REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3430/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER LAMBDA j.d.o.o., OIB: 53062837670, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv tuženika Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., OIB: 46550671661, Zagreb, Zelinska ulica 3, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-82/2026 od 21. kolovoza 2026., 31. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-82/2026 od 21. kolovoza 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor kao neosnovan i potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-82/2026-8 od 19. lipnja 2026. u dijelu u kojem je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 30,00 eur.

2. Tužitelj je protiv rješenja podnio žalbu u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) zato što mu presuda nije dostavljena putem sustava e-Komunikacije nego ju je preuzeo s e-Oglasne ploče suda, stoga da ne treba platiti puni iznos pristojbe u visini od 60,00 eur. Smatra da pobijano rješenje predstavlja pretjerani formalizam te je u suprotnosti s načelom razmjernosti i pravom na pravičan postupak. Ističe da ga pobijano rješenje dovodi u nepovoljniji položaj isključivo zbog činjenice da nije bio fizički nazočan na ročištu na koje nije bio dužan pristupiti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-82/2026-8 od 19. lipnja 2026. naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 60,00 eur. Protiv tog rješenja tužitelj je pravovremeno podnio prigovor u kojem ističe da mu je obveza plaćanja pristojbe u visini od 60,00 eur pogrešno određena. Smatra da je obvezan platiti sudsku pristojbu u visini od polovice određenog iznosa, odnosno 30,00 eur , sve pozivajući se na odredbe čl. 7. st. 2. ZSP-a. Prvostupanjski sud smatra da su neosnovane tužiteljeve tvrdnje o plaćanju polovice sudske pristojbe, budući da je tužitelju predmetna presuda dostavljena putem e-Oglasne ploče, a ne putem sustava e-Komunikacije za koji sustav je predviđeno plaćanje polovice pristojbe i to u roku tri dana od preuzimanja (čl. 7. st. 2. ZSP-a). Zbog toga je prigovor tužitelja protiv rješenja o plaćanju pristojbe odbijen kao neosnovan.

6. Prema odredbi čl. 7. st. 2. ZSP-a na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

6.1. Slijedom toga, citirana odredba (na koju se poziva i tužitelj) odnosi se na sudske pristojbe i podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava koji su u primjeni u poslovanju suda u skladu s odredbama čl. 133.d i čl. 143.c ZPP-a i Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj 5/20), ali ne u situaciji kao u konkretnom slučaju kada je dostava presude obavljena isticanjem na e-Oglasnoj ploči suda na temelju odredbe čl. 335. st. 10. ZPP-a u kojem slučaju se primjenjuje odredba čl. 4. t. 4. ZSP-a jer se ne radi o dostavi u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda.

7. S obzirom na to da je tužitelj u konkretnom slučaju nesporno platio samo polovicu sudske pristojbe za presudu u iznosu od 30,00 eur, a ne puni iznos sudske pristojbe u iznosu od 60,00, pravilno je pozvan na plaćanje preostalog dijela sudske pristojbe za presudu u iznosu od 30,00 eur odnosno na plaćanje razlike do punog iznosa sudske pristojbe za presudu.

8. Stoga je sud pravilno na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZSP-a odbio kao neosnovan njegov prigovor.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 31. kolovoza 2026.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac