Poslovni broj: K-192/2026-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Ilke Markić, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Alije Žustra i Jadranke Milun, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne Bender, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika LG, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO-DO-160/2026 od dana 1. rujna 2026. godine, radi protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 1. rujna 2026. godine, uz prisutnost optuženika LG, braniteljice optuženika Ive Grbić, odvjetnice iz [adresa], i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Slavice Mrdić zamjenice općinskog državnog odvjetnika, istog dana, u prisutnosti optuženika LG, braniteljice optuženika Ive Grbić, odvjetnice iz [adresa] i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Slavice Mrdić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08),

utvrđuje se

da je optuženik LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i pok. CG,  rođen **.**.1979.  u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, u invalidskoj mirovini, mirovina u iznosu od 850,00-900,00 eura neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, neosuđivan,

31. svibnja 2026. oko 15:00 sati, u mjestu Komolac, ispred trgovine Studenac, tijekom postupanja policijskih službenika Policijske postaje Dubrovnik prema njemu zbog remećenja javnog reda i mira, u stanju pogoršanja duševne bolesti paranoidne shizofrenije zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, odbio postupiti po naredbama policijskih službenika, govoreći im da odjebu i da im pička materina da bi, kada je policijski službenik BG došao do njega te mu rekao da prestane s remećenjem javnog reda i mira i da je uhićen, u nakani onemogućavanja policijskog službenika BG u obavljanju službenih dužnosti, udario ga nogom u predio trbuha i odgurnuo od sebe nakon čega ga je udario šakom u glavu, nanijevši mu tjelesne ozljede u vidu otekline u području iznad lijevog oka te oguljotine kože na dlanu desne ruke dok je u daljnjem napadu spriječen primjenom sredstava prisile,

dakle, u neubrojivom stanju, silom izvan slučajeva iz čl. 312. i čl. 314. Kaznenog zakona napao policijskog službenika dok je obavljao službenu dužnost, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda,

pa je time počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu- djelo označeno i kažnjivo po čl. 315. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona i čl. 24. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Temeljem čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama,

određuje se

psihijatrijsko liječenje optuženika LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1979., s prebivalištem u [adresa], na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Psihijatrijsko liječenje na slobodi bit će zamijenjeno prisilnim smještanjem u psihijatrijsku ustanovu, ako optuženik, do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu, ne započne liječenje na slobodi.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08, optuženik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točaka 1. -6., te nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu, dana 25. lipnja 2026. godine, optužnicu pod brojem KO-DO-160/2026 od dana 25. lipnja 2026. godine, protiv okrivljenika LG, radi kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/11. Rješenjem ovoga suda posl. br. Kov-112/2026 od dana 16. srpnja 2026. godine, potvrđena je optužnica posl. br. KO-DO-160/2026. Nakon potvrđivanja optužnice i iznošenja obrane od strane optuženika provedeno je psihijatrijsko vještačenje, a iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, nakon čega je u spis predmeta dostavljena izmijenjena optužnica dana 1. rujna 2026. godine, kojom se tereti optuženika LG da je, u neubrojivom stanju, počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu, opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, a sve u svezi sa čl. 24. Kaznenog zakona u kojoj tužitelj postavlja zahtjev da se optuženiku odredi psihijatrijsko liječenje na slobodi prema odredbama čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

2. Na ročištu, održanom dana 31. kolovoza 2026. godine, ispitana je vještakinja dr. Bernarda Hajdić, koja je obavila psihijatrijsko vještačenje optuženika i utvrdila da je optuženik raspravno sposoban.

3. Prilikom očitovanja o optužbi na raspravi, optuženik je izjavio kako se smatra krivim i da će svoju obranu iznijeti na početku dokaznog postupka.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj u optužnici te je temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan zapisnik o ispitivanju oštećenika, kao svjedoka, BG, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka (žrtve) kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku dana 24. lipnja 2026. godine (list spisa 101-104), pročitan je iskaz svjedokinje MG koji je dala kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku dana 24. lipnja 2026. (list spisa 105-107), uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Borića koji je dao dana 10. lipnja 2026. (list spisa 88), na temelju čl. 431. st. 1. toč. 7. pročitan je iskaz vještakinje dr. Bernarde Hajdić koji je dala na glavnoj raspravi dana 31. kolovoza 2026. godine te su pregledani i pročitani izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, od 31. svibnja 2026. godine ( list spisa 8-13), zapisnici o očevidu Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Službe kriminalističke policije od 31. svibnja 2026. godine (list spisa 16- 21), prijava Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije od 31. svibnja 2026. godine (list spisa 22), pritvorski zapisnik Policijske uprave dubrovačko- neretvanske za LG od 1. lipnja 2026. godine ( list spisa 36 -38), (dio) službene bilješke Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik o postupanju od 31. svibnja 2026. godine (list spis 32-33)

4.1 Na kraju dokaznog postupka, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika LG, od 01. lipnja 2026. godine (list spisa 63- 64).

5. Optuženik LG je u svojoj obrani naveo da je istina da je psihički bolestan, njegova dijagnoza je paranoidna shizofrenija, njegov liječnik je dr. C i vodi ga pod dijagnozom psihoze. Toga dana, što se zadnjeg sjeća, bio je ispred Studenca u Komolcu i popio par piva. Ne sjeća se baš događaja. Uzeo je doma terapiju, nakon čega je pio pivu. Sjeća se da su policijski službenici došli sa dva auta, a on ih je zvao da je našao izgubljeni novac, i to 9 centi, on je shvatio da će oni doći i da neće biti nikakvih problema. Preko telefona je sve bilo u redu. Inače je malo usporen, on je bio miran, da bi im policajac rekao da se gube ća i da je zabranjeno piti alkohol ispred trgovina, a kako je on malo slabiji na nogama, ostao je, a drugi su otišli s vozilima. Policajac mu je rekao "Daj osobnu.", nije je dao, ne zna ni gdje mu je bila, vjerojatno u novčaniku, on je policajca malo odgurnuo, nakon čega je on njega odgurnuo i on je pao na beton, te je on slomio kost ispod oka. Došla je Hitna pomoć, on je pitao policajca da li krv ide na vještačenje, nakon čega je policijski službenik ušao u vozilo i krenuo prema njemu vozilom i rekao "Sad ćemo te cijeloga satrati.". Osim što je malo odgurnuo policajca, on je u tom trenutku bio malo nespretan, policajca je udario i nogom u preponu. Nije ga udario šakom. On je inače invalid i ima i invalidsku iskaznicu. Više ne konzumira alkohol, jer mu ne čini dobro i obećava da više neće piti. Žao mu je što se ovo dogodilo i moli da se uvaži njegova isprika. Doma ima brata, koji, također, ima psihički poremećaj i dijabetes i neophodna mu je svaka njegova pomoć, a nemaju nikakve rodbine, koja bi im pomogla. Misli da je ovaj njegov boravak u istražnom zatvoru djelovao na njega i ispričava se policijskim službenicima, koji su obavljali svoju dužnost. Na upit tužitelja, optuženik izjavljuje da od terapije uzima normabel, akineton i izonote. Ne sjeća se što je od terapije uzeo to jutro, prije nego što je konzumirao pivo. Te mu zgode nije ponuđeno alkotestiranje. Taj dan možda je popio dvije, tri pive od pola litre.

5.1 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitan je i pregledan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika, pred policijskim službenicima Službe kriminalističke policije sa pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od dana 1. lipnja 2026. godine, (list spisa 26-31), kao i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku sa pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od dana 1. lipnja 2026. godine (list spisa 44-48).

6. Oštećenik, ispitan kao svjedok, BG, na zapisnik o ispitivanju svjedoka (žrtve) kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku dana 24. lipnja 2026. godine, a koji zapisnik je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi je naveo da ga je navedenog dana, oko 15:10 sati šef smjene uputio zajedno sa kolegicom MG u mjesto Komolac, na adresu [adresa], a povodom dojave LG da je ispred trgovine Studenac pronašao novac koji želi predati policiji. Kada su došli na navedenu adresu zatekli su LG koji im je od ranije poznat i koji je odmah nakon što mu je prišao iz džepa izvad io kovanice. Vidio je odmah da se radi o provokaciji te da nije pronašao nikakav novac. Tražio je od njega osobnu iskaznicu na što je isti počeo negodovat da bi je na kraju ipak dao te je kolegica MG upisala njegove podatke. Nakon što mu je vraćena osobna iskaznica LG ih je počeo vrijeđati, svašta im govoreći, a sjeća se da je između ostalog rekao „Odjebite, pička vam materina“. Kada mu je rekao da je počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da je uhićen i da mora poći s njima, LG ga je odgurnuo nogom u prsa, a kada je krenuo prema njemu onda ga je udario šakom poviše lijevog oka uslijed čega je zadobio ozljedu navedenu u medicinskoj dokumentaciji. Uhvatio je LG rukama oko tijela, ali kako se on opirao, pali su zajedno na tlo. Budući da je LG i dalje pružao aktivan otpor, on i kolegica su bili primorani primijeniti sredstva prisile na način da ga je kolegica fiksirala na tlu za noge, dok mu je on vezao ruke. Nakon što su ga savladali, pozvali su Hitnu pomoć, a po dolasku koje je s LG i djelatnicima Hitne pomoći otišao u bolnicu, dok ih je kolegica MG pratila sa službenim vozilom.

7. U svom iskazu koji je dala kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, dana 24. lipnja 2026. godine, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi, svjedokinja MG je navela da je navedenog dana u popodnevnim satima zajedno sa kolegom BG upućena u Komolac radi dojave da je LG pronašao novac koji želi predati. Odmah po dolasku na mjesto događaja LG je iz džepa izvadio sitni novac te se dalo zaključit i da zapravo samo provocira. Kada ga je kolega BG tražio osobnu iskaznicu, LG je počeo negodovati i govoriti što on ima davati osobnu iskaznicu, da bi istu ipak predao. Upisala je njegove osobne podatke i vratila mu osobnu iskaznicu nakon čega je on njih počeo vrijeđati te govoriti „Odjebite, pička vam materina“ i slično. Kolega BG ga je upozorio da je počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te mu rekao da je uhićen i da mora poći s njima , na što ga je LG prvo udario nogom u predio trbuha, a potom šakom u predjelu lijeve strane glave. BG ga je obuhvatio rukama oko tijela kako bi ga spriječio u daljnjem upućivanju udaraca, ali kako je LG čitavo vrijeme pružao otpor oboje su pali na tlo s tim da je LG pao licem prema tlu te pretpostavlja da je na takav način dobio ozljedu glave. Zajedno s kolegom je fiksirala LG na tlo na način da je držala noge LG i jednu ruku, dok je kolega držao drugu ruku i stavio LG sredstva za vezivanje na ruke. Pozvali su Hitnu pomoć, a po dolasku koje su kolega i LG odvezeni u Opću bolnicu Dubrovnik dok ih je ona pratila sa službenim vozilom.

8. U svom nalazu i mišljenju od dana 10. lipnja 2026. godine (list spisa 88), a koje je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi vještak dr. Igor Borić je naveo da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je BG zadobio oteklinu u području iznad lijevog oka te oguljotinu kože na dlanu desne ruke. Oteklina u području iznad lijevog oka predstavlja tjelesnu ozljedu, a mogla je nastati jednim udarcem tupotvrdim sredstvom nekim slabijim intenzitetom u obzir dolazi i udarac šakom. Oguljotina kože na dlanu desne ruke predstavlja tjelesnu ozljedu, a mogla je nastati tangencijalnim djelovanjem mehaničkog sredstva nekim slabijim intenzitetom što je moglo nastati tijekom naguravanja, ali i padom. Navedene ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu.

9. Vještakinja dr. Bernarda Hajdić na glavnoj raspravi je iskazivala suglasno kao u svom nalazu i mišljenju od dana 29. kolovoza 2026. godine, kada je navela da analizirajući sve do sada raspoložive podatke koje se odnose na psihičko stanje ispitanika u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u ovom postupku s jedne strane, a s druge dinamiku kaznenog djela, smatra da se motiv kao pokretač na djelo nalazi u psihopatološkoj sferi i sadržaju prave duševne bolesti – paranoidne shizofrenije. Stoga je mišljenja da ispitanik zbog duševne bolesti u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja, niti je mogao vladati svojom voljom. S obzirom da odlazi na kontrolne preglede i uzima propisanu terapiju koja je dijelom i u depo formi i s obzirom da u njegovom aktualnom psihičkom statusu ne nalazi psihotični simptoma, smatra da je njegova opasnost za okolinu reducirana do te mjere da mu nije potrebno odrediti prisilni smještaj na forenzičko - psihijatrijskom odjelu, nego je dovoljno da nastavi s redovnim psihijatrijskim liječenjem u ambulantnim uvjetima. Što se tiče raspravne sposobnosti LG, unatoč trajno prisutne shizofrene psihopatologije, ona aktualno nije tog intenziteta da ispitanik ne bi mogao shvatiti kakav se postupak protiv njega vodi i što mu se stavlja na teret, tko su akteri sudskog postupka, iznijeti vlastitu obranu i sporazumjeti se sa svojim odvjetnikom. LG je osoba koja boluje od trajne duševne bolesti paranoidne shizofrenije, tempore criminis nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom, predlaže se daljnje redovito psihijatrijsko liječenje u civilnim uvjetima. Vještakinja je nadalje navela da je optuženik osoba koja se već dugih niz godina liječi od shizofrenije te da sigurno nije osoba koja sada predstavlja opasnost za druge ljude. Ne vjeruje da će biti potrebno hospitalno liječenje, ukoliko se ne bi javljao redovito na kontrole u psihijatrijsku ambulantu. U zatvoru prima istu terapiju, kao i zaštitnu injekciju, sada je stabilnije, kada uredno prima terapiju. Na upit tužitelja vještakinja je navela da optuženik povremeno zna popiti par piva, a zna ga dugi niz godina. U tom trenutku je imao beznačajnu količinu alkohola, ali nije ovisnik o alkoholu. Nije zvao policiju da bi ih provocirao, već je smatrao da to zaista treba napraviti, dok je policija, vjerojatno mislila da ih on provocira. Kako je vidio dva patrolna auta, tako je i reagirao radi svoje bolesti, doživio je to paranoidno i obrambeno je reagirao.

10. Imajući u vidu cjelokupni dokazni postupak te analizirajući sve izvedene dokaze, svaki pojedinačno, kao i obranu optuženika, koji se očitovao da se smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret, ovaj sud je utvrdio da je optuženik LG u stanju neubrojivosti ostvario protupravnu radnju zakonskog obilježja kaznenog djela – protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11, a u svezi sa čl. 24. Kaznenog zakona , odnosno da je isti u neubrojivom stanju, silom izvan slučajeva iz čl. 312. i čl. 314. Kaznenog zakona napao policijskog službenika dok je obavljao službenu dužnost, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda i za koje djelo je zakonom zapriječena kazna od jedne godine do osam godina zatvora.

11. Naime, iz obrane optuženika proizlazi da je zvao policiju jer je pronašao devet centi, da mu je policijski službenik tražio osobnu iskaznicu koju mu nije dao, da je policijskog službenika malo odgurnuo, nakon čega je i policijski službenik njega odgurnuo te je pao na beton i slomio kost ispod oka. Osim što je odgurnuo policijskog službenika udario ga je i nogom u preponu, ali ga nije udario šakom, dakle optuženik djelomično priznaje učin djela koje mu se stavlja na teret.

12. Nadalje, sud je prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz oštećenika BG, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, koji je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi i na isti nije bilo primjedbi, svjedok je iskazivao jasno i detaljno o inkriminiranom događaju te je opisao postupanje optuženika konkretne zgode, odnosno da ga je isti, a nakon što mu je rekao da je počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da je uhićen odgurnuo nogom u prsa, a potom kada je krenuo prema njemu udario šakom poviše lijevog oka uslijed čega je zadobio ozljedu navedenu u medicinskoj dokumentaciji, dakle da ga je fizički napao, a prilikom obavljanja službene radnje, i tom mu prilikom nanio tjelesne ozljede, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje MG, a potkrijepljeno je i provedenim sudskomedicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Boriću, čiji nalaz i mišljenje je pročitano na glavnoj raspravi i na isto nije bilo primjedbi. Po mišljenju ovoga suda, oštećeni BG, kao ni svjedokinja MG nemaju nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti, tim više što su ovi svjedoci kao policijski službenici po pozivu optuženika i pristupili na mjesto inkriminiranog događaja, dakle da su postupali kao službene osobe u okviru svojih zakonskih ovlasti. Nalazu i mišljenju vještaka dr. Igora Borića sud je poklonio vjeru cijeneći ga jasnim i sačinjenim sukladno pravilima struke.

13. Sud je prihvatio iskaz kao i nalaz i mišljenje vještakinje dr. Bernarde Hajdić, a na koji nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi.

14. Obzirom da je optuženik bio neubrojiv u vrijeme kritičnog događaja, bilo je potrebno utvrditi da li optuženika zbog njegove bolesti treba prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu ili će biti dovoljno njegovo liječenje na slobodi, u trajanju od 6 mjeseci, prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

15. Člankom 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama propisano je da će sud u kaznenom postupku odrediti psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe na slobodi u trajanju od 6 mjeseci, ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njezino liječenje na slobodi.

16. Na temelju iskaza vještakinje dr. Bernarde Hajdić, te njezinog pisanog nalaza i mišljenja, utvrđeno je da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnih radnji bio neubrojiv, da ga se ne može smatrati značajnije opasnim za okolinu pa stoga nije indicirano određivanje prisilnog smještaja na forenzičko – psihijatrijskom odjelu već se predlaže daljnje redovito psihijatrijsko liječenje u civilnim uvjetima.

17. Kako je ovaj sud na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da postoji vjerojatnost da bi optuženik, zbog svoje bolesti, zbog koje je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo radi njegove bolesti, kao i da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njegovo ambulantno liječenje na slobodi to mu je, stoga, u skladu s čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama, a temeljem čl. 554. st.1. ZKP/08, određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 mjeseci.

18. Presuda ujedno sadrži upozorenje optuženiku da, ukoliko do dana određenog rješenjem o upućivanju ne započne liječenje na slobodi, psihijatrijsko liječenje na slobodi će biti zamijenjeno prisilnim smještanjem u psihijatrijsku ustanovu.

19. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08, optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točaka 1. -6., te nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice, budući se radi o osobi koja je u invalidskoj mirovini, pa bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena njegova egzistencija.

U Dubrovniku, 1. rujna 2026. godine

Sutkinja

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, budući su se stranke odrekle prava na žalbu.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-160/2026

- optuženiku LG

- braniteljici optuženika Ivi Grbić, odvjetnici iz Dubrovnika

- oštećenom BG

- Županijskom sudu u Dubrovniku