- 1 -              Revd 137/2024-2

Broj: Revd 137/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. L.-K., OIB: …, K., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Tehničke škole K., K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u K., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž R-74/22-2 od 17. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pr-8/22-6 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1.              Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž R-74/22-2 od 17. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pr-8/22-6 od 14. srpnja 2022.

2.              Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3.              Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Ovo stoga što se prvo pitanje iscrpljuje u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim navedeno nije samo po sebi dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Nadalje, cijeneći odgovornost tuženika za štetu koja je tužiteljici prouzročena ozljedom na radu kroz odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 i 61/11 i 82/12) i Zakona o zaštiti na radu („ Narodne novine“, broj: 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 116/08 i 75/09) nižestupanjski su sudovi odgovornost za štetu raspravili po načelu objektivne odgovornosti, pri čemu nisu našli niti jedan razlog zbog kojeg bi tuženik, kao poslodavac tužiteljice, mogao biti oslobođen odgovornosti ili bi se njegova odgovornost mogla ograničiti. Osim što tuženik pitanjem sugerira prihvatiti činjenično stanje drugačije od onog koje je utvrđeno u predmetnom postupku (a pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ne može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka) – odnosno da se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi na radu – niti odluke ovog suda na koje se u obrazloženju važnosti postavljenog pitanja poziva, nisu u odgovarajućoj mjeri usporedive s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom, jer je u predmetu Revr-1427/14 riječ o odgovornosti po načelu krivnje, dok u predmetu Rev-1146/15, Revr 2324/93 i Revr 193/10 ne proizlazi da bi bila riječ o ozljedi na radu.

4.              Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2024.