Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-89/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Vesni Vrkić Perak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sandri Šimunić - Mamić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, a odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: Pn-820/2024-29 od 12. prosinca 2025., dana 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužiteljice uvažava se kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Splitu, broj: Pn-820/2024-29 od 12. prosinca 2025:

- potvrđuje u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari i zateznim kamatama (točke I. do IV. izreke),

- preinačava u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku pa se nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.051,65 EUR-a daljnji iznos od 193,92 EUR-a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopama koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 75,77 EUR-a, dok se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uključujući i tuđu njegu i pomoć iznos od 551,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama teku − na iznos od 551,15 EUR od 13.prosinca 2023 pa do isplate − na iznos od 78,20 EUR od 12.prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje do 29.prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopama koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01 .srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa po osnovi iz točke I. izreke od 373,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 100,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku 12.prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopama koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine dok se odbija zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od 13.prosinca 2023. do 12.prosinca 2025. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 1.0750,00 EUR tekuće od 13.prosinca 2023. pa do 15.travnja 2024., obračunate od 13.prosinca 2023.do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopama koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01 .srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.051,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopama koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se za daljnji iznos od 970,90 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama zahtjev odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška pristupa na ročište za objavu u iznosu od 75,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

2.Tužiteljica je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv dijela navedene presude kojim se tužbeni zahtjev odbija (točka II.) i dijela presude kojim je odlučeno o parničnom trošku (točke V. izreke) zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22., 155/23. i 146/25. - nadalje: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

2.1. Tuženik je po punomoćniku u zakonskom roku žalbu izjavio protiv navedene presude u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Traži trošak žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete – tuđa pomoć i njega, i troškovi liječenja, koja šteta je nastala ozljeđivanjem tužiteljice u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 13. kolovoza 2022., za koju prometnu nezgodu je odgovoran vozač osobnog vozila, koje vozilo je u trenutku prometne nezgode imalo strane registarske oznake.

6. U postupku po žalbi sporna je visina neimovinske štete i imovinske štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege nastale tužiteljici uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, te s osnove troškova liječenja, pravo tužiteljice na zatezne kamate na tijekom postupka isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 1.075,00 EUR-a, te odluka o parničnom trošku.

7. Tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje na ime naknade neimovinske štete uključujući i tuđu pomoć i njegu iznos od 2.000,00 EUR-a, te za troškove liječenja iznos od 100,00 EUR-a.

Kako je tužiteljici tijekom postupka isplaćen nesporan iznos na ime naknade štete od 1.075,00 eura konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uključujući i tuđu pomoć i njegu iznos od 925,00 EUR-a, te na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 100,00 EUR-a, a sve s pripadajućim zateznim kamatama. Tužiteljica potražuje i zatezne kamate obračunate na isplaćeni iznos od 1.075,00 EUR-a od 13. prosinca 2023. do 15. travnja 2024.

8. Prvostupanjski sud polazi od utvrđenja: da su tužiteljici uslijed štetnog događaja zabilježene dijagnoze istegnuće vrata, udarca u prsni koš i udarca u područje lijeve podlaktice; da joj je stavljen imobilizacijski okovratnik te preporučeno mirovanje kod kuće te da za bolove uzima analgetik; da je trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, a blagog intenziteta narednih 21 dan; da je trebala nemedicinsku tuđu njegu i pomoć prvih 5 dana svaki dan po 2 sata, a narednih 7 dana svaki dan po 1 sat; da je tužiteljici bila potrebna pomoć u vremenu dok je nosila okovratnik u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene; da nije bilo trajnih posljedica vezanih uz predmetnu nezgodu; da je tužiteljica nakon prometne nezgode u 3 navrata ambulantno psihijatrijski pregledana te joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i anksiozno depresivnog poremećaja uz preporuku uzimanja farmakoterapije; da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10-ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 2 tjedna , te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju 6-8 tjedana, da trajnih povreda duševnog integriteta nema.

8.1. Navedene činjenice prvostupanjski sud utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka (provedena su vještačenja po specijalistima neurokirurgije, traumatologije i psihijatrije) na koje stranke nisu imale primjedbi, a kako su vještaci nalaz i mišljenje iznijeli pregledom dostupne medicinske dokumentacije primjenjujući pravila struke i profesionalnog iskustva pravilno je prvostupanjski sud zaključke vještaka uzeo kao vjerodostojne za pravilno i potpuno utvrđenje činjenica. Prvostupanjski sud cijenio je i iskaz tužiteljice koja je saslušana kao parnična stranka tijekom postupka a cijenio je i utvrđene kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade i to trajanje i intenzitet fizičkih boli, zatim pretrpljeni strah kao dominantnu posljedicu nezgode, da je tužiteljica bila izložena kraćim nelagodnostima zbog imobilizacije vrata (nošenje ovratnika) te da tužiteljica nema trajnih posljedica povrede prava osobnosti u odnosu niti na jednu kvalifikatornu okolnost.

8.2. Cijeneći navedeno prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.547,95 EUR i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 78,20 EUR, a koje je tužiteljica sumirala u jednom zahtjevu, pa pri nesporno isplaćenom iznosu od 1.075,00 EUR-a za navedeno, smatra da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici štetu u daljnjem iznosu od 551,15 EUR-a slijedom čega je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, dok je u preostalom dijelu (373,85 EUR-a) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Prvostupanjski sud odluku o visini dosuđene neimovinske štete donio je pozivajući se na odredbu članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – nastavno: ZOO), a imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pozivajući se na odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

9. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te navode tužiteljice i tuženika iznesene u žalbama ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe u postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a, pazi po službenoj dužnosti.

Prema mišljenju ovoga suda sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP-a) valjano utvrdio i činjenično stanje koje prihvaća i ovaj sud, pa nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se neosnovano poziva tuženik.

10. Prema stavu ovoga suda imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja neosnovano tuženik i tužiteljica u žalbama ističu da bi sud prvog stupnja tužiteljici odredio predmetne naknade u previsokim, odnosno preniskim iznosima. Naime, s obzirom na trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha te cijeneći da tužiteljica nije imala trajnih posljedica povrede prava osobnosti u odnosu ni ti na jednu kvalifikatornu okolnost, vodeći računa i o činjenici da je tužiteljica bila izložena kraćim nelagodnostima zbog imobilizacije vrata, kao i cijeneći druge okolnosti slučaja, a o kojim okolnostima je prvostupanjski sud dao valjane i opširne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, dosuđena naknada na ime neimovinske štete kao i s njom povezana naknada za tuđu pomoć i njegu od 4,60 EUR-a po satu predstavlja upravo iznos od 1.547,95 EUR-a što pri činjenici da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni iznos od 1.075,00 EUR-a iznosi 551,15 EUR-a, a koliko je prvostupanjski sud i dosudio tužiteljici (točka I. izreke prvostupanjske presude).

11. Kod donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete prvostupanjski sud vodio je računa i o Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i činjenici da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. po brojem: Su-IV-47/2020-5 Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete, odnosno mijenjaju se orijentacijski kriteriji iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. broj: Su-1331-6/02 i Su-1372-11/02 na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u kunama povećavaju za 50%, a novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske štete.

12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a dosudio tužiteljici na ime troškova liječenja zatraženi iznos od 100,00 EUR-a. I prema mišljenju ovoga suda iako tužiteljica nije priložila račune za nabavku medicinskih lijekova i pomagala po logici stvari isti su bili nužni za opravak tužiteljice kao što je bilo nužno da je tužiteljica morala ići na kontrolne preglede i na terapiju kod psihijatra u bolnicu.

13. Protivno navodima u žalbi tuženika pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici i zatezne kamate na iznos štete koji je tuženik podmirio u tijeku postupka (točka V. izreke prvostupanjske presude). Odluka je sukladna odredbi članka 1103. ZOO-a. Naime, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva koji zahtjev je tužiteljica dostavila tuženiku 13. prosinca 2023., a tuženik je nesporni iznos od 1.075,00 EUR-a isplatio tužiteljici 15. travnja 2024. Stoga tužiteljici pripadaju zatezne kamate na taj iznos upravo od 13. prosinca 2023. do 15. travnja 2024., a kako je to sudio i prvostupanjski sud.

Dakle, ovdje se ne radi o zahtjevu za isplatu kamate na kamatu, a kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik.

14. Stoga, odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadom neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete, kao i zateznim kamatama prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo, pa i glede tog žalbenog razloga ovaj sud žalbe tužiteljice i tuženika smatra neosnovanim.

15. Nasuprot tome, odlučujući o parničnom trošku prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo, a kako to osnovano u žalbi ističe tužiteljica.

15.1. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio omjer uspjeha tužiteljice u postupku za dio troškova postupka nastalih nakon smanjenja tužbenog zahtjeva 15.2. Kako pravilno u žalbi navodi tužiteljica iznos nespornog dijela naknade štete koji se isplaćuje tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku pa se mora uračunati u postotak tužitelja u cjelokupnom postupku (tako i VSRH u rješenju broj: Rev-226/2021- 2).

15.3. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio sve troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka i to troškove odvjetničkog zastupanja - trošak sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr.32.t.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj:138/23. – nastavno Tarifa ), trošak sastava prigovora 25 bodova (Tbr.32.t.3.), trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr.7.t.1.), trošak sastava podneska od 02. svibnja 2025., 29. rujna 2025. i 16. listopada 2025., svaki po 75 bodova (Tbr.8.t.1.) i trošak pristupa na ročišta od 24. rujna 2025. i 30. listopada 2025., svako po 75 bodova (Tbr.9.t.1). Opravdanim parničnim troškom tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud cijenio i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,73 EUR-a i trošak sudske pristojbe na presudu 39,82 EUR-a. Dakle, visina ovih troškova tužiteljice ukupno iznosi 1.123,55 EUR-a.

15.4. S obzirom na gore navedeno pravilnom primjenom materijalnog prava uspjeh tužiteljice u cjelokupnom postupku iznosi 64% (82%-18%), pa tužiteljici razmjerno njenom uspjehu za gore navedene radnje u postupku pripada naknada u iznosu od 719,07 EUR-a. Na ovaj iznos valja dodati i iznos troškova medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 526,50 EUR-a koje je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici priznao u cijelosti, pa ukupan trošak koji pripada tužiteljici iznosi 1.245,57 EUR-a.

Kako je prvostupanjskom odlukom tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 1.051,65 EUR-a valjalo joj je dosuditi daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 193,92 EUR-a, a u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbiti kao neosnovan.

16. Prema Tbr.10.t.1. Tarife trošak sastava žalbe tužiteljice iznosi 125,00 EUR- a, a trošak sudske pristojbe na žalbu 26,54 EUR-a. Ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 50% pa se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 75,77 EUR-a.

Kako tuženik sa žalbom nije uspio odbijen je njegov zahtjev za naknadom troška žalbe.

17.Temeljem izloženog, sukladno odredbama članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

18. U nepobijanom dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR -a (točka VI. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjana.

Vukovar, 1. rujna 2026.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak