Poslovni broj: Usž-759/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PR, [adresa], zastupana po opunomoćenici Dijani Ažić, odvjetnici iz Pule, Alda Negrija 22A, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi uklanjanja građevine , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2288/2024-6 od 20. studenog 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2288/2024-6 od 20. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/I-362-02/24-02/85, urbroj: 443-02-02-20-24-3 od 27. studenog 2024. godine, kojim je naređeno tužiteljici, kao vlasnici, uklanjanje bespravno izvedene stambene građevine – kuće dvostrešnog krova, zidana, prizemna, izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja prema PPU Medulin, sve pobliže opisanu u navedenom rješenju i sve u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.
2. Tuženik je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu ističući da u obrazloženju presude, između ostalog, stoji da je predmetna nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], smještena prema PPU Općina Medulin u zoni označenoj kao "turističko zemljište – T2". Ističe da je točno da je tijelo – tuženik pogrešno naveo da je riječ o području koje se nalazi izvan građevinskog područja, dok je pak riječ o području koje je sukladno PPU Općine Medulin definirano kao "izdvojeno građevinsko područje" te da je rok od 15 dana krivo utvrđen. Međutim, smatra da prvostupanjski upravni sud nije dokazao zakonitost predmetnih građevina, pa je presudom bio dužan rješenje tijela – tuženika vratiti na ponovni postupak, što nije učinio, niti u izreci, kao niti u obrazloženju presude. Novim rješenjem o uklanjanju u ponovljenom postupku će se tužiteljici naložiti uklanjanje predmetnih građevina u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja te bi se ista prisilila na uklanjanje putem tri novčane kazne, ukoliko ne bi postupili po istom u datom roku.
3. Tužiteljica se nije očitovala o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tuženika.
6. Prema stanju spisa predmeta i obrazloženju, kako rješenja tuženika i osporene presude, neprijepornim proizlazi da je rješenjem tuženika od 27. studenog 2024. naređeno tužiteljici, kao vlasnici, ukloniti bespravno izgrađenu građevinu (stambenu građevinu – kuća dvorišnog krovišta) na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja prema PPU Općine Medulin, označen kao turističko naselje – T2, unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 m, i to u roku od 15 dana od dana zaprimanja navedenog rješenja (točka I.). Točkom IV. osporenog rješenja je tužiteljica upozorena da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak tužiteljice, ukoliko ne postupi po naredbi iz točke I. izreke osporenog rješenja tuženika. Postupajući po tužbi tužiteljice prvostupanjski upravni sud je poništio osporeno rješenje tuženika uz obrazloženje da je tuženik u konkretnom slučaju pogrešno odredio rok za izvršenje rješenja o uklanjanju sukladno odredbi članka 115. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23. – dalje: ZDI), obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o građenju izvan građevinskog područja niti posebno zaštićenom području, koji je to definiranom citiranom odredbom Zakona, slijedom čega nije bilo osnove određivanja roka za izvršenje rješenja o uklanjanju od 15 dana. Pri tome prvostupanjski upravni sud utvrđuje da se predmetna čestica zemljišta na kojoj se nalaze nekretnine i koje su predmet uklanjanja sukladno PPUO Medulin ("Službene novine Općine Medulin", 2/07., 5/11., 8/16., 8/18. i 8/21.) nalazi unutar izdvojenog građevinskog područja ugostiteljsko-turističke namjene – neizgrađene – neuređeni – hoteli T1, turističko naselje – T2, autokamp – T3 unutar zaštićenog obalnog područja, koji obuhvaća pojas kopna u širini od 1000 m od obalne crte.
7. Tuženik u svojoj žalbi potvrđuje utvrđenje suda da je pogrešno naveo da je riječ o području koje se nalazi izvan građevinskog područja te da je riječ o području koje je sukladno PPUO Medulin definirano kao izdvojeno građevinsko područje, uslijed čega potvrđuje da je pogrešno odredio rok izvršenja rješenja o uklanjanju od 15 dana. Međutim, tuženik smatra da je prvostupanjski upravni sud bio obvezan uz poništenje rješenja tuženika predmet vratiti na ponovni postupak, što je propustio učiniti te da bi u ponovnom postupku tužiteljici naložio uklanjanje predmetnih građevina sukladno pravilno utvrđenoj zakonskoj odredbi u roku od 90 dana od zaprimanja tog rješenja.
8. Glede navedenog prigovora tuženika za istaknuti je da se postupci uklanjanja nezakonito izgrađenih građevina pred tuženikom pokreću i vode po službenoj dužnosti, a ne po zahtjevu stranaka. Stoga, nema nikakve zapreke da tuženik nakon što je prvostupanjski upravni sud, ovdje točkom I. izreke osporavane presude, poništio rješenje tuženika od 27. studenog 2024. ponovno pokrene postupak, odnosno nastavi isti postupak i donese novo rješenje o uklanjanju s pravilno određenim rokom uklanjanja od minimalno 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja u skladu s odredbom članka 114. stavak 2. navedenog Zakona, kojim je propisano da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovog članka ne može biti kraći od 90 dana, niti duži od 120 dana. Nadalje, prema odredbi stavka 3. istog članka Zakona propisano je da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovog članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
9. Dakle, neprijepornim proizlazi, a što tuženik potvrđuje svojim navodima u žalbi, da je tuženik pogrešno utvrdio da se radi o području koje se nalazi izvan građevinskog područja, već da je riječ o izdvojenom građevinskom području, slijedom čega je pogrešno primijenio i rok od 15 dana za uklanjanje predmetne građevine , koji rok je odredio pogrešno na temelju odredbe članka 115. stavak 1. istog Zakona, kojom odredbom su regulirane iznimke od odredbe članka 114. istog Zakona i u kojim slučajevima se određuje rok uklanjanja od 15 dana.
10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno te od tuženika neosporavano utvrđeno činjenično stanje, trebalo je riješiti kao u izreci presude na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
