Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-451/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i mr.sc. Aleksandre Leljak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog GB protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-256/2026-8; Kov-259/2026 od 17. kolovoza 2026., u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog GB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 101. st. 3. u svezi sa čl. 98. st. 6. i čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog GB mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08 određene rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KP-DO- 377/1016 i to zabrane približavanja žrtvi GBU na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa žrtvom GBU i udaljenje iz doma s adrese [adresa], zamijenio sa istražnim zatvorom, te je protiv okrivljenog GB određen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 , zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žali se okrivljeni GB po braniteljici odvjetnici Valentini Galić, zbog „pogrešne primjene kaznenog zakona“ i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, istražni zatvor ukine i odrede odgovarajuće mjere opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Premda se okrivljenik žali zbog „pogrešne primjene kaznenog zakona“ u žalbi ne navodi u čemu se sastoji pogrešna primjena kaznenog zakona u smislu čl. 469. ZKP/08, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik pobija utvrđenje da je kršio mjere opreza, a posebno utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor određen, kao i ocjenu i zaključak o potrebi primjene mjere istražnog zatvora radi preveniranja iteracijske opasnosti, dok ne pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti.
7. Nije u pravu okrivljenik kada osporava da je došlo do kršenja mjera opreza s bitnim tvrdnjama da ne osporava da je postupio protivno formalnom sadržaju određenih mjera opreza, međutim, da su okolnosti pod kojima je do toga došlo bitno drugačije od onih koje proizlaze iz obrazloženja pobijanog rješenja jer se ne radi o jednom izoliranom i samovoljnom dolasku na adresu oštećene protiv njezine volje, već je takvo stanje trajalo gotovo tri mjeseca, s obzirom da se na poziv oštećene vratio živjeti na adresu sa koje je udaljen, a na kojoj živi oštećena, s time da je sa oštećenom i njezinom kćerkom tijekom srpnja boravio na moru, a koje okolnosti prvostupanjski sud uopće nije odgovarajuće cijenio prilikom utvrđenja da je prekršio određene mjere opreza, a posebno prilikom utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti, te ocjene i zaključka da je radi preveniranja iteracijske opasnosti potrebno odrediti istražni zatvor, jer da se sa mjerama opreza ne bi mogla postići ista svrha.
8. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je okrivljenik kršio određene mjere opreza. Prije svega valja navesti da su rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 18. svibnja 2026. okrivljeniku određene mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08, u odnosu na žrtvu GBU, te mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 10. ZKP/08, tj. udaljenje iz doma sa adrese [adresa]. Na temelju posebnog izvješća PP Ivanec od 16. kolovoza 2026., službene zabilješke o obavljenom razgovoru sa žrtvom GBU od 16. kolovoza 2026., te službene zabilješke o obavljenom obavijesnom razgovoru sa BB od 16. kolovoza 2026., sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je dana 15. kolovoza 2026. okrivljenik prekršio određene mjere opreza jer je došao na adresu [adresa], ušao u obiteljsku kuću gdje se verbalno sukobio sa žrtvom, psovajući je i vrijeđajući, s time da se na traženje žrtve udaljio sa navedene adrese. Nadalje, iz telefonskog razgovora sa žrtvom (čiji sadržaj se navodi pod točkom 5. obrazloženja pobijanog rješenja) proizlazi, a što na određeni način potvrđuje i okrivljenik, da je okrivljenik i prije 15.08.2026. u više navrata dolazio na adresu [adresa], na koji način je prekršio određene mjere opreza. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i zaključio da je okrivljenik na taj način, u više navrata, prekršio određene mjere opreza, s obzirom da se svjesno i voljno približavao žrtvi na udaljenost manju od 100 metara, sa istom uspostavljao i održavao izravne veze, te se vratio u dom s kojeg je udaljen, a u kojem živi žrtva , premda mu je određenim mjerama opreza to bilo zabranjeno, kod čega je okrivljenik upozoren na posljedice nepridržavanja određenih mjera opreza. Kod toga žalitelju valja ukazati da su navodi okrivljenika izneseni na sjednici na kojem je donijeto pobijano rješenje, a iz kojih proizlazi da je na inicijativu i uz suglasnost žrtve kršio određene mjere opreza (žrtva mu slala poruke da se vrati kući, te se nakon desetak dana od određivanja mjera opreza natrag vratio u [adresa] i tamo normalno živio sa žrtvom i njezinom djecom, s time da je s istima bio na moru u srpnju 2026.), a koji su u proturječju sa navodima žrtve iznesenim u telefonskom razgovoru sa predsjednicom vijeća, irelevantni za pravilnost utvrđenja da je prekršio određene mjere opreza, s obzirom da su mjere opreza bile na snazi, te ih se okrivljenik bio dužan pridržavati, bez obzira na stav žrtve. Također valja navesti da je irelevantno što okrivljenik tim svojim ponašanjem, kojima je kršio mjere opreza, nije ostvario obilježja kaznenog djela . Naime, predmetne mjere opreza mogu se kršiti i ponašanjem koje ne ispunjava obilježja kaznenog djela, a s druge strane svrha je i mjera opreza da se zabrani takvo ponašanje kako bi se prevenirala, u konkretnom slučaju, opasnost od ponavljanja kaznenog djela, odnosno počinjenja kaznenog djela kojim je prijetio. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje da je kršio mjere opreza.
9. S obzirom da je dakle sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je okrivljenik kršio mjere opreza, te da i nadalje egzistiraju zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, a to je osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, koja osnovana sumnja se ne osporava, te iteracijska opasnost tj. istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog preveniranja koje opasnosti su i bile određene mjere opreza, a koja opasnost se žalbom osporava, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem pravilno i osnovano zamijenio mjere opreza sa istražnim zatvorom, te odredio istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
10. Što se tiče utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak i utvrđenje suda prvog stupnja da i nadalje egzistira iteracijska opasnost. Naime, prije svega valja navesti da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je u cilju da zastraši suprugu GBU istu uhvatio za vrat te joj rekao da će je zadaviti. Da nije riječ o izoliranom slučaju, proizlazi iz činjenice da je okrivljenik ranije u tri navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji presudama navedenim u pobijanom rješenju , s time da prema navodima žrtve ima problema sa prekomjernim konzumacijom alkohola, kada ispoljava agresivno ponašanje. Kad se tome doda da je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje na štetu posinka ŠB, te da je prema navodima žrtve dana 15. kolovoza 2026. okrivljenik prilikom kršenja mjera opreza psovao i vrijeđao žrtvu, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da i nadalje egzistira iteracijska opasnost, bez obzira na navode okrivljenika da se na traženje žrtve vratio živjeti na adresu na kojoj živi žrtva i s koje je udaljen, te da je prije lišenja slobode na toj adresi živio oko tri mjeseca, u kom periodu žrtvi nije prijetio niti ju fizički napadao. Naime, ranije nasilničko ponašanje za koje je okrivljenik proglašavan krivim u prekršajnom postupku, inkriminirano ponašanje za koje je osnovano sumnjiv, kazneni postupak u tijeku zbog kaznenog djela prijetnje, sklonost prekomjernoj konzumaciji alkohola u kojem stanju se prema navodima žrtve agresivno ponaša, te činjenica da se dana 15. kolovoza 2026. prema navodima žrtve okrivljenik prema njoj također nasilnički ponašao psovajući je i vrijeđajući i nadalje ukazuju na realnu bojazan da bi okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio.
11. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, te činjenicu da su okrivljeniku već bile određene mjere opreza koje je prekršio, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno odrediti istražni zatvor, s obzirom da nije realno očekivati da bi se iteracijska opasnost mogla prevenirati mjerama opreza, s obzirom na okrivljenikovu sklonosti nasilničkom ponašanju s jedne strane, te s druge strane činjenicu da su mu mjere opreza bile određene i da ih je okrivljenik prekršio.
11. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 1. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
