Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-673/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UNIKOM d.o.o. Osijek, Ružina 11a, OIB: 07507345484, zastupanog po punomoćniku Juraju Marinić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Jelinić, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv- 45/2025-7 od 29. srpnja 2025., dana 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv-45/2025-7 od 29. srpnja 2025. potvrđuje u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zlatka Šimašek u Osijeku broj: Ovrv-867/2025 od 11. veljače 2025., te je tužbeni zahtjev odbijen.

Točkom II. naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 113,27 EUR-a u roku 15 dana.

Točkom III. Odlučeno je da je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

2. Protiv točki I. i II. prvostupanjske presude žalbu je po punomoćniku pravodobno izjavio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.i 146/25. - nadalje: ZPP). Žali se i na odluku o troškovima postupka.

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu na način da sud prihvati konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti (napominje da zatezne kamate potražuje do 10. veljače 2025., a ne 10. veljače 2024.), te obveže tuženika naknaditi tužitelju parnični trošak kao i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. U ovom postupku radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, a s obzirom da je riječ o zahtjevu za isplatom koji ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a. Sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

6. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio te navode tužitelja iznesene u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 8,83 EUR-a koje teku od 23. siječnja 2024. do 10. veljače 2024., te isplata troška ovršnog i parničnog postupka.

8. Nije sporno da je tužitelj kao ovrhovoditelj dana 22. siječnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 49,79 EUR- a zajedno sa zateznim kamatama. Nije sporno niti da je tuženik istakao prigovor zastare koji je tužitelj priznao kao djelomično osnovan za dug po računima za razdoblje od srpanja 2023. do studenog 2023.

9. Sporno je kada je tuženik (ovršenik) platio dug od 8,83 EUR-a po računu za prosinac 2023., te ima li pravo u vezi s tim na naknadu zateznih kamata na navedeni iznos, kao i naknadu za nastali ovršni i parnični trošak.

10. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan nakon što je utvrdio da je tuženik glavnicu za račun za prosinac 2023. u iznosu od 8,83 EUR-a platio dana 10. veljače 2024., a što da je prethodilo vremenu podnošenja prijedloga za ovrhu, pa da stoga po mišljenju prvostupanjskog suda ovaj postupak nije trebao niti biti vođen.

11. U podnesku tužitelja dostavljenom sudu 21. ožujka 2025. tužitelj izričito i u više navrata navodi da je tuženik glavnicu duga po računu za prosinac 2023. u iznosu od 8,83 EUR-a platio dana 10. veljače 2024. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 22. siječnja 2025., kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud tuženik je iznos glavnice po računu platio prije podnošenja ovršnog prijedloga, pa i prema mišljenju ovoga suda predmetni postupak nije trebao niti biti vođen.

11.1. Tvrdnje tužitelja iznesene u žalbi da je predmetni dug tuženik platio nakon podnošenja ovršnog prijedloga odnosno 10. veljače 2025., a ne 10. veljače 2024., pa da je riječ o omašci tužitelja u pisanju podneska od 21. ožujka 2025. , te da je stoga prvostupanjski sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev ovaj sud smatra neosnovanim.

11.2. Prema stavu ovoga suda sud nije odgovoran za eventualne omaške koje u pisanju podnesaka učine stranke, pa je stoga pravilno uzeo utvrđenim da je iznos od 8,83 EUR-a (račun za prosinac 2023.) tuženik platio 10. veljače 2024., a s obzirom da je tako izričito u podnesku od 21. ožujka 2025. naveo sam tužitelj i to u više navrata.

12. Stoga kako je ovršni postupak iz kojeg je proizašao ovaj parnični postupak pokrenut dana 22. siječnja 2025. podnošenjem prijedloga za ovrhu, a dug u cijelosti otplaćen 10. veljače 2024., dakle prije pokretanja ovršnog postupka, evidentno je da premetni ovršni postupak, a samim tim niti parnični postupak koji je iz njega proistekao nije niti trebao biti vođen, pa je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Glede troškova postupka valja istaći da su točni navodi tužitelja kako se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 2. ZPP-a). Međutim, visina tužbenog zahtjeva određuje se prema iznosu glavnice, a ne prema sporednim tražbinama kao što su kamate.

13.1. Osim toga, u konkretnoj pravnoj situaciji kada je parnični postupak proistekao iz ovršnog postupka trošak parničnog i ovršnog postupka gledaju se kao jedna cjelina. U ovršnom postupku vrijednost predmeta spora iznosila je 49,79 EUR - a, koji iznos je kako je gore obrazloženo neosnovano potraživao ovrhovoditelj – ovdje tužitelj, pa mu trošak postupka niti ne pripada, tako da i u tom dijelu ovaj sud žalbu tužitelja smatra neosnovanom.

13.2. Cijeneći navedeno, kako je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naložio tužitelju naknaditi trošak postupka tuženiku.

14. Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije povrijedio odredbe parničnog postupka, kako niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one koje je tužitelj isticao u žalbi, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio odbijen je njegov zahtjev za naknadom troška žalbe (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

16. U nepobijanom dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka III. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

Vukovar, 1. rujna 2026.

Sudac

Vesna Vrkić Perak