Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-455/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Rajka Kipkea i mr. sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih AD i HD, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 3. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama obojice okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-134/2026-13 od 31. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenih AD i HD.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 123. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenih AD i HD produljen istražni zatvor, koji im se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 3. srpnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni AD po braniteljici Nataliji Kriković, odvjetnici, i okrivljeni HD po braniteljici Slaviti Orehovec, odvjetnici.

2.1. Okrivljeni AD žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine, a podredno zamijeni mjerama opreza.

2.2. Okrivljeni HD žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-525/2026 od 31. kolovoza 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Premda se okrivljeni AD žali zbog „pogrešne primjene zakona“, u žalbi ne navodi o kojoj povredi iz čl. 468. ZKP-a je riječ, a niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove. Stoga je u tom dijelu, povodom žalbi okrivljenika, pobijano rješenje ispitano po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP-a, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nisu u pravu okrivljenici kada osporavaju temeljnu zakonsku pretpostavku za daljnju primjenu istražnog zatvora – osnovanu sumnju da su počinili kazneno djelo krađe za koje se terete. Ovu odlučnu činjenicu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio povezujući u jednom dijelu obrane obojice okrivljenika, koji potvrđuju da su kritične zgode bili na navedenoj lokaciji i da su u automobil ukrcali veću količinu bakrenih ploča koje nisu bile njihovo vlasništvo, s iskazom svjedoka GD, koji je rekao da je zatekao više osoba na krovu objekta za prodaju karata SRC Mladost u Čakovcu kako skidaju ploče s krovišta, a koje su se, kada su ga primijetile, udaljile s lica mjesta u vozilu mađarskih registarskih oznaka [registarska oznaka], a upravo u tom vozilu su policijski službenici zatekli obojicu okrivljenika s predmetnim bakrenim pločama i alatom navedenim u točki 17. obrazloženja osporenog rješenja. Ovi dokazi sasvim su dovoljni da opravdaju postojanje osnovane sumnje da su obojica okrivljenika počinitelji inkriminiranog imovinskog delikta.

7. Također nisu u pravu okrivljenici kada osporavaju utvrđenje postojanja opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, tj. postojanje istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. t. 1. i 3. ZKP-a, zbog kojih im je istražni zatvor produljen.

7.1. Što se tiče opasnosti od bijega, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, suprotno žalbenim navodima da strano državljanstvo i prebivalište u stranoj državi ne mogu biti dostatni razlozi za utvrđenje postojanja navedene opasnosti, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da opasnost od bijega proizlazi iz činjenice da su okrivljenici državljani Mađarske, gdje imaju prebivalište, s time da u Republici Hrvatskoj nemaju regulirani status, prijavljeno prebivalište ili boravište, niti bilo kakve obiteljske, poslovne ili profesionalne veze, već su očito na njezinom teritoriju zatečeni isključivo radi počinjenja predmetnog kaznenog djela. Stoga i prema ocjeni ovog vijeća postoji realna bojazan da bi okrivljenici boravkom na slobodi mogli napustiti teritorij Republike Hrvatske motivirani, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti. Što se tiče činjenice da su državljani članice Europske unije, te da postoji mogućnost izdavanja europskog uhidbenog naloga u slučaju bijega, ta činjenica ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja opasnosti od bijega, s obzirom da je zakonski uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga, postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega.

7.2. Prema stavu ovoga žalbenog suda istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a ne može se opravdavati policijskim evidencijama o ranijim kaznenim prijavama okrivljenika, već isključivo na temelju kaznenih evidencija o pravomoćnim kaznenim osudama, a iz istih je vidljivo da obojica okrivljenika do sada nisu kazneno osuđivani. To, proizlazi iz uvjerenja s listova 161-168 spisa predmeta prema kojima obojica okrivljenika nemaju kaznene osude, kako u Republici Hrvatskoj, tako ni u Republici Mađarskoj. Međutim, unatoč tome sud prvog stupnja je imao drugi utemeljeni razlog zbog kojeg je s pravom ocijenio da na strani obojice okrivljenika ipak egzistira tzv. iteracijska opasnost u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Naime, ova odlučna činjenica, kako ispravno nalazi prvostupanjski sud, proizlazi iz konkretne odlučnosti okrivljenika, pa time i visoke razine kriminalne volje prilikom počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi. Prema prikupljenim podacima u spisu okrivljenici su na razini osnovane sumnje došli na teritorij Republike Hrvatske isključivo radi počinjenja predmetnog kaznenog djela. Prije počinjenja kaznenog djela u dućanu su kupili potrebni alat, s time da su kazneno djelo prema relevantnom stupnju vjerojatnosti počinili u kasnim noćnim satima. Navedene okolnosti ukazuju na upornost, promišljenost i isplaniranost obojice okrivljenika na počinjenje kaznenog djela, te time i na visoki stupanj kriminalne volje, što u konačnici opravdava zaključak suda prvog stupnja da postoji objektivna i razumno predvidiva bojazan da bi oni boravkom na slobodi mogli ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

8. Uzimajući u obzir u točkama 7.1. i 7.2. navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, odnosno opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, njihov broj i značaj, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi otklanjanja opasnosti od bijega i tzv. iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, tim više što okrivljenici u Republici Hrvatskoj nemaju reguliran status odnosno nemaju prijavljeno prebivalište ili boravište.

9. Zbog navedenih razloga žalbe okrivljenika nisu osnovane, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić