Poslovni broj: Pn-29/2024-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom uredu Boris Gregović i dr. iz Rijeke, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, zastupan po punomoćniku Marinu Matić, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 1.rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 4.512,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos od 3.840,00 počev od 9.listopada.2023. a na iznos od 672,00 počev od 01.rujna 2026. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.416,01 s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana 1.rujna 2026. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III.Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 11.720,00 eura te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos na iznos od 672,00 eura, a razdoblje od 09.listopada 2023. do 31.kolovoza 2026. i preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka do iznosa od 2.658,20 eura.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 1. ožujka 2023., kao radnica društva VARGON d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 12345076041, pretrpila ozljedu na radu obavljajući poslove radnog mjesta operater grupe 2 u pogonu ekstruzije. Do predmetnog štetnog događaja došlo je kada se tužiteljica kretala pogonom ekstruzije s namjerom povlačenja metalne košare te je u jednom trenutku došlo do udara lijeve vile viličara u područje lijeve potkoljenice tužiteljice i nastanka teške tjelesne ozljede. Iz zapisnika Državnog inspektorata, klasa: UP/I-116-04/23- 07/71, ur. br. 443-02-02-9-23- 02 od 24. ožujka 2023. proizlazi kako je, inspekcijskim nadzorom, povodom ozljede na radu tužiteljice, utvrđeno više propusta koji su u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja i to vožnja viličara bez zvučne signalizacije te električni viličar nije stao kako bi propustio radnicu iako ju je rukovatelj viličara vidio kako se kreće i vuče kolica. Odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) propisano je kako je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima dok je st. 2. propisano kako je poslodavac obvezan osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute smiju imati pristup mjestima rada na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost. Nadalje, odredbom čl. 41. st. 1. ZZR propisano je kako je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu; st. 3. propisano je kako je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnika dok je st. 4. propisano kako je poslodavac obvezan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika. Kretanje rukovatelja viličara prostorom pogona ekstruzije, bez zvučnog signala koji bi upozorio ostale radnike na njegov nailazak te činjenica da isti nije upozorio tužiteljicu i zaustavio viličar u trenutku njezina uočavanja, a nije sporno kako ju je vidio, izravni je uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje u tekstu: ZoR) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 25. st. 1. ZZR propisano je kako se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pritom se napominje kako električni viličar, bez zvučnog signala, u situaciji kada se kreće pogonom u kojem se nalaze i kreću radnici, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO), a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a, odgovara njezin vlasnik, odnosno poslodavac tužiteljice. Kako je poslodavac tužiteljice svoju odgovornost iz djelatnosti osigurao kod tuženika policom osiguranja br. OV0684012937, to isti odgovara sukladno odredbi čl. 964. i 965. ZOO-a kao i poslodavac tužiteljice te je neprijeporna njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari. Prethodno podnošenju tužbe, tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a koji je tuženik neosnovano odbio slijedom čega je ista prisiljena svoja prava i pravne interese ostvarivati sudskim putem. U predmetnom štetnog događaju tužiteljica je zadobila lom vanjskog zglobnog tijela lijeve goljenične kosti. Neposredno nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljica je zaprimljena na HMT KBC Rijeka gdje je obrađena od strane liječnika specijalista, podvrgnuta operativnom zahvatu te otpuštena 14. ožujka 2023. Tijekom liječenja tužiteljica je odlazila na mnoge specijalističke preglede te je, radi stabilizacije i poboljšanja zdravstvenog stanja, odlazila na višestruke fizikalne terapije i rehabilitacije. Kroz dugi vremenski period tužiteljica je trpila bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica je trpila jake bolove, kao i prilikom prvih dana terapija, a koji su trajali minimalno 10 dana, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni nakon procesa liječenja te su trajali minimalno 20 dana da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta koji su trajali minimalno 240 dana, koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za tužiteljicu, kod iste se u trenutku samog štetnog događaja javio strah za život i zdravlje. Strah jakog intenziteta je trajao 2 dana, strah srednjeg intenziteta minimalno 60 dana dok je strah slabog intenziteta trajao još minimalno 210 dana. Kod tužiteljice je, kao posljedica operativnog zahvata, zaostalo i naruženje u vidu zavinutog ožiljka nad lijevim koljenom dužine oko 20-25 cm što predstavlja naruženje srednjeg stupnja uočljivo trećim osobama ponekad. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će ista imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životn ih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužiteljice su, i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale brojne tegobe poput natečenosti koljena, muskulatura lijeve natkoljenice je oslabljena, čučanj ne može izvoditi potpuno lijevom nogom, ne može potrčati, povremeno osjeća bolove pri dužem i jačem opterećenju i iste iznose minimalno 18%. Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st. 1. ZPP-a i koje predstavljaju pravni temelj zahtjeva oštećenika za naknadu povreda prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužiteljicu detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljici je nastala imovinska šteta pa (čl. 1095. ZOO-a) stoga ista od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova puta i liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužiteljici je bila potrebita tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji prilikom provođenja vježbi nakon otpuštanja iz bolnice, a i prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju. Predmetna je pomoć tužiteljici bila potrebna u vremenskom razdoblju od 90 dana po 4 sata dnevno. Jedan sat nestručne tuđe pomoći i njege potražuje se, sukladno sudskoj praksi, u visini od 4,00 EUR. Na ime troškova puta i liječenja tužiteljica potražuje 200,00 EUR (odlasci na terapije, kontrole i preglede, troškovi lijekova i krema), a koji troškovi su bili neophodni budući je tužiteljica morala provoditi fizikalnu terapiju te odlaziti na specijalističke preglede i zbog toga je bila izložena dodatnim troškovima. Zateznu kamatu tužiteljica potražuje sukladno čl. 1103. ZOO-a, odnosno od dana podnošenja i primitka odštetnog zahtjeva tuženiku – 9. listopada 2023. Stoga tužiteljica, primjenom odredbe čl. 19. ZOO-a, precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete te potražuje kako slijedi:

- radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 10.000,00 EUR

- na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova tuđe pomoći i njege 1.500,00 EUR

- na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova troškova puta i liječenja 200,00 EUR

Ukupno: 11.700,00 EUR

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da Naslovni sud, po provedenom postupku i izvedenim dokazima, donese odluku.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tuženik ističe da predmetni spor NIJE RADNI SPOR. Tuženik, iako je osiguratelj poslodavca tužiteljice, NIJE poslodavac tužiteljice. Tuženik ne odgovara kao poslodavac niti umjesto njega već sukladno uvjetima ugovora o osiguranju. Slijedom navedenog, ni rokovi koji se primjenjuju u ovom sporu nisu rokovi iz Glave 27., čl. 433. do 437. ZPP-a. VSRH, Revr- 327/2009 „Spor radnika protiv poslodavca radi naknade štete koju je pretrpio na radu ili u svezi s radom je radni spor. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o sporu protiv poslodavca (on uopće nije stranka u postupku), već je naprotiv riječ o sporu između tužitelja i tuženika kao osiguratelja poslodavca, a tužitelj svoje potraživanje naknade štete prema tuženiku temelji isključivo na ugovoru o osiguranju (polica osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti – list 26 spisa). Dakle, neovisno o tome što je potraživanje tužitelja vezano uz povredu na radu, ovdje nije riječ o radnom sporu (čl. 433.-437. ZPP) već o imovinskopravnom sporu - iz ugovora o osiguranju (čl. 940. i 941. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99). Stoga u konkretnom slučaju glede roka za žalbu nije moguće primijeniti odredbu čl. 437. st. 1. ZPP, već se primjenjuje opći rok za žalbu (od 15 dana) iz odredbe čl. 348. st. 1. ZPP. Pritom postojanje solidarne odgovornosti poslodavca i osiguratelja (na što u obrazloženju pobijanog rješenja posebno ukazuje drugostupanjski sud) nije od značaja budući da je to materijalnopravno pitanje, a pitanje propisanog roka za žalbu je procesno pitanje uređeno odredbama ZPP. Pogrešna uputa prvostupanjskog suda o roku za podnošenje žalbe od 8 dana nema utjecaja na stranku koja je u zakonskom roku od 15 dana izjavila žalbu. Ovo zbog toga što sudovi svojom uputom o pravnom lijeku ne mogu skraćivati zakonske rokove. Drugim riječima, tuženik ne može snositi posljedice pogrešne upute prvostupanjskog suda o roku za podnošenje žalbe, pa se u kontekstu svega izloženog podnesena žalba tuženika protiv prvostupanjske presude smatra pravovremenom. Dakle, odbacivanjem tuženikove žalbe drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 437. st. 1. i čl. 348. st. 1. ZPP, pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje po žalbi tuženika (čl. 394. st. 1. u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP).“ Žs u Rijeci, Gž R-132/2021 „12. Pravilno tuženik ustaje u žalbi na tvrdnjama da u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu, već o imovinsko pravnom sporu iz ugovora o osiguranju, s obzirom da je tuženik osiguratelj poslodavca tužitelja iz djelatnosti. Prema odredbi članka 111. stavak 1. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Dakle, spor radnika protiv poslodavca radi naknade štete koju je pretrpio na radu ili u vezi s radom je radni spor. Iako tužiteljica svoj zahtjev za naknadu štete vezuje uz ozljedu na radu, ne radi se o radnom sporu, jer tužiteljica nije ustala tužbom protiv svog poslodavca niti je on stranka u postupku, već se radi o sporu između tužiteljice i tuženika kao osiguratelja poslodavca s osnove ugovora o osiguranja - police od odgovornosti iz djelatnosti.“ Nadalje, tuženik priznaje činjenicu da s poslodavcem tužiteljice ima sklopljenu policu osiguranja odgovornosti iz djelatnosti br. OV0684012937. U privitku se dostavlja polica osiguranja te pripadajući uvjeti za osiguranje. Tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja. Ista je bez gledanja kretanjem unatrag ušla u prostor omeđen linijom na tlu, a koji je predviđen za kretanje viličara. Tuženik se ne protivi dokazima tužiteljice iz toč. II tužbe te ih i sam predlaže. Tuženik predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka GH, DH, EH te UH koje se predlaže pozvati na adresi poslodavca [adresa]. Iako nisu sporni navodi tužiteljice kojima ista citira odredbe Zakona o zaštiti na radu o obvezama poslodavca tužiteljice, isto tako ne bi trebalo biti sporno kako tužiteljica kao radnik također ima neke obveze glede zaštite na radu. Tako, odredba čl. 68. st. 1. ZZR propisuje: Obveza rada dužnom pažnjom Članak 68. Radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Tužiteljica očito nije postupila na propisani način kada je bez gledanja kuda ide hodajući unatrag ušla u prostor predviđen za kretanje viličara. Dakle, utvrđeno je kako je i postupanje tužiteljice jedan od uzroka nastanka štetnog događaja te je tužiteljica nesporno suodgovorna. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva kako s naslova povrede prava osobnosti tako i s naslova zatražene naknade imovinske štete obzirom je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnog događaja te obzirom je isti previsoko postavljen imajući u vidu težinu povrede prava osobnosti. Osporava se da bi kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti u postotku višem od 10%. Glede visine postavljenog zahtjeva tuženik posebno ističe kako je tužiteljica odštetnim zahtjevom potraživala viši iznos od onog koje se potražuje u tužbi tako da tužiteljičino eventualno kasnije povećanje zahtjeva s obrazloženjem kako prije vještačenja nije mogla precizno postaviti isti nije opravdani razlog eventualnog dopuštanja preinake. Osporava se da bi cijena sata nestručne tuđe njege i pomoći iznosio 4,00 eura. Zahtjev s naslova troškova puta i liječenja previsoko je postavljen. U odnosu na postavljeni zahtjev s naslova povrede prava osobnosti, tuženik ističe kako se u ovom predmetu imaju koristiti opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05, i to u odredbama čl. 19, 1046. i 1100. Kako je u odredbi čl. 1100. st.1. ZOO/05, propisano, cit.: U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to [1] težina povrede i [2] okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak: „Da svaka povreda prava osobnosti [pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje] ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Prethodno stoga što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“ da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom bi trebao uzeti u obzir i okolnosti pod kojima se povreda dogodila [objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl]. Da bi opisane zadaće [iz čl. 1100. st.1. ZOO/05] u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini1 [jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade]. Bude li sud provodio dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke, vještak bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će; Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (radi primjene „Tablice naknada“). Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). Ako liječnik-vještak utvrdi da kod oštećenika nije došlo do oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, zbog toga jer se radi o dijagnozama koje su postavljene na temelju anamnestičkih podataka, mora svoje mišljenje obrazložiti. Ako se radi o neznatnim-beznačajnim ozljedama, mora svoje mišljenje obrazložiti sa aspekta medicinski relevantne težine povrede prava na tjelesni i/li duševni integritet. Utvrdi li vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti“ i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta“ od 1 do 7, (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD. Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj ljestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD). Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata. Osporava se osnovanost zahtjeva s naslova zateznih kamata na potraživane parnične troškove. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 30.lipnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 11.720,00 eura i to s osnova neimovinske i imovinske štete s kamatom i troškom postupka.

4.Sud je proveo dokaz i to uvidom u zapisnik inspekcijskog nadzora ( list 7-12), e-mail prepiska ( list 13-14),odštetni zahtjev ( list 15-16)odgovor tuženika na odštetni zahtjev( list 18-19 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 20-23), medicinska dokumentacija ( list 29-44), polica osiguranja (list 55-56), uvjeti osiguranja (list 57-88), preslika spisa Državnog inspektorata (list 98-161), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 163-164), uvid u zdravstveni karton tužiteljice ( list 185-239), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Darku Majiću spec. opće kirurgije subspec.traumatologije (list 243-247 i 278-281), uvid u sudsku praksu (list 264 -273) , saslušan je usmeno sudski vještak Darko Majić (list 291-292).

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

6.Člankom 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.Kada poslodavac odnosno njegov osiguratelj, odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

10.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

11.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) poslodavac tužiteljice, pa samim tim i tuženik kao njegov osiguratelj se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelj ice koju ona nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete.

12.Odredbom čl. 965. ZOO-a propisano je da je u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Odgovornost tuženika temelji se na predmetnoj odredbi te se na tužiteljicu ne odnose uvjeti osiguranja na koje se poziva tuženik budući da isti obvezuju ugovorne strane, tj. poslodavca tužiteljice i tuženika i na iste se mogu pozivati temeljem police u nekom regresnom postupku.

13.Utvrđujući odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a). Također poslodavac je dužan razraditi procese rada tj. planirati pripremati, i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika sukladno čl. 44. te skladno čl. 45. procijeniti rizike i osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika izloženih fizikalnim, kemijskim i biološko štetnim djelovanjima na radu.

14.Budući su stranke na ročištu dana 26. studenog 2024. postigle dogovor da je suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja 20 % sud se nije posebno upuštao u ocjenu doprinosa tužiteljice za nastanak štetnog događaja već je prihvatio da je tužiteljica suodgovorno sa 20% sukladno dogovoru stranaka.

15. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kao zaposlenik osiguranika tuženika VARGON d.o.o. sa sjedištem u [adresa], pretrpjela ozljedu na radu obavljajući poslove radnog mjesta operater grupe 2 u pogonu ekstruzije. Do predmetnog štetnog događaja došlo je kada se tužiteljica kretala pogonom ekstruzije s namjerom povlačenja metalne košare te je u jednom trenutku došlo do udara lijeve vile viličara u vlasništvu osiguranika tuženika u područje lijeve potkoljenice tužiteljice i nastanka teške tjelesne ozljede..

16.Mišljenje suda da do nezgode nije došlo isključivom krivnjom tužiteljice budući se u navedenom slučaju radi se o nezgodi nastaloj od opasne stvari, dakle odgovornost tuženikovog osiguranika je objektivna, a na strani tužiteljice sud nije našao sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a okolnosti koje bi oslobađale tuženika odgovornosti prema tužiteljici jer tuženik nije dokazao a na njemu je bio teret dokaza da je šteta nastala isključivom radnjom tj. krivnjom tužiteljice.

17.S obzirom na navedeno sud smatra da je tuženik – kao osiguranik poslodavca tuženika odgovaran za štetu koju je pretrpjela tužiteljice u predmetnoj nezgodi posebno što tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu koji se odnose na prigovor isključive odgovornosti tužitelj ice za nastanak štete već je dogovorena suodgovornost, što posljedično ukazuje na ipak veći postotak odgovornosti osiguranika tuženika za štete.

18. Naime, viličar s obzirom na svoje svojstvo, predstavlja opasnu stvar, a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra se da potječe od te stvari, odnosno, djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrokom štete (odredba čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

19.Osiguranik tuženika, kao vlasnik opasne stvari i kao osoba koja poduzima opasnu djelatnost vožnje viličara, dužan je osigurati držanje takve opasne stvari i obavljanje opasne djelatnosti na način da isto ne predstavlja opasnost za osobe koje se kreću u tom istom prostoru.

20.S obzirom na navedeno, a primjenom prethodno citirane odredbe čl. 1063. ZOO, kao i odredbe čl. 1064. ZOO, kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koje se njome bavi, utvrđeno je da je tuženik, kao osiguratelj štetnika, odgovoran za štetu čiju naknadu tužiteljica potražuje u ovome postupku.

21.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

22.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

23.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužitelj ici u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

24.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Darka Majića kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, pri kojem nalazu je vještak ustrajao i kod pismenog i usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja.

25.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 10% kao i dobi tužiteljice, te poslu kojim se ista bavi sud je tužiteljici kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje dosudio iznos od 2.000,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njezinoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljicom još duži životni i radni vijek.

26.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 90 dana, sud je našao da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 2.200,00 eura, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.

27.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužiteljici iznosi 600,00 eura, budući je primarni strah jakog intenziteta trajao 2 sat, te sekundarni strah srednjeg intenziteta 4 dana, a slabog intenziteta 90 dana zbog protrahiranog i dugotrajnog liječenja. Navedenim je tužiteljici svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja.

28.S osnova nagrđenja sud je tužiteljici dosudio iznos od 1.200,00 eura, uzevši u obzir da je vještak isto ocijenio sa naruženjem srednjeg do manjeg stupnja povremeno vidljivo drugim osobama zbog ožiljka te zbog šepanja kod dužeg stajanja i hodanja koji se povremeno javlja a ožiljci su vidljivi ovisno o godišnjem dobu i odjeći koja se nosi. Pri istom je vještak ustrajao i pri usmenom pojašnjenju nalaze mišljenje. Stav je suda da tužiteljica u svakodnevnom životu trpi bolove pri kontaktu sa ljudima te osjeća nelagodu koja predstavlja povredu njenog prava osobnosti na duševno zdravlje.

29.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koju je ima la tužiteljica, te nalazu sudskog vještaka Majića o potrebi za tuđom pomoći i njegom, sud je našao da bi pravična naknada iznosila 840,00 eura, naime tužiteljici je dosuđeno na ime tuđe pomoći i njege 210 sat po cijeni sata od 4,00 eura koliko je tražila.

30.Po osnovi troškova puta i liječenja tužiteljica je odbijen u cijelosti, budući je isti iskazivala da je imala troškove kupnje krema i lijekova, vožnja na terapije, ali ničim nije dokazala visinu navedenih troškova puta i liječenja, pa sud nije imao elementa da čak niti po slobodnoj ocjeni utvrditi koliko bi tužiteljici po toj osnovi pripadala pravične naknade štete. Naglašava se da je teret dokaza za isto bio na tužiteljici.

31.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu tužiteljici iznosi 5.680,00 eura.

32. Međutim, s obzirom na utvrđeni doprinos tužiteljice od 20% za spomenuti omjer je valjalo umanjiti utvrđenu naknadu u smislu propisa čl. 1092. st. 1. a u svezi s čl. 1106. ZOO-a dosuditi tužiteljici iznos od 4.512,00 eura.

33.Sud je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl.1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

34.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO -a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužiteljica odštetni zahtjev podnijela 09.listopada 2023., to joj kamata teku od navedenog dana za nematerijalnu štetu, dok je na iznos materijalne štete tuđe pomoći i njege i troškova liječenja tužiteljici kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela.

35.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

36.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužiteljice po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 38%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužiteljice 69%, (138:2=69) dok je uspjeh tuženika u pogledu visine 62%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh tuženika 31% (62:2=31,00). Kada je sud oduzeo od postotka tužiteljice koji je uspio sa 69,00% postotak tuženika koji je uspio sa 31,00% dobio je uspjeh tužiteljice od 38%. Tužiteljici je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav odštetnog zahtjeva iznos od 200,00 eura Tbr. 28. OT-a, sastav tužbe 200,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 1.03.2024.,30.06.2025.,23.07.2025.. u iznosu od 3x200,00 eura, tbr. 8. t.2. OT-a, sastav podneska od 4.10.2024.u iznosu od 1x50,00 eura, tbr.8.t.3. OT-a, zastupanje na ročištu od 17.05.2024.,26.11.2024., 19.11.2025., 10.06.2026.. u iznosu od 4x200,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 2.250,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 38 %, dosuđen joj iznos od 855,00 eura. Tužiteljici je dosuđen ukupan iznos od 1.263,20 eura, budući joj je na ime troškova vještačenja po vještaku kirurgu dosuđen iznos od 400,00 eura, i trošak preslike zdravstvenog kartona, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Također joj je dosuđen i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 152,81 eura sukladno uspjehu u sporu od 38%.Tužiteljica je odbijena s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

U Rijeci, 1. rujna 2026.

S U D A C :

Majda Felker

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika