REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-1928/2025-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5., 2. [adresa]. GĐ iz [adresa], radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi Općine Kostrena, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-260/2023-18 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općine Kostrena i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-260/2023-18 od 13. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-942-01/21-01/335, urbroj: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 21. prosinca 2022. (I). Poništeno je djelomično rješenje Primorsko-goranske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klase: UP/I-942- 05/05-01/5, urbroj: 2170/1-03-0973-21-56 od 5. kolovoza 2021. (II). Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (III). Prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude (IV).

1.1. Rješenjem tuženika od 21. prosinca 2022. je odbijena žalba tužitelja – Ministarstva financija Republike Hrvatske izjavljena protiv djelomičnog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 5. kolovoza 2021., kojim je RĐ iz [adresa], za 1/3 dijela utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za izgrađeno građevinsko zemljište pobliže opisano pod točkom 1. izreke tog rješenja, dok je pod točkom 2. određena naknada u iznosu od 896,31 kn te je pod točkom 3. izreke obveznikom naknade utvrđen tužitelj Ministarstvo financija koje je utvrđenu naknadu iz točke 2. izreke rješenja u obvezi isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske ovlaštenici naknade u gotovini u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja o naknadi.

2. Protiv citirane presude prvostupanjskog suda žalbu je podnijela Općina Kostrena (drugozainteresirana osoba) ističući da je zemljište koje je predmet povrata na kojem je izgrađena cesta izgrađeno temeljem važećih akata u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju kao i Zakonom o gradnji pri čemu se poziva i na odredbu članka 61. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.) kojeg i citira ističući da se radi o izgrađenoj komunalnoj infrastrukturi - cesti koja je kao takva utvrđena sudskom odlukom i upisana u zemljišne knjige. Izgrađena komunalna infrastruktura se koristi od strane svih pa tako i od dijela javnopravnih subjekata – države (policija, vojska, ministarstvo, sudovi i dr.), pravnih i fizičkih osoba pa isto predstavlja izuzetak propisan odredbom članka 55. Zakona o naknadi – izuzetak od povrata u naturi pri čemu sve zakonske norme se trebaju promatrati u cjelini pa tako i Zakon o naknadi, Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o cestama. Ističe da općina ne snosi krivnju što se ovaj postupak vodio preko 20 godina a u ovom slučaju da se radi o pretjeranom formalizmu obzirom da tužbu nije podnio ovlaštenik naknade već Ministarstvo financija koji se u istovjetnim slučajevima glede iste nekretnine nije žalio. Naglašava da su nerazvrstane ceste komunalna infrastruktura kao takve građevine javne namjene i da služe općoj svrsi te se ne mogu c ijepati i davati u vlasništvo i suvlasništvo fizičkoj osobi te je takvo postupanje suprotno Zakonu o naknadi, Zakonu o cestama i Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Predmetna cesta kao javno dobro u općoj uporabi s pravom vlasništva općine [adresa] potvrđena je sudskom odlukom iz 2009. godine. Javna dobra u općoj uporabi mogu biti samo one stvari koje su u vlasništvu i imovini države ili drugih javnopravnih subjekata te su javna dobra one stvari koje su u vlasništvu prije svega Republike Hrvatske, a zatim i drugih osoba javnog prava. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu prvostupanjskog suda.

3. Tuženik, tužitelj i Republika Hrvatska nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Odgovor na žalbu dostavila je trećezainteresirana osoba – RĐ ističući da Općina Kostrena nije osporila utvrđeno činjenično stanje da predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi nije bila privedena namjeni već je upravo potvrdila da je predmetnu nekretninu privela namjeni izgradnjom ceste tek 2009. godine. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se svrha deposedacije nije ostvarila te da je općina [adresa] predmetnim nekretninama raspolagala nakon donošenja Zakona o naknadi što je protivno odredbi članka 359. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda RH, poslovnog broja Usž-3923/2021 i dr., na koje se pozvao prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je poništio rješenje tuženika od 21. prosinca i 5. kolovoza 2021. i predmet vratio na ponovni postupak.

7. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama spisa predmeta, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje: Zakon o naknadi), te mjerodavnih pravnih shvaćanja izraženih u nizu presuda ovog Suda (koje je prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude i naveo), poništio rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela i vratio predmet na ponovni postupak.

8. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi, a što nije niti sporno, da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva RĐ za utvrđivanje prava na naknadu odnosno povrat imovine i to nekretnina: kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Barbara, deposedirana navedenoj ovlaštenici za 1/3 dijela i to na temelju rješenja Skupštine općine Rijeka, Komisije za uzimanje iz posjeda i davanje na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu od 18. siječnja 1985. godine. Iz obrazloženja osporene presude proizlazi, kao i iz spisa predmeta, da je u postupku provedeno vještačenje po sudskom vještaku građevinske struke te vještaku geodetske struke prema kojima su nekretnine deposedirane za korist tadašnje Općine Rijeka i predane u posjed na temelju Zakona o građevinskom zemljištu, radi proširenja poslovne djelatnosti INA – Rafinerije nafte Rijeka, da su dijelovi oduzetih nekretnina pobliže opisanih u obrazloženju ušle u novoformiranu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Barbara, te da predstavljaju cestu koja prolazi radnom zonom Šoići, odnosno cestu između stambenih naselja Randići i Šoići ; da je nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] upisana kao kultura u zemljišnim knjigama "cesta" k. o. [katastarska općina] -Barbara, pov. 8529 m2 s uknjiženim "javno dobro u općoj uporabi – nerazvrstana cesta" vlasništvo Općine Kostrena; da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Barbara uknjižena s pravom vlasništva Općine Kostrena te naposljetku da na dan 11. listopada 1996. za to područje nije postojao odgovarajući prostorni plan na temelju kojeg bi se moglo započeti priprema, opremanje ili izgradnja objekata te da iz tog razloga isti nisu izgrađeni, već da je zemljište izgrađeno naknadno, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi.

9. Prvostupanjski upravni sud se u obrazloženju osporene presude pozvao na ustaljenu sudsku praksu da je kod ocjene uvjeta za povrat nekretnina u naravi, relevantno stanje izgrađenosti na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi, te da gradnja ili raspolaganje oduzetim nekretninama u korist trećih osoba nakon navedenog trenutka ne predstavlja zapreku za povrat nekretnina u naravi ovlašteniku naknade, pri čemu se sud pozvao na pravna shvaćanja izražena u nisu presuda ovog Suda (npr. poslovnog broja: Usž-3629/2021; Usž-1589/2018; Usž-1/2024 i dr.), te isto tako na shvaćanje da i kod nekretnina koje predstavljaju javnu površinu je relevantno stanje na dan donošenja Zakona o naknadi (npr. Usž-3923/2021).

10. Prvostupanjski upravni sud utvrđuje da je u prethodnom postupku nesporno utvrđeno da je u konkretnom slučaju do izgradnje nerazvrstanih cesta došlo nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, smatrajući nerelevantnim da je do izgradnje došlo prije Zakona o cestama, pri čemu se poziva na pravno shvaćanje ovog Suda (Usž-3097/2016), te da odredbe tog zakona ne utječu na način rješavanja s obzirom na odredbu članka 17. Zakona o naknadi. Nadalje, prvostupanjski upravni sud se u obrazloženju osporene presude pozvao na pravno shvaćanje ovog Suda izraženo u odluci Usž-77/2023 navodeći da gradnja infrastrukturnih objekata do koje je došlo nakon donošenja i stupanja na snagu Zakona o naknadi ne predstavlja zapreku za povrat zemljišta u naravi u smislu članka 55. tog Zakona.

11. Naposljetku obzirom na sve navedeno prvostupanjski upravni sud je u konkretnom slučaju smatrao da treba primijeniti odredbu članka 17. Zakona o naknadi, obzirom da se radi o zemljištu koje nije privedeno namjeni.

12. Obzirom na izloženo činjenično stanje, prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski upravni sud osporenom presudom poništio rješenja upravnih tijela, zaključujući da sukladno navedenim pravnim shvaćanjima ovog Suda u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredbe članka 17. Zakona o naknadi iz naprijed navedenih razloga, prema kojoj odredbi se može vratiti u vlasništvo i posjed imovina koja nije privedena namjeni ili koja je privedena namjeni nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, u kom slučaju ne dolazi do primjene odredbe članka 55. istog Zakona.

13. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovor II-zainteresirane osobe – Općine Kostrena iz svih naprijed navedenih razloga, te se radi izbjegavanja ponavljanja navoda zainteresirana osoba poziva na obrazloženje osporene presude.

14. Obzirom da je iz svega naprijed navedenog razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava, koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima drugo navedene zainteresirane osobe, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Slijedom svega iznesenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavak 1.

ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner