Poslovni broj: Usž-10/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SI iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u predmetu radi usklađivanja novčane pomoći, odlučujući o žalbi protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2761/2023 od 1. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2761/2023 od 1. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1262, urbroj: 251-02- 01/001-23-3 od 17. svibnja 2023. te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22-013/3859, urbroj: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023. Navedenim rješenjem izmijenjene su točka II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/20-013/674, urbroj: 251-21-21-1/008- 20-2 od 2. studenog 2020., u skladu s odredbama Odluke o novčanoj pomoči za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, 10/18., 20/21. i 25 /22.). Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu u okviru koje je postavio zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta donesenog od strane Gradske skupštine Grada Zagreba i to članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22) i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., dalje: Odluka/18), a koji zahtjev u nastavku žalbe detaljno obrazlaže. U žalbi je podnio zahtjev za izuzeće sutkinja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske dr.sc. PI, SIČ, PIČ, NIČ, mr.sc. IIČ, NI te BIČ. Smatra da je pobijana presuda nezakonita iz svih razloga propisanih odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima. U iscrpno obrazloženim žalbenim navodima, u bitnom tužitelj upućuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravo na pravično suđenje, koje drži da mu je povrijeđeno. Ističe da mu nije omogućeno izjasniti se o činjeničnim i pravnim pitanjima u ovom sporu, jer tuženik nije spis dostavio putem e-komunikacije, nego običnom poštom, a prije održavanja ročišta sud nije obavijestio tužitelja da je zaprimio spis tuženika i pozvao ga da izvrši uvid u isti. Navodi da je sud odbio prijedlog tužitelja za podnošenje zahtjeva za ocjenu zakonitosti odredaba članka 6. i 10. Odluke, a ovdje se radi o nezakonitom općem aktu, koji ne može biti valjana pravna osnova za donošenje zakonite presude. Smatra da nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja, jer je protekao rok propisan člankom 6. Odluke/22 te da je postupanje javnopravnih tijela nezakonito što u nastavku detaljno pojašnjava. Ističe da se radi o odluci, općem aktu koji ima retroaktivno djelovanje, što nije dopušteno. Smatra da pravomoćni i zakoniti pojedinačni upravni akt na temelju kojeg je tužitelj stekao pravo i dalje egzistira. Upućuje na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku pa kako Odluka/22 nije zakon nego podzakonski opći akt, to ista ne sadrži niti procesna pravila kojim bi bio propisan postupak usklađivanja pravomoćnog upravnog akta. Navodi da je tijekom postupka isticao prigovor povrede prava vlasništva, prava mirno uživanje vlasništva te da to miješanje nije bilo predviđano zakonom i da isto nije zakonito, odnosno ono nije bilo u skladu s javnim interesom i nije bilo nužno i razmjerno, a što sve detaljno obrazlaže u žalbi. Smatra prvostupanjsko rješenje nezakonitim i zbog upute o pravnom lijeku jer je tom uputom uskraćeno zakonom i Statutom zajamčeno pravo na pravni lijek, a što je posljedično utjecalo i na zakonitost drugostupanjskog rješenja zbog pogrešne upute o pravnom lijeku. Sporno je pitanje pravnog lijeka protiv prvostupanjske odluke kojom je odlučeno o upravnoj stvari tužitelja koja za sobom povlači i pitanje nadležnosti. Ponavlja da je u upravnom postupku prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja je trebala biti izuzeta od rješavanja u konkretnoj stvari, pri čemu upućuje na odredbu članka 122. Statuta Grada Zagreba, na Pravilnik o unutarnjem radu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te na Načela o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada u gradskim upravnim tijelima. Naglašava da je u upravnom postupku uz prigovor podnesen i zahtjev za izuzeće Gradonačelnika o kojem nikada nije riješeno. Smatra da mu je u upravnom postupku trebalo omogućiti sudjelovanje te da nije postojala ovlast prvostupanjskog tijela za neposredno rješavanje sukladno odredbi članka 49. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, ističe da je tijekom spora navodio da je sporno je li osporeno rješenje potpisao Gradonačelnik. Ističe da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima zbog čega smatra da odluku treba dopuniti. Iznosi opširno i druge razloge zbog kojih smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena. Ističe da nije bilo mjesta odbijanju njegovog zahtjeva za naknadu troškova postupka. Predlaže da Sud provede postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredaba Odluke/22 i Odluke/18, ukine pobijane odredbe tih općih akata te usvoji žalbu i poništi pobijanu odluku te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, treba reći da se ne može u subjektivnom upravnom sporu ponovno ispitivati zakonitost općeg akta, koji je prethodno u objektivnom upravnom sporu ocijenjen zakonitim, navodeći kao razlog osporavanja upravnog akta, koji je rezultat primjene tog općeg akta upravo one iste razloge koji su prethodno odbijeni u objektivnom upravnom sporu.

6. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja za izuzeće u žalbi poimenice navedenih sutkinja treba reći da je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda, poslovni broj: 29 Su-10/2026-25 od 26. ožujka 2026. taj zahtjev odbijen, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-110/2026-2 od 1. travnja 2026. odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice ovog Suda.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje tijela prvog stupnja od 17. ožujka 2023. izmijenjena točka II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/20-013/674, urbroj: 251-21-21-1/008-20-2 od 2. studenog 2020. temeljem odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

9. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

10. Glede prigovora tužitelja da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba reći da rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/22-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22, koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republ ike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocjenjen zakonitim presudom Suda poslovni broj. Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., a za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupat i po istoj.

11. Prigovor tužitelja da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti iz izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

11.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocjenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

12. Naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati "zakonom", a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

15. Glede prigovora tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 4. srpnja 2022., Sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valja imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskog skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti, te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke (točke 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

16. Tužitelj neosnovano prigovara povredi prava na pravično suđenje, jer je prvostupanjski sud održao raspravu, omogućio strankama pristup sudu, svoju odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga prigovori iz žalbe o povredi prava na pravično suđenje, kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje, nisu osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud, razmotrili sve elemente i dali ocjene u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koje bi mogle utjecati na povredu tog načela i povredu prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

16.1. U odnosu na prigovor tužitelja da tuženik nije dostavio spis putem e- komunikacije niti je tužitelju dostavljen spis, treba reći da je tuženik odgovor na tužbu dostavio putem e-komunikacije, dok je spis dostavio u fizičkom obliku, odnosno u obliku u kojem je spis vođen, sukladno odredbi članka 48. stavka 4. ZUS -a. Suprotno mišljenju tužitelja prvostupanjski sud ga nije onemogućio u raspravljanju time što mu nije dostavio na očitovanje "spis predmeta tuženika". Naime, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, a na koji odgovor se tužitelj očitovao podneskom od 11. listopada 2023. Tužitelj je u svako doba mogao izvršiti uvid u spis tuženika tijekom trajanja spora, na temelju odredbe članka 113. ZUS-a.

17. U odnosu na prigovor tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na pravni lijek pitanje pravne prirode prigovora i s tim u vezi daljnje pravne zaštite riješeno je odlukom ovog Suda poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. u kojoj je Sud izrazio stav da pravni lijek iz odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22.) ne onemogućuje sudsku zaštitu jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga, da je u konkretnom slučaju, zakonom propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.). Stoga, imajući na umu združene učinke navedene odredbe s odredbama ZUS-a, time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Treba reći da je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 654/2024 od 25. veljače 2026. odbačena ustavna tužba podnesena u povodu presude i rješenja naprijed navedene odluke ovog Suda poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023.

18. U pogledu zahtjeva tužitelja za izuzeće Gradonačelnika u situaciji kad je propisom, u konkretnom slučaju općim aktom koji je ocjenjen zakonitim naprijed navedenim odlukama ovog Suda, određena osoba nadležna za rješavanje prigovora nema pravne mogućnosti njenog izuzeća, već je pravna zaštita osigurana pokretanjem upravnog spora protiv te odluke. Navedeni prigovor trebalo je ocijeniti u upravnom postupku i sporu, ali taj propust sada otklanja ovaj Sud.

18.1. Također, neosnovano tužitelj smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, budući je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

19. U odnosu na prigovor tužitelja da je prvostupanjsko rješenje donijela osoba koja je trebala biti izuzeta od rješavanja, iz zahtjeva za izuzećem proizlazi da istim u bitnom osporava nadležnost prvostupanjskog tijela za postupanje, a time i ovlasti službene osobe tog tijela za donošenje rješenja, a što nisu razlozi propisani odredbom članka 24. ZUP-a.

20. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS -a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza, koje je tužitelj predložio nepotrebnim, budući se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući na umu podatke spisa predmeta.

21. Nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovor tužitelja da mu nije omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku, jer se ovdje radi o odluci koja se donosi temeljem službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, podataka iz službene evidencije, a koja se, sukladno odredbi članka 49. točka 1. ZUP- a može donijeti bez provedbe ispitnog postupka (neposrednim rješavanjem).

22. Glede prigovora tužitelja da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je u ustaljenoj upravnosudskoj praksi (npr. odluka, poslovni broj: Usž- 2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast, odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.

23. Konačno, u odnosu na prigovor tužitelja da je u konkretnom predmetu došlo do povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa, upućuje se na obrazloženje ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022 od 5. srpnja 2022. u kojoj odluci se Sud detaljno očitovao i navedeni prigovor otklonio (točke 104. do 124.).

24. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze