REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-4776/2025-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja suvlasnika višestambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa], koje zastupa MONEL d.o.o., u Zagrebu, Ilica 128, OIB: 63126032936, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u Zagrebu, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212, radi odluke o utvrđenoj nepravilnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6239/2023-9, od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I -6239/2023-9 od 23. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Izmjenom odluke o utvrđenoj nepravilnosti Republike Hrvatske, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: 018-10/15-01/5, URBROJ: 563-11- 6/299-20-659 od 16. prosinca 2020., vezane uz Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Energetska obnova višestambene zgrade na adres i [adresa], ref.br KK.04.2.2.01.156, KLASA: 018-10/15-01/5, URBROJ: 563-11-1/252-17-13 od 27. prosinca 2017., utvrđene su nepravilnosti koje se odnose na uspostavu jamstva za uredno izvršenje ugovora, kao i nepravilnosti vezane uz isplatu avansa izvođaču radova.

1.1. Rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I- 910-04/20-02/620, URBROJ: 538-05-3-3-1/636-23-3 od 21. studenog 2023., usvojen je prigovor tužitelja vezan uz uspostavu jamstva za uredno izvršenje ugovora, dok je točkom III. i V. izreke tog rješenja odbijen prigovor tužitelja u odnosu na nepravilnosti vezane uz isplatu avansa izvođaču radova , kao i posljedično tome njegov zahtjev za naknadu troškova provedenog postupka.

1.2. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev izjavljen protiv točaka III . i V. osporenog rješenja, uz obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda kako su javnopravna tijela pravilno utvrdila nepravilnost u postupanju tužitelja, jer bi mogućnost avansnog plaćanja, koja bi bila ranije predviđena Dokumentacijom o nabavi, mogla dovesti do većeg broja ponuditelja, a čime bi se postigla viša razina tržišnog natjecanja. Iz ovog je zaključeno kako tužitelj nije bio ovlašten provoditi postupak na način koji može imati učinak ograničenja tržišnog natjecanja i diskriminacije, što bi moglo naštetiti proračunu Europske Unije.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje u tekstu ZUS), ukazujući kako je u njenom obrazloženju navedeno da se tužba podnosi protiv točaka III. i V. osporenog rješenja, dok se izrekom iste odbija tužbeni zahtjev radi poništenja cjelokupnog rješenja. Iz ovog zaključuje kako je počinjena bitna povreda postupka, jer obrazloženje proturječi izreci, ali i iz razloga što je istim ujedno prekoračen tužbeni zahtjev, budući da je sud odlučivao o nečemu što tužitelj nije ni osporavao. U odnosu na procesne nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog upravnog suda dodaje kako sama pobijana Presuda nije objavljena na ročištu određenom za objavu presude, čime smatra da je protivno zakonu isključena javnost sa rasprave. Navodi da se u spisu ne nalazi Odluka o određivanju i odobrenju smjernica za određivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija C (2013) 9527 od 19. prosinca 2013. te da je stoga nejasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski upravni sud utvrdio postojanje i sadržaj te Odluke. Smatra i kako je članak 18., stavak 18. 7. u dodatku 1.2. Općih uvjeta, ništetna odredba, jer je činidba koja se njime određuje neodređena u smislu članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, dok da sam ugovor može opstati bez te ništetne odredbe. Ukazujući na stavove Ustavnog suda Republike Hrvatske ističe da kod dodjele sredstava postoji sustavni problem na razini države te da niti u Odluci o nepravilnostima niti u osporenom rješenju nije navedena zakonska norma ili ugovorna odredba koja bi tuženiku dala ovlast za njegovo postupanje. Vezano uz navedeno dodaje da Aneks 2. Uputa za prijavitelje, ali ni Uputa Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom programu „konkurentnost i kohezija 2014.2020., verzija 2.0, KLASA: 910-04/17-02/74, URBROJ: 538-05-2-1-2/324-19-189 od 11. lipnja 2019. nisu opći akti doneseni temeljem zakonskih ovlasti pa da je stoga obrazloženje koje se na te propise poziva nerazumljivo i paušalno. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje, uz nadoknatu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-364/2025-12 od 16. ožujka 2026., do dana donošenja ove odluke svoj odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u ža lbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, dok je prvostupanjski upravni sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i vijeća od 17. prosinca 2013., o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 . – u daljnjem tekstu Uredba.

8. Člankom 74. stavkom 3. Uredbe propisano je da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice na zahtjev Komisije ispituju žalbe podnesene Komisiji koje su obuhvaćene područjem primjene njihovih mehanizama. Države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju o rezultatima tih ispitivanja.

8.1. Člankom 2. stavkom 36. Uredbe propisano je da „nepravilnost” znači svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

9. Sud nalazi kako je 16. siječnja 2018. tužitelj sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova Unije u financijskom razdoblju 2014. – 2020., ref. br Ugovora KK.04.2.2.01.0156 za projekt Energetska obnova višestambene zgrade na adresi u [adresa] ., (u daljnjem tekstu Ugovor).

9.1. Člankom 1. Ugovora navedeno je kako se tužitelju bespovratna sredstva dodjeljuju pod uvjetima utvrđenim u Općim i Posebnim uvjetima Ugovora te da se korisnik obvezuje provesti Projekt u skladu s opisom i opsegom Projekta, a koji treba biti usklađen s Općim i Posebnim uvjetima.

9.2. Člankom 18.7. Općih uvjeta predmetnog ugovora propisano je da u slučaju pogrešaka, nepravilnosti ili prijevara utvrđenih u korisnikovu postupanju korisnik pristaje da mu PT 2 odredi financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije, ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje.

10. U provođenju projekta koji je dijelom financiran bespovratnim sredstvima dodijeljenim temeljem Ugovora, tužitelj je izradio Dokumentaciju o nabavi te Sud ne nalazi spornim kako u istoj nije bila određena mogućnost da se izvođaču radovi plaćaju avansno. Usprkos ovoj okolnosti nije sporno ni kako je tužitelj suprotno Dokumentaciji o nabavi, u članku 4. Ugovora o izvođenju radova, ugovorio kako će cijenu plaćati, između ostalog i avansno u 20% ugovorene vrijednosti.

11. Opisano stanje i po stavu ovog suda, je odstupanje od Dokumentacije o nabavi te kao takvo, povreda članka 1. sklopljenog ugovora, jer projekt nije proveden u skladu s njegovim opisom i opsegom, odnosno Općim i Posebnim uvjetima. Isto tako Sud navodi kako je opisanim postupanjem u sadržaju izmijenjeni inicijalno propisani uvjeti, a koja izmjena bi, da je bila propisana, mogla dovesti do prijave i drugih izvođača, koji bi, moguće, ponudili i povoljnije uvjete, čime je potencijalno oštećen i proračun EU. Sukladno opisanom stanju Sud pravilnim ocjenjuje pobijanu presudu, a sukladno kojoj je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren ka poništenju dijela osporenog rješenja. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

12. U odnosu na prigovore tužitelja navedene u njegovoj žalbi, Sud smatra kako je na iste odgovoreno već sadržajem obrazloženja ove presude. Ipak cjelovito otklanjajući prigovore tužitelja i u dijelu koji se odnose na procesne nepravilnosti postupka koji je prethodio pobijanoj presudi, Sud nalazi kako ima ovlasti utemeljene na članku 135. stavku 1. ZUS-a da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu i kad utvrdi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija ali da oni ne utječu na donošenje drukčije odluke. Sukladno ovom određenju Sud ne nalazi da bi propusti prvostupanjskog upravnog suda, a koji se odnose na omaške u pisanju ili u objavi presude, bili takve naravi da bi imali utjecaj na donesenu odluku.

13. U odnosu na prigovore tužitelja koji se odnose na meritum ovog spora, Sud ne nalazi razloge zbog kojih bi ugovor u cijelosti ili neki njegov dio, uslijed neodređenosti bio ništav. Isto tako Sud ukazuje i kako postupke utvrđivanja nepravilnosti i određivanja financijske korekcije vode tijela u sustavu upravljanja i kontrole korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova po službenoj dužnosti, nezavisno od volje ugovornih strana, a temeljem obveze koja za državu članicu proizlazi iz članka 122. Uredbe te da su tuženik i njegovo prvostupanjsko tijelo postupali upravo u skladu s tim propisom koji za cilj ima osigurati uspostavu sustava upravljanja i kontrole u provedbi Europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj.

14. Konačno i imajući na umu kako je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić