REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] U 5
Poslovni broj: Us I-572/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik uslužnog obrta „ [obrt]“, kojega zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Andro Amančić i Iva Vukoja u [adresa], protiv tuženika Županijske lučke uprave Krk, Upravnog vijeća, Krk, Trg bana Josipa Jelačića 5, OIB: 89919564697, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Tigar nautika j. d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36426593056, radi dozvole na pomorskom dobru, 31. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja Odluke o izboru najpovoljnijih ponuditelja za davanje dozvola na Lučkom području Županijske lučke uprave Krk, KLASA: 023-01/24-01/06, URBROJ: 2107-1-5-02-26-257 od 10. ožujka 2026., u dijelu članka 1. koji se odnosi na područje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova, pod rednim brojem 26. odnosno za mikrolokaciju 5 LBŠ.
II. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Odlukom o izboru najpovoljnijih ponuditelja za davanje dozvola na Lučkom području Županijske lučke uprave Krk, Upravnog vijeća, KLASA: 023-01/24-01/06, URBROJ: 2107-1-5-02-26-257 od 10. ožujka 2026., u dijelu članka 1. koji se odnosi na područje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova, pod rednim brojem 26. odnosno za mikrolokaciju 5 LBŠ u svrhu obavljanja djelatnosti promidžbe, odabran je ponuditelj Tigar nautika j. d. o. o.
2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedene Odluke, te u bitnome navodi da je podnio prijavu za istu mikrolokaciju, iz čega da proizlazi njegov pravni interes za pokretanjem upravnog spora. Tužitelj ovom upravnom tužbom pobija odluku iz svih zakonom dopuštenih razloga u dijelu članka 1. odluke koji se odnosi na područje k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – nova – za točku 26. odnosno za mikrolokaciju 5 LBŠ u svrhu obavljanja djelatnosti promidžbe, a osobito zbog: bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku (dalje u tekstu: ZUP) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; pogrešne primjene materijalnog prava. Zapisnikom o pregledu i ocjeni ponuda za dodjelu dozvola na lučkom području Županijske lučke uprave Krk, klasa: 406-09/26-01/02, urbroj: 2107-1- 5-04-26-4 od 27. veljače 2026. godine, na stranici 26 utvrđeno je da je ponuda tužitelja nepotpuna, budući da obrazac 6 nije ispravno popunjen, odnosno na istome nedostaju mjesto i datum, zbog čega ponuda navodno nije sukladna uvjetima važećeg javnog natječaja. Usprkos ovom navodu u samom zapisniku, pobijanom odlukom tuženik nije odbacio ponudu tuženika kao nepotpunu, iako ista u zapisniku nesporno nije bodovana. Navedeno jasno proizlazi iz članka 2. pobijane odluke u kojoj su navedene sve mikrolokacije za koje su odbačene ponude ponuditelja, međutim nije naznačena niti ponuda tužitelja niti sama mikrolokacija 5 LBŠ. Izreka pobijane odluke da očigledno nije u skladu sa zapisnikom o pregledu i ocjeni ponuda te je ostalo u cijelosti nejasno je li tuženik vrednovao / ocijenio ponudu tužitelja ili je istu odbacio kao nepotpunu. Dakle, izreka pobijane odluke je nejasna i suprotna obrazloženju zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda (koji zapisnik sukladno članku 3. pobijane odluke predstavlja sastavni dio pobijane odluke, zbog čega je ista proturječna i sama sebi) te da je već zbog ove okolnosti pobijana odluka nezakonita i ne može se ispitati postupanje tuženika zbog proturječnosti navoda i utvrđenja u provedenom postupku. Tužitelj ističe kako su navodi iz obrazloženja zbog kojih je (možda) odbačena ponuda tužitelja u cijelosti promašeni te da ne utječu na bilo koji način na mogućnost ispitivanja same ponude. Naime, nije sporno da je tužitelj pravovremeno podnio ponudu sa svim prilozima na način opisan u natječaju i unutar određenog roka. Sporno je kakav značaj ima činjenica da na Obrascu 6 – izjavi o namjenskom korištenju odobrene lokacije i sredstava navodno nisu navedeni mjesto i datum potpisivanja. Na ponudu tužitelja da ne utječe na nijedan način je li ta izjava potpisana u New Yorku na jedan datum ili u Baški nekoliko dana prije ili kasnije! Time da se ne utječe na bodovanje ponude, ali niti se ne radi o izjavi koja je na neki način vremenski vezana pa da se razdoblje „važenja“ dokumenta veže za datum izdavanja / sastava istog, već takva izjava vrijedi za cijelo vrijeme na koje se izdaje dozvola, neovisno o vremenu i mjestu izdavanja. Ukoliko bi se iz Obrasca 6 izbrisala mogućnost unošenja datuma i mjesta, to ne bi na ijedan način utjecalo na provođenje postupka javnog natječaja, kao niti na ocjenu ponuda. Samim time, navod tuženika da zbog toga nije bio u mogućnosti ispitati ponudu te je istu ocijenio kao nepotpunu je u potpunosti promašen i predstavlja pretjerani formalizam bez ikakvih realnih učinaka na samu ponudu. Uostalom, mjesto i datum nisu sastavni dio obrazaca 1 i 2 iz istog teksta natječaja, što da također ukazuje da dokument može biti pravovaljan i ispitan bez naznake mjesta i datuma. U slučaju zauzimanja drugačijeg stava, trebalo bi odbaciti i ostale zaprimljene ponude kao nepotpune jer ne sadržavaju mjesto i datum na obrascima 1 i 2. Slijedom svega navedenoga, predlaže se naslovnom sudu da po provedenom postupku i održanoj raspravi poništi navedenu točku Odluke.
3. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (dalje u tekstu: ZPDML) i to odredbom članka 71., izričito je propisao da se postupak dodjele dozvola na pomorskom dobru dovršava rešenjem o dodjeli dozvole na pomorskom dobru, koje je rješenje upravni akt i protiv kojeg se može izjaviti žalba nadležnom ministarstvu. Također, istim je člankom izričito određeno da je upravo i isključivo rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru upravni akt na temelju kojeg gospodarski subjekt stječe pravo na obavljanije djelatnosti kojom se ne ograničava opća upotreba pomorskog dobra. Sukladno navedenom, tuženik sa je i dalje stava da neovisno o činjenici što ravnatelj županijske lučke uprave rješenje donosi na temelju zaprimljenih ponuda na javnom natječaju i odluke predstavničkog tijela županijske lučke uprave, da podnositelj niti podnošenjem ponude niti odlukom predstavničkog tijela županijske lučke uprave ne stječe nikakva prava na pomorskom dobru, odnosno da se prava na pomorskom dobru stječu upravo u posebnom „sui generis” postupku, koji se okončava rešenjem o davanju dozvole na pomorskom dobru, a kojim da se „verbalizira” odluka predstavničkog tijela. Dakle, kako se prema stavu tuženika odlukom predstavničkog tijela županijske lučke uprave ne odlučuje o zahtjevu podnositelja za gospodarsko korištenje pomorskog dobra niti tom odlukom podnositelj zahtjeva stječe ikakva prava na pomorskom dobru, to činjenica vezanosti odluke i rješenja ne daje odluci status pojedinačnog upravnog akta kojim se odlučuje o zahtjevu podnositelja za dozvolom za gospodarsko korištenje pomorskog dobra niti osnov za podnošenje tužbe kojom se traži poništaj te odluke. Podredno ističe i da općenito u postupcima koji prethode donošenju odluke kojom se završava bilo koji upravni postupak ili sudski (parnični, kazneni, upravni) spor voditelj postupka/sudac utvrđuje činjenice i ocjenjuje dokaze i to neposredno te uz pomoć drugih tijela i sudionika u tom postupku. U tom cilju voditelj postupka/sudac također da donosi i čitav niz postupovnih odluka (primjerice o osnivanju stručnih povjerenstava, komisija i dr.) te se koristi vlastitim ali i tuđim znanjima=sposobnostima i zaključcima, odlukama i mišljenjima (stručnog povjerenstva, komisija, i dr.) kako bi donio zakonitu odluku utemeljenu između ostalog i na potpuno i točno utvrđenom činjeničnom stanju. Nije pritom sporno te da je jasno potvrđeno i u ustaljenoj sudskoj praksi da se te odluke, utvrđenja, ocjene i nalazi (primjerice komisija prilikom zapošljavanja, prijema u državnu službu, stručnih povjerenstava prilikom provođenja postupaka javne nabave, mišljenja javnopravnih tijela u postupku izdavanja lokacijske dozvole i sl.) ne osporavaju zasebno već da se radi o tzv. „vezanim aktima čija se utvrđenja mogu osporavati upravo prilikom osporavanja odluke o glavnoj stvari. Tako primjerice i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-406/19 od 08. svibnja 2020. Dodatno da se pritom ističu i sljedeće primjenjive situacije primjerice situacija definirana odredba članka 21. st. 2. ZUP-a (kojom je predviđena situacija rješavanja na temelju suglasnosti: potvrde. odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela) te situacija definirana odredbom članka 98. st. 2. istog zakona (kojom je propisano da rješenje sadrži i naznaku kada je rješenje doneseno uz suglasnost, potvrdu ili po pribavljenom mišljenju drugog tijela). Također ističe i da je moguće da nadležno tijelo (ravnatelj) donese rješenje koje bi bilo drugačije od odluke (upravnog) vijeća, (a što nije samo teoretska mogućnost nego se u praksi i događa), međutim ni ta činjenica da ne predstavlja niti može predstavljati razlog za davanje odluci vijeća statusa pojedinačnog upravnog akta (tako primjerice i članak 129. st. 2. toč 1. ZUP-a - ako je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela, isto se povodom žalbe može poništiti). Konačno, ZUP-om da je predviđena i situacija kada je propisano da u rješavanju upravne stvari sudjeluju dva javnopravna tijela (primjerice — predstavničko tijelo županijske lučke uprave i ravnatelj županijske lučke uprave) te da je određeno da se neće donositi dva različita upravna akta o istoj stvari već daje svako od tih tijela dužno postupiti u toj stvari a da će se ona sporazumjeti koje će od njih donijeti odluku/rješenje kojom se o toj upravnoj stvari odlučuje (članak 21. st. 1. ZUP-a). U konkretnom slučaju međutim sam zakonodavac je zamijenio takav sporazum kogentnom odredbom kojom je odredio da će odluku/rješenje o zahtjevu za dodjelu dozvole na pomorskom dobru donijeti upravo ravnatelj županijske lučke uprave (a ne dakle predstavničko tijelo županijske lučke uprave). Opreza radi, tuženik ukazuje i na odredbu članka 23. ZUP-a. Nesporno da je da članove upravnog vijeća tuženika (sukladno članku 13. Statuta) imenuje župan Primorsko-goranske županije s time da predsjednika i dva člana imenuje izvršno tijelo jedinice područne/regionalne samouprave samostalno, jednog člana na prijedlog nadležnog ministarstva a jednog na prijedlog svih jedinica lokalnih samouprava na čijem području se nalaze luke kojima uprava tuženik. Dakle, i iz toga da je jasno da članovi tog tijela ne moraju imati (niti imaju) ispunjene kogentnom normom propisane uvjete potrebne za rješavanje u upravnim stvarima. Činjenica da se u upravnom postupku davanja dozvole na pomorskom dobru odlučuje upravo rješenjem o davanju dozvole na pomorskom dobru, a koje rješenje da predstavlja pojedinačni upravni akt, nije sporna. Isto tako da ne bi trebalo biti sporno da niti jednim zakonskim ili podzakonskim propisom nije propisano da odluka županijske lučke uprave o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja predstavlja pojedinačni upravni akt. Konačno, niti jednim zakonskim ili podzakonskim propisom nije propisano bilo kakvo isključenje mogućnosti da se u žalbenom postupku protiv rješenja o davanju dozvole na pomorskom dobru preispituju i akti doneseni u postupku koji je rezultirao donošenjem rješenja o davanju dozvole na pomorskom dobru. Imajući u vidu citirane, kogentne zakonske odredbe, prema mišljenju tuženika osim što nije niti životno niti logično, nije niti zakonito da se u istom postupku dvama ili više aktima daje svojstvo rješenja kojim se okončava taj postupak od kojih svaki ima svoju zasebnu pravnu sudbinu. Podredno i samim Planom upravljanja lučkim područjem Županijske lučke uprave Krk za 2024.i to odredbom članka 6. propisano je da Upravno vijeće na prijedlog Ravnatelja imenuje povjerenstvo za dodjelu dozvola koje će razmatrati prispjele zahtjeve te će potom povjerenstvo za dodjelu dozvola predložiti Ravnatelju prijedlog odluke o odabiru ponuditelja za dodjelu dozvola a potom da će Upravno vijeće na prijedlog Ravnatelja donijeti odluku o odabiru ponuditelja temeljem koje će potom Ravnatelj donijeti rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru. Da se upravo rješenjem o davanju dozvole na pomorskom dobru a ne odlukom upravnog vijeća županijske lučke uprave ovlašteniku daje vremenski ograničeno pravo na obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, izričito da je određeno i odredbom članka 3. st. l . t. 3. ZPDML te t. 21. istog stavka kojom je određeno da je ovlaštenik dozvole na pomorskom dobru gospodarski subjekt kojem je izdana dozvola na pomorskom dobru u skladu s odredbama tog zakona. Konačno, u pravnom sustavu Republike Hrvatske da postoje i drugi istovrsni postupci (primjerice prethodno spomenuti postupci javne nabave, postupci izdavanja lokacijske dozvole i dr.), pa čak štoviše i istovjetni postupak - postupak dodijele koncesije na pomorskom dobru, koji je pritom uređen i istom glavom istog zakona — ZPDML te Zakonom o koncesijama (pritom je suštinska razlika između dozvole na pomorskom dobru za obavljanje gospodarske djelatnosti i koncesije na pomorskom dobru za obavljanje gospodarske djelatnosti isključivo u tome što se kod dozvole ne ograničava opća upotreba pomorskog dobra trećim osobama, dok se kod koncesije ta opća upotreba pomorskog dobra trećim osobama može djelomično ograničiti ili iznimno isključiti). Uvažavajući dakle naprijed navedene zakonske odredbe i dosadašnju ustaljenu sudsku prasku s jedne strane, te činjenicu da je ZPDML „novi” zakon koji je stupio na snagu 2023. i u kojem zakonodavac iako je to svakako mogao, nije propisao da bi se odlukom vijeća odlučivalo o zahtjevu za dodjelu dozvole za pomorsko dobro najpovoljnijem ponuditelju, to tuženik smatra da zakon nije dao prihvatljivo uporište kojim bi sud, mimo volje zakonodavca, odluci vijeća županijske lučke uprave dalo onu pravnu snagu i pravni status koji nije predviđen zakonom i koji ta odluka jednostavno nema. Rješenjem o dodjeli dozvole na pomorskom dobru gospodarski subjekt koji je odabran kao najpovoljniji ponuditelj za pojedinu mikrolokaciju i pojedinu djelatnost na toj mikrolokaciji stječe pravo na obavljanje djelatnosti kojom se ne ograničava opća upotreba pomorskog dobra, dok se ponude ostalih ponuditelja nužno po samoj naravi stvari, ne prihvaćaju (nesporno je da najpovoljniji ponuditelj može biti samo jedan) te je protiv takvog rješenja o dodjeli dozvole nesporno dopuštena žalba. Pritom se sukladno odredbi članka 71. st. 8. ZPDML rješenja o dodjeli dozvole donosi upravo zasebno za svaki pojedini predmet natječaja (pojedinu djelatnost na pojedinoj mikrolokaciji za koju se izdaje). Nezadovoljni ponuditelj da ima mogućnost i pravo štititi svoja prava i interese u žalbenom postupku protiv rješenja o dodjeli dozvole na pomorskom dobru/lučkom području u kojem postupku može pobijati i zakonitost tzv. „vezanog akta" — odluke vijeća i to upravo u odnosu na onu mikrolokaciju i za onu djelatnost za koju je dao ponudu. Ukoliko bi teoretski tužba tužitelja bila dopuštena odnosno ukoliko bi bilo dopušteno osporavanje odluke vijeća, imajući u vidu da se ista donosi u odnosu na sve djelatnosti i sve lokacije koje su predmetom natječaja, ističe se da tužitelj za to uopće ne bi imao pravni interes, dok bi u slučaju (teoretski) uspjeha u takvom postupku, bilo onemogućio funkcioniranje praktički najvećeg dijela turističke ponude na području pojedinih lučkih uprava (posebice u manjim otočkim i sličnim sredinama) a što bi dodatno dovelo u pitanje mogućnost funkcioniranja čitavog niza osoba i obitelji koje obavljaju te djelatnosti (i od njih žive), kao i samih lučkih uprava koje od tih dozvola ostvaraju svoje prihode te potom s istima zadovoljavaju i javne potrebe. Štoviše, takvim bi postupanjem (uvažavajući pritom dakle nespornu, zakonom izričito propisanu činjenicu - da se dozvola za pomorsko dobro dodjeljuje isključivo upravnim aktom - rješenjem ravnatelja lučke uprave o dodjeli dozvole na pomorskom dobru/lučkom području), postojala: > dva različita upravna akta koja pritom imaju različiti sadržaj a kojima se rješava ista upravna stvar te pritom svaki od njih ima i zasebnu pravnu sudbinu, a što bi izazvalo neviđenu pravu nesigurnost; > ostvarivanjem pravne zaštite kroz tužbu protiv odluke vijeća onemogućilo bi nadležno ministarstvo u odlučivanju o žalbama protiv rješenja o dodjeli dozvole na pomorskom dobru/lučkom području odnosno takav žalbeni postupak i njegovo zakonsko uređenje postao bi u potpunosti besmisleno (budući da bi o svim relevantnim okolnostima prethodno odlučio sud u upravnom sporu) dok bi postojanje eventualno izmijenjene odluke i „starog” odnosno „starih” rješenja o dodjeli dozvole bilo u najmanju ruku kaotično (a što se već i praksi i događa); > nadležnost za odlučivanje o svim prigovorima ponuditeljima u veoma opsežnom natječajnom postupku bila bi. suprotno kogentnoj odredbi čl. 71. st. I l . ZPDML prenesena isključivo na upravne sudove; > u slučaju primjerice opravdanih postupovnih prigovora u postupku donošenja odluke upravnog vijeća koji bi mogli rezultirati njezinim poništenjem, najmanje sve osobe koje su odabrane kao najpovoljniji ponuditelji imali bi status zainteresirane strane budući da bi u slučaju njenog poništaja otpala i za sva ostala rješenja o davanju dozvola na pomorskom dobru i za sve ostale lokacije obuhvaćene tom odlukom a što sve svakako da nije niti zakonito. niti dopušteno. niti svrhovito. Ako bi sud unatoč svemu naprijed navedenom smatrao da bi pobijana odluka bila samostalni pojedinačni upravni akt, ističe se da Županijska lučka uprava Krk uopće ne bi bila pasivno legitimirana u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, odredbom članka 115. ZPDML izričito je propisano da se u županijama (jedinici područne (regionalne) samouprave, zbog gradnje, upravljanja i korištenja luka otvorenih za javni promet koje su od županijskog i lokalnog značaja osniva županijska lučka uprava te daje ista pravna osoba s javnim ovlastima. Slijedom navedenog, sukladno samom zakonu, županijske lučke uprave, pa tako niti Županijska lučka uprava Krk nisu javnopravna tijela niti je Županijska lučka uprava Krk donijela bilo kakvu odluku u predmetnoj stvari. Odredbom članka 1. Zakona o općem upravom postupku da je popisano da su javnopravna tijela između ostalog i pravne osobe s javnim ovlastima, dok je člankom 117. ZPDML propisano kako su (između ostalog) tijela županijskih lučkih uprava i upravna vijeća. Dakle, jasno da je ukoliko bi postavljeni tužbeni zahtjev eventualno i bio podoban za raspravljanje, da bi isti u odnosu na Županijsku lučku upravu Krk trebalo odbaciti. U svezi konkretnog tužiteljevog osporavanja predmetne odluke (vijeća), ukoliko bi isto bilo dopušteno, a što imajući u vidu sve prethodno izneseno, tuženika smatra da nije, ističe se sljedeće. Nije sporno daje temeljem objavljenog Javnog natječaja od 30. siječnja 2026. godine za dodjelu dozvola na lučkom području Županijske lučke uprave Krk (dalje u tekstu: Javni natječaj), 16. veljače 2026. izvršeno javno otvaranje svih ponuda, da su sve ponude pregledane te daje 27. veljače 2026. godine sastavljen Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda za dodjelu dozvola na lučkom području Županijske lučke uprave Krk (dalje u tekstu. Zapisnik). Nije sporno ni da je Zapisnikom za svaku pojedinu mikrolokaciju konstatiran broj pristiglih ponuda, činjenica da li ponude sadrži svu urednu i potpunu dokumentaciju te da je, ukoliko se radilo o urednim i potpunim ponudama, izvršeno i bodovanje istih. Nadalje, istim je Zapisnikom, upravnom vijeću, predložen odabir najpovoljnije ponude po svakoj pojedinoj mikrolokaciji, odnosno odbacivanje onih koje nisu sukladne uvjetima Javnog natječaja. Konačno, nesporno je, a što je također konstatirano i samim Zapisnikom, da je tijekom pregleda pristiglih ponuda utvrđeno da je ponuda tužitelja nepotpuna budući da isti natječajnu dokumentaciju (Obrazac 6) nije pravilno odnosno nije u cijelosti ispunio (str. 26. Zapisnika). Odlukom o izboru najpovoljnijih ponuda za davanje dozvola na lučkom području Županijske lučke uprave Krk (dalje u tekstu: Odluka) su sukladno Zapisniku, a kao i u svim ostalim postupcima javnih nadmetanja, utvrđeni upravo to, najpovoljniji ponuditelji za svaku od pojedinih mikrolokacija. Nadalje, člankom 2. Odluke određeno je da Zapisnik (u kojem je dakle izričito navedeno da je ponuda tužitelja nepotpuna odnosno da nije sukladna uvjetima javnog natječaja te kojim se predlaže upravnom vijeću da se za predmetnu mikrolokaciju odabere ponuda Tigar nautika j. d .o. o. kao najpovoljnija, a što je i učinjeno) čini sastavni dio Odluke. Sukladno iznesenom, a suprotno navodima tužitelja, ističe se kako je Odluka upravo sukladna sa Zapisnikom te kao jasna i razumljiva, u cijelosti zakonita. Konačno, suprotno navodima tužitelja, ističe se kako natječajni postupak jest strogo formalni postupak. Sukladno navedenom, u predmetnom postupku niti onaj koji raspisuje natječaj niti onaj koji se javlja na natječaj nije ovlašten ocjenjivati što bi to bilo propust „ od manjeg značaja ” Uvjeti natječaja i natječajna dokumentacija su za sve natjecatelje isti. Onaj natjecatelj koji zadovoljava sve uvjete natječaja i koji je dostavio ponudu u skladu s uvjetima natječaja može se dalje natjecati. Ostali ne. Bilo kakav suprotni stav otvorio bi mogućnost arbitrarnog postupanja (da li je to „samo” datum, „samo” potpis, „samo” ovjera dokumenta, „samo” 2 centa niže ponuđena cijena, „samo” mali porezni dug, „samo” jedan suncobran ili pak „samo” zadužnica, sl.) onoga koji ocjenjuje ponude na natječaju a time i negaciju same svrhe natječaja. Slijedom svega naprijed navedenog, da li činjenica da ponuditelj (ovdje tužitelj) nije naveo mjesto i datum potpisivanja propisane natječajne dokumentacije odnosno da nije u cijelosti ispunio istu utječe, ne utječe ili u kojoj mjeri utječe na sam natječaj nije relevantno za zakonitost Odluke, već je relevantna upravo činjenica da li je ta dokumentacija potpuna ili nije. Pritom u konkretnom slučaju nije sporno da konkretna ponuda — dokumentacija tužitelja to jednostavno nije. Iako nije relevantno za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari, opreza radi ističe se da u konkretnom slučaju ponuda tužitelja, čak i da je uredna (a što nije) opet ne bila odabrana kao najpovoljnija (budući ima ukupno manje bodova od odabrane najpovoljnije ponude) međutim da je lako zamisliti hipotetsku situaciju u kojoj bi takva ponuda bila povoljnija od one uredne te bi se takav ponuditelj (s pravom) mogao zapitati zašto njegova uredna ponuda nije odabrana odnosno izraziti sumnju u arbitrarno postupanje i moguće pogodovanje. Slijedom svega naprijed navedenog kako je upravno vijeće donijelo zakonitu Odluku po zakonito provedenom postupku i u skladu sa svom dokumentacijom u spisu, temeljem pravilnog i potpunog utvrđenog činjeničnog stanja, to se predlaže da naslovni sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
4. U sporu je održana rasprava 24. kolovoza 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te se u odnos na navode iz odgovora na tužbu očituje kako slijedi. Tuženik u odgovoru na tužbu da nije ponudio nikakvo objašnjenje zašto jedino ponuda ovdje tužitelja nije izrijekom odbačena u izreci rješenja. Tuženik svoj propust pokušava opravdati pretjeranim formalizmom oko nedostatka datuma na jednoj izjavi u odnosu na opsežne navode o pravnoj prirodi odluke o pasivnoj legitimaciji da je sudska praksa već zauzela stav kako tužitelj tako ponuditelj može osporavati odluku te je upravo tuženik pasivno legitimiran. Slijedom navedenog predlaže se sudu da poništi odluku o pobijanom dijelu, vrati predmet na ponovni postupak i nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora za sastav tužbe i današnje zastupanje u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.
6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
7. U prvom redu, napominje se da Odluka o izboru najpovoljnijih ponuditelja za davanje dozvola na lučkom području Županijske lučke uprave Krk, predstavlja pojedinačni akt protiv kojeg stranka mora imati mogućnost pravne zaštite pred upravnim sudom, a što proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3858/2024-3 od 29. travnja 2025.
8. U odnosu na meritum spora, među strankama je u ovome sporu sporno je li tužitelj pravilno isključen iz postupka i jesu li za predmetnu lokaciju najpovoljnijem ponuditelju pravilno utvrđena ovdje zainteresirana osoba.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Županijska lučka uprava Krk je 30. siječnja 2026. objavila natječaj za dodjelu dozvola na lučkom području Županijske lučke uprave Krk koji je objavljen na službenoj mrežnoj stranici Županijske lučke uprave Krk, a obavijest o raspisanom natječaju je objavljena i u dnevnom glasilu Novi list.
11. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je zapisnikom o pregledu i ocjeni ponuda za dodjelu dozvola na lučkom području Županijske lučke uprave Krk od 27. veljače 2026. za mikolokaciju 5LBŠ, djelatnost promidžbe, info pult do 1m[2] , utvrđeno da je ponuda ponuditelja, ovdje tužitelja, nepotpuna jer Obrazac 6 nije ispravno popunjen, odnosno na istome nedostaju mjesto i datum, te stoga nije sukladna uvjetima važećeg javnog natječaja. Stoga je odabran ponuditelj Tigar nautika j. d. o. o., ovdje zainteresirana osoba, a tužitelj niti ne spori da navedeni Obrazac nije potpisan.
12. Iako tužitelj ukazuje na pretjerani formalizam od strane tuženika, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju upravo primarno zadovoljiti formalne uvjete jer ukoliko tužitelj nije u cijelosti postupio prema natječajnim uvjetima, tada se nalazi u položaju različitom od onih ponuditelja koji su te uvjete u cijelosti ispunili. Tužitelj je bio unaprijed upoznat s natječajnim propozicijama, uključujući one koje se tiču (ne)urednosti ponuda i posljedica njihove neurednosti, pa je tako i člankom 7. Javnog natječaja propisano da će se ponude koje ne udovoljavaju formalnim uvjetima Javnog natječaja odbiti, odnosno odbaciti.
13. Prevladavajuće stajalište upravnih sudova (Upravni sud u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2646/2024-11 od 12. veljače 2025., pravomoćna 16. srpnja 2025.) jest da su natječajni postupci strogo formalni i da profesionalni ponuditelji moraju ispuniti sve elemente obrazaca, uključujući mjesto i datum, čak i ako to nije izričito naglašeno u tekstu natječaja, već proizlazi iz samog dizajna obrasca. Sudovi argument "pretjeranog formalizma" u pravilu odbijaju, smatrajući da bi uvažavanje nepotpunih ponuda narušilo načelo jednakosti prema drugim ponuditeljima koji su obrasce popunili u cijelosti.
14. Što se tiče osporavane Odluke o izboru najpovoljnijih ponuditelja od 10. ožujka 2026., ovaj Sud smatra da je ista zakonita. Naime, člankom 3. navedene Odluke je utvrđeno da sastavni dio Odluke čini Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda za dodjelu dozvola na lučkom području Županijske lučke uprave Krk (KLASA: 406-09/26-01/02, URBROJ: 2107-1-5-04-26-227 od 27. veljače 2026. Kako je to gore navedeno iz Zapisnika je vidljivo koji je ponuditelj izabran, a koji nije, sa navedenim razlogom, iz čega proizlazi da su stranke bile u potpunosti upoznate sa cjelokupnom situacijom.
15. Slijedom navedenog, ovaj Sud ističe da je tuženik trebao spornu ponudu tužitelja odbaciti zbog formalnih nedostataka, ali unatoč tome to nije utjecalo na rješavanje ovog upravnog spora, pa je slijedom odredbe članka 116. stavak 2. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
16. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 31. kolovoza 2026.
S u t k i nj a
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dostaviti:
- opunomoćenicima tužitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ĐS i Đ
P u [adresa],
- tuženiku Županijskoj lučkoj upravi Krk, Upravnom vijeću, Krk, Trg bana Josipa Jelačića 5,
- zainteresiranoj osobi Tigar nautika j. d. o. o., sa sjedištem u [adresa]
