REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-666/2026-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RĐ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Mirku Mastiloviću, odvjetniku iz Pule, Marsovog polja 18, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-236/2024-4 od 15. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-236/2024-4 od 15. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klase: UP/II-361-05/23-26/100, urbroj: 531-03-4-24-2 od 3. siječnja 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, klase: UP/I-361-05/18-02/346, urbroj: 2163-9-06/24-23-6 od 8. veljače 2023. godine. Navedenim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu stambenu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu ističući da se sud priklonio stavu tuženika da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za izmjenu zahtjeva jer kriteriji za izmjenu zahtjeva u skladu s člankom 45. stavak 1. ZUP- a moraju biti kumulativno ispunjeni (identitet zahtjeva koji se sastoji od subjektivnog i objektivnog dijela stranka i zgrada na lokaciji), a u predmetnom slučaju da se radi o dva različita zahtjeva u pogledu katastarskih čestica na kojima se zgrada nalazi kao i u pogledu podnositelja zahtjeva. Tužitelj ističe da je naprijed navedeno stajalište suda suprotno mišljenju tada nadležnog Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RH donesenim u jednom drugom predmetu u vezi izmjene zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, te navodi klasu i urbroj rješenja. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH da je mišljenja da podnositelj zahtjeva zahtjev može izmijeniti na način da istog proširi na zgrade koje u prvotnom zahtjevu nisu navedene kao i na način da umjesto prvotno navedene zgrade zatraži ozakonjenje druge zgrade pri tome da nije od utjecaja na koliko se katastarskih čestica te zgrade nalaze niti jesu li te zgrade međusobno povezane. Glede izmjene osobe podnositelja zahtjeva tužitelj ukazuje da tada nadležno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja također donosi obvezujuće pravno mišljenje i tvrdi da se tijekom postupka za izdavanje tog rješenja podnositelj zahtjeva može promijeniti te se zatraženo rješenje može izdati osobi na koju je prvotni podnositelj zahtjeva prenio svoja prava i obveze u pogledu podnesenog zahtjeva. Smatra da je ovakav prijenos moguće ostvariti pisanim izjavama prvotnog podnositelja i osobe na koju prenosi svoje pravo i obveze i podnositelja zahtjeva, odnosno njihovim izjavama datim na zapisnik, čemu je ovdje u cijelosti ispunjeno. Tužitelj ističe da je u cijelosti postupio po uputi tijela prvog stupnja pa je prije svega podnio 19. lipnja 2020. podnesak tijelu kojim traži izmjenu zahtjeva za ozakonjenje a nadležno tijelo je donijelo dana 23. lipnja 2020. godine potvrdu. Međutim, bez obzira na činjenicu što je tužitelj postupio po uputi tijela da postoji obvezujuće mišljenje, tijelo uprave odbacuje takav zahtjev za ozakonjenje pri čemu se poziva na stajalište Upravnog suda RH. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik se nije očitovao u žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi doveo do nezakonitosti osporene presude. Pritom je za istaći da je prvostupanjski upravni sud za svoju odluku naveo pravne relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa te pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Prvostupanjski upravni sud je svoju presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: Zakon o postupanju), pravilno zaključio da u konkretnom slučaju se ne radi o ispunjenju pretpostavki za izmjenu već postojećeg zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, već da se radi o potpuno novom zahtjevu u odnosu na potpuno druge nekretnine i na drugoj katastarskoj općini koje uz to nisu u nikakvoj funkcionalnoj vezi, a uz to se radi o drugom podnositelju zahtjeva. Dakle, zaključuje da se naknadno podnesenim zahtjevom za izdavanje rješenja o izvedenom stanju ne radi o izmjeni zahtjeva u smislu odredbe članka 45. Zakona o općem upravnom postupku već o novom zahtjevu podnesenom po proteku zakonom propisanog roka, odnosno nakon 30. lipnja 2018. godine. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnijela prethodno RĐZ i to radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj 19. lipnja 2020. prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za izmjenu zahtjeva na svoje ime i u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojem zahtjevu je priložio izjavu o ustupanju zahtjeva i sporazuma o izmjeni zahtjeva s ranijom podnositeljicom.
7. Stoga, imajući sve naprijed navedeno u vidu proizlazi da se u konkretnom slučaju neprijeporno radi o postavljanju potpuno novog zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, u odnosu na sasvim drugu kč.br. i drugog podnositelja zahtjeva (tužitelja), pa pravilno prvostupanjski upravni sud navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o izmjeni zahtjeva u smislu članka 45. ZUP-a. Stoga se u konkretnom slučaju radi o podnošenju novog zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i to izvan zakonom propisanog roka iz odredbe članka 10. citiranog Zakona (rok 30. lipnja 2018.). Posljedično navedenom je pravilno u odnosu na zahtjev tužitelja za ozakonjenje zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbačen zahtjev kao nepravodobno izjavljen.
8. Prvostupanjski upravni sud je pri utvrđivanju činjeničnog stanja uzeo u obzir činjenicu utvrđenu u upravnom postupku iz kojeg neprijeporno proizlazi da se radi o postavljanju novog zahtjeva za ozakonjenje.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski upravni sud je pravilno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava i pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz valjano obrazloženje, s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
10. Naposljetku, u odnosu na žalbeni navod tužitelja treba reći da navedeno mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RH koje je doneseno u nekom drugom predmetu nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, obzirom da je sud obvezan postupati u skladu sa zakonom a ne mišljenjima koja nisu za sudove obvezatna. Pritom ovaj Sud ponovno ukazuje tužitelju na odredbu članka 45. stavak 1. ZUP-a koja je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena.
11. Slijedom svega navedenog, trebalo na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, žalbu odbiti i riješiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
