REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1393/2026-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u Zagrebu, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, u Zagrebu, Savska cesta 41/IV, OIB: 43539267895, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3548/2024-9 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3548/2024-9 od 26. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/320, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 4. svibnja 2024. Tim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/20-04/47, URBROJ: 251-04-01/047-22-63 od 22. listopada 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povrat, odnosno naknadu oduzete imovine, za nekretnine pobliže naznačene izrekom tog rješenja.

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je u postupku pravilno utvrđeno da su predmetne nekretnine bile ranije vlasništvo Mirovinske zaklade namještenika trgovinske komore u Zagrebu, a koja je prestala postojati likvidacijom utemeljenoj na Naredbi o likvidaciji mirovinskih fondova – bivših samostalnih nosilaca mirovinskog osiguranja radnika i namještenika (Službeni list FNRJ, broj 12/47.), temeljem koje naredbe su prava i obveze mirovinskih fondova, koji su po propisima o socijalnom osiguranju prije stupanja na snagu Zakona o socijalnom osiguranju radnika, namještenika i službenika (Službeni list FNRJ, broj 65/46.) imali svojstva samostalnih nositelja mirovinskog osiguranja, preuzeta od strane Državnog zavoda za socijalno osiguranje, a koji Zavod je pravni prednik podnositelja zahtjeva. Stoga smatra da je pravno sljedništvo održano neprekidno te da njegovo pravo vlasništva proizlazi i iz članka 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže da sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-3548/2024-11 od 19. ožujka 2026., do dana donošenja ove odluke, svoj odgovor na žalbu nisu dostavili.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem tužitelj nije pravni slijednik bivšeg vlasnika predmetne nekretnine te je također ocijenjeno da se u konkretnom slučaju ne radi o oduzimanju imovine u smislu članka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19. - u daljnjem tekstu: Zakon), a kojom je propisano da se tim zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je oduzeta prijašnjim vlasnicima od strane jugoslavenske komunističke vlasti i prenesena je u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom ili drugim načinima i propisima navedenim u tom zakonu.

6. Također prvostupanjski upravni sud se pozvao na članak 12. Zakona temeljem koje pravne osobe, odnosno njihovi pravni slijednici, kojima je imovina oduzeta na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. tog Zakona imaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu samo ako su do donošenja zakona na teritoriju Republike Hrvatske održale neprekinuto pravno sljedništvo, obavljale djelatnosti i imale sjedište.

7. Tužitelj žalbenim navodima niti ne osporava utvrđenje prema kojem je zahtjev podnesen za nekretnine ranijeg vlasnika Mirovinske zaklade namještenika trgovinske komore u Zagrebu, a koje nekretnine su nakon likvidacije ovog fonda prenesena u općenarodnu imovinu.

8. Budući da je raniji vlasnik predmetne imovine prestao postojati temeljem Naredbe o likvidaciji mirovinskih fondova bivših samostalnih nosilaca mirovinskog osiguranja radnika i namještenika, dok pravni prednik podnositelja zahtjeva, Državni zavod za socijalno osiguranje, a kojem Zavodu je istom Naredbom ova imovina dana na raspolaganje i upravljanje, niti jednim aktom nije proglašen pravnim slijednikom ranijeg vlasnika, to žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda.

9. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić