti stvari.

40. Radi utvrđenja mogućnosti fizičke podjele nekretnine proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku GA. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja jedinstvenu građevinsku cjelinu, pri čemu stambeni objekt, zajedno s dograđenim dijelom, ima ukupnu korisnu površinu od približno 74 m².

41. Vještak je izričito naveo da podjela prema suvlasničkim omjerima nije moguća, jer pojedini suvlasnički dijelovi ne bi predstavljali samostalne uporabne cjeline. Čak i nakon promjene suvlasničkih omjera, odnosno povećanja suvlasničkog dijela RA, vještak je ostao kod zaključka da fizička dioba nije moguća. Posebno je istaknuo da bi suvlasnički dio RA odgovarao površini od približno 18,5 odnosno 24 m², što ne predstavlja funkcionalnu stambenu cjelinu. Što se tiče zemljišta, vještak navodi da je dioba zemljišta moguća na način da dio DA, a koji obuhvaća 510 m2, predstavlja jednu cjelinu, a suvlasnički dio ostalih suvlasnika drugu cjelini, ali da je to potrebno utvrditi putem ovlaštenog geodete.

42. Sud prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka kao stručan, objektivan i obrazložen, budući da je izrađen nakon neposrednog pregleda nekretnine te uzimajući u obzir stvarno stanje objekta. Stoga sud zaključuje da geometrijska dioba nije moguća bez stvaranja neupotrebljivih dijelova nekretnine, odnosno bez bitnog narušavanja njezine funkcionalnosti.

43. Prvotuženik NA predlagao je da se razvrgnuće provede isplatom ostalih suvlasnika, pozivajući se na odredbu članka 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

44. Prema navedenoj odredbi, sud može odlučiti da se stvar dodijeli jednom suvlasniku uz obvezu isplate ostalih ako za to postoji osobito opravdan razlog, odnosno poseban interes suvlasnika koji traži takav način razvrgnuća. Sud je dužan posebno ispitati postoje li okolnosti koje opravdavaju odstupanje od osnovnog načela jednakog položaja svih suvlasnika. NA svoj poseban interes temelji prvenstveno na tvrdnji da je njegov otac HA ulagao u predmetnu nekretninu, financirao dogradnju, septičku jamu, krovnu konstrukciju i druge radove. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da sama činjenica ulaganja ne predstavlja dovoljan razlog za dodjelu cijele nekretnine jednom suvlasniku. Naime, iz iskaza samog RA proizlazi da njegov otac za života nije tražio priznanje ulaganja, nije zahtijevao izdvajanje ulaganja iz ostavinske mase iza UA, niti je pokrenuo postupak radi naknade uloženih sredstava. Također, iz iskaza tužiteljica IA i EA proizlazi da su određeni radovi izvedeni za života UA i uz njezino financiran je, dok je HA eventualno sudjelovao u pojedinim radovima, ali bez zahtjeva za povrat ili priznanje ulaganja. Sud nalazi da iskazi stranaka u dijelu ulaganja nisu suglasni, ali čak i kada bi se prihvatio iskaz prvotuženika u cijelosti, to ne bi dovelo do zaključka da postoji poseban interes za dodjelu nekretnine njemu.

45. Eventualno pravo na naknadu ulaganja predstavlja zasebno imovinskopravno pitanje koje se može ostvarivati u posebnom postupku, ali samo po sebi ne daje prednost jednom suvlasniku kod razvrgnuća.

46. Prvotuženik je isticao da je pokrenuo postupak legalizacije dograđenog dijela objekta te da je time povećao vrijednost nekretnine. Međutim, iz iskaza građevinskog vještaka proizlazi da postupak legalizacije nije okončan, odnosno da ne postoji konačno rješenje kojim bi dograđeni dio bio ozakonjen. Sud smatra da sama činjenica pokretanja postupka legalizacije ne predstavlja takav poseban interes koji bi opravdao dodjelu nekretnine jednom suvlasniku. Također je utvrđeno da predmetna nekretnina dugi niz godina nije korištena za stanovanje , te da je objekt zapušten. Iz iskaza tužiteljica proizlazi da nitko od suvlasnika nije imao stvarnu neposrednu korist od nekretnine nakon smrti UA. Okolnost da je NA pokrenuo postupak legalizacije predstavlja određenu aktivnost radi očuvanja vrijednosti nekretnine, ali sama po sebi ne stvara jače pravo u odnosu na druge suvlasnike. Građevinski vještak utvrdio je vrijednost pojedinih ulaganja u iznosu od 97.152,00 kuna prema ranijoj procjeni, odnosno naveo da je vrijednost nekretnine zbog rasta cijena građevinskih radova povećana. Sud prihvaća da su određena ulaganja u nekretninu izvršena, međutim, ista ne utječu na vlasničke omjere suvlasnika, niti mijenjaju činjenicu da su svi suvlasnici upisani prema određenim suvlasničkim dijelovima. Ulaganja mogu biti osnova za eventualni obveznopravni zahtjev radi naknade uloženih sredstava, ali ne predstavljaju osnovu za promjenu suvlasničkih omjera, niti za automatsko pravo na razvrgnuće isplatom.

47. Dakle, imajući u vidu sve provedene dokaze, sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice.

48. Slijedom navedenog, primjenom odredaba članka 50. i 51. ZV-a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o razvrgnuću suvlasničke zajednice, osnovanim se ukazuje zahtjev tužitelja da se suvlasništvo razvrgne civilnom diobom – prodajom nekretnine i podjelom ostvarene prodajne cijene prema suvlasničkim omjerima.

49. Osim toga, tužitelji i prvotuženik su se više puta pokušavali dogovoriti vezano za razvrgnuće, u tijeku ovog postupka, ali bezuspješno.

50. Dokaze koje je sud proveo, a nije ih posebno obrazlagao, po mišljenju ovog suda nisu od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

51. Punomoćnik tužitelja je dostavio troškovnik.

52. Tužitelj potražuje trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 5. svibnja 2017., iznos od 1.000,00 EUR, 6. srpnja 2017., iznos od 1.000,00 EUR, za 18. siječnja 2018., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu, uviđaju 11. lipnja 2018., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 11. rujna 2019., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 16. prosinca 2019., u iznosu od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 5. veljače 2021., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 17. lipnja 2021., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 7. listopada 2021., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 2. rujna 2022., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 23. veljače 2023., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 12. listopada 2023., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 4. prosinca 2024., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 11. rujna 2024., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 12. prosinca 2025., iznos od 1.000,00 EUR, za pristup ročištu 16. ožujka 2026., iznos od 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 12. listopada 2017., iznos od 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 13. rujna 2017., iznos od 1.000,00 EUR, za sastav podneska 15. ožujka 2018., iznos od 1.000,00 EUR, za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje iznos od 1.000,00 EUR, za sastav žalbe iznos od 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 6. srpnja 2022., iznos od 1.000,00 EUR. Tužitelj ukupno potražuje na ime troškova zastupanja iznos od 23.000,00 EUR uz PDV od 5.750,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 28.750,00 EUR. Nadalje potražuje troškove sudske pristojbe i troškove vještačenja.

53. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova, te utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.459,95 EUR, (11.000,00 kn), slijedom čega se strankama za svaku poduzetu radnju kada im pripada 100% Tbr. 7.1. priznaje 200 EUR.

54. Sud smatra da su osnovani slijedeći troškovi, i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 200 EUR (Tbr7.t.1), za pristup ročištu 5. svibnja 2017., iznos od 50,00 EUR, (Tbr.9.t.5), za pristup ročištu 6. srpnja 2017., iznos od 200 EUR (Tbr.9.t.1), za pristup uviđaju 18. siječnja 2018., iznos od 200 EUR, (Tbr.9.t.7), za pristup uviđaju 11. lipnja 2018., iznos od 200 EUR (Tbr.9.t.7), za pristup ročištu 11. rujna 2019., iznos od 200 EUR (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 16.prosinca 2019., u iznosu od 200 EUR (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 5. veljače 2021., iznos od 200 EUR (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 7. listopada 2021., iznos od 100 EUR (Tbr.9.t.2), za pristup ročištu 2. rujna 2022., iznos od 100 EUR (Tbr.9.2), za pristup ročištu 23. veljače 2023., iznos od 200 EUR (Tbr9.t.1), za pristup ročištu 12. listopada 2023., iznos od 200 EUR (Tbr.9.t.7), za pristup ročištu 4. prosinca 2024., iznos od 200 EUR (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 11. rujna 2025., iznos od 200 EUR (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 16. ožujka 2026., iznos od 200 EUR (Tbr.9.t.1), za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje iznos od 100 EUR (Tbr.8.t.2), za sastav žalbe iznos od 100 EUR (Tbr.10.t.4).

55. Dakle, tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 2.850,00 EUR uz povećanje od 25% na ime PDV odnosno za iznos od 712,50 EUR, odnosno sveukupno iznos od 3.562,50 EUR. Nadalje, osnovan je trošak na ime sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i presudu u iznosu od 110,00 EUR, te troškovi na ime vještačenja u iznosu od 659,99 EUR, a što sveukupno iznosi 4.385,58 EUR. U preostalom dijelu sud je odbio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka.

56. Neosnovani su zatraženi troškovi za pristup ročištu 17. lipnja 2021., i za ročište 12. prosinca 2025., (jer na istim nije bio prisutan punomoćnik tužitelja), kao i za sastav podneska od 13. rujna 2017., sastav podneska 15. ožujka 2018., za sastav podneska od 6. srpnja 2022., jer su isti suvišni i nepotrebni za ovaj postupak.

57. O troškovima prvotuženog NA sud nije odlučivao, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, a osim toga isti nije ni dostavio specifikaciju troškova, već je samo naveo da potražuje troškove.

58. Budući se drugotuženi MA nije upustio u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, , to je valjalo 1. tuženika NA obvezati na plaćanje parničnih troškova tužitelju, u iznosu od 4.385,58 EUR EUR, sukladno odredbi čl. 154. st.1 ZPP-a, u roku 15 dana.

59. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Labinu 1. rujna 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnaša putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- 1-3. tužitelju putem punomoćnika

- 1. tuženiku

- 2. tuženiku