Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-150/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tamare Šimunec kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SD zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 2. u vezi stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, -dalje u tekstu: KZ/11), povodom izmijenjene optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO- 1105/2020 od 30. siječnja 2020. godine nakon rasprave održane 31. kolovoza 2026. godine u prisutnosti više državnoodvjetničke savjetnice VD, okrivljenika i oštećene javno, istoga dana, objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ SD sin S i MD, djevojački Lovrić, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, PK bravar, sa završenom osnovnom školom, OIB: [osobni identifikacijski broj], razveden, bez djece, nezaposlen, bez primanja, bavi se stočarstvom uzgojem svinja i ovaca, bez vojnog čina, neodlikovan, vlasnik kuće na adresi prebivališta i osobnog automobila marke Audi B4, godina proizvodnje 1994. i traktora marke Zetor 5011, godina proizvodnje 1980., kazneno osuđivan,

k r i v  j e

što je :

u periodu od početka mjeseca listopada 2019. do 5. prosinca 2019. u [adresa] u obiteljskoj kući u kojoj stanuje sa svojom suprugom ED, imenovanoj, vrijeđajući je i u nakani da ju ustraši, u više navrata govorio da će ubiti nju i njezine najmilije, koje riječi su kod ED izazvale strah za njezin život i sigurnost i živote njezine djece.

pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – označeno i kažnjivo po članku 139. stavku 2. u vezi stavka 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/2018; dalje u tekstu: KZ/11).

II/ te se na temelju članka 139. stavak 2. u vezi stavka 4. KZ/11 okrivljeni SD

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 11 (JEDANAEST) MJESECI

III/ Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru 7. prosinca 2019.

IV/ Na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11, izrečena kazna zatvora okrivljeniku zamjenjuje se

radom za opće dobro

na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

V/ Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 ako se okrivljenik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju koje ga je pozvalo ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

VI/ Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen, u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako optuženi ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz članka 55. stavak 6. KZ/11.

VII/ Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP optuženi je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO- 1105/2020 od 30. siječnja 2020. godine okrivljenom SD stavlja se na teret počinjenje kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 2. u vezi stavka 4. KZ/11, koja je izmijenjena na raspravi 31. ožujka 2026.

2. Oštećena-žrtva GD nije postavila imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljeni SD iskazao je da se ne osjeća krivim.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je okrivljenika ispitao na kraju dokaznog postupka, ispitan je svjedok LD, pročitana je materijalna dokumentacija dostavljena uz optužnicu i to izvješće o uhićenju i dovođenju osumnjičenika u Pritvorsku policijsku jedinicu Policijske postaje Dvor broj K-13/2019 od 6. prosinca 2019., zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Policijske postaje Dvor broj K-13/2019 od 6. prosinca 2019., zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske postaje Dvor broj K-13/2019 od 6. prosinca 2019., zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske postaje Dvor broj K-13/2019 od 6. prosinca 2019., zapisnik o ispitivanju svjedokinje – žrtve ED na Županijskom sudu u Sisku od 27. prosinca 2019., a na kraju je izvršen uvid i pročitani su izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

5. Okrivljeni SD u svojoj obrani navodi da nije počinio ovo kazneno djelo. Pojašnjava okolnosti, pa kazuje da su se on i ED oženili nakon kraće veze kada je ona njemu rekla da je trudna, a tada je imala preko 50 godina pa je kasnije navela da je pobacila, a smatra da je taj brak išao njoj u koristi i da je joj je bio iz interesa jer je htjela dobiti hrvatsko državljanstvo obzirom je državljanka BiH. Navodi da je njihova zajednica trajala godinu dana, a ne sjeća se točno kada su se razišli. Ona je samo jednoga dana otišla iz kuće i nije više dolazila da bi 2 mjeseca nakon njezinog odlaska ga prijavila za ovo kazneno djelo za koje ga se tereti. U odnosu na stvari žrtve koje se spominju da joj nije vratio, istina je da joj je te stvari stavio u auto i krenuo joj vratiti u mjesto Svodno, BiH. Nikoga nije zatekao tamo, stan je bio zaključan a nije htio samo ostaviti stvari vani a kasnije ga žrtva nije tražila povrat tih stvari.

5.1.Na pitanje suca što smatra s kojim motivom bi ga žrtva mogla prijaviti okrivljeni odgovara da ne zna, ali da to djelo nije počinio i da se kune svim svojim mrtvima u grobu da to nije počinio.

6. Nesporno je da su žrtva i okrivljenik bili u braku i da je u inkriminirano vrijeme žrtva živjela s okrivljenikom u obiteljskoj kući u [adresa].

6.1. Sporno je da li je okrivljenik žrtvi u više navrata izrekao riječi prijetnje kako mu se stavlja na teret te jesu li takve prijetnje kod oštećene objektivno i subjektivno izazvale osjećaj straha i ugroženosti.

7. Ove sporne činjenice sud je utvrdio na temelju iskaza žrtve koja je ispitana u svojstvu svjedoka kod Županijskog suda u Sisku, čiji iskaz je pročitan na raspravi, a koja je iskazala da joj je u početku njihova braka bilo sve u redu, međutim je vrlo brzo primijetila promijene u ponašanju okrivljenika, na način da ju je sve češće počeo vrijeđati, te je dolazilo do svađe između njih. Nikada ju nije fizički maltretirao, međutim navodi da ju je je često verbalno maltretirao na način da joj je govorio da je kurva, da ima puno muškarac i slično. Tako joj je jednom prilikom rekao da joj jebe djecu i unučad te da će ubiti njene najmilije i nju. Nadalje je navela da se tih njegovih riječi uplašila a isto se tako prestrašila i za život svoje djece, što je i ispričala svom sinu preko telefona. To nije bila jedna prijetnja, jer joj je više puta prijetio, a prijetio je tako i drugima, u par navrata ga je pokušala ostaviti, no okrivljenik se tome protivio no nakon ovog događaja oštećena je odselila. Svjedok LD, sin žrtve, iako je u inkriminirao vrijeme živio i radio u Njemačkoj, ima saznanja iz priče svoje majke koja je tada bila u braku sa okrivljenikom, jer se sjeća da mu je majka rekla da ju je okrivljenik vrijeđao te prijetio da će nauditi njezinoj djeci. Svjedok napominje sudu i da on svoj iskaz nije pripremao već samo govori ono što zna.

8. Dakle, analizirajući iskaz žrtve u pogledu spornih činjenica, a uzimajući u obzir sve nesporno utvrđene činjenice, sud je izveo zaključak da je okrivljenik nedvojbeno postupio na način kako ga se optužnicom tereti, odnosno da su radnjama okrivljenika ostvarena subjektivna i objektivna obilježja kaznenog dijela prijetnje iz članka 139. stavak 2.KZ/11.

9. U odnosu na obranu okrivljenika sud istu nije prihvatio kao vjerodostojnu. Naime, okrivljenik samo šturo poriče počinjanje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret ne navodeći pri tome odlučne činjenice već navodi da je žrtva samo jednog dana otišla iz kuće i više nije dolazila, te da ne zna koji bi bio motiv žrtve za prijavljivanje. Stoga je sud ovakvu obranu cijenio neuvjerljivom, usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, jer je ista u suprotnosti sa izvedenim dokazima, i to posebno sa iskazom žrtve te sud nije utvrdio da bi žrtva imala motiv za lažnim prijavljivanjem okrivljenika. Iskaz žrtve ne može biti izmišljen, jer isto proizlazi iz činjenice da je nakon navedenog događaja žrtva napustila okrivljenika, što je što je i životno i logično.

10. Za razliku od obrane okrivljenika, sud je iskaz oštećene – žrtve DD ocijenio istinitim, uvjerljivim i vjerodostojnim te ga prihvatio kao jedan od odlučnih dokaza na kojima temelji činjenična utvrđenja u ovom predmetu. Naime, žrtva je pred sucem istrage detaljno iskazivala o svim odlučnim okolnostima događaja, sadržaju prijetnji te način na koji su iste bile izrečene, a na raspravi je sud stekao dojam da se žrtva i dalje bolji okrivljenika unatoč proteku vremena. Njezina bojazan nije proizlazila samo iz sadržaja izgovorenih riječi, nego i iz cjelokupnog prethodnog odnosa s okrivljenikom. Tijekom iskaza navela je kako ju je okrivljenik tijekom njihove bračne zajednice često verbalno maltretirao na način da joj je govorio da je kurva, da ima puno muškaraca i sl. te joj tijekom takvih verbalnih sukoba rekao da će ju ubiti kao i njene najmilije, a koje riječi su pogodne da kod imenovane izazovu strah i bojazan za vlastiti život i sigurnost. Sud smatra da je njezina bojazan bila potpuno razumljiva i objektivno opravdana.

11. Sud je analizirao iskaz svjedoka LD kao podupirući dokaz za utvrđivanje činjenica koje su predmet ovog kaznenog postupka. Naime, svjedoka nije bio prisutan inkriminiranom događaju niti ima neposrednih saznanja o sadržaju prijetnji koje se okrivljeniku stavljaju na teret, već o tome zna kao posredni svjedok iz razgovora sa svojom majkom, ovdje žrtvom. Tako se svjedok sjeća da je u telefonskim razgovorima koji se odnose na inkriminirano vrijeme, žrtva bila uznemirena jer joj je okrivljenik prijetio, te ju vrijeđao, sjeća se i da je prijetio da će nauditi njezinoj djeci, odnosno njemu i njegovom bratu. Svjedok primjećuje prije ročišta da je majka uznemirena i da se loše osjeća, te ima dojam da ona i danas strahuje prilikom susreta s okrivljenikom. Takva saznanja predstavljaju određenu potvrdu dugotrajno narušenih odnosa između okrivljenika i žrtve i posredno podupiru navode žrtve. Sud nije našao motiv kod svjedoka da izmišlja o ovim događanjima između okrivljenika i žrtve, niti je obrana upirala na motiv zašto bi svjedok izmišljao ili lagao. Kako je iskaz svjedoka u bitnome u skladu sa iskazom žrtve, sud nije imao dvojbe te je ocijenio njegov iskaz kao uvjerljiv i logično povezan sa iskazom žrtve.

12. S druge strane obrana nije pružila niti jedan životan i logičan argument zašto bi žrtva i svjedok izmišljali o inkriminiranom događaju. Stoga je sud slijedom iskaza žrtve i svjedoka bez sumnje utvrdio da su navodi iz optužnice istiniti te da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje upravo na način opisan u optužnici.

13. Naime, kazneno djelo prijetnje čini onaj tko ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio ili ako drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasanim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a koja prijetnja mora biti objektivno prikladna da kod drugog izazove strah i ugroženost za vlastiti život, a što zasigurno jesu riječi koje je okrivljenik uputio žrtvi, te je jasno da je postupanjem opisanim u izreci presude okrivljenik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

14. Okrivljenik je imao namjeru počiniti ovo kazneno djelo, jer je bio svjestan da je zabranjeno i kažnjivo prijetiti smrću drugoj osobi, te je djelo prema stajalištu suda počinio s izravnom namjerom, a izgovaranjem inkriminiranih riječi prijetnji žrtvi bi kod svake osobe izazvale uznemirenost i osjećaj, okrivljenik je htio ostvarenje upravo tog kaznenog djela te ih je izgovorio s ciljem da žrtvu uplaši i uznemiri, u čemu je i uspio. Okrivljenik je izgovaranjem takvih riječi morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da okrivljenik nije znao da je izgovaranje takvih prijetnji protupravno postupanje. Nadalje njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Sud nije našao bilo kakvih opravdavajućih okolnosti koje bi umanjile krivnju okrivljenika.

15. Prilikom odmjeravanja kazne sud je cijenio sve okolnosti odlučne za individualizaciju kazne. Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, sud je cijenio njegovu životnu dob, te da je proteklo gotovo šest godina od počinjenja ovog kaznenog djela, dok od otegotnih okolnosti sud je imao u vidu činjenicu da je okrivljenik već osuđivan za kazneno djelo prijetnje i to pravomoćnom presudom ovoga suda broj K- 544/2022 od 11. kolovoza 2023.godine, a gdje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od jedne godine. Nadalje je otegotnim sud cijenio izostanak kritičnosti prema djelu, kao i činjenicu da se okrivljenik nije ispričao žrtvi niti zatražio oprost, te okrivljenikovu kriminalnu volju koja se je očitovala u ustrajnosti okrivljenika da i dalje čini kaznena djela. Sud je cijenio i nekorektno držanje okrivljenika na raspravi pred sudom, osobito ponižavajuće komentare prema žrtvi kada je na raspravi 11. studenog 2025. nakon ispitivanja žrtve (za koju nije imao pitanja) prokomentirao sa očitim ciljem da pred sudom prikaže žrtvu u lošem svjetlu, da žrtvi želi milijun sreća a sebi samo jednu, te dobacio žrtvi da alkohol čini čuda, na koji način je optužio žrtvu da je alkoholičarka, a sud je upozorio okrivljenika na neprimjerenost takvog ponašanja. Sud zaključuje da dakle okrivljenikova prethodna osuđivanost nije poučila učinak u njegovoj svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i nije utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom , stoga ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, međutim, sud je stajališta kako nije nužno izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen da bi se postigla svrha kažnjavanja, pa je na temelju članka 55. KZ/11 okrivljeniku izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada. Ako se okrivljenik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju koje ga je pozvalo ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen, u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako optuženi ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz članka 55. stavak 6. KZ/11.

16.1. Sud smatra da je rad za opće dobro primjerena sankcija i da će u odnosu na okrivljenika imati veću težinu nego bi to imala čista uvjetna osuda i to iz razloga je r o0krivljenik sada ima obvezu i dužnost nešto konkretno učiniti, a ne samo suzdržavati se od protupravnog ponašanja. Da bi se uspješno izvršio rad za opće dobro u trajanju od 660 sati to od okrivljenika zahtjeva disciplinu, napor, ustrajnost i dobru volju, te je navedena sankcija primjerena ličnosti okrivljenika i okolnosti počinjenog kaznenog djela.

17. Na temelju članka 54. KZ/11, sud je okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme koje je proveo u pritvoru u policijskoj postaji na dan 7. prosinca 2019.

18. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP , dužan je platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu sudu u iznosu od 300,00 eura, a koji je određen s obzirom na trajanje i složenost postupka sve sukladno podzakonskom propisu Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11).

U Sisku 31. kolovoza 2026.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO SISAK, na broj KO-DO-1105/2020

2. Okrivljenik SD

3. Žrtva GD