Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovi broj: K-25/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vanje Petrović kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Biserke Vinceković i Marijana Lisičaka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČS, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.,– dalje: KZ/11.) i drugih, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-26/2025-1. od 23. rujna 2023., nakon javne rasprave održane 7. travnja 2026. i 3. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu DS, optuženika i branitelja, odvjetnika Josipa Vugrina, 7. srpnja 2026. objavio je, a 3. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1986. u [adresa], sin Č i OS, rođene D, s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], po zanimanju kuhar, oženjen ČSB, otac dvoje djece u dobi od 11 godina, državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u Franz und Wach u Njemačkoj, u Munchenu, s primanjima od 2.700,00 do 2.900,00 eura, supruga zaposlena u Metal Belica, s primanjima od oko 1.800,00 eura, neosuđivan
k r i v j e
što je
1) u vremenu od 16. siječnja 2018. do 4. studenoga 2018. u Belici, kao jedini član i direktor trgovačkog društva LIEM j. d.o.o., u kojem svojstvu je temeljem članka 430. u vezi članka 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013 i 110/2015) bio dužan voditi poslovanje društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te brinuti o njegovim gospodarskim interesima i ovlašten raspolagati sredstvima po računu društva, pa koristeći se tim ovlastima, a protivno interesima društva, u cilju da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist, s poslovnog računa društva LIEM j.d.o.o., otvorenom kod Privredne banke Zagreb d.d. broj HR 3923400091110725090 u više navrata, podigao novčani iznos od ukupno 375.134,74 kn/49.788,93 eura, znajući da na navedeno nema pravo jer isplate nisu imale pokriće u poslovnoj dokumentaciji, a koji novac nije upotrijebio u poslovne svrhe društva, a niti je izvršio povrat istih, čime se na opisani način okoristio za navedeni iznos, a za koji je ujedno oštetio društvo LIEM j. d.o.o.,
dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena je znatna šteta,
2) u vremenu od 31. ožujka 2018. do 30. travnja 2019. u [adresa], kao jedini član i direktor trgovačkog društva LIEM j. d.o.o. u nakani da društvo uskrati sredstva državnom proračunu Republike Hrvatske s osnove poreza, protivno odredbama čl. 73. i 74. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ – 115/16), čl. 32. i 35. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ – 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16 i 115/16) te čl. 59. i 62. st. 6. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ – 115/16) nije u razdoblju od 31. ožujka 2018. do 31. listopada 2018. u potpunosti obračunao te nadležnoj Poreznoj upravi prijavio porez na dohodak od posebnih vrsta imovine u iznosu od 75.680,11 kn/10.044,47 eura, te do 30. travnja 2019. nije obračunao i prijavio porez na dobit za 2018. godinu u iznosu od 31.105,25 kn/4.128,38 eura, na koji način je proračun Republike Hrvatske oštetio za ukupni iznos od 106.785,36kn/14.172,85 eura, za koji iznos je ujedno pribavio nepripadnu imovinsku korist trgovačkom društvu LIEM j.d.o.o.
dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne i nepotpune podatke o dohodcima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze te s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do neutvrđivanja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,
3) u vremenu od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. u [adresa], kao jedini član i direktor trgovačkog društva LIEM j. d.o.o. te time odgovorna osoba, protivno odredbama čl. 13. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj - 78/15, 134/15, 120/16 i 116/18) nije organizirao vođenje poslovnih knjiga propisanih čl. 12. st. 2. istog Zakona i to glavne knjige i dnevnika knjiženja na način propisan čl. 7. st. 3. Zakona o računovodstvu te čl. 66. st. 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ – 115/16), tako da u poslovne knjige nisu bile potpuno, točno, pravodobno i uredno proknjižene sve knjigovodstvene isprave, a osobito, prometi po računu, izlazni računi, ulazni računi, blagajnički izvještaji i obračuni plaća, uslijed čega iz poslovnih knjiga nije moguće provjeriti sve poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja.
dakle, nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi, odnosno vodio ih tako da je otežana preglednost poslovanja,
čime je radnjama pod točkama 1), 2) i 3) počinio kaznena djela protiv gospodarstva, i to pod točkom 1) zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje KZ/11.), a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11., pod točkom 2) utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. KZ/11., te pod točkom 3) povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.
II. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. optuženom ČS se utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne:
- za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1., na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca
- za kazneno djelo iz članka 256. stavku 1. KZ/11. na temelju iste odredbe kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci
- za kazneno djelo iz članka 248. KZ/11. na temelju iste odredbe kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
III. Na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optuženi LS se za počinjena kaznena djela
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 4 (ČETIRI) MJESECA.
IV. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom ČS se izriče
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
V. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08.) Republici Hrvatskoj se u cijelosti dosuđuje imovinskopravni zahtjev te se nalaže optuženom ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB:18683136487 u roku od 6 (šest) mjeseci isplati iznos od 14.172,85 € (četrnaest tisuća sto sedamdeset dva eura i osamdeset pet centi), sa zakonskim zateznim kamatama, koje se obračunavaju po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi zateznih kamata, koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava te se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena i to na iznos 10.044,47 €, počevši od 1. ožujka 2019. do 30. prosinca 2023., a na iznos 4.128,38 €, počevši od 1. svibnja 2019. do 30. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate na navedene iznose po stopi zateznih kamata koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava te se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VI. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. stavka 2. ZKP/08. utvrđuje se da novčani iznos od 49.788,93 € (četrdeset devet tisuća sedamsto osamdeset osam eura i devedeset tri centa) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi LS ostvario kaznenim djelom zlouporabe položaja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. te se utvrđuje da je novčani iznos od 49.788,93 € (četrdeset devet tisuća sedamsto osamdeset osam eura i devedeset tri centa) imovina Republike Hrvatske pa se nalaže optuženiku da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 49.788,93 € (četrdeset devet tisuća sedamsto osamdeset osam eura i devedeset tri centa) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
VII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se optuženom ČS da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 3.686,50 € (tri tisuće šesto osamdeset šest eura i pedeset centi) te iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 300,00 € (tristo eura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu, protiv optuženika, u uvodu citiranu optužnicu zbog kaznenog djela zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisanog u točki 1) optužnice, kaznenog djela utajom poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. opisanog pod točkom 2) optužnice te kaznenog djela povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. opisanog u točki 3) optužnice, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta optuženik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo pod točkom 3) optužnice, ne smatra se krivim za kazneno djelo pod točkom 1) optužnice, a za kazneno djelo pod točkom 2) se ne može izjasniti. Osporava imovinskopravni zahtjev te se protivi oduzimanju imovinske koristi, a kako je to predloženo u predmetnoj optužnici.
3. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, KLASA:UP/I -471-02/20-01/68 od 29. srpnja 2020. o obavljenom poreznom nadzoru s prilozima (listovi 33-65), porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, KLASA:UP/I-471-02/20-01/68 od 19. listopada 2020. (listovi 66-87), izvod prometa po transakcijskom računu TD LIEM j.d.o.o. u Privrednoj banci Zagreb d.d. (listovi 88 -110 i 4059-4061), prijava potpisa za transakcijski račun TD LIEM j.d.o.o. u Privrednoj banci Zagreb d.d. (listovi 111-114), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 12. listopada 2023. (listovi 124-130), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00203502 sa fotodokumentacijom (listovi 131-134), ugovor o poslovno tehničkoj suradnji između trgovačkih društava EKOHOLD d.o.o. i LIEM j.d.o.o. od 23. listopada 2017. (listovi 138-139), ugovor o najmu objekta između trgovačkih društava EKOHOLD d.o.o. i LIEM j.d.o.o. od 23. listopada 2017 (list 140), dozvola za gospodarenje otpadom trgovačkom društvu EKOHOLD d.o.o. 9. listopada 2015. (listovi 141 -154), potvrde o upisu u očevidnik prijevoznika otpada, u očevidnik trgovaca otpadom i u očevidnik posrednika u gospodarenju otpadom (listovi 155-157), bruto bilanca trgovačkog društva LIEM j.d.o.o. od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. (listovi 158 -159), dopis trgovačkog društva KOALA d.o.o. od 18. ožujka 2019. (list 160), blagajnički izvještaji trgovačkog društva LIEM j.d.o.o. od 1. siječnja 2018. do 31. listopada 2018. (listovi 161-195), raskid ugovora između EKOHOLD d.o.o. i LIEM j.d.o.o. od 5. studenoga 2018. (list 703), povijesni izvadak iz sudskog registra za LIEM j.d.o.o. (listovi 772-775), izlazni računi LIEM j.d.o.o. kupcu EKOHOLD d.o.o. s pripadajućim primkama od broja 1/01/1 od 16. siječnja 2018. do broja 55/01/1 od 31. listopada 2018. (listovi 196-313), izlazni računi EKOHOLD d.o.o. za najam objekta društvu LIEM j.d.o.o. od 9. siječnja 2018. do 3. listopada 2018. (listovi 314-325), salda konti kartica dobavljača za 2018. (listovi 326-329), nalozi za podizanje gotovine s transakcijskog računa LIEM j.d.o.o. i uplatnice u blagajni za razdoblje od 31. siječnja do 12. listopada 2018. (listovi 330-702), otkupni blokovi od 2. ožujka 2018. do 31. listopada 2018. sa priloženim izjavama vlasništvu otpada i preslikama osobnih iskaznica prodavatelja otpada (listovi 777-4051), uvid u stanje računa poreznog obveznika LIEM j.d.o.o . Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, Ispostava Čakovec od 29. svibnja 2024. (listovi 4062-4065), prijave poreza na dodanu vrijednost LIEM j.d.o.o. od siječnja do travnja 2018. (listovi 4066-4075), uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka od 29. srpnja 2024. sa prilozima (listovi 4077 - 4151) te iskaz svjedokinje MS od 22. ožujka 2024. Pročitan je dopis Trgovačkog suda u Varaždinu od 21. travnja 2026., povijesni izvadak iz sudskog registra, rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-20/3503-1 od 18. siječnja 2021. i rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-20-3503-64 od 17. studenog 2021., podaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženog ČS. Pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 27. prosinca 2023. te zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 16. lipnja 2025. te su reproducirane snimke tih ispitivanja.
4. Druge dokaze sud nije provodio, niti su stranke predlagale daljnje dokaze, a sud je provedenim dokazima našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženik postupajući na način kako je to opisano u točki I. izreke presude, počinio kaznena djela za koja ga se tereti.
5. Optuženik na raspravi nije želio iznositi obranu niti odgovarati na pitanja te je naveo da u cijelosti ostaje kod onoga što je naveo prilikom ranijih ispitivanja.
5.1. Ispitan u svojstvu osumnjičenika po članku 208.a ZKP/08. optuženi LS je naveo da je do predmetne situacije došlo zbog njegovih problema s kockanjem te da je novac uglavnom završio u kockarnici i za vraćanje dugova za sredstva koja je posuđivao za kockanje. Nije imao posebno objašnjenje zašto je došlo do nevođenja poslovnih knjiga, neplaćanja poreza i ostalih obveza, a do danas ima otvorene stavke i dugove koje rješava. Potvrdio je da je bio odgovorna osoba društva LIEM j.d.o.o. i jedini zaposlenik koje društvo ima sjedište društva u [adresa], a društvo je poslovalo u izdvojenom pogonu kod Bjelovara u mjestu Kenđelovac te se bavilo otkupljivanjem sekundarne sirovine. Iste su na otkup donosile fizičke osobe, a otkup se vršio na način da se vagala roba, potom su se uzimali podaci o prodavatelju s osobne iskaznice, izrađivao se otkupni blok i isplaćivao novac u gotovini ili na račun prodavatelja. Na otkupnim blokovima se iskazivao porez, nešto od poreza je i uplatio, time da je isplate prodavateljima sirovina umanjivao za porez, tako da je iznos poreza oduzimao od bruto iznosa. Otpad je potom prodavao društvu Ekohold d.o.o. s kojim je imao sklopljen ugovor, a odgovorna osoba tog društva je ŽS, brat njegove supruge. Nadalje, naveo je da je točno da nije podnio prijavu poreza na dobit za 2018. jer je novac potrošio na kocku. Otpad je otkupljivao negdje do listopada mjeseca 2018. Naveo je da je dobar dio podignutog novca potrošio na kocku, a moglo se raditi o iznosu od oko 100.000,00 eura. Knjigovodstvo je za njegovo društvo vodilo društvo Koala d.o.o.
Pribislavec, a niti njih nije platio.
5.2. Prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja optuženik je pojasnio da je sa kockanjem počeo negdje u 2016. ili 2017. godine, a ti problemi su postali intenzivniji u 2018. kada je poduzeće LIEM j.d.o.o. imalo veći priljev novca. Kao jedina osoba ovlaštena po računu društva podizao je novac u banci, a odmah preko puta banke je bila kladionica gdje je kockao. Uvijek se nadao da će u kockarnici biti dobitak, jer bi u tom slučaju vratio novac trgovačkom društvu. Knjigovodstvene poslove za društvo je vodio biro KOALA u Pribislavcu, kamo je donosio dokumentaciju, ali ni njihove račune nije platio, a poslovao je negdje od siječnja do listopada 2018. Naveo je da je u knjigovodstveni ured u početku donosio dokumentaciju no pred kraj to više nije činio. Tamo su mu govorili da treba uredno voditi poslovnu dokumentaciju, ali je on mislio na kockanje. Vezano uz ovisnost o kocki nije tražio nikakvu stručnu pomoć jer je došlo i do problema s obitelji, tako da je pronašao posao u inozemstvu i više ne kocka. Naveo je da bi dugovanja za porez mogao podmiriti, ali ne odjednom. Naveo je i kako društvo LIEM j.d.o.o. nije imalo drugih poslovnih partnera osim trgovačkog društva EKOHOLD d.o.o. pa nije preostalo nenaplaćenih potraživanja.
6. Iz obrane optuženika u odnosu na optužni akt nije sporno da je optuženik kroz inkriminirano razdoblje bio jedini član i direktor trgovačkog društva LIEM j.d.o.o., [adresa], a iz podataka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu proizlazi da je to bio od 26. svibnja 2015. do brisanja društva, koje je pokrenuto na Trgovačkom sudu 18. siječnja 2021., time da je brisanje subjekta objavljeno 30. studenoga 2021. Nije sporno niti da je trgovačko društvo za financijsko poslovanje imalo otvoreni transakcijski račun u Privrednoj banci Zagreb d.d. broj HR 3923400091110725090 te da je u inkriminirano vrijeme jedina osoba ovlaštena za raspolaganje sredstvima po računima bio optuženik koji je ujedno i korisnik debitne kartice.
6.1. Također, a što proizlazi i iz materijalne dokumentacije u spisu da se društvo LIEM j.d.o.o. bavilo sakupljanjem sekundarnih sirovina i to metala, te da je vezano uz to imalo sklopljeni Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sa društvom EKOHOLD d.o.o. od 23. listopada 2017., kojemu je prodavalo otkupljeni metalni otpad, te su imali sklopljen i ugovor o najmu objekta, prema kojemu je LIEM j.d.o.o. imalo u najmu objekt za potrebe trgovine u Kenđelovcu. Nadalje, trgovačkom društvu EKOHOLD d.o.o., Božjakovina je 9. listopada 2015. izdana dozvola za gospodarenje otpadom, što je upisano i u očevidnik prijevoznika otpada dok je društvo LIEM j.d.o.o. u studenom 2017. upisano u očevidnik trgovaca otpadom i u očevidnik posrednika u gospodarenju otpadom.
6.2. Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija kojima se koristio optuženik i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 12. listopada 2023. sud utvrđuje da je od istoga privremeno oduzeta poslovna dokumentacija društva LIEM j.d.o.o. i to između ostalog više registratora sa otkupnim blokovima izdanima fizičkim osobama, računima i ugovorima.
6.3. Analizirajući obranu optuženika samu za sebe te u vezi s drugim dokazima, ista je prihvaćena samo glede nespornih okolnosti i u dijelu u kojem je sukladna s utvrđenjima suda dok glede nespornih okolnosti ista nije prihvaćena jer je neživotna, neuvjerl jiva i u tome dijelu suprotna provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju i poreznom nadzoru koje je sud prihvatio kao vjerodostojne te usmjerena na otklanjanje i umanjenje kaznenopravne odgovornosti. Materijalna dokumentacija u spisu prihvaćena je kao vjerodostojna tim više što na istu nije bilo primjedbi.
U odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz točke 1) optužnice
7. Iz obrane optuženika sud utvrđuje da je optuženik s računa društva podizao različite novčane iznose koje je potrošio za kocku ili vraćanje kockarskih dugova no isti osporava da bi na taj način oštetio društvo jer je bio vlasnik trgovačkog društva pa da nema štete za društvo niti je bilo drugih zaposlenika niti se bilo koja druga osoba pojavila kao oštećenik.
7.1. Dakle, nije sporno da je optuženik u više navrata podigao novac s računa društva koje isplate nisu imale pokriće u poslovnoj dokumentaciji niti je novac upotrijebio u poslovne svrhe niti je izvršio povrat istog.
7.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ksenije Špoljarić od 29. srpnja 2024., koji sud u potpunosti prihvaća kao objektivan i stručan, tim više što na isti nije bilo primjedbi sud utvrđuje da je optuženik u vremenu od 16. siječnja 2018. do 4. studenog 2018. podigao s računa društva u poslovnici banke ili putem bankomata iznos od 375.134,74kn/ 49.788,93 eura, za koji nije moguće utvrditi svrhu utroška jer isti nije opravdan vjerodostojnom materijalnom dokumentacijom. Naime, analizom prometa po računu i poslovne dokumentacije trgovačkog društva LIEM j.d.o.o. vještakinja je utvrdila da je u inkriminiranom razdoblju s računa podignuta gotovina i to u poslovnicama banke i debitnom karticom u iznosu od 1.239.200,00 kuna, time da je podignuta gotovina u iznosu od 870.681,60 kuna utrošena isplatama s računa i to za namirenje obveza prema prodavateljima otpada, za plaćanje gotovinski računa te za povrat pozajmice, a podignuta gotovina u iznosu od 47.383,66 kuna moguće je utrošena za isplatu plaće optuženika i obveza prema trgovačkom društvu EKOHOLD d.o.o. Za podignutu gotovinu s računa trgovačkog društva LIEM j.d.o.o. u iznosu od 375.134,74 kune nije moguće utvrditi svrhu utroška iz čega sud utvrđuje da navedena sredstva optuženik nije utrošio u poslovne svrhe, već za svoje privatne potrebe, kako je i sam naveo u svojoj obrani.
8. Sud ne prihvaća navode optuženika da nije društvu prouzročio štetu niti sebi pribavio protupravnu imovinsku korist jer je bio vlasnik i jedini zaposlenik društva.
8.1. Naime, optuženik je kao jedini član i direktor trgovačkog društva LIEM j.o.o.o na temelju članka 430. u vezi članka 252. ZTD-a bio dužan voditi poslovanje društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te brinuti o njegovim gospodarskim interesima s obzirom da trgovačko društvo ima svoju pravnu osobnost zbog čega vlasnik društva kao fizička osoba ne može raspolagati sredstvima društva za svoje privatne potrebe. Upravo su ta privatna raspolaganja dovela do prekida poslovanja društva. Što se tiče navoda optuženika da nije bilo drugih osoba koje bi se pojavile kao oštećenici također ne znači da nije nastala šteta za društvo i to iz razloga što prema dostavljenim podacima Trgovačkog suda u Varaždinu nije bio niti provođen stečajni postupak u kojem bi se prijavili mogući vjerovnici, no iz dokumentacije u spisu jasno je kako postoji potraživanje Porezne uprave.
8.2. Dakle, sud utvrđuje da je optuženik, koristeći ovlasti raspolaganja sredstvima po računu društva, podižući novac koji nije upotrijebljen u poslovne svrhe, niti vraćen, niti imao pokriće u poslovnoj dokumentaciji, postupao protivno interesima društva te u cilju da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist. Dakle, neovisno o tome što je bio vlasnik i jedini zaposlenik društva, isti nije smio raspolagati novčanim sredstvima društva protivno njegovim gospodarskim interesima. Pri tome je optuženik kao poslovno sposobna osoba znao da na isplate nema pravo jer isplate nisu imale pokriće u poslovnoj dokumentaciji, no unatoč tome svjesno i voljno je podizao takva novčana sredstva i to u cilju da sebi pribavi znatnu imovinsku korist.
8.3. Slijedom navedenoga, sud nedvojbeno utvrđuje da je optuženik u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu te je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena je znatna šteta jer je po članku 87. stavku 29. KZ/11. vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna. Time su u postupanju optuženika ostvarena obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
8.4. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela zlouporabe u gospodarskom poslovanju kako je to navedeno u točki 1) izreke sud ga je za isto proglasio krivim.
U odnosu na kazneno djelo utajom poreza ili carine iz točke 2)
9. Optuženik je u svojoj obrani naveo da je neke poreze platio, a na raspravi je osporio osnovu i utvrđeni iznos porezne obveze.
9.1. Iz izvješća Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit, poreza na dohodak i obveznih doprinosa kod poreznog obveznika LIEM j.d.o.o., i to razdoblja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., a koje izvješće sud prihvaća kao argumentirano, objektivno i vjerodostojno, utvrđeno je da porezni obveznik LIEM j.d.o.o. nije podnio prijavu poreza na dobit za 2018. godinu, koju je bio dužan predati do 30. travnja 2019., da nije u potpunosti obračunat niti plaćen porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada, time da društvo nije vodilo poslovne knjige sukladno Zakonu o računovodstvu te je izdano rješenje od 19. listopada 2020. kojim su utvrđeni manje obračunati porezi i doprinosi.
9.2. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvene vještakinje sud utvrđuje da trgovačko društvo LIEM j.d.o.o. porezne obveze iz ostvarenih poslovnih transakcija u inkriminiranom razdoblju nije u potpunosti obračunalo ni prijavilo nadležnoj Poreznoj upravi pa tako nije dostavilo porezne prijave koje je b ilo dužno podnositi sukladno članku 73. stavku 1. i 4. Općeg poreznog zakona, članku 35. stavku 1. Zakona o porezu na dobit i članku 76. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak. Optuženik kao odgovorna osoba navedenog društva do dana 30. travnja 2019., do kojeg datuma je bio dužan to učiniti, nije obračunao i prijavio porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. na osnovicu u iznosu od 259.210,45 kn/34.403,14 eura po stopi od 12%, a koja obveza iznosi 31.105,25 kn/4.128,38 eura. Također , u razdoblju poslovanja od 31. siječnja do 30. studenoga 2018. nije obračunata i prijavljena obveza temeljem isplaćenih primitaka od kojih se utvrđuje dohodak od posebnih vrsta imovine po stopi od 12% na osnovicu u iznosu od 630.667,58 kn/83.703,98 eura, koja porezna obveza iznosi 75.680,11 kn/10.044,47 eura. Ova obveza proizlazi iz poslovne dokumentacije koja se odnosi na otkupljivanje sekundarne sirovine od fizičkih osoba, a prilikom otkupa je putem sačinjenih otkupnih blokova bio iskazan i obustavljen predujam poreza na dohodak, time da je od iskazanog poreza u iznosu od 103.746,55 kn/13.769,53 eura uplaćeno na račun državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od ukupno 28.066,44 kn/3.725,06 eura. Sukladno članku 62. stavku 6. Zakona o porezu na dohodak, porez na dohodak od posebnih vrsta imovine obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka kao porez po odbitku, najkasnije do kraja tekućeg mjeseca za tekući mjesec. U odnosu na obračun i prijavljivanje poreza na dohodak od posebnih vrsta imovine trgovačko društvo LIEM j.d.o.o . je dostavilo prijavu Poreznoj upravi samo za rujan 2018., dok su prema izuzetoj poslovnoj dokumentaciji evidentirani otkupni blokovi u vezi kojih je društvo bilo dužno obračunati i prijaviti porez na dohodak od druge vrste imovine počevši od 2. ožujka 2018. zaključno do 31. listopada 2018. Optuženik kao odgovorna osoba društva LIEM j.d.o.o. nije obračunao i prijavio poreznu obvezu s osnove poreza na dohodak od posebnih vrsta imovine za ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i listopad 2018., u kojim mjesecima je nedvojbeno vršio otkup sekundarnih sirovina, tako da je prvu prijavu navedenog poreza trebao izvršiti do kraja ožujka 2018., a posljednju, sukladno datumima na otkupnim blokovima do kraja listopada 2018., koje porezne prijave s iskazanom obvezom s osnove poreza na dohodak od posebne vrste imovine je društvo LIEM j.d.o.o. nadležnoj Poreznoj upravi bilo dužno dostaviti kao Izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima – obrazac JOPPD.
9.3. Slijedom navedenoga, sud na temelju izvješća Porezne uprave i nalaza i mišljenja nedvojbeno utvrđuje da optuženik u vremenu od 31. ožujka 2018. do 30. travnja 2019. u [adresa], kao jedini član i direktor trgovačkog društva LIEM j. d.o.o. protivno odredbama članka 73. i 74. Općeg poreznog zakona, članka 32. i 35. Zakona o porezu na dobit te članka 59. i 62. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak nije u razdoblju od 31. ožujka 2018. do 31. listopada 2018. u potpunosti obračunao te nadležnoj Poreznoj upravi prijavio porez na dohodak od posebnih vrsta imovine u iznosu od 75.680,11 kn/10.044,47 eura, te do 30. travnja 2019. nije obračunao i prijavio porez na dobit za 2018. godinu u iznosu od 31.105,25 kn/4.128,38 eura.
9.4. Sud utvrđuje da je optuženik bio svjestan da društvo čiji je direktor i jedini član, sukladno ranije citiranim poreznim propisima mora obračunavati i nadležnoj poreznoj upravi prijavljivati poreze na dohodak i dobit u točno određenim obračunskim razdobljima, no isti svjesno i voljno to nije činio, već je postupao u cilju da društvo uskrati sredstva državnom proračunu Republike Hrvatske s osnove poreza .
9.5. Na opisani način optuženik je proračun Republike Hrvatske oštetio za ukupni iznos od 106.785,36kn/14.172,85 eura, za koji iznos je ujedno pribavio i nepripadnu imovinsku korist trgovačkom društvu LIEM j.d.o.o.
9.6. Optuženik je dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne i nepotpune podatke o dohodcima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze te s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze pa je zbog toga došlo do neutvrđivanja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna čime je nedvojbeno ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. zbog čega je za isto proglašen krivim.
U odnosu na kazneno djelo povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz točke 3)
10. Optuženik je priznao počinjenje tog kaznenog djela, a njegovo priznanje je u tom dijelu potpuno i sukladno provedenim dokazima. U svojoj obrani je naveo da je zanemario obvezu urednog vođenja poslovnih knjiga i dostavu dokumentacije računovodstvenom uredu.
10.1. Također, iz iskaza svjedokinje MS, direktorice trgovačkog društva Koala d.o.o. Pribislavec koje se bavi pružanjem knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, čiji iskaz sud prihvaća kao uvjerljiv i vjerodostojan sud utvrđuje da ju je optuženik negdje početkom 2018. zatražio da vodi knjigovodstvo za društvo LIEM j.d.o.o., a koja poslovna suradnja je trajala svega nekoliko mjeseci jer optuženik nije donosio potrebnu poslovnu dokumentaciju ili bi ju donio sa zakašnjenjem, a kako nije niti plaćao usluge, otkazala mu je daljnju suradnju.
10.2. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Špoljarić sud utvrđuje da je optuženik kao odgovorna osoba trgovačkog društva LIEM j.d.o.o. u inkriminiranom razdoblju bio dužan organizirati vođenje svih propisanih poslovnih knjiga, i to glavne knjige i dnevnika knjiženja, no to je propustio učiniti, a u poslovne knjige nisu bile potpuno, točno, pravodobno i uredno proknjižene sve knjigovodstvene isprave, tako da iz njih nije moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja.
10.3. Slijedom navedenoga, iz priznanja optuženika, iskaza svjedokinje MS te provedenog vještačenja sud utvrđuje da optuženik u vremenu od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. u [adresa], kao jedini član i direktor trgovačkog društva LIEM j. d.o.o. te time odgovorna osoba, protivno odredbama članku 13. Zakona o računovodstvu nije organizirao vođenje poslovnih knjiga propisanih članku 12. stavku 2. istog Zakona i to glavne knjige i dnevnika knjiženja na način propisan člankom 7. stavkom 3. Zakona o računovodstvu te članku 66. stavku 1. Općeg poreznog zakona, tako da u poslovne knjige nisu bile potpuno, točno, pravodobno i uredno proknjižene sve knjigovodstvene isprave, a osobito, prometi po računu, izlazni računi, ulazni računi, blagajnički izvještaji i obračuni plaća, uslijed čega iz poslovnih knjiga nije moguće provjeriti sve poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja. Dakle, optuženik svjesno i voljno nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi, odnosno vodio ih tako da je otežana preglednost poslovanja čime je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 248. KZ/11. zbog čega je za isto proglašen krivim.
11. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je na temelju članka 47. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.
11.1. Kao olakotne okolnosti sud je optuženiku cijenio činjenicu što do sada nije niti prekršajno niti kazneno kažnjavan te da je u potpunosti priznao počinjenje kaznenog djela iz članka 248. KZ/11., a u odnosu na druga dva kaznena djela je u pretežitom dijelu priznao objektivna obilježja kaznenih djela. Olakotnim mu je cijenjeno i da je otac dvoje djece u dobi od 11 godina koje je dužan uzdržavati.
11.2. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da je optuženik u kratkom razdoblju, od godine i pol, počinio čak tri kaznena djela te da do danas nije niti djelomično podmirio porezni dug.
11.3. Postojanje ovisnosti o kocki sud optuženiku nije cijenio niti olakotnim niti otegotnim jer nije bilo dokaza iz kojih bi se moglo utvrditi radi li se kod njega o ovisnosti ili samo privremenoj zlouporabi kocke, tim više što je naveo da vezano uz to nije tražio liječničku pomoć te da unatrag duže vremena ne kocka.
11.4. Slijedom navedenih okolnosti, imajući pritom na umu i da je optuženik predmetna kaznena djela počinio s izravnom namjerom prvog stupnja sud mu je na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., imajući pritom na umu iznos ostvarene koristi odnosno nastalu štetu u iznosu od 375.134,74 kuna/49.788,93 eura te vrijeme počinjenja kaznenog djela u trajanju od gotovo devet mjeseci, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11. imajući na umu inkriminirano razdoblje u trajanju od trinaest mjeseci te iznos prouzročene štete odnosno ostvarene koristi od 106.785,36 kuna/14.172,85 eura, na temelju iste odredbe optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 248. KZ/11., imajući na umu da je to kazneno djelo priznao, ali i razdoblje od godine dana u kojem je kazneno djelo počinjeno, na temelju iste odredbe optuženiku je za to djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
11.5. Potom je na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optuženik za počinjena kaznena djela, na temelju ocjene njegove ličnosti ( neosuđivan, zaposlen, obiteljski čovjek) i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti ( tri kaznena djela protiv gospodarstva počinjena u razdoblju od godine i pol), osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.
11.6. S obzirom da optuženik prije i nakon počinjenja ovih kaznenih djela nije osuđivan, da ima dvoje djece o kojima je dužan skrbiti, da se zaposilo u inozemstvu gdje ostvaruje redovne prihode, sud mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da se 8 (osam) mjeseci kazne zatvora ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
11.7. Po ocjeni suda, ovakvim izborom vrste i visine kazne (pojedinačnih i jedinstvene) uz ovakvo izricanje djelomične uvjetne osude te trajanjem roka kušnje od tri godine izrazit će se dostatna društvena osuda zbog počinjenih kaznenog djela te utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku da se ponovno uključi u društvo.
12. U optužnici je, a vezano uz kazneno djelo iz točke 2), tužitelj u ime Republike Hrvatske postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 14.172,85 € (četrnaest tisuća sto sedamdeset dva eura i osamdeset pet centi) sa pripadajućim kamatama.
12.1. Optuženik je osporio imovinskopravni zahtjev navodeći da se eventualno neplaćanje poreza odnosi na krajnji datum 31. prosinca 2019. pa da je nastupila mogućnost naplate poreza istekom šest godina od tog datuma, za godinu u kojoj je taj porez trebao biti utvrđen ili je utvrđen.
12.2. Suprotno takvim navodima optuženika, sukladno članku 231. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. i 69/26. dalje:ZOO) kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a što u konkretnom slučaju nije ostvareno, jer zastara kaznenog progona za predmetno kazneno djelo nastupa 30. travnja 2034.
12.3. Slijedom navedenog, budući da je utvrđeno da je optuženik kaznenim djelom iz točke 2) Republici Hrvatskoj prouzročio štetu, na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. valjalo je Republici Hrvatskoj u cijelosti dosuditi imovinskopravni zahtjev te naložiti optuženiku da Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, isplati iznos od 14.172,85 € sa zakonskim zateznim kamatama, koje se obračunavaju po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava te se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena i to na iznos 10.044,47 €, počevši od 1. ožujka 2019. do 30. prosinca 2023., a na iznos 4.128,38 €, počevši od 1. svibnja 2019. do 30. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate na navedene iznose po stopi zateznih kamata koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava te se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Pri tome je imajući na umu imovne prilike optuženika, istome naloženo da štetu podmiri u roku od 6 (šest ) mjeseci.
13. Nadalje, budući da nitko ne smije zadržati korist ostvarenu kaznenim djelom, na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. stavka 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 49.788,93 € predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom zlouporabe položaja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. iz točke 1) te je utvrđeno da je novčani iznos od 49.788,93 € imovina Republike Hrvatske pa je naloženo optuženiku da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 49.788,93 € u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
14. Optuženik je zaposlen, s plaćom od 2.700,00 do 2.900,00 eura pa mu je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 3.686,50 € koji se odnosi na trošak provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja te iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 300,00 €, koji je odmjeren sukladno složenosti i trajanju postupka.
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Varaždin, 7. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vanja Petrović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-26/2025
2. Optuženi LS
3. Branitelj optuženika, odvjetnik Josip Vugrin
