REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: P-776/2025-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicama iz ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama iz Labina, protiv tuženika 1. IE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici iz Pule, 2 . ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3 . ME, [adresa]. ME NE, [adresa], 5. ME LE, [adresa], 3. i 5. zastupani po privremenom zastupniku Marijanu Belušić, odvjetniku iz Labina, 6. RE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. HE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Irene Zustović te zamjenice punomoćnika 1. tuženika CE, odvjetnice u [adresa] , **.**.2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju zaključen dana 18.10.2002. godine između GE sina HE iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] kao poklondavca i IE sina RE iz [adresa] JMBG [jedinstveni matični broj građana], sa druge strane kao poklonprimca a kojim ugovorom RE daruje IE k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Utvrđuje se da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu pok. IE RE i IE EE, pa je slijedom toga EE suvlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela

3. Po pravomoćnosti ove presude zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Pazinu, Zemljišno knjižni odjel u Labinu će provesti uknjižbu prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužiteljice u ½ dijela.

4. Tuženi su dužni naknaditi tužitelju nastale parnične troškove, sve u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 %-tnih poena, koju kamatnu stopu određuje HNB prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a Nar. nov. 78/15."

II. Tužiteljica je dužna naknaditi 1. tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 %-tnih poena, koju kamatnu stopu određuje HNB prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a Nar. nov. 78/15, sve u roku od 15, dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Ovosudnom presudom posl. broj P-762/2022 od 8. srpnja 2024., je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je istoj naloženo da 1. tuženiku IE, isplati iznos od 1.500,00 EUR, na ime troškova postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja, pa do isplate, u roku od 15 dana. Povodom žalbe tužiteljice, Županijski sud u Zadru, je svojim rješenjem posl. broj Gž-883/2024-2 od 23. rujna 2025., ukinuo navedenu presudu , te je predmet vratio u stadij glavne rasprave, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

2. Iz upute drugostupanjskog suda proizlazi da je sud dužan pozvati tužiteljicu da pod prijetnjom iz čl. 109 ZPP-a, dopuni i ispravi tužbu na način da obuhvati i zakonske nasljednike RE i AE.

3. U ponovljenom postupku, tužiteljica je proširila tužbu na tuženike GE i HE, a koji nisu bili obuhvaćeni kao zakonski nasljednici pok. RE, jer zbog pravne naravi spora imaju položaj jedinstvenih suparničara.

4. Tužiteljica, tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovora o poklonu , zaključenog dana 18.10.2002. godine između GE (oca) i 1. tuženika Jedrinović IE (sina), a kojim ugovorom RE daruje IE k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se utvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. GE, te da je slijedom toga, tužiteljica EE suvlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, kao i da se naloži Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišno knjižnom odjelu u Labinu da provede uknjižbu prava vasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na ime tužiteljice u ½ dijela.

5. Navodi da je bila u braku s pok. RE od 1961. godine, te da su tijekom braka, 1981. godine, stečene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući da su stečene za vrijeme trajanja braka, smatra da su predstavljale bračnu stečevinu i zajedničko vlasništvo nje i pok. RE, iako su bile upisane na njegovo ime. Kao potvrdu navodi Ugovor o darovanju k. č. br. [katastarska čestica], u kojem su kao darodavci navedeni oboje. Dioba bračne stečevine nakon razvoda 1991. godine nije provedena. Tužiteljica navodi da je predmetne nekretnine nesmetano koristila i smatrala se njihovom suvlasnicom. Iako je većinu vremena živjela u [adresa], od 2002. godine veći dio godine boravila je u Hrvatskoj i koristila k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], smatrajući ih jedinstvenom cjelinom. Tek je 2022. godine uočila da je tuženik oko k. č. br. [katastarska čestica] izgradio zid i postavio žicu, čime joj je onemogućio pristup preostalom dijelu k. č. br. [katastarska čestica]. Nakon provjere zemljišnoknjižnog stanja utvrdila je da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao vlasništvo tuženika te da ju je pok. RE 2002. godine darovao tuženiku bez njezina znanja i suglasnosti. Tužiteljica smatra da je nekretnina u trenutku darovanja predstavljala bračnu stečevinu, te da je raspolaganje bez njezine suglasnosti bilo ništetno. Navodi i da su s okolnostima stjecanja i raspolaganja nekretninom bili upoznati tuženik, njihova djeca i drugi članovi obitelji.

6. Nakon smrti pok. RE, koji je preminuo 2014., proveden je ostavinski postupak, te je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena njegova ostavinska imovina i to k. č. [katastarska čestica] površine 558 m2 k. o. [katastarska općina], na kojoj imovini su proglašeni nasljednici i to ovdje 2. tuženica ŠE, 3.tuženik ME, 4. tuženik NE, i 5. tuženik. LE, dok je 1.tuženik IE svoj nasljedni dio ustupio 4.tuženiku TE. Osim navedenih zakonskih nasljednika, zakonski nasljednici su i sinovi RE i HE, a koji su sada obuhvaćeni tužbom.

7. I. tuženik IE, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ne spori da je tužiteljica njegova majka, niti da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao Ugovorom o poklonu od 18. listopada 2002. godine, ali osporava njezine navode da za darovanje nije znala. Tvrdi da je tužiteljica za darovanje znala i s njim bila suglasna, kao i ostali članovi obitelji. Prema prethodnom dogovoru, I. tuženik trebao je steći k. č. br. [katastarska čestica], RE k. č. br. [katastarska čestica], dok bi ostala djeca nasljeđivanjem stekla k. č. br. [katastarska čestica]. Navedeno potvrđuje i rješenje o nasljeđivanju iz 2016. godine, prema kojem su I. tuženik i RE mlađi, svoje nasljedne udjele ustupili ostaloj djeci, jer su prethodno darovanjem stekli nekretnine. I. tuženik ističe da tužiteljica više od 30 godina, od razvoda 1991. godine do podnošenja tužbe, nije ostvarivala nikakva prava vezana uz navodnu bračnu stečevinu, niti ih je isticala nakon smrti Marka Jedrinovića 1994. godine ili u ostavinskom postupku. Također navodi da je tužiteljica znala za njegovo nesmetano korištenje predmetne nekretnine od 2002. godine, budući da susjednu nekretninu koristi i na njoj često boravi. Tijekom tog razdoblja I. tuženik je nekretninu samostalno posjedovao, uređivao i koristio te na njoj izgradio i postavio različite objekte, zidove i parkirališna mjesta. Činjenica da je tužiteljica navedena u kasnijem Ugovoru o poklonu iz 2003. godine, a ne u ugovoru iz 2002. godine, prema navodima I. tuženika, ne predstavlja razlog za ništetnost darovanja. Smatra da sve okolnosti potvrđuju kako je tužiteljica znala za darovanje i s njim bila suglasna, a da su njezini suprotni navodi nelogični i neosnovani.

8. I. tuženik smatra da je postupak pokrenut zbog narušenih obiteljskih odnosa, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije i tužiteljicu obveže na naknadu troškova postupka.

9. Rješenjem posl.br. P-762/2022-16 od 5. travnja 2023. 3. i 5. tuženicima je postavljen privremeni zastupnik u osobi Marijanu Belušiću, odvjetniku u [adresa]. S obzirom da je tijekom postupka 5.tuženik uredno dostavljena tužba, to je stavljeno van snage rješenje o postavljanju privremenog zastupnika za 5. tuženika KE.

10. Privremeni zastupnik 3. tuženika se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te se pridružio navodima ostalih tuženika iznesenih tijekom postupka.

11. 4. tuženik NE je dostavio odgovor na tužbu (stranica 25 spisa), iz kojeg proizlazi da je otac pok. RE uz znanje majke EE darovao bratu IE, k. č. [katastarska čestica] u površini od 382 m2 u k. o. [katastarska općina], i to uz dogovor da EE i GE daruje k. č. [katastarska čestica] u površini od 635 m2, i da nije bilo nikakvih prigovora na diobu, te da je IE zaslužio da mu se daruje nekretnina, jer je neko vrijeme skrbio o ocu, a koji je i živio kod njega u obitelji u Švicarskoj.

12. 5. tuženik LE je dostavio odgovor na tužbu (stranica 98 spisa), iz kojeg proizlazi da mu je brat RE dao tužbu, a koju je razumio i u kojem navodi da priznaje tužbeni zahtjev svoje majke, i da ni on nema saznanja za Darovni Ugovor.

13. 6. tuženik RE i 7.tuženik HE, su dostavili odgovor na tužbu u kojoj priznaju tužbu i tužbeni zahtjev ( stranica 206-207 spisa).

14. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u izvadak iz matice rođenih na str. 4 spisa, rješenje o nasljeđivanju na str. 7-8 spisa,u ugovor o poklonu nekretnina na str. 10-13 spisa, u kupoprodajni ugovor na str. 14-15 spisa, kopija kat. plana na str. 16-17 spisa, fotografije na str. 27-28 spisa, izvod iz bankovnog računa str. 71-82 spisa, povijesni zk izvadak str. 83-97 spisa, proveden je dokaz saslušanjem ŽE, BE, FE, PE, ZE, JE, te je proveden dokaz saslušanjem 1.tuženika IE , te 7. tuženika GE.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

16. Dakle, predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti Darovnog ugovora zaključenog 18. listopada 2002., godine između pok. oca tuženika, pok. RE i sina, 1. tuženika IE.

17. Analizom i usporedbom iskaza saslušanih svjedoka međusobno, kao i sa iskazom tuženika, te usporedbom sa provedenim materijalnim dokazima sud kao nesporno činjenično stanje utvrđuje slijedeće:

- da su tužiteljica EE ([adresa]) Jedrinović i pok. otac tuženika pok. RE bili u braku do od 1961., pa do 18.prosinca 1991., kada je njihov brak razveden, (Izvadak iz matice rođenih na stranici 4-5 spisa),

- da su tuženici, njihova zajednička djeca

- da su tužiteljica i pok. RE 1981. godine, za vrijeme trajanja braka, kupili nekretnine i to k. č. [katastarska čestica] sa 635 m2, i k. č. [katastarska čestica] sa 941 m2, sve k. o. [katastarska općina] (kupoprodajni Ugovor na stranici 14-15 spisa), i da predmetne nekretnine čine njihovu bračnu stečevinu, a što suglasno proizlazi i iz iskaza saslušanog tuženika RE i IE,

- da su pok.RE i ovdje tužiteljica EE, **.**.2003., (dakle, nakon razvoda braka) zaključili Ugovor o poklonu kojim Ugovorom su darovali sinu GE k. č. [katastarska čestica] površine 635 m2 (na kojoj je sada sagrađena kuća), te da je ugovoreno doživotno plodouživanje u korist tužiteljice (Ugovor o poklonu od 11.lipnja 2003. Na stranici 10-11 spisa)

- da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , temeljem Prijavnog lista UP/I -932-07/03-02/12 od 27. siječnja 2003., cijepana na k. č. [katastarska čestica] sa 556 m2, i na k. č. [katastarska čestica] sa 383 m2, (povijesni z.k.izvadak na stranici 84-95 spisa),

- da je 18.10.2002., zaključen Ugovor o poklonu između pok. GE i IE, a kojim ugovorom pok. RE daruje sinu IE k. č. [katastarska čestica] pašnjak u površini od 383 m2, k. o. [katastarska općina] (stranica 12-13 spisa), a koji ugovor nije potpisala tužiteljica EE

- da je otac tuženika, pok. RE umro 2014., i da je iza njegove smrti proveden ostavinski postupak kod Javnog Bilježnika Rite Udovičić, iz [adresa], da je utvrđena njegova ostavinska imovina i to k. č. [katastarska čestica] pašnjak sa 558 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], te da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O.1912/16, UPP/OS-125/16 od 14. prosinca 2016., proglašeni njegovi nasljednici tuženici od 2. do 5.-tog tuženika, dok je 1. tuženik IE ustupio svoj nasljedni dio na k.č.

760/8 k.o. bratu TE

- da su odnosi između samih tuženika narušeni, a posebno da su narušeni odnosi između tužiteljice, majke, i 1.tuženika, sina IE, te između 1. tuženika IE i brata RE, a koji je na strani majke, a koji je to i priznao u svom iskazu,

- da tužiteljica tijekom ostavinskog postupka iza smrti pok. GE, nije podnijela u ostavinskom postupku, zahtjev radi izdvajanja njene bračne stečevine iz ostavinske mase.

18. Primjenom čl. 322 st.1 aktualnog Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje ZOO/05), koji propisuje (isto kao ZOO/91 čl. 103) da je ugovor ništetan ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske (RH), prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, sud je zaključio da predmetni Darovni Ugovor (Ugovor o poklonu) nije ništetan, jer otuđenje tuđe stvari, samo za sebe, ne čini pravni posao ništetnim u smislu citirane zakonske odredbe.

19. Dakle, u ovom postupku valja utvrditi da li je tužiteljica znala za raspolaganje svoga bivšeg supruga GE, odnosno da li je znala i odobrila sklapanje predmetnog Darovnog Ugovora (Ugovora o poklonu između oca pok. GE i sina IE, 1.tuženika).

20. Sadržajem čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV) ZV, između ostalog, propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, ali da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, te da stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

21. Poštivanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika ovog pravnog posla, odnosno zaključenja darovnog ugovora, a ne samo treće osobe (sina).

22. 6. tuženik RE, je u prijašnjem postupku saslušavan kao svjedok, te je naveo je da je u dobrim odnosima s majkom, a u lošim s ostalom braćom i sestrom. Tvrdio je da imovina roditelja nije podijeljena, osim nekretnine koju je otac darovao njemu, na kojoj se nalazi kuća u kojoj živi majka s pravom doživotnog plodouživanja. Naveo je da su roditelji zajednički kupili i drugu nekretninu, za koju je majka smatrala da je njezina. Tvrdio je da nije znao za darovanje nekretnine IE do 2022. godine, te da majku nije obavijestio o ostavinskom postupku. Naveo je da je IE od 2020. izvodio radove, postavio montažnu kućicu i 2022. ogradio nekretninu. U ostavinskom postupku svoj je nasljedni dio ustupio bratu LE.

23. Svjedok ŽE, susjed tužiteljice, naveo je da je ranije održavao cijelu nekretninu, dok posljednjih nekoliko godina ne održava ograđeni dio, jer su mu RE i EE rekli da pripada drugom bratu.

24. Svjedok SE naveo je da je prije približno 15 godina čistio dio nekretnine iza Tomine kuće, te da je prije postavljanja ograde cijela nekretnina izgledala kao jedna cjelina.

25. Svjedokinja FE navela je da joj je EE rekla da je nakon podjele s bivšim suprugom njemu pripala imovina u Bosni, a njoj u Hrvatskoj. Navela je da EE nije bila zadovoljna što je IE postavio montažnu kuću, te da je smatrala da je time zauzeo dio njezina dvorišta.

26. Svjedok PE naveo je da je pomagao EE u održavanju nekretnine na kojoj se nalazi kuća, dok drugi teren nije održavao i da je bio zapušten. Poznato mu je da je jedan teren darovan sinu IE, te da EE nije bila zadovoljna postavljanjem montažne kuće.

27. Svjedok DE, prijatelj i kum 1. tuženika, IE, naveo je da mu je IE ranije govorio o namjeri gradnje kuće. Potvrdio je da je 2020. započelo uređenje terena, izgradnja potpornog zida i postavljanje montažne kuće, a 2022. postavljanje ograde. Naveo je da su odnosi IE s majkom i bratom bili dobri sve do 2022., kada je došlo do sukoba.

28. Svjedok ĐE naveo je da je za IE 2020. čistio zapuštenu parcelu, nakon čega je izgrađen potporni zid, postavljena montažna kuća te izvedeni radovi na terasi, nadstrešnici, ogradi i parkiralištu.

29. 1. tuženik IE je u svom iskazu naveo da je cijela obitelj znala za darovni ugovor koji je s ocem sklopio 2002. godine, nakon obiteljskog dogovora. Otac mu je darovao dio nekretnine površine 383 m², na kojoj je planirao graditi kuću. Majka je, prema njegovom iskazu, znala za darovanje, kao i za ostavinski postupak iza oca. Od 2020. počeo je uređivati nekretninu, izgradio potporni zid, postavio montažnu kuću, a 2022. ogradio parcelu. Naveo je da se obitelj ranije nije protivila njegovim radovima. Također je naveo da je financijski pomagao majci i bratu pri gradnji njihove kuće.

30. Činjenica da tužiteljica nije potpisala predmetni Ugovor o poklonu sama po sebi ne znači da za njegovo sklapanje nije znala. Naprotiv, iz ukupnosti izvedenih dokaza proizlazi niz okolnosti koje upućuju na njezino saznanje. Od osobite je važnosti iskaz I. tuženika UE, koji je izričito naveo da su svi članovi obitelji znali za darovanje te da je raspodjela nekretnina među djecom bila predmet obiteljskog dogovora. Naveo je da je 2002. godine u Švicarskoj, u svom stanu, organizirao obiteljski sastanak na kojem je iznio namjeru da na predmetnoj nekretnini izgradi kuću, nakon čega je s ocem došao u Hrvatsku, gdje je izvršena parcelacija nekretnine, a otac mu je darovao dio površine od 383 m². Prema njegovu iskazu, tužiteljica je bila upoznata s tim darovanjem. Navedeni iskaz nije ostao potpuno izoliran od ostalih dokaza. Naime, iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je upravo 2003. godine izvršena parcelacija k. č. br. [katastarska čestica], pri čemu je nastala k. č. br. [katastarska čestica] površine 383 m². Dakle, iskaz I. tuženika o tome da je predmetni dio nekretnine izdvojen u svrhu njegova stjecanja i buduće gradnje podudara se s objektivnim zemljišnoknjižnim podacima. Također je značajno da je I. tuženik nakon darovanja predmetnu nekretninu počeo koristiti i uređivati kao svoju. Iako navodi da od 2005. do 2020. godine nije dolazio na nekretninu u kontinuitetu, iz njegova iskaza proizlazi da je još prije toga pokušavao ishoditi potrebne dozvole za gradnju. Od 2020. godine na nekretnini su izvedeni opsežni radovi – čišćenje terena, izgradnja potpornog zida, postavljanje montažne kuće, uređenje terase i nadstrešnice, a 2022. godine postavljena je i ograda te uređeno parkiralište. Izvođenje tih radova potvrđuju i drugi svjedoci. Svjedok DE navodi da mu je IE već ranije govorio o namjeri gradnje kuće na predmetnoj nekretnini, a svjedok ĐE potvrđuje da je upravo za IE izvodio radove na predmetnoj nekretnini od 2020. godine nadalje. Svjedok ŽE navodi da su mu EE i RE govorili da bi jednom bratu iz Švicarske trebao pripasti donji dio nekretnine. Navedeni iskaz predstavlja važnu posrednu potvrdu postojanja obiteljskog dogovora o raspodjeli predmetnog zemljišta.

31. Nadalje, iz iskaza svjedokinje FE proizlazi da je tužiteljica bila nezadovoljna time što je IE postavio montažnu kuću , te da je prema njezinu saznanju IE zauzeo dio dvorišta, dok je drugi dio ostavio tužiteljici. Takav iskaz ukazuje da je tužiteljica bila svjesna, da IE polaže određena prava na predmetnom prostoru i da je predmetnu nekretninu faktično smatrao svojom.

32. Posebno treba cijeniti okolnost da su predmetne nekretnine neposredno povezane s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica], na kojoj je kasnije sagrađena kuća u kojoj tužiteljica boravi i na kojoj ima pravo doživotnog plodouživanja. Tužiteljica je, prema vlastitim navodima, tijekom godina boravila u toj kući i koristila okolne nekretnine. Stoga je teško prihvatiti tvrdnju da joj tijekom dugog razdoblja nije bilo poznato da IE predmetni dio zemljišta smatra svojim i da na njemu poduzima radnje karakteristične za vlasnika. U tom je smislu značajno i ponašanje tužiteljice nakon darovanja. Naime, k. č. br. [katastarska čestica] darovana je IE još 2002. godine, a tužiteljica tijekom više godina nakon toga nije poduzela nikakve pravne radnje kojima bi osporavala njegovo stjecanje. Nije sporno ni da je nakon smrti pok. RE proveden ostavinski postupak, u kojem tužiteljica nije zahtijevala izdvajanje bračne stečevine iz ostavinske mase. Iako samo nepodnošenje takvog zahtjeva ne mora samo po sebi dokazivati njezino saznanje za darovanje, u povezanosti s ostalim okolnostima predstavlja dodatnu indiciju da među članovima obitelji nije bilo spora o tome da je predmetni dio nekretnine pripao IE. Pri ocjeni proturječnog iskaza svjedoka RE potrebno je imati u vidu njegov osobni odnos prema tužiteljici i I. tuženiku. Sam svjedok navodi da se priklonio majci, zbog čega s ostalom braćom i sestrama, a osobito s IE, nije u dobrim odnosima. Nadalje, upravo je njemu pok. RE darovao k. č. br. [katastarska čestica], na kojoj se nalazi kuća u kojoj živi tužiteljica i na kojoj ona ima pravo doživotnog plodouživanja. Stoga njegov iskaz, u dijelu u kojem tvrdi da ni on niti tužiteljica nisu znali za darovanje IE sve do 2022. godine, treba cijeniti s osobitim oprezom, budući da je očito da je svjedok svrstan na stranu tužiteljice i da s I. tuženikom ima narušene odnose. Pritom je osobito indikativno da RE, tvrdi da ni sam nije znao za darovanje sve do 2022. godine, iako je riječ o članu iste obitelji, kojemu je također od strane pok. RE darovana nekretnina, te koji je na susjednoj nekretnini živio i koristio je zajedno s majkom. Takav navod nije uvjerljiv u odnosu na ostale okolnosti slučaja, osobito imajući u vidu da je IE još od 2002. godine predmetnu nekretninu smatrao svojom, a od 2020. godine na njoj izvodio vidljive i opsežne građevinske radove. Isto tako, činjenica da je tužiteljica 2003. godine zajedno s pok. RE darovala sinu RE k. č. br. [katastarska čestica], uz osnivanje prava doživotnog plodouživanja u svoju korist, dodatno potvrđuje da je u obitelji postojao način raspodjele roditeljske imovine među djecom darovanjem pojedinih nekretnina. U tom kontekstu iskaz IE o prethodnom obiteljskom dogovoru, prema kojem bi pojedina djeca dobila određene dijelove odnosno nekretnine, dobiva dodatnu težinu. Nadalje, činjenica da je IE svoj nasljedni dio u ostavinskom postupku iza oca ustupio bratu NE, također je u skladu s njegovim navodom da je već ranije, darovanjem, stekao nekretninu koja mu je pripala prema obiteljskom dogovoru. Iako navedena okolnost sama po sebi ne dokazuje tužiteljičino saznanje, predstavlja dodatnu okolnost koja potvrđuje obrazac raspodjele imovine među članovima obitelji. S druge strane, činjenica da je tužiteljica tek 2022. godine izrijekom utvrdila zemljišnoknjižno stanje i činjenicu da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana na Miku ne znači nužno da je tek tada prvi put saznala da je predmetna nekretnina njemu darovana. Izvedeni dokazi, prema ocjeni suda, upućuju na to da je tužiteljica već ranije znala da je taj dio nekretnine namijenjen i pripao IE, dok je tek 2022. godine, nakon postavljanja ograde i nastanka otvorenog sukoba, provjerom zemljišnih knjiga utvrdila konkretan upis i sadržaj pravnog raspolaganja.

33. Stoga, cijeneći sve navedene okolnosti u njihovoj ukupnosti, a osobito iskaz I. tuženika, objektivne zemljišnoknjižne podatke o parcelaciji, dugogodišnje faktično korištenje i uređivanje nekretnine od strane IE, iskaze drugih svjedoka o obiteljskom dogovoru i njegovu postupanju prema nekretnini, činjenicu da je tužiteljica živjela neposredno uz predmetnu nekretninu, kao i njezino ponašanje tijekom niza godina nakon darovanja, sud zaključuje da je tužiteljica znala da je predmetna nekretnina darovana UE. Pri tome se ne smatra odlučnim što tužiteljica nije potpisala Ugovor o poklonu od 18. listopada 2002. godine, jer se njezino saznanje o darovanju ne izvodi iz potpisa na ugovoru, već iz ukupnosti izvedenih dokaza i životnih okolnosti koje ukazuju da joj takvo raspolaganje nije moglo ostati nepoznato.

34. Slijedom svega navedenog, sud smatra dokazanim da je tužiteljica bila upoznata s činjenicom da je pok. RE predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] darovao sinu UE, a njezino suprotno tvrđenje ocjenjuje kao neuvjerljivo i nedovoljno potkrijepljeno ostalim izvedenim dokazima.

35. Tužiteljica nije saslušana u ovom postupku, jer je punomoćnica tužiteljice odustala od njezinog saslušanja, a o čemu je donijeto i rješenje. RE navodi da zbog visoke životne dobi nije mogla nazočiti raspravi. Sud nije povjerovao navedenom, ne zbog toga što je ista u viskoj životnoj dobi, već zbog toga što nije dostavljena nikakva medicinska dokumentacija, a niti je predlagano da sud izađe na lice mjesta, da ju sasluša. Naime, u vrijeme održavanja glavne rasprave tužiteljica se nalazila u Istri. RE, i ŽE su iskazivali da tužiteljica i dan danas vozi, ali samo kraće relacije, slijedom čega sud zaključuje da je tužiteljica lucidna, odnosno da iz njezinog ponašanja zaključuje da ista nije ni zainteresirana za ovaj spor, već da su za ovaj spor prvenstveno zainteresirana njezina djeca, a između kojih postoje narušeni odnosi, a što se ogleda i u njihovim odgovorima na tužbu. Upravo zbog toga, je sud odbio zahtjev 6.tuženika GE i 7. tuženika HE za donošenjem djelomične presude na temelju priznanja.

36. Cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi da je tužiteljica EE ([adresa]) Jedrinović znala da je pok. RE k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovao sinu UE, odnosno da joj navedeno raspolaganje nije bilo nepoznato.

37. Dokaze, koje je sud izveo a nije ih posebno obrazlagao po ocjeni ovog suda nisu od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

38. Radi navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

39. Odluka o trošku postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, u daljnjem tekstu: Tarifa) i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, 6.630,00 EUr, slijedom čega za svaku radnju strankama pripada iznos od 200,00 Eur, u naknadi od 100%.

40. Tužiteljica potražuje trošak za sastav tužbe u iznosu od 400,00 EUR, za pristup raspravi 28. veljače 2023., iznos od 400,00 EUR, za pristup raspravi 4. svibnja 2023., iznos od 400,00 EUR, za pristup raspravi 5. listopada 2023., iznos od 400,00 EUR, za pristup raspravi 14. prosinca 2023., iznos od 400,00 EUR, za pristup raspravi 26. veljače 2024., iznos od 400,00 EUR, trošak sastava podneska od 20. veljače 2023. u iznosu od 400,00 EUR, te za pristup ročištima 4.prosinca 2025., 02. ožujka 2026., i 9. srpnja 2026., za svaku radnju po 200,00 EUR, te trošak sastava žalbe u iznosu od 500 EUR, sve uvećano za iznos PDV-a, odnosno sveukupno iznos od 3.900,00 EUR, uvećano za iznos PDV-a od 975,00 EUR, odnsno ukupno iznos od 4.875,00 EUR. Tužiteljica potražuje i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 EUR , a štosveukupno iznosi 5.275,00 EUR.

41. 1. tuženik IE potražuje troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 26. rujna 2023. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima 5. listopada 2023., 28. veljače 2023., 4. svibnja 2023., 14. prosinca 2023., 26. veljače 2024., 4.prosinca 2025., 02. ožujka 2026., i 9. srpnja 2026., za svaku radnju po 200,00 EUR, sve uvećano za iznos PDV- a, odnosno tuženik potražuje iznos od 2.500,00 EUR.

42. Odlučujući o zatraženim troškovima sud je odlučivao samo o troškovima 1. tuženika IE, s obzirom da je isti uspio u ovom postupku. Slijedom toga sud ocjenjuje osnovanim trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr.8.t.1) trošak zastupanja na ročištima 5. listopada 2023., 28. veljače 2023., 4. svibnja 2023., 14. prosinca 2023. i 26. veljače 2024. (Tbr.9.t.1) za svaku radnju po 200,00 EUR, te za ročišta 4.prosinca 2025., iznos od 100,00 EUR (Tbr.9.t.2), za pristup ročištu 02. ožujka 2026., iznos od 100,00 EUR (Tbr.9.t.1) i za ročište 9. srpnja 2026., iznos od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1) odnosno ukupno iznos od 1.600,00 EUR-a, sve uvećano za iznos PDV-a, 400,00 EUR, odnosno sveukupno iznos od 2.000,00 EUR, a koji iznos je tužiteljica dužna isplatiti 1. tuženiku, sukladno odredbi čl. 154 st.1. ZPP- a.

43. 1. tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 26. rujna 2023. u iznosu od 200,00 EUR, jer navedeni trošak ocjenjuje suvišnim i nepotrebnim.

44. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je izgubila parnicu, te je ista dužna naknaditi troškove postupka, sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP -a, 1. tuženiku IE.

U Labinu, 1. rujna 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnica

- 1. tuženiku putem punomoćnice

- 2. i 4. tuženiku

- 3. i 5. tuženiku putem privremenog zastupnika

- 6. i 7. tuženiku