REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

Poslovni broj: P-751/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marta Licul, odvjetnica u Labinu, protiv tuženika ŽĆ, pok. S, [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Igor Vretenar, odvjetnik u Labinu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. lipnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Marte Licul, odvjetnice iz Labina, 1. rujna 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj SAFIN PAOLO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u cijelosti vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica]/ZGR u naravi dvorište upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je tuženik JĆ, pok. S, [adresa] dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist tužitelja SAFIN PAOLA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. listopada 2025. godine dostavio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da mu je poznata adresa tuženika i to [adresa], koje podatke je dobio od zemljišnih knjiga i od svojeg brata ĆĆ, koji je protiv istog tuženika pred istim sudom vodio sudski postupak radi utvrđenja svojeg prava vlasništva na susjednim nekretninama. U navedenom postupku je utvrđeno da je tuženik nepoznata boravišta pa se slijedom navedenog predlaže da naslovni sud postavi tuženiku privremenog zastupnika, temeljem odredbe čl. 84. Zakona o parničnom postupku. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Labin tuženik je upisan kao vlasnik nekretnine označene kao 381/ZGR u naravi dvorište upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom, izvanknjižnom stanju. Stvarni, izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine je tužitelj u cijelosti. Navedenu nekretninu oduvijek je držala u posjedu, održavala i koristila obitelj tužitelja s majčine strane odnosno najprije obitelj EĆ, kasnije RĆ, koji su se svi držali vlasnicima te nekretnine u cijelosti. Tužitelj je vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u naravi [adresa], dvorište upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti te suvlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u naravi [adresa], spremnik, cisterna, dvorište, prirodno neplodno zemljište, kuda, [adresa] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/3 suvlasničkog dijela. Navedene nekretnine u stvarnosti predstavljaju kuću u kojoj tužitelj živi te njezinu okućnicu. Predmetna nekretnina čini jednu jedinstvenu gospodarsku cjelinu s nekretninama u vlasniš tvu tužitelja. Tužitelj navedenu nekretninu održava, kosi te koristi kao parkiralište i prolaz do svoje kude. Tužitelj je predmetnu nekretninu dobio od svoje majke RĆ, rođ. EĆ, a ona oporučno od svoje tete EĆ (rođ. EĆ, rođena 1935., a umrla 2000.). Prije nje je vlasnica predmetne nekretnine bila njezina majka, tužiteljeva prabaka, koja se također zvala IĆ (rođ. Ž, rođ. 1914.). Tužitelja kao ni njegove pravne prednike nitko nikada nije smetao u vršenju vlasničkih i posjedničkih ovlaštenja na predmetnim nekretninama. Predmetne nekretnine u samostalnom su i poštenom posjedu tužitelja i njegovih prednika već više od 100 godina. Dakle, tužitelj je dosjelošću stekao predmetne nekretnine te se smatra njihovim vlasnikom u cijelosti sukladno odredbama čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), a u vrijeme potrebno za dosjelost, tužitelju se uračunava i vrijeme za koje su posjedovali njegovi pravni prednici kao kvalificirani posjednici, sukladno odredbi čl. 160. st. 2. ZV-a. Radi navedenoga proizlazi da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe jer je on stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, koje u zemljišnim knjigama pogrešno dolaze upisane kao vlasništvo tuženika. Radi navedenog, tužitelj predlaže da naslovni sud temeljem odredbe članka 187. Zakona o parničnom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka, donese sljedeću presudu kojom će tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti.

2. Rješenjem ovog suda posl. broj P-751/2025-4 od 3. studenog 2025. godine tuženiku je postavljen u ovom postupku privremeni zastupnik u osobi Igoru Vretenaru, odvjetniku u Labinu.

3. Privremeni zastupnik tuženika nepoznata boravišta je dostavio pisani odgovor na tužbu u kojem se u cijelosti protivi tužbi i tuženom zahtjevu tužitelja, no ne protivi se provođenju dokaza predloženih u tužbi.

4. Sud je proveo dokazni postupak u kojem je izvršen uvid zk izvatke (str. 4-9), izvod iz katastarskog plana (str. 9), presuda P-921/21 od 26. travnja 2023. (str. 11-17), fotografije (str. 22), dokumentacija mjerničnog vještaka danas priložena spisu .

5. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Uvidom u zk izvadak proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR upisana u zk.ul.

1121, k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika.

7. Na uviđaju održanom 26. lipnja 2026. godine mjernični vještak je identificirao predmetnu nekretninu te naveo da k. č. [katastarska čestica] ZGR u BZP-u je upisana kao kuća i dvorište sa 233 m2. U naravi ne postoji kuća, u naravi je dvorište – košena livada koja čini cjelinu s k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica]. Nalazi se nasuprot puta kućni broj J 21 i 21/1. U naravi na nekretnini ne postoji ništa.

8. Svjedokinja LĆ je izjavila da je nastanjena u kući koja se nalazi u neposrednoj blizini, na udaljenosti od približno 50 metara od tužitelja. Na toj adresi živi od rođenja te joj je poznato da je parcela koja je predmet očevida oduvijek bila u posjedu tužitelja. Prije tužitelja na toj je parceli viđala njegovog oca Ć i majku RĆ, koji su je redovito održavali, čistili i kosili. Navela je da nikada na toj parceli nije viđala nikoga drugoga osim članova obitelji RĆ. Prema njezinim saznanjima, tužitelj i njegovi pravni prednici navedenu parcelu čiste, kose, održavaju i posjeduju kao svoju otkad ona pamti. Tuženik joj nije poznat te nikada nije vidjela da bi bilo koja druga osoba koristila ili posjedovala predmetnu nekretninu. Izjavila je da nije poznavala baku tužitelja. Također je navela da tužitelj predmetnu nekretninu koristi kao dvorište i parkiralište te da je ista ograđena. Nikada nije čula da bi itko osporavao takvo korištenje ili postavljao bilo kakve zahtjeve u vezi s tom nekretninom.

9. Svjedok VĆ je izjavio da stanuje nasuprot kuće tužitelja od svog rođenja. Naveo je da se roditelji tužitelja zovu RĆ i E te da je E preminuo prije šest godina. Izjavio je da je tužiteljeva majka RĆ predmetnu kuću naslijedila od svojih roditelja, UĆ i R, prije više od 30 godina. Također je poznavao i Leaninu baku EĆ, koja je preminula nakon roditelja tužiteljeve majke. Prema njegovim saznanjima, predmetna nekretnina bila je u vlasništvu tužiteljeve majke RĆ, a poznato mu je i da je RĆ darovala nekretninu svome sinu, tužitelju. Naveo je da je, otkad on pamti, predmetna nekretnina u vlasništvu i posjedu pravnih prednika tužitelja, odnosno tužitelja. Nekretnina je ograđena te se koristi kao dvorište i parkiralište. Izjavio je da mu ime tuženika nije poznato te da nikada nije čuo da bi itko osporavao vlasništvo ili posjed predmetne nekretnine odnosno postavljao bilo kakve zahtjeve u vezi s njom. Prema njegovim saznanjima i uvjerenju, vlasnik predmetne nekretnine je tužitelj, a prije njega njegovi pravni prednici, kako je prethodno naveo.

10. Svjedok KĆ iskazuje da je brat tužitelja te da želi svjedočiti u ovom postupku. Naveo je da su njihovi roditelji RĆ i pok. E. Izjavio je da je predmetnu parcelu njegova majka stekla nasljeđivanjem od svojih roditelja, odnosno bake i djeda svjedoka i tužitelja. Naveo je da je kuća sagrađena davno prije njegova rođenja te da je pripadala njegovim baki i djedu, a prije njih prabaki i pradjedu. Prema njegovim saznanjima, predmetna nekretnina oduvijek se koristila kao obiteljska imovina te su on, njegov brat i njihovi roditelji smatrali da je u njihovu vlasništvu, sve do nedavno, kada je tužitelj započeo s gradnjom te su mu za to bili potrebni vlasnički dokumenti. Izjavio je da je njihova majka, sukladno obiteljskom dogovoru, darovala odnosno prenijela nekretninu tužitelju. Također je naveo da su se raspitivali o tuženiku među mještanima, ali da nitko nije imao saznanja o njemu. Prema njegovim riječima, majka im je govorila da je predmetna nekretnina oduvijek njihova te da se oduvijek držala i koristila kao obiteljsko vlasništvo. Nadalje je izjavio da je predmetna nekretnina ograđena, da služi za parkiranje te da su je on i članovi njegove obitelji oduvijek smatrali svojom nekretninom.

11. Svjedokinja RĆ iskazuje da je majka tužitelja te da želi svjedočiti u ovom postupku. Navela je da je predmetnu nekretninu naslijedila 2000. godine od svoje tete, pok. EĆ, u dobi od 65 godina. Izjavila je da je teta živjela u istoj kući te da je bila sestra njezina oca, UĆ. Također je navela da teta nije imala potomaka. Prema njezinim riječima, otkad pamti, predmetnu nekretninu koristili su njezini roditelji, ona i njezina teta. Navela je da se predmetna nekretnina oduvijek smatra dijelom njihove kuće, da je ograđena te da se koristi kao dvorište, zaseban dio okućnice, parkiralište i prostor za odlaganje stvari. Izjavila je da su nekretninu redovito kosili, održavali i čistili te da su se ona i njezini pravni prednici prema njoj ponašali kao vlasnici, a da su ih i mještani tako doživljavali. Nadalje je izjavila da su bili iznenađeni kada su utvrdili da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika. Navela je da su se raspitivali o tuženiku, ali da nitko nije imao saznanja o njemu. Koliko joj je poznato, nitko nikada nije dolazio na predmetnu nekretninu niti je nju ili njezine prednike ometao u posjedovanju i korištenju iste. Na kraju je izjavila da je prije desetak godina predmetnu nekretninu prenijela na svog sina, tužitelja, koji se od tada prema njoj ponaša kao vlasnik.

12. Tužitelj PĆ u svom je iskazu naveo da mu je majka, sukladno obiteljskom dogovoru, darovala predmetnu nekretninu prije desetak godina te da se od tada prema njoj ponaša kao vlasnik, kao što se prije njega ponašala i njegova majka. Naveo je da je njegova majka predmetnu nekretninu stekla na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa svojom tetom EĆ, koja nije imala potomaka. Izjavio je da je predmetna nekretnina u posjedu i vlasništvu njegovih predaka više od 100 godina. Također je naveo da nikada nije čuo za tuženika te da njemu ni njegovim prednicima nitko nikada nije prigovarao zbog korištenja predmetne nekretnine niti ih ometao u njezinu posjedovanju. Nadalje je izjavio da je predmetna nekretnina ograđena, da se koristi kao parkiralište te da je redovito kose i održavaju.

13. Iz svih navedenih iskaza proizlazi da je predmetna nekretnina kroz vrlo dugo vremensko razdoblje, dulje od 20 godina, bila u neprekidnom, mirnom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, koji su se prema njoj ponašali kao vlasnici, koristili je, održavali, kosili i ograđivali. Takav posjed nije bio samo povremen, već je predstavljao kontinuirani način korištenja nekretnine kao obiteljskog dvorišta i parkirališta, pri čemu nitko treći nije vršio posjed niti je tužitelju i njegovim prednicima osporavao njihova prava. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i iz iskaza samog tužitelja, proizlazi međusobno podudaran činjenični iskaz o dugotrajnom, kontinuiranom, mirnom posjedu predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika. Naime, svjedoci LĆ i VĆ, koji dugi niz godina žive u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina i dobro poznaju tužitelja i njegovu obitelj, suglasno potvrđuju da je tužitelj, odnosno prije njega njegovi roditelji, odnosno majka, koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem, neprekidno držao u posjedu, na način da mu je služila kao dvorište, odnosno da je predmetna nekretnina održavana. Iz njihovih iskaza također proizlazi da se u mjestu oduvijek znalo da predmetne nekretnine pripadaju tužitelju, odnosno njegovoj obitelji, te da ga mještani smatraju njihovim vlasnikom. Sud je iskazima AĆ i RĆ, brata i majke tužitelja, također poklonio vjeru, bez obzira što je logično da su isti također zainteresirani za ishod ovog spora. Naime, njihove iskaze sud je ocijenio objektivnim, životnim, a osim toga podaraju se se iskazima saslušanih svjedoka. Iz istog razloga sud je poklonio vjeru i iskazu samog tužitelja.

14. Posebno je važno da se iskazi međusobno podudaraju u odlučnim činjenicama, odnosno u pogledu dugotrajnog i kontinuiranog posjeda, načina korištenja nekretnine, činjenice da su je tužitelj i njegovi prednici smatrali svojom te nepostojanja bilo kakvog protivljenja trećih osoba takvom posjedu. Iz iskaza također proizlazi kontinuitet posjeda između pravnih prednika i tužitelja, čime je obuhvaćeno razdoblje koje višestruko premašuje zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću, odnosno dulje od dvadeset godina. Slijedom navedenog, tužitelj je provedenim dokazima dokazao da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, budući da je dokazao dugotrajan, neprekidan, miran i samostalan posjed predmetne nekretnine, uključujući i posjed svojih pravnih prednika, kroz razdoblje dostatno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izvorno-originarno stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme.

15. U čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZV) propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U čl. 160. st. 2. ZV propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, s obzirom da se poštenje presumira.

16. Dakle, u ovom je postupku utvrđeno da je tužitelj, u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine dulje od dvadeset godina obzirom na što su se temeljem čl. 159. st. 3. i čl. 160. st. 2. ZV ispunile pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

17. Dokaze koje je sud izveo, a nije ih posebno obrazlagao nisu bitni za donošenje ove odluke.

18. Radi navedenog tužbeni je zahtjev valjalo u cijelosti usvojiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

Labin, 1. rujna 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnice

- tuženiku putem privremenog zastupnika