REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1637/2026-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 868/2024-7, od 19. siječnja 2026. na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-868/2024-7, od 19. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/496, URBROJ: 443-02-03-22-24-5 od 14. svibnja 2024. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao investitoru, da ukloni nelegalno izvedene gradnje, u rokovima i na način opisan izrekom tog rješenja, uz upozorenja o posljedicama propuštanja postupanja po istom .

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje u tekstu ZUS), sumarno ukazujući kako prvostupanjski upravni sud ne iznosi ništa drugo osim svog shvaćanja o tome da je sporni objekt građevina u smislu odredaba članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji, no ne navodeći razloge takvog utvrđenja, dok da se preostali dio presude odnosi na otklanjanje prigovora o nesudjelovanju u postupku i povredi prava s time u vezi. Suprotno takvim nedostatnim razlozima, tužitelj ističe da je na održanoj raspravi istaknuo tvrdnje i razloge u prilog mobilnosti predmetnog objekta te predložio izvođenje dokaza u tom smislu, čime bi, u slučaju uspješnog dokazivanja, predmetni objekt bez dileme bio izuzet iz režima nadležnosti građevinskog inspektora. Pritom, dodaje kako je riječ je o tvrdnjama, odnosno dokaznim prijedlozima, kojima se tuženik nije protivio niti ih je osporio, pa se ima uzeti da je s njima suglasan, odnosno da su te okolnosti nesporne. S tim u vezi navodi da prvostupanjski upravni sud ne samo da nije te tvrdnje uzeo za nesporne, već je predložene dokaze odbio provesti, usprkos činjenici da po njemu predloženi dokazi nisu odugovlačeći ili u drugom smislu neprikladni dokazni prijedlozi. Ističe kako je prvostupanjski upravni sud propustio pobijanom presudom o razlozima odbijanja dokaznih prijedloga dati bilo kakve pa tim više dostatne i jasne, razloge. Osim navedenog smatra i kako pobijanom presudom i postupkom koji joj je prethodio, nisu otklonjene ni ostale tužbene tvrdnje, slijedom koje okolnosti predlaže ovom sudu da prihvatiti žalbu i poništiti pobijanu presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu tužitelju prouzročenih troškova spora i to uvećanih za zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate.

3. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I- 868/2024-9 od 13. ožujka 2026., do dana donošenja ove odluke svoj odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 73. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog spora, kao i u postupku okončanom prije donošenja osporenog rješenja te je rješenje tuženika osnovano ocijenio zakonitim, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 113. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21. i 67/23. – u daljnjem tekstu Zakon).

8. Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Sud u spisu tuženika nalazi Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I - 362-02/24-02/496, URBROJ: 443-02-03-22-24-1 od 10. travnja 2024., a koji zapisnik je sačinjen u prisustvu vlasnika i investitora gradnje. Sud navodi kako je upravo naznačeni Zapisnik temelj osporenog rješenja, ali i činjenično utemeljenje iz pobijane presude.

10. Sukladno tom Zapisniku Sud nalazi evidentiranim kako je službena osoba u provođenju nadzora na nekretnini označenoj kao katastarska čestica [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], evidentirala postojanje građevine visine prizemlja s dijelom zatvorenim i dijelom natkrivenim prostorom, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca. 8,50 m x 7,50 m, visine cca. 3,50 m te građevine visine prizemlja, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca. 1,85 m x 1,17 m, visine cca. 1,65 m. Istom ispravom je evidentirano da opisana gradnja nema građevinsku dozvolu te da je nekretnina na kojoj je nelegalna gradnja izvedena sagrađena izvan građevinskog područja, na tlu oznake „šuma posebne namjene“, unutar zone zaštićenog obalnog pojasa mora. Konačno Zapisnikom je evidentirano i kako je uvidom u ortofoto snimke razvidno kako je građevina izvedena u razdoblju između 1. siječnja 2020. i 31. prosinca 2022. te da se cijeli prostor posebno fotografira. Kao prilog Zapisniku Sud nalazi niz fotografija zatečenog prostora, a koji jasno prikazuju zgradu i pomoćnu kućicu unutar uredno ograđenog prostora.

11. Budući da u ovom predmetu tužitelj i ne spori da je vlasnik, odnosno investitor građevine koja „se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole“ i ovaj Sud nalazi zakonitim rješenje tuženika kojim se tužitelju naređuje uklanjanje zatečenog i zapisnikom utvrđenog stanja, a što posljedično i odluku prvostupanjskog upravnog suda čini pravilnom. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

12. U odnosu na prigovore tužitelja sadržane u njegovoj žalbi, Sud nalazi da tužbom nije osporeno neko zapisnički evidentirano činjenično utvrđenje, već se istom ukazivalo na povredu načela razmjernosti prava stranaka i javnog interesa, da u postupku koji je prethodio osporenom rješenju tužitelj nije saslušan te da je time povrijeđeno načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza javnopravnog tijela. Iz ovog razloga je razumljivo kako se većina teksta obrazloženja pobijane presude odnosi na otklanjanje upravo tih prigovora, a koji su po mišljenju ovog suda valjano otklonjeni.

13. S tim u vezi Sud navodi kako se prvostupanjski upravni sud u svojoj odluci pravilno pozvao na članak 106. stavak 4. Zakona, a kojim je propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Ovaj propis specijalno je određenje koje je utemeljeno u intenciji zakonodavca da ubrza i učini efikasnijim inspekcijska postupanja nadzora nelegalne gradnje. U toj specijalnoj namjeri ovaj Sud u cijelosti zakonitim nalazi postupanje građevinskog inspektora , koji je osporeno rješenje donio bez saslušavanja stranke.

14. Nastavno na navedeno i pri tome imajući na umu da se u upravnom sporu polazno utvrđuje zakonitost postupanja koja su provedena po javnopravnim tijelima, Sud nalazi kako je opunomoćenik tužitelja tek na raspravi održanoj 16. siječnja 2026. iskazao kako se osporenim rješenjem nalaže ukloniti mobilni objekt, u dokaz čemu navodi kako je isti u međuvremenu izmješten, pri čemu su dokazni prijedlozi uspostavljeni tužbom i to kao prijedlog za izvođenje očevida na licu mjesta i saslušanje stranke.

15. U dijelu u kojem se ukazuje na propust prvostupanjskog upravnog suda da sasluša tužitelja, odnosno da provede očevid na licu mjesta, Sud ukazuje kako pravo na pristup sudu ne znači pravo da se u sudskom procesu neselektivno izvode svi predloženi dokazi, već mogućnost da se pred sudom iznesu one okolnosti koje stranka smatra relevantnima za njenu pravnu poziciju te da se radi utvrđenja tih okolnosti provedu predloženi dokazi. Stoga neizvođenje nekog predloženog dokaza samo po sebi ne dovodi do nezakonitosti odluke, posebno kada izvođenje predloženih dokaza uopće nije smisleno pa tada ni prikladno.

16. S tim u vezi Sud ne nalazi smislenim izvršiti očevid na licu mjesta u situaciji u kojoj sam tužitelj navodi da je predmetnu gradnju uklonio, budući je uklanjanjem gradnje prestao postojati objekt koji bi trebao biti predmetom očevida. Isto tako, uz postojanje fotodokumentacije, kao i okolnost da je opunomoćenik tužitelja tek na ročištu održanom skoro dvije godine nakon sačinjenja Zapisnika i tek nakon „izmještanja“ objekta, iskazao kako se u konkretnom ne radi o „građevini nego o mobilnom objektu“ Sud ne nalazi smislenim ni saslušanje tužitelja, posebno i iz razloga jer je potpuno nejasno na koju okolnost bi on uopće trebao biti saslušan. Konačno, Sud navodi i iako nema stručna znanja o mobilnim kućicama, kako je doista teško pojmiti postojanje objekta koji se mobilno izmješta, odnosno koji je lako pokretljiv, u dimenzijama 8,50 m x 7,50 m, visine cca. 3,50 m, a kako su one zapisnički utvrđene i fotodokumentirane. Iz ovog razloga Sud nalazi kako neprovođenjem predloženih dokaza nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve njegove troškova pa tada i troškove vlastitog zastupanja. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

18. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić