Poslovni broj: Usž-1535/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PC iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici Miro Boban i Gordan Lolić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, Šegedinova 1 , protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Split, Mike Tripala 6 , u predmetu radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-389/2025 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-389/2025 od 16. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj ica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/25-02/16, urbroj: 443-02-03- 12-01-25-3 od 28. siječnja 2025., kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika tužiteljici je kao vlasnici naloženo da u roku od 15 dana ukloni građevine detaljno opisane tim rješenjem, sve izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvan granica građevinskog područja bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, a rješenje sadrži i upozorenja sukladno zakonu.

3. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj navodi da je predmetno zemljište naslijedila od svojih roditelja i da nikad ništa na njemu nije gradila. Ističe da se radi o starim poljoprivrednim objektima za koje u vrijeme gradnje nije bila potrebna dozvola te da je u postupku propušteno utvrditi vrijeme izgradnje predmetnih građevina. Također navodi da je riječ o građevinama za koje nije potrebno ishoditi uporabnu dozvolu niti ih upisivati u katastar nekretnina. Ističe kako je tijekom spora predlagala izvođenje dokaza njezinim saslušanjem i provođenjem građevinskog vještačenja, što je prvostupanjski sud odbio provesti. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i tužiteljici prizna trošak upravnog spora, uvećano za trošak sastava žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke za nalaganje tužiteljici uklanjanja građevina izgrađenih izvan građevinskog područja bez prethodno ishođenog odobrenja nadležnog tijela. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 113. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. i 117/21.) temeljem koje građevinski inspektor ima ovlast rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezinog dijela ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

6. U prvostupanjskom upravnom sporu pravilno su i na zakonu osnovano utvrđene bitne činjenice o kojima ovisi zakonitost rješenja tuženika, odnosno činjenica je li tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine i je li za predmetnu gradnju ishođena građevinska dozvola.

7. Tijekom postupka neprijeporno je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica zemljišta te je prvostupanjskom presudom pravilno upućena na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojima je kao vlasnica zemljišta vlasnik i objekata izgrađenih na tom zemljištu. Presuda prvostupanjskog suda također sadrži obrazloženje u svezi sa zakonitošću predmetnih objekata. Naime, zemljište tužiteljice nalazi se u okviru Park šume Marjan te se radi o zaštićenom području, zbog čega je za gradnju na tim nekretninama valjalo ishoditi građevinsku dozvolu. Tijekom prvostupanjskog upravnog spora također je utvrđeno da građevine nisu upisane niti u katastar zemljišta, već se u katastru nekretnina vodi kao vinograd.

8. Slijedom navedenog, razlozi na kojima tužiteljica temelji tužbu u ovom upravnom sporu nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, a kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, to nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

9. Stoga je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze