Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 691/2024-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T., OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnikca S. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu S. D. M., u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & p., u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-761/2022-3 od 21. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3503/2021-17 od 20. srpnja 2022. u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika Z. b. d.d. za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika Z. b. d.d. za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-761/2022-3 od 21. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3503/2021 od 20. srpnja 2022.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1. Obzirom na primjenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104.stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ?“
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim /savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe čl. 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom čl. 22. ZOO-a?
4. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv .potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnom tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?“
2.1. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije prema odredbi članka 385. a stavka 2. ZPP-a jer smatra da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do teške povrede odredaba parničnog postupka, jer mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen. Tužiteljica traži trošak za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Polazeći od odredbe članka 385. a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio d postavljena pravna pitanja (prvo i drugo) u kojima predlagatelj problematizira početak tijeka zateznih kamata u odnosu na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer ovaj revizijski sud u razlozima prijedloga ne nalazi uporišta za preispitivanje svoje ustaljene prakse o navedenom pitanju. Pri tome se tuženiku ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30 . lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
4.2. U trećem postavljenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet te također nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda putem dopuštenja revizije (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022.)
4.3. Četvrtim pitanjem predlagatelj problematizira pitanje tzv. negativne razlike. Pobijana drugostupanjska odluka je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u presudi poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koje glasi: „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389. b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I. izreke.
6. Zbog gore navedenog tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385. a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389. a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.
8. Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka te je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.