Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-459/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog TČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog TČ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-243/2026-6; K-292/2026 od 12. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog TČ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08), protiv optuženog TČ produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi TČ po branitelju odvjetniku Nenadu Slunjskom, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Premda se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se sastojala navedena bitna povreda, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove, već isključivo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijetnje na štetu BČ, s bitnom tvrdnjom da je inkriminiranom porukom želio ukazati žrtvi, bivšoj izvanbračnoj supruzi, da je njena odluka da ima dijete s drugom osobom pogrešna, a ne da bi joj ozbiljno prijeti da će je lišiti života. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je optuženik na inkriminirani način za koji se tereti u optužnici počinio kazneno djelo prijetnje na štetu bivše izvanbračne supruge BČ proizlazi iz činjenice da je optužnica potvrđena, te se predmet nalazi u fazi rasprave, u kojoj fazi pravno nije moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju kao osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, s obzirom da je, dakle, pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno postojanje osnovane sumnje, zbog čega je optužnica i potvrđena, te je predmet ušao u fazu rasprave.

7. Također nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, s bitnom tvrdnjom da je jedanput kazneno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela, a činjenica da se javljao žrtvi ukazujući na želju da obnove zajednicu u interesu troje zajedničke djece ne može biti razlog za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost proizlazi iz optuženikove višestruke kaznene i prekršajne osuđivanosti između ostalog i zbog kaznenog djela prijetnje, te prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjenih na štetu iste žrtve, s podacima kao što se navodi u pobijanom rješenju. Kad se tome doda da je optuženik očito usmjeren na žrtvu, premda je proteklo više od tri godine od prekida ljubavne veze, ne mireći se s činjenicom da je žrtva uspostavila vezu s drugim muškarcem s kojim ima zajedničko dijete T, kojeg spominje u inkriminiranoj prijetnji, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi optuženik mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Nadalje, s obzirom da optuženika od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv nisu odvratile ranije kaznene i prekršajne osude, između ostalog i za istovrsna kažnjiva djela na štetu iste žrtve, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tj. mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 5. svibnja 2026. – u pobijanom rješenju se očito greškom navodi 5. svibnja 2025.) te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim.

9. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček