Poslovni broj: Usž-4133/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1.) VV iz [adresa], 2.) ŠV iz [adresa], 3.) PV iz [adresa], 4.) IV iz [adresa], 5.) VVĐR iz [adresa], 6.) ĐV iz [adresa], 7.) BV iz [adresa].) Chebotok d.o.o. iz Splita, Ninska 7, svi zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu „Jeličić & partneri“ d.o.o. iz Splita, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Podstrana, Podstrana, Trg dr. Franje Tuđmana 3, koju zastupa načelnik općine UV, radi obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja 1.) do 8.) protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1469/2024-9 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1469/2024-9 od 17. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/24-02/22, URBROJ: 531-03-4- 24-2 od 16. travnja 2024., dok je osporenim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja 1.), 2.) i 4.) izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta [adresa], KLASA: UP/I-350-05/16-01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/74-23-0027 od 28. prosinca 2023. kojim je odbačen prijedlog tužitelja 1.), 2.) i 4.) za obnovom postupka izdavanja lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-05/16-01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/21-16-0008 od 20. listopada 2016. (pravomoćna 3. prosinca 2016.), dok je žalba ostalih ovdje tužitelja odbačena.

3. Tužitelji pravodobno izjavljenom žalbom osporavaju prvostupanjsku presudu i rješenje upravnog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome obrazlažu da je prvostupanjski sud u povodu njihove upravne tužbe kojom traže poništenje tri upravna akta, razdvojio predmete te u konkretnom slučaju odluku donio u odnosu na upravni akt kojim je ocijenjeno da nema osnove za dopuštenje obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole. Ističu da se temeljni njihov prigovor odnosi na činjenicu da predmetna lokacijska dozvola nije stekla svojstvo pravomoćnosti budući da je nesporno da svim strankama u postupku nije ni dostavljena. Obrazlažu da su čim su saznali za postojanje lokacijske dozvole zatražili da im se ista uruči te su istodobno izjavili žalbu protiv navedenog akta, a o kojoj žalbi da nije odlučeno, odnosno da upravnim aktima čije poništenje su tražili tužbom nije odlučeno o prvenstvenom pravnom lijeku, tj. o žalbi zbog šutnje javnopravnog tijela budući da nije odlučeno o njihovoj žalbi izjavljenoj protiv predmetne lokacijske dozvole. Stoga smatraju da nije bilo osnove za odlučivanje o njihovom podrednom prijedlogu obnove postupka izdavanja predmetne lokacijske dozvole. Drugim riječima, da prvostupanjski sud nije razdvojio predmete u povodu njihove izjavljene upravne tužbe, trebao bi raspraviti i pravno ocijeniti njihovo temeljno pitanje, odnosno je li tuženik ili prvostupanjsko tijelo odlučilo o žalbi makar onih stranaka za koje je sigurno utvrđeno da im predmetna lokacijska dozvola nije dostavljena. Iz navedenog smatraju da nedvojbeno proizlazi da predmetna lokacijska dozvola nije stekla svojstvo pravomoćnosti jer nije na zakonit način dostavljena svim strankama u postupku, a ta činjenica da daje aktivnu legitimaciju i ostalim strankama na zaštitu njihovih prava i pravnih interesa kroz pravo na djelotvoran pravni lijek kao i pravo na pravično suđenje. Ističu da su navedenu okolnost isticali i u tužbi te u tom dijelu upućuju na njezin sadržaj. Ponavljaju da su u žalbi protiv prvostupanjskih upravnih akata istaknuli i prigovor da nije odlučeno o njihovoj žalbi protiv predmetne lokacijske dozvole, no tuženik je navedeni prigovor i zahtjev zanemario te nije odlučio o žalbi zbog šutnje uprave čime je donio nezakonit upravni akt. Stoga su tužbom tražili poništenje upravnog akta tuženika, ali istodobno da se donese pojedinačna odluka koja nije donesena u propisanom roku sukladno odredbi članka 38. stavak 2. točka 1. i 2. ZUS-a, o čemu da prvostupanjski sud nije odlučio što je rezultiralo nezakonitošću osporene presude. U nastavku obrazlažu da su prijedlog za obnovu upravnog postupka postavili tek opreza radi i očuvanja eventualnih rokova u situaciji da se utvrdilo da im je lokacijska dozvola uredno dostavljena, odnosno da im je omogućeno sudjelovanje u postupku. Da su se tuženik i prvostupanjski sud upustili u rješavanje žalbe, smatraju da bi predmetni prijedlog za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole postao irelevantan, odnosno da bi pitanje rješavanja žalbe moglo biti prethodno pitanje za odlučivanje o prijedlogu za obnovu postupka. Ističu da im je lokacijska dozvola uručena 22. studenog 2023., dok im je odluka o produljenju njezinog važenja dostavljena 4. prosinca 2023. Ukoliko bi se prihvatilo stajalište prvostupanjskog suda da je tužiteljima od 1.) do 3.) lokacijska dozvola uručena te im omogućeno sudjelovanje u postupku, no smatraju da tužiteljima od 4.) do 8.) sasvim sigurno ona nije dostavljena do trenutka uvida u spis predmeta niti im je omogućeno sudjelovanje u postupku. Stoga smatraju da predmetni upravni akti nisu stekli svojstvo pravomoćnosti, dok rokovi za podnošenje prijedloga za obnovu postupka počinju teći od trenutka uručenja konkretne odluke stranci kojoj akt nije uredno uručen, slijedom čega da prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje da su predmetni upravni akti uredno dostavljeni u odnosu na sve tužitelje. Naglašavaju da je prvo trebalo donijeti odluku o njihovoj žalbi izjavljenoj protiv predmetne lokacijske dozvole, a tek potom donositi odluku o prijedlogu za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole. Prigovaraju da je obrazloženje osporene presude nejasno i nepotpuno u dijelu koji se odnosi na njihova stečena prava kao i činjenicu da su izdavanjem građevinske dozvole za zgradu u suvlasništvu tužitelja od 3.) do 8.) definirana prava na toj čestici. Predlažu usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora sukladno popisu troška s glavne rasprave uvećano za trošak sastavljanja žalbe u situaciji zastupanja više stranaka i pripadajućeg troška PDV-a.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Prvenstveno se ističe da je prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog Suda, prilikom donošenja osporene presude u obzir uzeo i vrednovao sve pravno relevantne prigovore tužitelja, dok je njeno obrazloženje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a. Naime, sud nije dužan obrazlagati i ocjenjivati svaki navod stranke, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je prijedlog tužitelja 1.), 2.) i 4.) kojim traže obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole od 20. listopada 2016. odbačen, jer nisu učinili vjerojatnim okolnosti na kojima temelje predmetni prijedlog. Prvostupanjski se sud u svojem obrazloženju pravilno poziva na odredbu članka 126. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojom je propisano da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

9. Kako iz sadržaja citirane odredbe članka 126. stavak 1. ZUP-a proizlazi da pretpostavke propisane tom odredbom moraju biti kumulativno ispunjene da bi se meritorno odlučivalo o prijedlogu za obnovu postupka, u konkretnom slučaju obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, to nedostatak samo jednog od propisanih uvjeta rezultira odbacivanjem predmetnog prijedloga kako je odlučeno i u konkretnom slučaju.

10. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelji prijedlog za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole podnesenog 3. travnja 2020. temeljili na odredbi članka 123. stavak 1. točka 5. ZUP-a prema kojoj se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

11. Međutim, uvidom u podatke predmetnog spisa utvrđeno je da su tužitelji 1.), 2.) i 4.) uredno zaprimili dopis prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-350-05/16- 01/000038, URBROJ: 2181/1-11-00-00/21-16-0002 od 16. rujna 2016. kojim se pozivaju na uvid u spis predmeta koji se odnosi na postupak izdavanja predmetne lokacijske dozvole od 20. listopada 2016. te su se tužitelji 1.) i 2.) pozivu odazvali te izvršili uvid u spis o čemu je sastavljen zapisnik od 3. listopada 2020. koji prileži spisu predmeta. Nadalje je utvrđeno kako je predmetna lokacijska dozvola od 20. listopada 2016. uredno dostavljena tužiteljima 1.) i 2.) o čemu spisu prileže dostavnice od 16. studenog 2016., dok je u odnosu na tužitelja 4.) predmetna lokacijska dozvola dostavljena sukladno odredbi članka 147. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13, dalje: Zakon), odnosno izlaganjem na oglasnoj ploči prvostupanjskog tijela jer se nije odazvao uredno zaprimljenom pozivu na uvid u spis predmeta.

12. Kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljima 1.), 2.) i 4.) omogućeno sudjelovanje u postupku izdavanja predmetne lokacijske dozvole, odnosno uredno su pozvani na uvid u spis predmeta sukladno odredbi članka 142. Zakona, pri čemu su tužitelji 1.) i 2.) to pravo i iskoristili te im je lokacijska dozvola dostavljena sukladno odredbi članka 147. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona, to su i po ocjeni ovog Suda, upravna tijela te prvostupanjski sud pravilno zaključili da nisu učinili vjerojatnim okolnosti na kojima temelje predmetni prijedlog za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole (nesudjelovanje u postupku) budući da iz spisa predmeta proizlazi upravo suprotno. Osim toga, prvostupanjski sud pravilno ukazuje na odredbu članka 142. stavak 4. Zakona prema kojoj tužitelj 4.) niti ne može tražiti obnovu predmetnog postupka izdavanja lokacijske dozvole.

13. Imajući u vidu sve navedeno, pravilnim se ocjenjuje stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je prijedlog za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole od 20. listopada 2016. u odnosu na tužitelje 1.), 2.) i 4.) odbačen pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. ZUP-a.

14. Ukazuje se tužiteljima da je dužnost svake stranke štititi svoja prava i pravne interese u postupku, a kako u konkretnom slučaju iz spisa predmeta nesporno proizlazi da su tužitelji 1.), 2.) i 4.) imali mogućnost sudjelovanja u postupku izdavanja predmetna lokacijske dozvole te su uredno zaprimili rješenje o njenom izdavanju protiv kojeg su imali mogućnost izjavljivanja redovnog pravnog lijeka, a što su nesporno propustili učiniti, to ne mogu naknadno kroz institut izvanrednog pravnog lijeka osporavati predmetnu lokacijsku dozvolu zbog istih razloga zbog kojih su mogli izjaviti žalbu.

15. Osim toga, u odnosu na preostale ovdje tužitelje, doneseno je zasebno rješenje o prijedlogu za obnovu postupka izdavanja predmetne lokacijske dozvole čija se zakonitost ocjenjuje u zasebnom upravnom sporu budući da je u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačnog upravnog akta. Drugim riječima, upravni sud je pravilno postupio kad je u povodu izjavljene tužbe ovdje tužitelja formirao zasebne predmete s obzirom da iz njihove tužbe proizlazi da osporavaju tri pojedinačna upravna akta koja ne mogu biti predmet ocjene zakonitosti u okviru istog upravnog spora.

16. Zaključno se ističe da prvostupanjski sud pravilno ukazuje tužiteljima da se u odnosu na njihov zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti odlučuje zasebnim rješenjem, odnosno ukoliko o istom nije odlučeno u zakonskom roku imaju mogućnost izjavljivanja pravnih lijekova zbog šutnje uprave propisanih odredbama ZUP-a.

17. S obzirom na sve navedeno, nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.

18. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

19. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić