Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Pr-3105/2021-32
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otok Krk, zastupanog po Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 19. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Borisa Brljačića, odvjetnika u Rijeci i RE, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, 1. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb da tužitelju UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otok Krk, isplati uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 12.433,25 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec siječanj 2016. godine na iznos od 71,26 eura, od 16.02.2016.;
- za mjesec veljaču 2016. godine na iznos od 1,13 eura, od 16.03.2016.;
- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 120,33 eura, od 16.04.2016.;
- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 99,86 eura, od 16.05.2016.;
- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 168,00 eura, od 16.06.2016.;
- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 265,73 eura, od 16.07.2016.;
- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 314,62 eura, od 16.08.2016.,
- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 44,34 eura, od 16.09.2016.,
- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 134,16 eura, od 16.10.2016.,
- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 145,80 eura, od 16.11.2016.,
- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 190,00 eura, od 16.12.2016.,
- za mjesec prosinac 2016. godine na iznos od 97,57 eura, od 16.01.2017.;
- za mjesec siječanj 2017. godine na iznos od 270,98 eura, od 16.02.2017.;
- za mjesec veljaču 2017. godine na iznos od 151,02 eura, od 16.03.2017.;
- za mjesec ožujak 2017. godine na iznos od 143,06 eura, od 16.04.2017.;
- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 190,30 eura, od 16.05.2017.;
- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 237,28 eura, od 16.06.2017.;
- za mjesec lipanj 2017. godine na iznos od 347,01 eura, od 16.07.2017.;
- za mjesec srpanj 2017. godine na iznos od 631,85 eura, od 16.08.2017.,
- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 488,69 eura, od 16.09.2017.,
- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 648,90 eura, od 16.10.2017.,
- za mjesec listopad 2017. godine na iznos od 446,86 eura, od 16.11.2017.,
- za mjesec studeni 2017. godine na iznos od 523,81 eura, od 16.12.2017.;
- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 509,93 eura, od 16.01.2018.,
- za mjesec siječanj 2018. godine na iznos od 521,10 eura, od 16.02.2018.;
- za mjesec veljaču 2018. godine na iznos od 612,65 eura, od 16.02.2018.;
- za mjesec ožujak 2018. godine na iznos od 521,65 eura, od 16.04.2018.;
- za mjesec travanj 2018. godine na iznos od 585,26 eura, od 16.05.2018.;
- za mjesec svibanj 2018. godine na iznos od 550,36 eura, od 16.06.2018.;
- za mjesec lipanj 2018. godine na iznos od 479,22 eura, od 16.07.2018.;
- za mjesec srpanj 2018. godine na iznos od 565,64 eura, od 16.08.2018.,
- za mjesec kolovoz 2018. godine na iznos od 482,74 eura, od 16.09.2018.,
- za mjesec rujan 2018. godine na iznos od 698,20 eura, od 16.10.2018.,
- za mjesec listopad 2018. godine na iznos od 480,77 eura, od 16.11.2018.,
- za mjesec studeni 2018. godine na iznos od 416,67 eura, od 16.12.2018.,
- za mjesec prosinac 2018. godine na iznos od 276,50 eura, od 16.01.2019.
kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 3.359,50 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (1. rujna 2026.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad 3.359,50 eura, a do zatraženih 3.750,00 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.
II Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, za isplatu zatezne kamate za 15. dan u mjesecu za iznose dosuđene pod točkom I izreke, kao i u dijelu kojim se zahtjeva da se dosudi da je tužena dužna platiti svote iz točke I izreke - «pod prijetnjom ovrhe».
III Zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 2.200,00 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. travnja 2021. navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2016., 2017. i 2018. ostvario kod tuženika plaću, da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika, da je priroda njegova posla iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, i td. Poziva se i citira odredbe čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14), čl. 33. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16) kojima da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tvrdi da mu tijekom 2015., 2016. i 2017.tužena nije pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je da do dana podnošenja tužbe učinila kako je rad evidentiran u evidenciji o prisutnosti na radu, kao i radnim nalozima. Ističe da je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 9. veljače 2021. Tužena da je u odgovoru na tužbu njegov zahtjev odbila kao neosnovan. Nadalje, ističe da ne raspolaže dokumentacijom i podacima da bi odmah postavio određeni tužbeni zahtjev. Podnosi stupnjevitu tužbu čiji su vremenski okviri prema tužbenom zahtjevu od svibnja 2015. do prosinca 2017. Poziva se na čl. 186 b. st. 3. ZPP-a. Potražuje trošak postupka.
2. Tužena u odgovoru na tužbu od 27. rujna 2021. (stranice 15 do 18 spisa), u bitnom, osporava činjenične navode tužbe te tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, i to osnov i visinu istog. Smatra da je prvenstveno kao odlučne činjenice potrebno utvrditi stvarno odrađene sate rada tužitelja tijekom utuženog vremenskog razdoblja. Ukazuje da radno vrijeme nije isto što i pojedine vrste i oblici rada, koji se ne mogu jednako vrednovati te se u pravilu različito vrednuju, te se na jedan način honorira redovan rad, različito prekovremeni rad, različito slobodno vrijeme kod terenskog rada tijekom kojeg djelatnik može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojem je smješten (i dr.), iako da se sve ove vrste rada odvijaju tijekom radnog vremena. Tvrdi da su tužitelju obračunati i plaćeni svi pripadajući dodaci na plaću prema utvrđenom radnom angažmanu (stvarno odrađeni sati rada), da je tužitelj u razdoblju od 5. svibnja 2006. do 31. svibnja 2016. bio raspoređen na radnom mjestu policijski službenik – mornar u Postaji pomorske policije Rijeka, a od 1. lipnja 2016. pa nadalje da je raspoređen na radno mjestu voditelj ophodne brodice u istoj postaji, da mu se na tom radnom mjestu staž osiguranja računa u povećanom trajanju tako da se kao 16 mjeseci staža osiguranja računa svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na tom radnom mjestu. Prema propisanom opisu poslova tužitelj da upravlja ophodnim čamcem i primjenjuje ovlasti policije na moru propisane Zakonom o policiji, a koji su u okviru njegove stručne spreme; poduzima mjere na sprječavanju narušavanja javnog reda i mira, vršenje kaznenih djela i drugih nedopuštenih radnji te na hvatanju počinitelja istih u mjestu izvršenja. Poduzima preventivne mjere na ophodnom rajonu, te se stara o zaštiti života, osobne sigurnosti građana i njihove imovine; obavlja i druge poslove po nalogu rukovoditelja. Temeljem Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12. 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13), koji da je stupio na snagu od 3. kolovoza 2013., i KU (NN 112/17 i 12/18), na snazi od 1. studenog 2017. podnositelju zahtjeva da je utvrđena plaća koja se sastoji od osnovne plaće i dodataka za rad na poslovima s posebnim uvjetima (specifičnost policijske službe uključuje dodatke na plaću za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje, odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja). Sukladno Zakonu o policiji policijska služba da se organizira na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno. Policijski službenik dužan je u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj i koji uključuje: rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad na drugačiji način. Tužitelj da je službu obavljao u Postaji pomorske policije Rijeka ili je bio upućivan da službu obavlja na terenu odnosno na policijskom plovilu. Za vrijeme terenskog rada tužitelju su isplaćeni dodaci za rad na terenu i plaća za stvarno odrađeni redovan rad te dodaci za rad u smjeni, dodaci za rad u turnusu, dodaci za rad noću, subotom i blagdanom te dodaci za prekovremeni rad za angažiranje izvan redovitog rasporeda rada. Zbog naravi posla Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, PU primorsko – goranska određene kategorije policijskih službenika upućuje na višednevno obavljanje policijskih poslova izvan područja Policijske uprave primorsko - goranske. Za vrijeme obavljanja službe na terenu svim policijskim službenicima da se isplaćuje naknada za terenski radi plaća za stvarno odrađeni rad s pripadajućim dodacima. Nadalje, tužena navodi da su sati rada utvrđeni radnim nalogom i ostalim evidencijama za obračun plaće stvarno odrađeni sati rada. Svim policijskim službenicima da se za obračun plaće uzimaju stvarno odrađeni sati rada. Boravak na terenu mimo stvarno odrađenih sati rada da ne može biti osnova za isplatu uvećane plaće, bilo da je to na brodu, bilo u okviru smještaja na području druge policijske uprave (primjerice IJP), odnosno za vrijeme kada policijski službenici ne obavljaju službu, ali nisu u mogućnosti otići kući, da se radi o terenskom radu pa tužitelj kao ni drugi državni službenici kada su više dana na terenu ne mogu ići kući, već su u terenskom smještaju, da su službe na plovilima organizirane sukladno mjesečnom Planu policijske postaje koji da se dostavlja na suglasnost Sektoru za granicu Policijske uprave i to kroz jednodnevne i višednevne službe 2 -7 dana, ovisno o tipu plovila. Višednevne službe da su organizirane na način da služba traje 2-7 dana, s time da posada ima radno vrijeme koje se sastoji od 8, 10 ili 12 radnih sati, da se djelatnicima koji su bili raspoređeni u višednevne službe na moru, kao i nadzore radova u brodogradilištu u trajanju 2-7 dana, isplaćuje terenski dodatak za svaki dan proveden na terenu, da su od 1.7.2014. tijekom višednevnih službi, posade između smjena bile na pasivnom dežurstvu, za što da im je sukladno čl. 44. st. 4. KU/13, odnosno čl. 38. s t. 4.KU/17 isplaćena naknada. Na temelju podataka iz Posebnog rasporeda rada, Radnih naloga, lzvješća zapovjednika plovila, Naloga za prekovremeni rad, Naloga za terenski rad i Naloga za pasivno dežurstvo, svi podaci da se upisuju u Registar službenih poslova RH MUP R-27. Navedeni podaci se na kraju mjeseca upisuju u Nalog za obračun plaće i COP (Centralni obračun plaća), poštujući mjesečni fond radnih sati, uključujući i sva materijalna prava sukladno čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17. Naglašava da je tužitelju u razdoblju potraživanja, za vrijeme terenskog rada kojeg je obavljao na policijskom plovilu, pravilno obračunao i isplatio plaću sa svim pripadajućim dodacima za stvarno odrađene sate rada kao i dodatke za dane rada provedene na terenu, da činjenicu stvarnog obavljanja službe podnositelja zahtjeva, dokazuju i podaci o ukupnom broju sati rada motora ostvarenih tijekom terenskog rada na policijskom plovilu, kao i podaci o izvanrednim intervencijama za vrijeme službe podnositelja zahtjeva, da se nakon završetka predviđene službe plovilo veže u luci i policijski službenici mogu napustiti plovilo što, dakle, predstavlja dokaz o radnom vremenu, odnosno o stvarnom radu podnositelja zahtjeva, da navedeni poslovi, zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja nisu privremenog karaktera, već da se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine pa je tako organiziran i sustav rada. Dakle, suprotno tužbenim navodima, tužena da je tužitelju isplatila sve ostvarene dodatke na plaću sukladno njegovom stvarnom radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.
3. Prema stanju spisa, tužitelj se sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku («Narodne Novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjevom za mirno rješenje spora od 13. veljače 2020. (str. od 6 do 9 spisa), te je dobio podneskom od 30.3.2021. (str. 10 spisa) povratni negativni odgovor u odnosu na postavljeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao tužitelj je konačno postavio nakon provedenog financijskog vještačenja u podnesku od 5. lipnja 2026. (str. 418 – 419 spisa).
5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem cjelokupne materijalne dokumentacije (svih isprava) u spisu. Pročitani su, uz izričitu suglasnost stranaka, zapisnici s iskazima svjedoka JE, FE, OE i ZE u ovosudnom predmetu poslovnog broja Pr-228/2020 (stranice od 142 do 149 spisa), te zapisnik s iskazima svjedoka ME, DE i HE u ovosudnom predmetu poslovnog broja Pr- 3111/2021 (stranice od 164 do 168 spisa). Na ročištu 29.11.2024. saslušan je tužitelj ČE (str. 161 i 162). Dalje, DVD-R medij dostavljen po tuženoj uz podnesak od 27. travnja 2021. (stranica 105 spisa) sadrži prema utvrđenju suda preslike Registra službenih poslova MUP-RH R-27, radnih naloga i izvješća, te tablice s evidencijom radnog vremena tužitelja za razdoblje 2016. - 2018., kao i podatke o satima rada motora brodice. Provedeno je i financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marin Rmeša , koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio 28. travnja 2025. (str. od 281 do 306 spisa), te dopunu 14. svibnja 2026. (str. 410 – 416 spisa). Nalaz, mišljenje te svi dokumenti sadržani na DVD-R mediju su pročitani.
6. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud zaključuje da postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i to za rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, za trajanja višednevne službe - plovidbe).
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenom tužbenim zahtjevom bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na radnom mjestu policijskog službenika, s time da mu je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru.
9. Temeljem analize dokumentacije dostavljene po tuženoj (uz podnesak od 27. travnja 2021.na DVD-R mediju - str. 105 spisa) utvrđeno je da je tužena tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge i na temelju izvještaja sastavljenih po osnovi tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja i u vezi s kojom je istome za utuženo razdoblje isplaćivala plaće. Tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da je tužena donijela, niti tužitelju uručila rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu.
10. Sporna su pitanja pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima za utuženo razdoblje, zatim je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te predstavlja li vrijeme provedeno u službi nakon redovnog radnog vremena prekovremeni rad ili pasivno dežurstvo.
11. U iskazu svjedok JE, u bitnom za ovaj spor, navodi da je bio voditelj ophodnog broda SE, da je posada broda imala od 5 do 7 članova zavisno od potrebe posla, da su smjene znale trajati od 5 do 7 dana, da im je zadaća bila zaštita pomorske granice Republike Hrvatske i unutarnje morske vode, da su raspored radnog vremena određivali neposredno nadređeni i to načelnik postaje pomorske policije i njegov pomoćnik. Nadalje, što se tiče ostvarenog fonda radnih sati da se vodilo računa o tome međutim da je bilo i razlika koje bi se svodile na nepredviđene intervencije koje se moralo provesti neovisno o tome je li kroz neki vremenski period fond sati odrađen ili nije. Što se tiče naknade za prekovremeni rad ona da im se isplaćivala po izvršenim intervencijama. Također da se obračunavala na takav način i isplaćivala naknada za rad vikendom, blagdanom i za rad noću. Što se tiče smjene posada, do smjene da je moglo doći bilo gdje na području naše nadležnosti, ovisnosti o okolnostima ili u sjedištu u [adresa], nekom drugom otoku i sl., da bi tada druga posada došla autima ili kombijem do mjesta primopredaje smjene, da članovi ranije posade neovisno o odrađenim satima moraju ostati na brodu dok ne dođu na brod članovi druge posade, da kada im traje smjena od više dana, a brod da je bio privezan na vez da članovi posade nisu smjeli i ne smiju napustiti brod, da brod mora biti pod neprestanim nadzorom i pripravnosti za odrađivanje bilo kojeg radnog naloga na moru, da bi se glede odmora odnosno spavanja podijelili kada je bilo moguće da se pojedinačno odmore, a odmor i spavanje da je bilo u uniformama, da je bilo i dana kada su radili oko 24 sata aktivno u komadu prema potrebi posla, da su svi tako odrađeni sati bili evidentirani sukladno propisu koji je tada bio na snazi a o odrađenom poslu da su se pisala izvješća, u odnosu na intervencije koje su im bile plaćane da se radilo o onim intervencijama koje su trajale nekoliko sati, ali da je ostalo pitanje neplaćenog preostalog razdoblja dok su policijski službenici bili u smjenama kontinuirano na moru 5 do 7 dana i obavljati sve aktivnosti i radne operacije. Uz to, svjedok ističe da im stajanje broda u mirovanju nije bilo plaćeno, da je brod aktivan i u mirovanju jer brodski motor kontinuirano radi, da je priključen na svoje napajanje (generator na brodu), a priključen da je i na priključak na kopnu jer bi u protivnom bilo potrebno i pola sata da bi u situaciji hitnoće i nužnosti realizacije dodijeljenog radnog naloga privezani brod odnosno brod u mirovanju se uopće mogao krenuti, da se tek kad je brod privezan može kontrolirati sam motor broda, dolijevanje ulja, filtera, tankanje goriva, pranje broda, kontroliranje konopa za privezivanje, sidra i dr., a to da se obavljalo nakon smjene i van određenog rasporeda poslova, da nisu dobivali pomorski dodatak, da se nikada nije dogodila situacija u smjeni 5 do 7 dana na moru da bi službenik između dva rada dana ostvario kontinuirani odmor od 12 sati, da dodatni poslovi o kojima je svjedok iskazivao nisu bili evidentirani u evidenciji radnih sati, te da je i svjedok kao i tužitelj po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi tužio Republiku Hrvatsku.
12. Svjedok FE, u bitnom za ovaj spor, ističe da je radio na ophodnom brodu Marino Jakominić kao zamjenik zapovjednika, da je raspored radnog vremena određivao načelnik postaje ZE, da je broj članova posade bio od 5 do 7 osoba, a smjene da su nam trajale od 7 do 8 dana. Pored toga, da su poslovi na brodu bili podijeljeni, da su članovi posade bili zapovjednik, zatim zamjenik zapovjednika, upravitelj stroja, a ostali 3 do 4 člana da su mornari, da pranje broda, kontroliranje konopa za privezivanje sidra i sl. rade mornari, da tijekom smjena od 7 do 8 dana zaspe po pola sata, da većinu vremena kada aktivno ne rade da su u fazi bdijenja, jer da je preko 90% poziva preko sustava za uzbunjivanje, da je član posade u slučaju kontakta izvana bio dužan odmah izvijestiti zapovjednika, da je ophodni brod jedno vrijeme privezan u pojedinoj luci, a u drugo vrijeme tijekom dana aktivan u pokretu na moru, bilo u uobičajenim ophodnjama sukladno organizaciji posla, bilo po pozivu na hitnim intervencijama, a sve da je odgovaralo potrebama konkretne situacije odnosno potrebama posla. Nastavno, dok je brod u mirovanju uz kopno da su dva glavna motora isključena, da je pogonsko gorivo nafta, a ukoliko na kopnu nema mogućnosti napajanja strujom tada da se koristi brodski generator, da od članova posade nitko nikoga ne može zamijeniti u obavljanju njegovih opsega poslova jer da je podjela posla jasno određena, da se pitanje prekovremenog rada, rada noću, subotom i nedjeljom odnosi na svakog člana posade zato jer zapovjednik broda ne može sam isploviti i obavljati poslove i radne zadatke u cjelokupnosti njihovog sadržaja, da im je rad bio plaćen od trenutka isplovljavanja do trenutka vezivanja, a sve što je bilo između od službenog kraja radnog vremena do trenutka samog isplovljenja nije bilo plaćeno, da izvan redovnog radnog vremena svi članovi posade imaju pripravnost za intervenciju, da mora netko biti kontinuirano uz radio prijamnik, plus službena veza sa sjedištem policije sve da mogu promptno reagirati, da nisu primali pomorski dodatak, da se dio odrađenih dodatnih poslova evidentira, a dio poslova da se ne evidentira i to priprema za isplovljenje i bdijenje uz radio kanale kada je na pojedinom članu red za praćenje tih kanala, a ti poslovi da ne ulaze u radni nalog, da je i svjedok podnio tužbu protiv poslodavca za isplatu po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
13. Svjedok OE je naveo da je tijekom 2015. i 2016. bio načelnik policijske postaje Opatija, da je od 2017. na funkciji načelnika Pomorske policije Rijeka, te da nema nikakvih saznanja o načinu rada Pomorske policije prije nego što je postao njezin načelnik.
14. Nadalje, svjedok ZE, ističe da je u razdoblju 2016. i prije toga obnašao funkciju načelnika Postaje pomorske policije Rijeka, da je u periodu dok je bio načelnik bilo zaposleno od 70-tak do 100 policijskih službenika u postaji Pomorske policije Rijeka, da su raspolagali s tri tipa plovila B i C brodice od 2 odnosno 3 člana te pod oznakom A, jedan brod s 5 do 7 članova, da je već više puta pozivan na sud radi saslušavanja u različiti predmetima i različitim vremenskim razdobljima, te da je svaki put u biti dao doslovno iste iskaze neovisno o vremenom razdoblju za koje ga se saslušavalo, da je u razdoblju 2015. do 2018. služba Pomorske policije bila organizirana temeljem radnih naloga koji da je obuhvaćao vremensko razdoblje u kojem je plovilo nadziralo državnu granicu, da je radni nalog bio sačinjen temeljem Kolektivnog ugovora gdje da je bilo propisano tjedno radno vrijeme odnosno tjedni fond sati, da su nastojali da se višednevne službe organiziraju na način da se poštuje tjedni fond sati tako da su u velikoj većini slučajeva brod slali u službu tri dana u jednom tjednu i dva dana u drugom tjednu po 12 sati kontinuirano, nastojeći ispuniti tjedni fond sati. Nakon završetka službe zapovjednik plovila da bi osobno ispunjavao u tablici radne sate koje da su izvršili pojedini članovi posade i dostavljao ih pomoćniku u policijskoj postaji koji je to obračunavao u ukupan mjesečni fond sati, da je svaki zapovjednik plovila imao u zaduženju prije odlaska u službu mobilni uređaj na koji da bi se javljao u slučaju da se trenutno ne nalazi na brodu nakon završetka 12-satne službe ako je bila potreba za akcijama traganja i spašavanja ili bilo kojih drugih razloga izvan tih 12 sati, da bi šef smjene u PP nazvao zapovjednika plovila na jednu od dvije vrste veze koji bi dobio konkretnu zadaću i ukoliko bi to bilo izvan naloženih 12 sati radnog vremena zapovjednik plovila da bi to prikazao u tablici kao prekovremeni rad za vrijeme izvanrednog angažiranja, da se nakon završetka 12 satne službe brod veže u luci i tada osim dežurstva sukladno propisima Pomorskog zakona (na brodu mora netko ostati kao straža), da je zapovjednik plovila to prikazivao kao dodatne sate za onog izberivog policijskog službenika koji bi taj dan bio određen da obavlja stražu na plovilu, da su članovi posade imali slobodno vrijeme koje su mogli iskoristiti po svojoj volji (spavanje na brodu, šetnja gradom, konzumiranje hrane i što god drugo), da su policijski službenici nakon 12-satne odrađene službe osim određenog člana straže na brodu mogli skinuti odoru, a što da su i radili i izaći u grad u civilnoj odori, te kada bi sami procijenili i odlučiti kad će se vratili na spavanje u brod, da je na brodovima u pravilu bio jedan zapovjednik nije postojala «dupla posada», da pomorski dodatak za članove posade nije postojao, da su imali terenski dodatak, plaćene prekovremene sate, sate plaćene blagdanom i praznikom, da se ne može sjetiti je li postojalo vezano uz obavljanje službe i pasivno dežurstvo, te u odnosu na obavljanje službe tri dana u tjednu puta 12 sati je li se to obračunavalo kao turnus ili smjena, da je plaćanje službenika vršeno prema evidencijama o odrađenih izvanrednih ili redovnim satima. Završno, da za vrijeme dok je obnašao funkciju načelnika Policijske postaje nikada nije zajedno s članovima posade išao na višednevno obavljanje službe jer da to nije u opisu njegovog radnog mjesta, a saznanja o onome o čemu je kazivao odnosno ono što se za vrijeme službe događalo da je dobivao od zapovjednika plovila u pisanim izvješćima.
15. Svjedok ME, u bitnom, ističe da je u razdoblju od 2016. do 2018., kao zapovjednik, bio raspoređen na plovilo temeljem radnog naloga u kojem se evidentiraju svi članovi posade, vrijeme početka, vrijeme završetka i redovno radno vrijeme u višednevnoj službi, da se za vrijeme provedeno na plovilu događaju intervencije temeljem naloga i u slučaju potrebe koje se također bilježe i o kojima postoji evidencija i to u službi tuženika i u brodskom dnevniku, da se za sve intervencije, osim intervenci je traganja i spašavanja, u brodski dnevnik unose podaci vezani za vrijeme početka i završetka intervencija, da se za traganje i spašavanje unose se i svi ostali podaci. Za intervencije da se sastavlja izvještaj i službena zabilješka koji se šalje u službu tuženika. Za vrijeme za koje je raspoređen na plovilo da je u potpunosti odgovoran za plovilo koje mora biti u svakom trenutku spremno za intervenciju. Zbog toga da se na plovilu kontinuirano održavaju aktivno svi potrebi sustavi, da se vodi računa o tome da je plovilo ispravno, da ima dovoljno goriva, da svi sustavi rade, da su komunikacije u funkciji zbog čega da je potreban 24 -satni nadzor nad plovilom. Isto tako, svi članovi posade da moraju biti spremni u roku od desetak minuta nakon poziva biti na plovilu jer da je uobičajeno vrijeme od poziva do isplovljavanja plovila desetak minuta. Zbog toga, članovi posade u vrijeme izvan radnog vremena mogu izaći na kopno na kavu, kraću šetnju i slično (s tim da je konzumacija bilo kakvog alkohola zabranjena), al i da su u stalnoj vezi s njim i odmah moraju doći na brod, da kao zapovjednik osim kraćih izlazaka s broda u vrijeme dok sam u službi ne napušta brod, da ostali članovi posade zbog stalnog raspolaganja ne odlaze s broda u vrijeme dok su na višednevnoj službi, da su svi podaci vezani za rad na brodu i to početak potrebne intervencije i vrijeme koje su članovi posade proveli na brodu da se evidentirani u radnim nalozima, službenim bilješkama i izvještajima o intervencijama. Nadalje, na brodu tipa A postoje 5 kabina i to 3 jednokrevetne i dvije dvokrevetne, kuhinja i sanitarni čvor, te dva salona za dnevni boravak, da nije moguće u vrijeme rasporeda na plovilu koristi dnevni odmor 12 sati neprekidno i da za to vrijeme napusti plovilo i isključi komunikacijske veze. Objašnjava da je brod takav sustav da je cijelo vrijeme pod naponom, da ne mogu se isključiti generatori, struja i ostali uređaji te da je neophodno da netko konstantno bude prisutan, da je na plovilu uvijek istovremeno samo jedna posada zbog prostornog ograničenja, da maksimalno na brodovima može biti 7 članova posade, da se vodi računa o odrađenim radnim satima za koje da se dobiva slobodne dane, što radi stručna služba. Uz to, kada je brod vezan za gatu da tada obavljaju poslove redovnog održavanja konkretno otklanjaju manje kvarove, čišćenje i pranje plovila, održavanje broda u ispravnom stanju.
16. Dalje, svjedok DE, u bitnom, ističe da je njegovo radno mjesto strojar na plovilu tipa "B" koje broji tri člana posade, tj. zapovjednik, strojar i mornar, da im je posao organiziran u vidu višednevnih službi na moru u trajanju četiri do pet dana, da obilaze otoke Susak, Ilovik, Unije i Lošinj, da im smjena raje od 8 do 10 sati dnevno, a nakon odrađene smjene da mora ostati na plovilu jer nema mogućnost odlaska, da dok su na plovilu uvijek moram biti stand by, tj. spreman za isplovljenje, da kad završe smjenu, održavaju brod, da je kao strojar, zadužen za održavanje stroja, servis istog, da prat sate rada motora, da otklanja kvarove ako ih ima, kontaktira servisere, da se u prosjeku odmara četiri sata dnevno, da su od 2016. ili 2017. uveli pasivno dežurstvo između dvije smjene te su po satu plaćeni 5,00 kn. U utuženom razdoblju, pored plaće za redovan rad da je dobivao i terenski dodatak, naknadu za noćni rad ako je noćna služba, no većinom, tj. 99% to da su dnevne službe. Isto su primali i kolege. Pored toga, izvanredne aktivnosti tipa spašavanja na moru, gašenja požara, tj. svih situacija na koje da se moraju odazvati da su plaćene kao prekovremeni rad ako su ih odradili nakon odrađene smjene naveden u radnom nalogu, da se nikad nije dogodilo da je napuštao plovilo u smislu da bi isključio komunikator i bio nedostupan, da s plovila mogu otići radi kupovine hrane jer kuhamo na brodu, dok na kavu mogu otići ako u mjestu gdje smo vezani ima kafića, da su kvarovi jako česti jer su plovila stara cca 15 godina, da plovilo čiste svakodnevno, i za vrijeme i nakon smjene, jer na njemu žive, da odmor ovisi o vremenskim uvjetima i mjestu gdje se na laze, da je službena veza sa sjedištem uključena tijekom 24 sata i na tom kanalu da se čuje komunikacija svih postaja Pomorske policije na području Jadrana, da se u slučaju poziva iz baze moramo odmah javiti, da njega i kolege na plovilu nitko ne mijenja, da se nije dogodilo da imaju između dva radna dana odmor, kontinuirano od 12 sati.
17. Svjedok HE, ističe da je u rad organiziran u vidu višednevnih službi, najčešće u trajanju od tjedan dana, a za svaki dan da imaju radni nalog po kojem postupaju, da je u periodu od 2016. do 2018. u radnom nalogu stajalo radno vrijeme od 12 sati, da nakon odrađenog radnog vremena ostaju na plovilu tj. ne smiju ga napuštati jer cijelo vrijeme službe moraju biti spremni za isplovljenje u slučaju kakve intervencije tipa asistencije na kopnu, spašavanja, prijevoza hitne pomoći ili djelatnika MUP iz PP Lošinj u slučaju nasilja u obitelji ili narušavanja javnog reda i mira na otocima čega naročito ima ljeti kada je puno turista, da su prilikom obavljanja službe znali voziti i građevinske inspektore na području morskog djelokruga unutar Županije. Dalje , da kao mornar van radnog vremena navedenog u radnom nalogu mora biti na brodu i čekati slijedeću intervenciju za koje vrijeme održava brod, pazi na vez ovisno o vremenskim prilikama odnosno u biti čekaju poziv i za to vrijeme nešto rade, da u to vrijeme i odmaraju, no to nije odmor da se može tvrdo zaspati jer telefon i mobitel moraju stalno biti uz njih Ukazuje da smiju napustiti plovilo radi odlaska u kupovinu zbog nabavke hrane, ali samo na kratko vrijeme i moraju biti u blizini plovila da bi najkasnije u roku od 10 minuta bili spremni za isplovljenje, da nije bilo evidencije dnevnog odmora i između dva radna dana da nisu imali odmor u trajanju od 12 sati u kontinuitetu, da nisu imali ni pomorski dodatak, da se događalo da brod isplovljava i mimo radnog vremena navedenog u radnom nalogu, a radne naloge dobivaju tjedan dana prije tj. prilikom kretanja u višednevnu službu.
18. Tužitelj ČE, u iskazu, navodi tijekom 2016. do 2018. bio djelatnik Pomorske policije postaja Rijeka, a to da je i sada, da je u utuženom razdoblju službu obavljao na plovilu tipa B, da je obavljao poslove mornara, da je radio s kolegama GE (zapovjednik), ŠE, ĆE, da se radilo se o višednevnim službama, da se radilo po 10 sati, da su isplovljavali u 8 ili 10 ujutro pa do 18 sati. On da je isplovljavao s kolegama iz Punta na otoku Krku, da bi obavljali radne zadatke odnosno posao te bi se plovilo vezalo na kraju dana najčešće u [adresa]. Tvrdi da nisu smjeli napuštati tada brodicu u smislu da bi mogli otići doma do idućeg dana ujutro, da su mogli izaći primjerice popiti kavu ili otići u dućan kupiti namirnice kako bi mogli ih konzumirati tijekom više dana, da je imao na korištenju privatni i službeni mobiteli, a u slučaju bilo kakve situacije da se morao odmah javiti nadređenom, da nije smio mobitel ugasiti da bude nedostupan, da kada bi dobio poziv da se vratim na brodicu trebao se vratiti što prije je moguće, a s tim u vezi i prekinuti bilo koju aktivnost koju bi obavljao (kava, dućan i sl.). Nadalje, u slučaju kada bi bili na kopnu da se dogodi počinjenje kakvog kaznenog djela da su bili dužni intervenirati u skladu sa našim ovlastima i na kopnu u tim okolnostima. U konkretnim situacijama da je bilo slučajeva kada je trebao intervenirati na otocima primjerice Susak, Ilok, Unije i tada su prevozili kolege iz temeljne policije lokacija [adresa] na druge otoke, da je konzumacija i minimalne količine alkohola bila zabranjena u razdoblju dok je plovilo bilo na vezu između dva dana vršenja te višednevne službe, da su se međusobno članovi posade dogovarali kad će se tko odmoriti, da je u radnom nalogu postoji pojam stanke, međutim da ju nisu mogli iskoristiti kontinuirano u cijelosti i u vremenu kada je bio napisano određen već da je to ovisilo o okolnostima službe i potrebama posla. Nadalje, da ga nitko nije mogao zamijeniti zato jer nije postojala druga posada na istoj plovilu, da od 2016. do 2018. nije dobivao pomorski dodatak.
19. Sukladno odredbi članka 94. Zakona o radu («Narodne novine» broj 93/14 i 127/17; u nastavku teksta: ZR) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Člankom 60. stavkom 1. ZR-a propisano je da se radno vrijeme određuje kao ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Prema članku 62. stavku 2. ZR-a puno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno.
20. Odredbom članka 33. stavci 2. i 3. Zakona o policiji («Narodne novine» broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16; u nastavku teksta: ZP) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, te da mu u tom slučaju pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.
21. Člankom 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike («Narodne novine» broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, i 112/17; u nastavku teksta: KU/13) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
22. Odredbom članka 194. stavka 1 ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, dok je člankom 9. stavkom 3. istog ZR-a određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
23. Nadalje, Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL2003., L 299., str.9) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31), u članku 2. točka 1. i 2. definira radno vrijeme kao razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme. Što se tiče pitanja primjene citiranog izvora prava na policiju, konkretno tužitelja kao policijskog službenika, oportuno je ukazati da je u službenoj obavijesti «Komunikacija o tumačenju Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena (2017/C 165/01)» od 24. svibnja 2017 (I. 11. Komunikacije) rečeno da isključenje iz područja primjene ne ovisi o tome rade li radnici u nekom od sektora navedenih u čl. 1. Direktive 89/391/EEZ, nego o posebnoj prirodi određenih zadaća koje obavljaju djelatnici tih sektora, pa se tako Direktiva o radnom vremenu primjenjuje na aktivnosti oružanih snaga, policije ili službe civilne zaštite, a i na druge posebne aktivnosti javne službe dok se provode u normalnim uvjetima.
24. U smislu prethodno navedenog, iako se poslovi djelatnika pomorske policije obzirom na njihovu temeljnu karakteristiku vršenja u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru mogu supsumirati pod pojam specifičnih poslova u kojima je rad organiziran na drugačiji način, ti se poslovi ipak obavljaju u normalnim uvjetima, dakle ni u kakvim izvanrednim okolnostima (rat, potres, tsunami, druge prirodne katastrofe i sl.), te djelatnici pomorske policije (raspoređeni u svoje timove odnosno organizacijske jedinice od po nekoliko članova) tu službu izvršavaju jednoobrazno (na jednak način) tijekom čitave godine (ili bilo kojeg drugog referentnog / promatranog razdoblja) kontinuirano (neprekidno).
25. U odnosu na pojmove «radno vrijeme» i «odmor», oba su autonomni pojmovi definirani člankom 2. Direktive 2003/88/EZ od čijih definicija države članice EU ne mogu odstupiti. Samo vrijeme Direktivom 2003/88/EZ je definirano binarno. Ono je ili radno vrijeme ili odmor. Direktiva ne predviđa međukategorije između radnog vremena i odmora, niti u odnosu na ta dva pojma sadrži ikakve niže rodne pojmove. Dok je odmor definiran u članku 2. točki 2. Direktive kao vrijeme koje nije radno vrijeme, članak 2. točke 1. Direktive i sudska praksa Suda EU kod radnog vremena zahtijevaju kumulativno ispunjenje triju elemenata: 1. radnik mora biti na radnom mjestu, odnosno na mjestu koje odredi poslodavac; 2. radnik poslodavcu mora biti na raspolaganju na način da može odmah započeti obavljati rad; i 3. radnik mora obavljati svoje poslove i zadatke pri čemu intenzitet rada nije bitan. (Sud EU, presuda od **.**.2018. Č, C-518/15 ECLI:EU:C:2018:82, t. 55. - 60). Dakle, članak 2. točke 1. Direktive predstavlja odredbu prava EU koja je uključivo i u kontekstu aktivnog i pasivnog dežurstva već bila predmet tumačenja Suda Europske unije (primjerice presude od 3. listopada 2000., Simap, od **.**.2003. R, C-151/2002., od 1. prosinca 2005., Dellas, C- 14/04. C-303/1998, od 10. rujna 2015., Federacion de Servicios Privados del sindicato Comisiones obreras, C-266/2014. i od 9. ožujka 2021. Radiotelevizija Slovenija, C-344/2019 i Stadt Offenbach am Main, C-580/2019.). Iz tumačenja, povezujući smisao u bitnom, naglašeno je da je na nacionalnim sudovima da izvrše opću provjeru svih okolnosti pojedinog predmeta kako bi utvrdili treba li dežurstvo u stanju pripravnosti kvalificirati kao «radno vrijeme» ili kao «odmor».
26. Iz analize pročitanih iskaza svih svjedoka slijedi da svjedok OE nije imao saznanja o relevantnim činjenicama za ovaj spor u 2016. obzirom da je tada bio načelnik Policijske postaje Opatija koja nema veze s Pomorskom policije Rijeka. U odnosu na period 2017. i 2018. u iskazu u postupku pod brojem Pr-228/2020 navedeni svjedok, čiji iskaz je u suglasju stranaka pročitan u predmetnom dokaznom postupku, nije ništa kazivao. Stanke nisu predlagale u tom dijelu njegovo saslušanje u ovoj parnici, stoga je iskaz svjedoka OE po ocjeni ovog suda irelevantan za potrebe utvrđenja relevantnog činjeničnog stanja u ovom sporu. Nadalje, komparacijom iskaza svjedoka ZE proizlazi da se isti razlikuje od suglasnih iskaza svjedoka JE, FE, ME, DE i HE (na čije sadržaje nije bilo primjedbi stranaka, pa je njihove iskaze sud prihvatio kao uvjerljive, pa stoga i istinite) i to u onom dijelu u kojemu je svjedok ZE govorio o slobodnom vremenu članova posade dok je plovilo bilo privezano na vez uz kopno, koje su oni mogli iskoristiti po svojoj volji. Svjedoci JE i FE su izričito naveli da nisu smjeli i ne smiju napustiti brod, dok su ME, DE i HE, te tužitelj kazivali o kratkotrajnim izlascima tijekom višednevnih službi (dok je brod na vezu), radi kupovina hrane, konzumacija pića, šetnje i sl., međutim i u tom razdoblju da su morali biti uvijek dostupni (uključen mobitel) i na poziv odmah prekinuti svaku akt ivnost, te što prije stići na brod. U tom smislu svjedok ME (zapovjednik) je istaknuo, citirano: «svi članovi posade da moraju biti spremni u roku od desetak minuta nakon poziva biti na plovilu». Svjedok ZE je u kontekstu saznanja o okolnostima o kojima govorio, pa tako i o toj konkretnoj činjenici kazao da u vrijeme dok je obnašao funkciju načelnika Policijske postaje nije nikada s članovima posade išao na višednevno obavljanje službe jer da to nije u opisu njegovog radnog mjesta, a saznanja o onome o čemu je kazivao, odnosno ono što se za vrijeme službe događalo na terenu da je dobivao od zapovjednika plovila i to u pisanim izvješćima. Međutim, u pisanim izvješćima o izvršenjima radnih naloga (DVD R medij – str. 105 spisa) nisu evidentirana nikakva tužiteljeva napuštanja plovila na kojem je obavljao službu, niti vremena i / ili trajanje takvih radnji odlazaka s privezane brodice. Osim toga, iz činjenice što svjedok ZE nikada nije zajedno s članovima posade išao na višednevno obavljanje službe, o pitanju mogućnosti i razloga napuštanja plovila na vezu kao i bi li se to vrijeme svih službenika, pa tako i tužitelja moglo supsumirati pod pojam odmora (otklon raspoloživosti poslodavcu i usmjeravanje vremena vlastitim interesima), dakle općenito korištenja vremena po volji nije, logično, niti mogao imati neposrednih saznanja koja su, protivno tome, imali svi saslušani svjedoci i tužitelj. Iz navedenih razloga, u tom dijelu, iskaz svjedoka ZE prvostupanjski sud nije prihvatio.
27. Na temelju ocjene dokazne građe zaključak je prvostupanjskog suda da je tužitelj za vrijeme trajanja radnih naloga bio raspoređivan na višetjedne službe na moru, tijekom kojeg vremena je morao boraviti na brodici, na način da je bio dužan biti na radnom mjestu i biti spreman izvršavati radne zadatke i da je u svakom trenutku morao biti na raspolaganju (dostupan) poslodavcu, pa čak i prilikom kratkotrajnih izlazaka na kopno dok je plovilo bilo na vezu. Rad na plovilu nije bio organiziran na način da se p lovi 8 ili 12 sati dnevno, nakon čega bi slijedio odmor od slijedećih 12 sati kontinuirano, već je bio bez organiziranog dnevnog i tjednog odmora. Uz to, tužena nije dostavila dokaz da je vršila preraspodjelu radnog vremena u smislu odredbe članka 67. ZR-a. Nadalje, u predmetnom razdoblju obračun plaće tužitelja, kao uostalom i svakom službeniku na brodici, vršio se na način da se uzimao u obzir broj radnih sati utvrđenim radnim nalogom za svakog službenika (uz koeficijent složenosti radnog mjesta i ostalo). Međutim, nije se uzimalo u obzir broj stvarno provedenih radnih sati na brodu obzirom da navedeni službenici nakon obavljenog posla, odnosno broja radnih sati utvrđenim radnim nalogom nisu mogli kao drugi djelatnici otići kući, već su morali ostati na brodici i biti spremni, tj. u pripremnosti za isplovljenje, a koji trenutak nije nikada bio unaprijed određen. Uz to, povremeno se vršila isplata naknade za prekovremeni rad, koja naknada se obračunavala na način da bi se uzimalo vrijeme nakon odrađena smjene utvrđene radnim nalogom, u kojem je bio naveden početak i završetak radnog vremena, te ako bi izvan određenog radnog vremena došlo do potrebe hitne intervencije, kao i naknada za rad vikendom i blagdanom. Isto tako bila je obračunavana naknada za rad noću. Tužitelju, kao i drugim djelatnicima na brodici isplaćivao se terenski dodatak i naknada za pasivno dežurstvo. Međutim, po stavu suda plaćeno pasivno dežurstvo (članak 57. KU/13) nije prekovremeni rad jer ne predstavlja izvršavanje poslova po nalogu poslodavca.
28. U konkretnom slučaju radi se o specifičnoj prirodi posla koji je nepredvidljiv, tako da svi članovi posade kao tim moraju biti na raspolaganju 24 sata dnevno, budući u svakom trenutku mogu dobiti zapovijed za pokretanje akcije, odnosno aktivnosti u okviru djelokruga službe Pomorske policije i to bez odgode. U tim okolnostima, tužitelj, odnosno bilo koji član posade, ne može (ne smije) nakon 8, 10 ili 12 sati rada odbiti nalog pretpostavljenog za izvršenje u njemu sadržanog zadatka službe, jer mu je isteklo radno vrijeme uz argument da se tada odmara. Obzirom je tužitelj bio raspoloživ poslodavcu u svakom momentu i bio je dužan postupiti po nalogu, ta raspoloživost predstavlja radno vrijeme člana posade, odnosno tužitelja, a ne odmor. Naime, u kontekstu opisane raspoloživosti, okolnost što je tužitelj bio dužan biti tj. ostati prisutan na mjestu koje mu je odredio poslodavac (na plovilu / brodu) i nakon proteka redovnog dnevnog radnog vremena, te što je po iznenadnom (neplaniranom) nalogu poslodavca bio dužan postupiti odmah (svjedok FE u iskazu u odnosu na (novo)zaprimljene obavijesti / naloge o potrebi intervencije govori da članovi posade moraju tada, citirano: «promptno reagirati»), predstavljaju relevantne elemente (faktore) koji su krucijalno i u odlučujućoj mjeri bitno ograničavali tužiteljevu slobodu upravljanja vremenom tada, a sve ovo u smislu objektivne nemogućnosti da se posveti svojim vlastitim interesima, obitelji i dokolici.
29. Nadalje, stav je ovoga suda, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženom u odlukama Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Rev-1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017.) iz činjenično i pravno istih osnova, da nije životno prihvatljivo da bi rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti mjesto rada tijekom višednevnih službi na moru i otoku ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. U sadržajnom smislu istovjetan stav reafirimiran je i u recentnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-908/2023-2 od 30. travnja 2024. s istim pravnim pitanjem, prema kojoj ocjeni ovog suda, u situaciji kada tužitelj obavlja poslove dežurstva ili plovidbe više dana uzastopno, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba ili policijski službenik na zadatku, koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti radno mjesto, ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara neovisno o činjenici odgovara li po kvaliteti navedeni odmor stvarnim potrebama tužitelja. No, tako provedeno slobodno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radnom mjestu, ne može se smatrati prekovremenim radom te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao prekovremeni rad (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-753/09-2 od 17. studenog 2009. te Revr-1085/13).
30. Prema tome, tužitelju u utuženom razdoblju pripada naknada za prekovremeni radi, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje višednevnih službi na moru, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, a što nije u suprotnosti s normama europskog prava, jer je tužitelju isplaćena naknada za pasivno dežurstvo i naknada za izvršeni prekovremeni rad temeljem izdanih radnih naloga za obavljanje intervencije izvan redovnog radnog vremena.
31. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenim tužbenim zahtjevom, tijekom višednevne službe na plovilu bio u obvezi obavljati poslove, odnosno biti spreman obavljati poslove po uputama poslodavca i to na plovilu koje ne smije napuštati ili po potrebi i nalogu pretpostavljenih na kopnu, takav režim rada se ne može smatrati pasivnim dežurstvom u smislu odredbe članka 57. KU/13, već ovakav način rada odgovara pojmu radnog vremena kako je definiran ranije citiranom odredbom članka 60. ZR-a.
32. Naime, pasivno dežurstvo, koje je imala u vidu tužena prilikom obračuna plaće za sate rada na moru, podrazumijeva slučajeve u kojim radnik tijekom dežurstva ne mora boraviti na mjestu koje odredi poslodavac već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći u mjesto rada. Međutim, u konkretnom slučaju, to nije bila situacija jer je tužitelj čitavo vrijeme tijekom obavljanja radnih naloga tužene bio na brodu, a tužena u postupku nije dokazala da je izvršila preraspodjelu radnog vremena, pa stoga tužitelju pripada pravo na utuženu razliku plaće.
33. Nužno je ukazati, u smislu već navedenog u ranijem dijelu ovog obrazloženju, da vrijeme tužitelja, odnosno službenika, koje on provodi na plovilu nakon odrađenog radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati (ne računajući unutar svakog dana vrijeme odmora od osam sati), nije slobodno vrijeme jer djelatnik to vrijeme i nadalje provodi na plovilu, odnosno mjestu rada na koje je od strane poslodavca raspoređen više dana, uz obvezu održavanja i osiguranja plovila, dakle to vrijeme nije bilo slobodno (pasivno dežurstvo u smislu članka 57. KU), već je bilo u funkciji rada, službe na plovilu te predstavlja aktivno dežurstvo koje se prema tumačenju KU broj 28/44 od 20. svibnja 2014., koje ima snagu i pravne učinke KU smatra – prekovremenim radom.
34. Glede visine tužiteljevog zahtjeva, u kontekstu utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zaključaka koji iz njega slijede kako je sve već ranije argumentirano u vezi s citiranim relevantnim odredbama materijalnog domicilnog prava (točke od 19. do 22. obrazloženja), prava Europske unije (točke do 23. do 25. obrazloženja), te imajući u vidu i sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (točka 29. obrazloženja), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Marin Rameša, dipl.oec., sa zadatkom da se utvrdi broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom te visinu naknada za navedeni rad za tužitelja, uzimajući u obzir osam sati odmora unutar 24 sata, te imajući u vidu da je tužitelj imao pravo na dnevni odmor od 12 sati neprekidno, koji nije mogao koristiti u cijelosti, te iznos (bruto i neto) tužitelju isplaćenih naknada za pasivno i aktivno dežurstvo, za koje dane i sate rada su iste isplaćene, te taj iznos oduzeti (odbiti) od potraživanja tužitelja, te iznose (bruto i neto) koji su u utuženom razdoblju tužitelju isplaćeni na ime dodataka za rad u smjenama i turnusima, za koje dane i sate rada, te tako dobivene iznose oduzeti (odbiti) od potraživanja tužitelja.
35. Predmetni vještak je sukladno postavljenom zadatku izvršio financijske izračune, koje je obuhvatio u nalazu u ukupno pet tablica (Tablica 1 - Pregled dodataka i koeficijenata korištenih u izračunima u nalazu za odgovarajućim periodima primjene, Tablica 2 – Pregled višednevnih službi s pretpostavljenim satima aktivnog dežurstva, Tablica 3 - Pregled dodatnih sati rada (aktivnog dežurstva) po mjesecima i vrstama rada, Tablica 4 - Pregled Bruto razlika plaće po osnovi manje plaćenih sati aktivnog dežurstva (odnosno rad) umanjeno za više plaćeno pasivno dežurstvo i Tablica 5 - Prikaz bruto razlika u eurima po fiksnom tečaju konverzije). Dakle, vještak Rameša je izračunao da se radi o ukupnom bruto iznosu od 13.601,57 €, po mjesečnim intervalima u pojedinačnim svotama kako ih je unutar nalaza i tablično prikazao.
36. U odnosu na nalaz i mišljenje tužena je podneskom od 19. svibnja 2025. istakla primjedbe, te je vještak u svom očitovanju i podnesku od 14. svibnja 2025. (str. 410 – 416 spisa) izradio dopunu izračuna koju je prikazao u Tablici 1 – Izračun razlika bruto plaće u predmetnom razdoblju. Prema vještakovom konačnom izračunu sveukupna bruto razlika plaća tužitelja iznosi 12.433,25 eura.
37. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te dopunu vještaka Marina Rameše jer su sastavljeni detaljno, stručno, u skladu s dokumentacijom u spisu i postavljenim vještaku zadatkom u ovom postupku na koji je on u potpunosti odgovorio. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje, dok je u odnosu na prvotne primjedbe tužene vještak izvršio dopunu izračuna.
38. Dodatno, u odnosu na tijelom postupka kontinuirane prigovore, plediranja i prijedloge tužene vezano uz to kako je, po njezinom stavu, zapravo trebao biti postavljen zadatak financijskog vještačenja, prvostupanjski sud odgovora kako je u točki 34. obrazloženja minuciozno razloženo zašto je u ovom sporu vještaku određen zadatak upravo onako kako je sadržajem bio postavljen. Točka 34. pak upućuje na druge dijelove obrazloženja koji u cjelokupnosti svog međusobnog sadržaja (i čitave odluke) čine jedinstvenu cjelinu.
39. Ostali tijekom postupka po tuženoj isticani navodi su po ocjeni ovog suda irelevantni za odluku o meritumu, kao i preostale isprave sadržane u spisu predmeta.
40. Prema odredbi članka 45. stavci 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak («Narodne novine» broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak («Narodne novine» broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Prema tome, i u dijelu kojim se izuzima od plaćanja svota zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće, tužbeni zahtjev je pravilno postavljen, pa je stoga odlučeno sadržajem dispoz itiva presude (točka I).
41. Nije osnovan dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži donošenje presude sa sadržajem da je tuženik dužan iznose platiti «pod prijetnjom ovrhe», jer su kondemnatorne presude (kao primjerice predmetna odluka, iako bi bilo pravno preciznije u tužbenom zahtjevu koristiti riječi «nalaže se tuženiku da tužitelju», umjesto «tuženik je dužan tužitelju»), osnov za ovrhu temeljem izričite odredbe članaka 22., 23. i 29. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a ne po osnovi «klauzule» - pod prijetnjom ovrhe.
42. Uz to, vezano uz tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate i za 15. -te dane u mjesecima za iznose dosuđene u točki I izreke, ističe se da prema članku 92. stavku 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u nastavku: ZOO) dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. S obzirom da plaća, kao i dodaci na plaću, dospijevaju do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, to znači da tuženik dolazi u zakašnjenje prvi idući dan, to jest 16.og u mjesecu, od kojeg dana tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a te od 1. siječnja 2024. prema članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 155/23).
43. Slijedom svega navedenog presuđeno kao u točkama I i II izreke.
44. Odluka o trošku (dio točke I dispozitiva) temelji se na odredbi članka 154. stavka st. 5. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, obzirom da tužitelj nije uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (točka II), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud odlučio da mu je tužena dužna naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice uzimajući u obzir odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine» broj 138/2023 i 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.
45. U pravnoj situaciji kada je podnesena stupnjevita tužba, tada se prema konačno preciziranom (uređenom, postavljenom) tužbenom zahtjevu u novčanom iznosu određuje vrijednost predmeta spora čitavog postupka od početka, te uzimajući u obzir tu vrijednost se odlučuje o osnovanosti i visini zatraženog troška za svaku poduzetu radnju u takvom sporu i / ili u vezi sa sporom. U parnici u kojoj se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane svote, vrijednost predmeta spora uvijek odgovara na tom mjestu naznačenom iznosu, dok tužbeni zahtjev iz predmetne tužbe ne sadrži naznačenu nikakvu novčanu svotu (pa je stoga u uvodnom dijelu tužbe naznačena vrijednost predmeta spora od 20.000,00 kuna navedena tek paušalno jer ne odgovara upravo tom iznosu iz tužbenog zahtjeva, kojeg zapravo tada još niti nije bilo) i postavljen je zahtjev tako, odnosno na način da će naknadno po provedenom vještačenju biti određeno istaknut (uređen) u novčanom iznosu, a kako je u konačnici tužitelj i postupio tijekom glavne rasprave (podnesak od 5. lipnja 2026. – tužbeni zahtjev od 12.433,25 eura).
46. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak, kako je zatražio (troškovnik na stranici 422 spisa), sastava zahtjeva za mirnim rješenjem spora (jer bez tog podneska tužitelj uopće ne bi ostvario mogućnost podnošenja ove tužbe, dakle taj je trošak bio potreban), zatim tužbe, pristupa na ročišta 5.10.2023., 30.4.2024., 29.11.2024., 12.1.2026. i 19.6.2026, sastava četiri obrazložena podneska od 24.8.2023., 21.10.2025., 18.12.2025. i 5.6.2026., svaka od 11 stavki po 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife, Tbr. 8. toč. 1. Tarife i Tbr. 9. toč. 1. Tarife, u vezi s Tbr. 54. Tarife), ukupno 1100 bodova = 2.200,00 eura, pristup na ročište 9.4.2026. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) – 100,00 eura, ukupno 2.300,00 eura, te pripadajući PDV od 25% na sve prethodne stavke u iznosu od 575,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno 2.875,00 eura, kao i 484,50 eura za provedeno financijsko vještačenje, a trošak kojeg bio je potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a) jer je tužena osporavala i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, dakle sveukupno 3.359,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak konferencije sa strankom – 1h (50 bodova, dakle 100,00 eura) jer ničim nije dokazano ni trajanje takve konferencije kako je navedeno, niti kada se konferencija između tužitelja i njegovog punomoćnika – odvjetnika uopće održala i kako (neposredno ili pomoću nekog komunikacijskog sredstva na daljinu), kao niti troška sastava podneska od 12.12.2024. (200,00 eura) obzirom njegov sadržaj nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP- a) jer je dokaz o uplati predujma za vještačenje tužitelj mogla dostaviti i bez pisanja posebnog podneska, a zadatak vještačenja istog sadržaja unijeti u zapisnik na ročištu održanom 29.11.2024. (dva tjedna prije), a trošak pristupa na koje mu je u cijelosti priznat. Iznos neiskorištenog predujma od 15,50 eura (koji ne ulazi u trošak) biti će posebnim rješenjem vraćen tužitelju.
47. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne Novine» broj 155/23).
48. Budući je tužena u postupku ostvarila samo razmjerno neznatni uspjeh i to spram onog dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen u točki II izreke presude, glede njenog zahtjeva za naknadu troška postupka od protivne stranke nema osnove za primjenu odredaba članaka 154. i 155. ZPP-a jer se odluka o pripadajućem trošku tužitelju temelji i na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP -a, pa je zato odlučeno sadržajem točke III izreke.
49. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2., u vezi s čl. 433. ZPP-a).
U Rijeci 1. rujna 2026.
Sudac:
Robert Mihelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP- a).
Dostaviti:
- pun. tužitelja – e.komunikacijom
- z.z. tužene – web servisom
