REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1996/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tihomir Pančić, odvjetnik u Puli, Tomasinijeva 12, protiv tuženika Istarske županije u Puli, Riva 8, OIB: 90017522601, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-213/2025-9 od 12. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-213/2025-9 od 12. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem o komunalnom doprinosu, Grada Vodnjana-Dignano, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/l-363-03/22-01/72, URBROJ: 2163-10-03-05/35-23-5 od 18. rujna 2023. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), tužitelju se utvrđuje obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito izgrađenu slobodnostojeću stambenu zgradu, izvedenu na nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], obujma 1.292,40 m , uz jediničnu cijenu od 15,93 EUR/m , čime je ukupna obveza utvrđena u iznosu od 20.587,93 EUR.

1.2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako se odluka o komunalnom doprinosu temelji isključivo na snimci izvedenog stanja temeljem koje je izdano rješenje o izvedenom stanju.

1.3. Pobijanom presudom potvrđen je stav javnopravnih tijela da se komunalni doprinos obračunava isključivo prema podacima iz pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju i pripadajuće arhitektonske snimke, dok da eventualni propusti proceduralne naravi koji su učinjeni tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju nisu od utjecaja na njegovu zakonitost.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje u tekstu ZUS), ponavljajući navode istaknute tijekom prvostupanjskog upravnog spora i upravnog postupka. Sadržajno tužitelj osporava pravilnost utvrđenog obujma legalizirane građevine, ističući da je prema članku 82. stavku 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, komunalni doprinos trebalo obračunati samo za razliku obujma zgrade u odnosu na prijašnji obujam, s obzirom da je na toj lokaciji ranije postojala štala u površini od 27,28 m[2] i volumena 1.117,8 m . Iz ovog zaključuje kako su snimka izvedenog stanja 271 H iz lipnja 2013. godine, kao i samo rješenje o izvedenom stanju, utemeljeni na pogrešnim činjeničnim utvrđenjima, a što posljedično znači povredu načela utvrđenja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je prvostupanjsko rješenje ništavo sukladno članku 85. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, jer ne sadrži propisani prikaz načina obračuna. U odnosu na procesne povrede učinjene tijekom upravnog spora, navodi da Upravni sud u Rijeci nije formalnim rješenjem odlučio o odbijanju njegovih dokaznih prijedloga (vještačenje i saslušanje svjedoka), čime je, po njegovom mišljenju, bitno povrijedio pravila sudskog postupka iz Zakona o upravnim sporovima. Konačno, žalitelj ukazuje na povredu prava na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, pozivajući se, po njegovom mišljenju i s tim u vezi, na presude upravnih sudova u Zagrebu i Osijeku. Predlaže da Sud poništi osporenu presudu i akte javnopravnih tijela, sve uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-213/2025-11 od 30. ožujka 2026., do dana donošenja ove odluke, svoj odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatrajući naprijed navedeno Sud u ovom predmetu ne nalazi za sporno kako je odluka o komunalnom doprinosu, a čija zakonitost je ocijenjena pobijanom presudom, potpuno usklađena sa činjeničnim utvrđenjima iz rješenja o izvedenom stanju, kojim je ozakonjena građevina za koju se plaćanje komunalnog doprinosa traži te da je to rješenje utemeljeno na snimci izvedenog stanja, broj 271 H iz lipnja 2013. godine, a kako to u svojoj žalbi navodi i sam tužitelj.

6. Iz navedenog Sud zaključuje kako se u ovom predmetu spor formira oko pravnog pitanja je li u postupku određenja komunalnog doprinosa dopušteno osporavati utvrđenja onih tehničkih elemenata o kojima ovisi određenje komunalnog doprinosa, ukoliko su ti elementi utvrđeni u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju i to temeljem tehničke podloge koju je u spis dostavio upravo tužitelj u svrhu legaliziranja onog stanja koje postoji na terenu. Tužitelj suprotno stavu tuženika smatra da je to moguće, posebno iz razloga jer bi se u suprotnom djelovalo protivno načelu utvrđenja materijalne istine te da bi u suprotnom u cijelosti bio onemogućen sadržajno sudjelovati u postupku određenja visine komunalnog doprinosa.

7. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

8. U konkretnom slučaju poseban propis u smislu naprijed navedenog određenja je Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18., 110/18., 32/20. - u daljnjem tekstu Zakon).

9. Člankom 84. stavkom 1. Zakona propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti građevinske dozvole, odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

9.1. Člankom 86. stavkom 2. Zakona određeno je da se rješenje o komunalnom doprinosu, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju odnosno koja je na snazi na dan donošenja rješenja o komunalnom doprinosu ako se radi o građevini koja se prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja može graditi bez građevinske dozvole.

10. Razmatrajući citirane propise Sud nalazi kako je određenje komunalnog doprinosa isključivo vezano uz rješenje o izvedenom stanju, odnosno uz njegovu pravomoćnost, a iz koje okolnosti proizlazi kako je to rješenje temelj iz kojeg će uslijediti obveza plaćanja. Stoga je plaćanje komunalnog doprinosa posljedica sadržaja onih utvrđenja iz pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, a koji sadržaj uključuje i elemente za plaćanje komunalnog doprinosa. Sud navodi i kako je po svom smislu određenje komunalnog doprinosa kao posljedica, svojevrsni oblik izvršenja rješenja o izvedenom stanju, a što ograničava osporavanje onih već pravomoćno utvrđenih elemenata u rješenju o izvedenom stanju.

11. I izvan navedenog Sud ukazuje kako je u svom sadržaju legalizirano ono stanje koje je prikazano na snimci izvedenog stanja, broj 271H iz lipnja 2013. godine, izrađenom po ovlaštenom inženjeru građevinarstva KM, a koji je u svom iskazu mjera potvrdio obujam obiteljske kuće od 1292,40 m3 i bez prikaza bilo kakvih drugih okolnosti koji bi imali utjecaj na elemente obračuna komunalnog doprinosa. Budući da je upravo prikazani objekt i legaliziran i to u navedenom obujmu, sama obveza plaćanja vezuje se uz ono što je legalno iskazano i bez mogućnosti da se u postupku određenja komunalnog doprinosa pravilnost legaliziranog stanja preispituje. Naveden stav ustaljena je praksa ovog suda iskazana u brojnim njegovim odlukama, primjerice u odluci Usž-5072/18-4 od 8. svibnja 2019., odnosno i Usž-3217/2025-2 od 26. studenoga 2025. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

12. U odnosu na prigovore tužitelja Sud ponavlja kako je rješenje o komunalnom doprinosu posljedica rješenja o izvedenom stanju, a kojem je prethodilo postupanje u kojem se utvrđivala ona materijalna istina koju tužitelj drži relevantnom. Stoga ukoliko tužitelj raspolaže činjenicama koje mogu biti od utjecaja na elemente iz rješenja o izvedenom stanju, taj postupak, u zakonom propisanim rokovima, može obnoviti. Suprotnim bi se komunalni doprinos određivao protivno onom što je pravomoćno legalizirano, a što nije smisao njegove uspostave.

13. Konačno Sud ne nalazi ni da je tužitelju na bilo koji način ograničeno pravo na pristup sudu, budući da izvođenje predloženih dokaza, a koji su usmjereni na dokazivanje drugačijeg stanja od onog koje je naznačeno u rješenju o izvedenom stanju, ne mogu imati utjecaj na razloge odluke u ovom predmetu. Budući da sukladno članku 49. stavku 4. ZUS-a, Sud nije vezan dokazima koje stranke predlažu i imajući na umu kako činjenice koje tužitelj želi dokazivati za ovaj predmet nisu od utjecaja , Sud nalazi kako u konkretnom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14. Konačno i imajući na umu kako je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić