Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-8/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Slogin Kula 1, (OIB 02958272670), zastupana po punomoćniku zaposleniku SH, dipl.iur., protiv tuženice HH, 26 Flat Holm Walk, Vale of Glamorgan CF64 5 WE, United Kingdom, OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku HH, 26 Flat Holm Walk, Vale of Glamorgan CF64 5 WE, United Kingdom, OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (OIB 02958272670), Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka iznos od 866,92 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

- na iznos od 755,13 EUR od 27. rujna 2023. pa do isplate,

- na iznos od 103,96 EUR od 24. rujna .2023. pa do isplate,

- na iznos od 7,83 EUR od 27.rujna 2023.. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. siječanj 2025. navodi da je tuženik neosnovano koristio Europsku karticu zdravstvenog osiguranja (u nastavku: EKZO), jer da u vrijeme korištenja nije imao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj, čime da je tužitelju prouzročio štetu. Tuženik da je imao status obvezno zdravstveno osigurane osobe kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba do 30. prosinca 2020., te nakon toga dana više nije stekao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju. Tuženik da je nakon što mu je prestao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj koristio zdravstvenu zaštitu u Republici Njemačkoj temeljem EKZO broj 80191010009003421832 izdanu od strane tužitelja. Nakon prestanka statusa zdravstveno osigurane osobe s danom 30. prosinca 2020., tuženik više nije bio ovlašten koristiti izdanu EKZO. Tuženik da je neosnovano koristio EKZO u Republici Njemačkoj čime da su nastali stvarni troškovi zdravstvene zaštite kako slijedi: 1) u razdoblju od dana 13.01.2021. do 16.07.2021. nastali su stvarni troškovi zdravstvene zaštite u iznosu od 755,13 EUR koje je tužitelj platio dana 26.09.2023.stranom osiguravatelju odnosno njemačkom tijelu za vezu, 2) u razdoblju od dana 26.04.2021. do 27.04.2021. nastali su stvarni troškovi zdravstvene zaštite u iznosu od 103,96 EUR, koje je tužitelj platio dana 23.11.2023. stranom osiguravatelju odnosno njemačkom tijelu za vezu,3) dana 26.11.2019. nastao je stvarni trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 7,83 EUR za davanje za lijekove koje je tužitelj platio dana 26.09.2023. stranom osiguravatelju odnosno njemačkom tijelu za vezu, čime je za Zavod nastala šteta u ukupnom iznosu od 866,92 EUR. Člankom 16. st. 1 Pravilnika o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 144/2014) propisano je da korisnik EKZO odgovara za zlouporabu ili neopravdanu uporabu EKZO odnosno Certifikata te za postupanje suprotno odredbama Pravilnika prema propisima o odgovornosti za štetu po općim propisima o naknadi štete. Sukladno članku 16. st. 1 Pravilnika određeno je da osigurana osoba u slučaju gubitka statusa zdravstveno osigurane osobe ne smije koristiti EKZO te ju je obvezna vratiti Zavodu u roku od najviše 30 dana od dana gubitka statusa osigurane osobe. Sukladno članku 138. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13. i 137/13.), tužitelj da je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne odnosno fizičke osobe ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a za štetu se odgovara bez obzira na krivnju. Dakle, smatra da ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete, budući je tuženik temeljem zlouporabe prava, neistinitih podataka neovlašteno koristio zdravstvenu zaštitu temeljem EKZO koju nakon prestanka statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju nije imao pravo koristiti. Tužitelj da je dana 12.06.2024. i 23.11.2024. uputio tuženiku preporučenom pošiljkom zahtjev za naknadu štete, te prvu i drugu opomenu, ali do dana podnošenja tužbe tuženik nije podmirio prouzročene troškove zdravstvene zaštite. Predlaže donošenje presude pobliže opisano kao u izreci.

2. Tuženica kojoj je uredno uručena tužba s prilozima nije u roku od 30 dana od primitka tužbe osporila tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Temeljem odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a valjalo je po prijedlogu tužitelja donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) jer osnovanost zahtjeva tužitelja proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s podnesenim dokazima, a niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, te je stoga valjalo odlučiti kao u izreci.

4. Iz naprijed navedenih dokaza sud utvrđuje da je tuženica odgovorna za štetu nastalu tužitelju, sukladno odredbi čl. 138. st 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13. i 137/13, dalje ZOZO) , jer je tužitelj dokazao pretpostavke navedene zakonske odredbe, jer je tužitelju nastala šteta postupanjem tuženika, odnosno zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a koje troškove je platio tužitelj, u visini od 866,92 eura .

5. Tuženica nije osporila činjenične navode iz tužbe, pa ih ovaj sud prihvaća kao istinite temeljem načela stranačke istine.

6. Tužitelj je na okolnosti iz tužbe predložio, a sud izvršio uvid u pojedinačni elektronski obračun stvarnih troškova korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, izvod iz službenih evidencija Zavoda o prestanku statusa zdravstveno osigurane osobe, elektronska Europska kartica zdravstvenog osiguranja, dokumentacija o izvršenom zbirnom plaćanju sa izvodom žiro računa tužitelja , preslika zahtjeva za povrat sredstava od dana 12.06.2024.i 23.11.2024., preslika prve i druge opomene, a tužitelj je predložio izvesti i dokaz dostave tiskanica E 125 HR, provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja temeljem dokumentacije priložene spisu i druge dokumentacije potrebne za vještačenje koju zatraži sudski vještak, a po potrebi i neposrednim uvidom vještaka u dokumentaciju o plaćanju računa kod tužitelja , službenim putem naložiti tuženiku da u spis dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju koje je platio tužitelj, po potrebi pribava medicinske dokumentacije i računa o izvršenim zdravstvenim uslugama zdravstvene ustanove od strane inozemnog tijela za vezu odnosno zdravstvene ustanove, te provođenje medicinskog vještačenja na okolnost uzročne veze između liječenja tuženika i plaćenih troškova zdravstvene zaštite.

7. Sud je dostavu tužbe s prilozima za tuženika izvršio na adresu iz tužbe koju je naveo tužitelj u Njemačkoj, potom na adresu te je dostava tužbe s prilozima i rješenja dati odgovor na tužbu za tuženika na adresi u [adresa] izvršena 5. lipnja 2026.

8. Tuženica, iako je zaprimila tužbu s prilozima i rješenje očitovati se na tužbu u roku od 30 dana, ne osporava istinitost činjeničnih navoda iznesenih u tužbi. Stoga ovaj sud prihvaća utvrđenim da je tuženica, nakon što joj je prestao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj, koristila zdravstvenu zaštitu u Republici Njemačkoj temeljem EKZO broj 80191010009003421832 izdanu od strane tužitelja , čime su nastali stvarni troškovi zdravstvene zaštite i to, u razdoblju od 13. siječanj 2021. do 16. srpanj 2021 u iznosu od 755,13 EUR (koje je tužitelj platio dana 26. rujna 2023.stranom osiguravatelju odnosno njemačkom tijelu za vezu), u razdoblju od 26. travnja 2021. do 27. travnja 2021. u iznosu od 103,96 EUR, (tužitelj platio dana 23. studeni 2023.) i 26. studeni 2019. stvarni trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 7,83 EUR za davanje za lijekove (tužitelj platio 26. rujna 2023.) ukupno 866,92 EUR.

9. Člankom 16. st. 1 Pravilnika o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 79/2024) propisano je da za zlouporabu ili neopravdanu uporabu EKZO odnosno Certifikata ili postupanje koje je suprotno odredbama ovoga Pravilnika pružatelji zdravstvenih usluga, korisnici EKZO te druge osobe podliježu odgovornosti za štetu prema općim propisima o naknadi štete, a st. 2 da osigurana osoba u slučaju gubitka statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe ne smije koristiti EKZO te ju je obvezna vratiti Zavodu u roku od najviše 30 dana od dana gubitka statusa osigurane osobe.

10. Čl. 14 ranije važećeg Pravilnika o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine br. 153/2011, 80/2013, 144/2014, dalje Pravilnik/11) propisivao je u st 1 kako za zlouporabu ili neopravdanu uporabu EKZO odnosno Certifikata ili postupanje koje je suprotno ovom Pravilniku, pružatelji zdravstvenih usluga, korisnici EKZO te druge osobe podliježu odgovornosti za štetu prema općim propisima o naknadi štete, a u st 2 da osigurana osoba Zavoda, u slučaju gubitka statusa zdravstveno osigurane osobe Zavoda ne smije koristiti EKZO, te ju je obvezna vratiti Zavodu u roku od najviše 30 dana.

11. Članak 138. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/2013, 137/2013, 98/2019, 33/2023, 105/2025, 83/2026, dalje ZOZO) propisuje da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne odnosno fizičke osobe ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a za štetu se odgovara bez obzira na krivnju.

12. Ovdje valja imati u vidu da tuženica u ovom postupku nije osporila niti jednu tvrdnju koju u tužbi iznosi tužitelj, niti visinu štete koja je nastala tužitelju, a niti vlastitu odgovornost za štetu nastalu tužitelju, a sud u ovom postupku odlučuje na temelju stranačke, a ne materijalne istine.

13. Odredbom čl. 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP-a), propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10 ZPP-a).

15. Odredbom čl. 143 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/2013, 137/2013, 98/2019, 33/2023, 105/2025, dalje ZOZO) propisano je da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz članaka 135. i 136. te članaka 138. do 142. toga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.

16. Kako tuženica nije osporila niti jednu činjenicu koju tužitelj iznosi u tužbi, a osobito činjenični opis nastanka štete, odnosno odgovornost za štetu, a niti visinu štete, a osobito nije dokazala da je svoju obvezu ispunila, to je sud prihvatio kao dokazane sve činjenice iznesene u tužbi, te usvojio zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 138. st. 1 ZOZO-a, i presudio kao u izreci presude zbog ogluhe.

U Rijeci 1. rujna 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju

- tuženici