REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
ODJEL ZA MLADEŽ
Ilica - Selska, Ilica 207
Poslovni broj: KZD-76/26-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Sonji Vrandečić kao sutkinje za mladež, uz sudjelovanje Barbare Pavlović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FŠ zbog kaznenih djela iz članka 118. stavka 2. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., i 136/25 – dalje KZ/11)povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-34/2026 od 19. veljače 2026. u prisutnosti okrivljenika osobno, braniteljice odvj Maja Bosnić Tabain, punomoćnika oštećenika odvjetnika Tomislava Beloše, zamjenika OKDO VŠ, dana 21. kolovoza 2026
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08.
okrivljeni FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina ŠŠ i RŠ, djevojački F, rođenog **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu RH, pismenog, sa završenom osnovnom školom, poljoprivrednika, nezaposlenog, socijalna primanja izvanbračne supruge invaliditet, izvanbračna zajednica sa TŠ, otac dvoje djece, djeca oduzeta, vlasnika vozila marke Citroen, god. proizvodnje 2006. godine, traktora IMT 539, proizvodnje 1982., bez čina, neodlikovanog, neosuđivanog, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se u Zatvoru Zagreb
k r i v j e
što je:
- dana 7. prosinca 2025., oko 18,00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući, nakon što mu se dijete BŠ, rođena **.**.2015. kao osoba koja je puno mlađa, fizički manja i slabija od njega opirala kada joj je htio očistiti uho, u nakani da je teško tjelesno povredi, podigao je i bacio kroz prozor zbog čega je ista pala na kamenje ispod prozora i zadobila teške tjelesne povrede u vidu prijeloma obje kosti središnjeg dijela lijeve podlaktice,
dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno na štetu bliske osobe i osobe posebno ranjive zbog dobi,
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – opisano po članku 118. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: Kazneni zakon/11.), a kažnjivo po članku 118. stavku 2. Kaznenog zakona/11.
II. Temeljem članka 118.stavak 2. KZ/11
IZRIČE SE
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE
III. Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku uračunava se vrijeme provedeno u Zatvoru Zagreb od 7. prosinca 2025. pa nadalje.
IV. Temeljem članka 68. KZ/11 okr. FŠ (podaci kao gore)
Izriče se
SIGURNOSNA MJERA OBAVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA
V. Temeljem članka 68. stavka 3. i stavka 5. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena a ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
VI. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 okrivljeni FŠ oslobađa se od snašanja troškova ovog kaznenog postupka u cijelosti te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. OKDO Zagreb podnio je optužnicu pod broj KOz-DO-34/2026 od 19. veljače 2026 protiv okr. FŠ zbog osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – opisano po članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11 činjenično i pravno pobliže opisano u izreci ove presude.
2. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik FŠ iznoseći svoju obranu 8. prosinca 2025. naveo je da se ne osjeća krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti u ovome postupku navodeći da se o BŠ brine od njezine treće godine, da je ista jako loša osoba i teška je, da jako loše čita i ne zna zbrajati, da zaostaje od svojih vršnjaka u školi, pohađa četvrti razred po prilagođenom programu. On ju vozi u školu i brine se o njoj. Higijena joj je upitna pa joj je tako htio očistiti uši jer je sljedeći dan trebala ići na školski izlet. Tog dana ju je okupao pa joj je krenuo čistiti uši štapićem no ona se nakon prvog uha krenula opirati te je nabijala rukom u pločice i krevet . Počela je vikati „boli me“ i izbijelile su joj oči, pa je zato otvorio prozor i donio je uz prozor na zrak. Nije ju udario, nije kriv za njezine ozljede. To joj nije prvi puta i ranije se ozljeđivala, grizla nokte na rukama zbog čega joj je pružana medicinska skrb. Taj prozor je oko jedan metar udaljen od tla. Za cijelo vrijeme je bila prisutna Patricijina majka, kao i dijete JŠ koja je ubrzo otišla. On ne pije, ne konzumira droge i ne liječi se psihijatrijski.
2.1. Iznoseći svoju obranu nakon cjelokupno provedenog dokaznog postupka na raspravi 21.8.2026. okrivljenik je naveo da nije točno kako je navedeno, ja nisam počinio kazneno djelo za koje me se tereti, te ostajem u cijelosti kod svoje obrane koju sam iznio prilikom svog prvog ispitivanja 8.12.2025. u PP Vrbovec. Cijeli događaj je snimio, jer je u dnevnom boravku, na kredencu imao kameru. Kamera je kasnije nestala, no jedan njegov prijatelj, dobar čovjek, dostavio je snimku nadzornih kamera iz njegove kuće Pučkoj pravobraniteljici, tako da ne razumije kako Pučka pravobraniteljica može navesti da nikada nije dobila snimku.
2.1.1. Zapitan, a s obzirom na njegovu obranu otkud prijatelju čiji identitet ne želi reći sudu snimka nadzorne kamere okrivljenik je naveo da mu je on dao prije nego što je uhićen.
2.1.2. Zapitan na koji način je došlo do prijeloma Patricijine ruke okrivljeni se brani da si je ruku slomila sama, udarivši o pločice na podu kuhinje, dok se opirala da joj očisti uši. BŠ je bila ljuta jer je socijalna radnica rekla da mora božićne blagdane provesti sa svojim ocem. Socijalna radnica ĆŠ bila je kod njih u četvrtak te je tada rekla BŠ da ona mora ići na blagdane kod oca, od tada je BŠ luda, te je tako i sama sebe ozlijedila slomivši si ruku kako ne bi morala ići kod oca.
2.1.3. Zapitan o razlogu pokretanja ovog postupka kojim se njega neistinito tereti navodi da različite institucije u Republici Hrvatskoj su počinile veliki broj kaznenih djela na njegovu štetu, štetu izvanbračne supruge i djece, te da su oni o tome obavještavali Pučku pravobraniteljicu s više od 100 podnesaka, te da se sve to prikrije njega se neistinito tereti u ovom kaznenom postupku. Volio bi saznati tko je BŠ nanio sve modrice i ozljede, te gdje su nestale slike koje je on predočio.
2.1.4. Kad mu se predočava da je TŠ njegova izvanbračna supruga, majka mlt. ošt. u svom iskazu na dokaznom ročištu 2.2.2026., navela ''ne zna odakle joj ozljeda ruke možda je negdje udarila sama vidjela je u jednom trenu da je rukom udarila o stol u kuhinji'', a on je u svojoj obrani naveo da je mlt. ošt. udarila rukom po podnim pločicama u kuhinji navodi da ni on ne zna točno što je istina. Živi za dan kad će se saznati istina.
3. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika s obzirom da je ista nelogična, životno neuvjerljiva, usmjerena na umanjenje odnosno otklanjanje kaznene odgovornosti od okrivljenika, te u suprotnosti sa materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio u ovome postupku.
4. Iz podneska Pučke pravobraniteljice od 3. kolovoza 2026. (list 396-397) proizlazi da je okrivljenik FŠ u više navrata se obraćao uredu te da je dosada ukupno otvoreno pet predmeta tijekom 2026., te pregledom istih, utvrđeno je da niti u jednom od navedenih predmeta ne prileže podnesci, poruke, elektroničke pošte, videozapisi ili drugi zapisi, koji bi se odnosili na događaje od 7.12.2025., na adresi [adresa]. Okrivljenik se obraćao uredu stavljajući pritužbe u formi podnesaka pisanih rukom te različitih preslika, a vezano za postupanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Okrivljenik se žalio na postupanje različitih institucija i ranijih godina, 2022., 2023., i 2024. te su i pregledom navedenih podnesaka utvrđeno je da iste ne sadrže nikakve podatke vezano za snimke koje okrivljenik navodi u svojoj obrani.
5. U suglasnost stranaka sud je uzeo uvid u Službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 7. prosinca 2025., Bolnička prijava za dijete Patriciju TŠ od Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije od 7. prosinca 2025., Službena bilješka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 7. prosinca 2025. (bez obavijesnih navoda), Zapisnik o ispitivanju okrivljenog FŠ u svojstvu osumnjičenika po članku 208.a Zakona o kaznenom postupku/08 sa DVD snimkom ispitivanja od 8. prosinca 2025., Socijalna anamneza Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 9. prosinca 2025., Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog FŠ u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa DVD snimkom ispitivanja od 8. prosinca 2025., Kriminalističko-tehničko izvješće od 8. prosinca 2025. sa fotodokumentacijom, Otpusno pismo KBC Zagreb za dijete BŠ od 10. prosinca 2025., Zapisnik o ispitivanju svjedokinje-žrtve djeteta BŠ od 14. siječnja 2026. na dokaznom ročištu, Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆŠ u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 22. siječnja 2026., Zapisnik o ispitivanju svjedoka MŠ od 23. siječnja 2026. u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zapisnik o ispitivanju svjedoka GŠ u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 23. siječnja 2026., Zapisnik o ispitivanju svjedoka LŠ u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 28. siječnja 2026., Zapisnik o ispitivanju svjedoka TŠ na dokaznom ročištu od 2. veljače 2026., Medicinska dokumentacija za FŠ, OB Bjelovar, Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještačenja od 10. veljače 2026., Nalaz psihijatrijskog vještačenja za FŠ od 16. veljače 2026., Nalaz psihologijskog vještačenja FŠ od 10. veljače 2026. , izvješće HZSR Vrbovec od 10.4.2026. (list spisa 285-291), dokumentacija za mlt. ošt. dostavljena od područnog ureda [adresa] 29.4.2026. (list spisa 302 -322), dokumentacija dostavljena po centru za odgoj i obrazovanje Tuškanac za mlt. ošt. od 11.5.2026. (list 330-332), podnesak pučke pravobraniteljice od 3.8.2026. (list 396- 397). Pročitan je izvadak iz KE i PE za okr.
6. Dijete oštećenica BŠ pozvana na dokazno ročište na Županijski sud u Zagrebu nije željela iskazivati u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu nego je koristila svoje konvencijsko pravo.
7. Sud je odbio dokazni prijedlog braniteljice okrivljenika za provođenjem psihijatrijskog vještačenja mlt. oštećene BŠ a s obzirom na u spisu priležeću dokumentaciju nadležnog HZSR PU Vrbovec (list spisa 302-322), dokumentacija dostavljena po centru za odgoj i obrazovanje Tuškanac za mlt. ošt. od 11.5.2026. (list 330-332). Iz navedene dokumentacije za mlt. oštećenu proizlazi da je BŠ djevojčica mirne naravi, pristojna, empatična prema drugima te je iskrena i otvorena i u komunikaciji se doznaje da joj jako nedostaju majka i biološki otac. Redovno odlazi preko vikenda u obitelj udomitelja sa kojima ima pozitivan i topao odnos. Zdravstveno stanje mlt. oštećene je uredno te se ista i oporavlja od operativnog zahvata podlaktice pridržavajući se uputa liječnika. S obzirom na ovakvu dokumentaciju sud je i odbio dokazni prijedlog za provođenje psihologijskog vještačenja maloljetne oštećene smatrajući da za isto ne postoji nikakav opravdani razlog te da bi isto samo dovelo do sekundarne viktimizacije djeteta koje je teško ozlijeđeno s obzirom na inkriminacije za koje se okrivljenik tereti u ovom postupku a i s obzirom na potpuno neadekvatni tretman u primarnoj sredini u kojem osi što je od strane okrivljenika došlo do ozbiljne fizičke ugroze njezinoga zdravlja i nanošenja teške tjelesne ozljede ista nije bila niti adekvatno zbrinuta od strane vlastite majke zbog čega je i nadležni Centar u više navrata donosio mjere za zaštitu interesa maloljetnih osoba (mlt. oštećena i njezin brat) koji je i izdvojen prije inkriminiranih događaja radi vlastite ugroze. Po mišljenju suda provođenjem vještačenja maloljetne oštećene ne bi se doprinijelo utvrđivanju materijalne istine u predmetu već isključivo dodatno izvrglo nepovoljnim utjecajima samu maloljetnu oštećenu.
8. Iz svjedočanskog iskaza ĆŠ danog 22. siječnja 2026. proizlazi da je kritičnog događaja odnosno 7. prosinca 2025. oko 18,30 sati na dežurni telefon dobila informaciju da je dijete BŠ ozlijeđena. To joj je javila liječnica hitne medicine u [adresa], GŠ, s obzirom da je ista sumnjala da je posljedica tog ozljeđivanja obiteljsko nasilje, a ona je toga dana bila dežurna te je odmah po primitku poziva otišla u hitnu medicinu i tamo je imala prvi kontakt s djetetom BŠ. Doktorica joj je rekla da je BŠ dovedena s prijelomom podlaktice i masnicama po tijelu. Ona se i osobno uvjerila da je dijete imalo masnice po tijelu kada je podigla majicu imala je masnice po trupu bočno, bila je izgrebana na tom dijelu. Ne može se sjetiti da li je mlt. oštećena imala kakve ozljede na glavi. Mlt. oštećena je već ranije rekla djelatnicima u hitnoj medicini, a što je ponovila i njoj u prostoru Doma zdravlja, kao i u kolima hitne pomoći da ju je očuh FŠ bacio kroz prozor zbog čega je ona zadobila te ozljede. Dijete BŠ kada je drugi puta obavila razgovor s njom, a to je bilo u vozilu hitne pomoći, dodala i da ju je očuh udario nekoliko puta glavom u zid, a nakon čega ju je bacio kroz prozor. Radilo se o prijelomu ruke. Djevojčica je tada bila izrazito uznemirena, jako tužna i zabrinuta zbog cijele situacije. Mlt. oštećena je osoba sniženih intelektualnih kapaciteta, koja joj je djelovala vrlo vjerodostojno, detaljno i opširno opisivala navedeni događaj, bila je u razgovoru vrlo otvorena, logorična s obzirom da je dosljedno govorila o događaju te je prelazila s teme na temu. Autentičnost njezinog iskaza promatrala je i kroz prizmu njezine zabrinutosti zbog posljedica koje će njezin očuh trpjeti zbog njezine izjave, kao i zbog toga što je ista navodila da se to ranije nije nikad dogodilo, da je njezin očuh bolji prema njoj od njezinog biološkog oca te da ne želi da mu se nešto dogodi iz čega je zaključila kako mlt. oštećena ima svijest o svemu što se dogodilo, kao i posljedicama istog. Mlt. oštećena je navodila da je ona moguće izazvala takvu njegovu reakciju zbog toga što mu nije dala da joj očisti uho . Djelatnici iz hitne medicinske pomoći su joj rekli da je FŠ rekao da je dijete BŠ pala u kadi te da je zbog toga zadobila povrede. Sljedećeg dana obavila je razgovor sa mlt. oštećenom na KBC Rebro gdje su joj fotografirane ozljede i gdje ju je policija obavijesno ispitala vezano za predmetni događaj. Mlt. oštećena je tom prilikom ponovno u bitnom navela sve što je i njoj ranije rekla. Policijski službenici izvršili su očevid u domu mlt. oštećene gdje su utvrdili da se radi o prizemnici te da se ispod prozora u dnevnom boravku doista nalazi kamenje. Tu večer nakon što je završila postupanje u vezi djeteta BŠ stupila je u kontakt sa voditeljicom mjere OŠ koja joj je rekla da ju je toga dana, dakle 7. prosinca, nazvao FŠ i rekao joj da je dijete BŠ pala u kadi i da li ona može doći kod njih u kuću po nju da ju odveze na hitnu. Okrivljeni je mlt. oštećenu odveo na hitnu tek nakon što je voditeljica mjere rekla da to ne može učiniti jer to izlazi iz okvira nadzora.
8.1. Poznato joj je da su se ranije u obitelji FŠ i TŠ provodile mjere obiteljsko-pravne zaštite, a koje su mjere do ovog događaja bile na snazi, a radi se o mjeri stručne pomoći i potpore, s tim da je u početku istima bila izrečena mjera intenzivnog nadzora zbog čega su i njihovo zajedničko dijete KŠ žurnom mjerom izdvojili iz obitelji s obzirom da su sumnjali da je njegovo zdravlje i život ugroženo, a nakon što je dijete izdvojeno nastavili su provoditi mjeru stručne pomoći i potpore. Tad su smatrali da djeca JŠ i BŠ nisu životno ugrožene, međutim mjera je bila potrebna zbog neadekvatnih životnih uvjeta u kojima se obitelj nalazila, i to primarno zbog teškog zdravstvenog stanja TŠ, kao i zbog sumnje na narušeno mentalno zdravlje okrivljenika. Opravdano sumnja da bi TŠ mogla pružiti zaštitu FŠ u ovom kaznenom postupku na način da ga ne tereti s obzirom da je ista rekla ranije da je BŠ to izmislila te da će se ona zbog toga nje odreći i da joj nije bitna nego da joj je bitna samo kćer JŠ i da će se samo za nju boriti. TŠ je i ovisna o FŠ za obavljanje nekih svakodnevnih životnih potreba i oslanja se na njega s obzirom da je ista teško pokretna osoba i nalazi se u invalidskim kolicima radi se prema medicinskoj dokumentaciji o osobi skromnih intelektualnih kapaciteta. BŠ se sada nalazi u Centru za odgoj i obrazovanje Tuškanac preko tjedna, a vikendima u udomiteljskoj obitelji. U Tuškancu se nalazi zbog toga što tamo može ostvariti primjereni oblik školovanja. Nakon što je završila postupanje prema djetetu BŠ daljnje postupanje je preuzela LŠ.
8.2. Kroz rad Zavoda sa FŠ stekla je dojam da se radi o osobi s kojom je teško uspostaviti komunikaciju, nepredvidljivog je ponašanja, kada bi mu se govorilo nešto on bi počeo govoriti o nečemu drugome, znao je galamiti, prijetiti. Jednom prilikom je u Zavodu pokazao impulzivnost i naglost u postupku oduzimanja djeteta KŠ kada je pred nadležnom socijalnom radnicom i pravnicom CŠ rukama i glavom udario u vrata zbog čega su se kolegice izrazito uznemirile jer su mislile da će isti nasrnuti na njih. Okrivljeni je često iznosio paranoidne ideje i za sve svoje životne probleme je smatrao da su posljedica toga što se netko urotio protiv njega. Radilo se stvarno o besmislenim navodima. Zna da je u liječenju djeteta KŠ kontrirao liječnicima koji su ga liječili te im je govorio da su djetetu postavili krivu dijagnozu epilepsije zbog čega on djetetu nije davao propisani lijek sukladno uputama liječnika, a što je jedan od razloga zbog čega je dijete oduzeto. Zna da je bio prekršajno kažnjen zbog nasilja u obitelji na štetu svog oca, ali ne može se sjetiti detalja jer je to vidjela u dokumentaciji koja im je ustupljena od Područnog ureda Bjelovara.
8.3. Na raspravi 26.5.2026, svjedokinja je iskazala 7.12.2025. upoznajem mlt. ošt. na način da sam od strane liječnice GŠ, iz doma zdravlja Vrbovec pozvana kao dežurna osoba, jer je postavljena sumnja na nasilje počinjeno spram mlt. djeteta. Dolaskom u prostorije Doma Zdravlja u ordinaciji zatičem mlt. BŠ doktoricu GŠ i njezinu medicinsku sestru. Djevojčica u obradi te je istu bilo i potrebno prepratiti na operaciju u KBC Zagreb. U prostoru Doma zdravlja ne zatičem okr. jer je isti već prepraćen u Policijsku postaju. Djevojčica je rekla da je ozljedu zadobila na način da ju je očuh bacio kroz prozor. Kada su kasnije sa kolima hitne pomoći išli prema bolnici Rebro djevojčica je samoinicijativno detaljnije opisala situaciju navodeći da je očuh htio joj čistiti uši da se tome opirala te joj je zbog toga u nekoliko navrata udario njezinom glavom o zid nakon toga ju uzeo za ruku i nogu te bacio kroz prozor. Do tog događaja nije poznavala mlt. ošt. niti okr. djevojčica je kritične zgode zadobila prijelom ruke imala je modrice po tijelu, te mislim i manju ozljedu na glavi. BŠ je osim inkr. događaja navodila da je sa okrivljenikom imala dobar odnos sa okr. te je izražavala i zabrinutost što će sada biti sa njim s obzirom na cijeli događaj. Po povratku iz bolnice telefonski kontaktirala majku mlt. ošt., ona je bila ljuta, na BŠ, navodila je da BŠ govori neistine. Misli da je spominjala pad u kadi kao razlog nastanka povrede. Majci je rekla da je ostavila njen broj telefona za kontakt liječnicima ukoliko bude potrebe te ponudila smještaj za nju i mlađe dijete u ustanovi.
8.4. Mlt. ošt. je spontano govorila o događajima te je njoj iskaz djevojčice zvučao autentično jer je događaj navodila u više navrata dosljedno, sa puno detalja. BŠ je rekla da o njoj dominanto brigu vodi okr.
9. Iz svjedočanskog iskaza Mirama Pasinija 23..1.2026. da je kritičnog događaja odnosno 7. prosinca 2025. bio pripravni kirurg kada je zaprimio poziv da dođe u bolnicu KBC Zagreb radi operacije djeteta BŠ koje je zadobilo prijelom podlaktice zbog toga što ju je očuh u naletu bijesa izbacio kroz prozor prizemnice. Bolničku prijavu za dijete BŠ potpisao je s tim da je tada saznanja o načinu na koji je dijete BŠ zadobila teške tjelesne ozljede crpio od kolega iz Hitnog prijema, a radilo se o liječniku dr. V. Operirao je dijete BŠ. Radilo se o prijelomu dvije kosti na lijevoj podlaktici. Osim tih ozljeda na djetetu je vidio još dvije povrede, a radilo se o masnici na lijevom ramenu odnosno na istoj ruci gdje je bio prijelom te o ogrebotini na licu, misli da se radilo o lijevoj strani lica, negdje na obrazu. Operacija je prošla uredno.
9.1. Dva dana nakon operacije posjetio je na odjelu dijete BŠ koja mu je osobno rekla da je te ozljede prijeloma lijeve podlaktice zadobila tako što ju je očuh bacio kroz prozor. Nije ju ispitivao o detaljima toga događaja, a niti mu se ona o tome povjerila tako da osim ovoga što je naveo o samom događaju nema drugih saznanja. Poznato mu je da u KBC-u Zagreb postoji cjelokupna dokumentacija vezano za operaciju djeteta BŠ. Smatra da se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Poznato mu je i da je bolnički psihijatar obavio razgovor sa djetetom BŠ kao i socijalna radnica iz nadležnog Zavoda, ali mu detalji tih razgovora nisu poznati.
9.2. Na raspravi 26.5.2026 svjedok je naveo da je zaposlen kao dječji kirurg u KBC Zagreb, te sjeća se da je 7.12.2025. u hitni prijem dovedena mlt. ošt. BŠ. Dijete je imalo prijelom obiju kostiju ruke koje je bilo potrebno medicinski sanirati na način da je djevojčica operirana. Sjeća se da osim prijeloma kostiju ruke su bile i vidljive ozljede manje u vidu ogrebotina, i to kako po licu tako i po dijelu tijela na kojem je bila i slomljena ruka. Sa djevojčicom je kasnije razgovarao te mu je ista navela da je povredu zadobila na način da ju je očuh bacio kroz prozor. U bolnici kritičnog dana nije susreo okr. mlt. ošt. je kritične zgode zadobila tešku tjelesnu ozljedu.
10. Iz svjedočkog iskaza GŠ **.**.2026. proizlazi da je kritičnog dana odnosno 7. prosinca 2025. bila dežurna liječnica u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije kada je oko 18,00 sati došao FŠ sa djetetom BŠ. Dijete je tada bilo obučeno u pidžamu, nije imalo jaknu na sebi, niti neki drugi odjevni predmet koji bi je utoplio, a zna da je vani tada bio minus, pa joj je to prvo zapelo za oko. Ista se tada držala za lijevu podlakticu, nije plakala. FŠ joj je tada samo rekao da je dijete palo, nije želio navoditi nikakve detalje. Tada je uzela njihove osobne iskaznice na kojima je vidjela da se zapravo ne radi o roditelju djeteta iako ga je djevojčica zvala ocem. Poslije je saznala od nje da joj je majka rekla da FŠ mora zvati svojim ocem iako ona ima živućeg oca. Kada je utvrdila da FŠ nije u rodu sa djetetom BŠ nazvala je dežurnu socijalnu radnicu. Rekla je i FŠ da nazove majku djeteta TŠ, te da joj je da na telefon, na što joj je TŠ preko telefona rekla da je dijete zadobilo teške tjelesne ozljede zbog toga što je pala kroz prozor. S obzirom da dijete nije htjelo ništa iskazivati u prisutnosti FŠ ona ih je razdvojila te je s djetetom nasamo obavila razgovor, a nakon čega je ponovno obavila razgovor s njom i u prisutnosti policajca i socijalne radnice, a gdje joj je ista inicijalno rekla, a što je naknadno i potvrdila pred navedenim osobama, da ju je očuh FŠ bacio kroz prozor. Dijete joj je također tom prilikom spontano navodilo o lošim životnim uvjetima u kojima živi pa je tako rekla da u kući nema rasvjete, te je spominjala neke buhe. Prilikom razgovora s njom ista joj je djelovala suvislo i vjerodostojno. FŠ nije želio ići na Rebro sa djetetom jer je navodio da mu je kući bolesna žena i drugo dijete, te da ih je on zaključao u kući. Osim prijeloma lijeve podlaktice na djetetu je vidjela i ozljede na lijevom dijelu toraksa u vidu ogrebotina, te ogrebotinu na lijevoj strani glave kod brade i ogrebotina ispod lijevog kapka. S obzirom da se priče vezano za inkriminirani događaj FŠ, TŠ i djeteta BŠ nisu poklapale pozvala je policiju jer je sumnjala da su ozljede koje je dijete zadobilo posljedica nasilja u obitelji. Njezine ozljede joj također prilikom pregleda nisu djelovale kao ozljede koje bi ista mogla zadobiti uslijed pada u razini. Ona je dijete BŠ posjetila i nakon operacije, ista je bila u istoj pidžami u kojoj je bila zaprimljena na odjelu, te joj je dijete ponovno spontano ponovilo da ju je očuh FŠ bacio kroz prozor. Njoj je FŠ u Zavodu spominjao da je djetetu pokušao očistiti uši i da je moguće to dovelo do ovog događaja, ali ne sjeća se točno detalja. Isti joj nije djelovao iskreno. Zna da je u više navrata ulazio i izlazio iz hodnika ambulante koja je u sklopu Zavoda i pričao je na telefon. Činilo joj se kao da pokušava sa TŠ uskladiti priču o načinu na koji je dijete BŠ zadobila teške tjelesne ozljede. Poznato joj je da je u bolničkoj prijavi unijela da joj je dijete BŠ rekla da je pala u razini, ali da se ne sjeća točno kako, a što je zabilježila i u prijavi, međutim navodi kako je to njoj dijete reklo kad je tek ulazilo u ambulantu, odnosno kad je tek stigla, a kada je prvi put nasamo obavila razgovor s njom onda joj je priznala da ju je očuh bacio kroz prozor, a radilo se o razmaku od otprilike sat vremena nakon što je ista došla u ambulantu. Njezin prijem u ambulanti u Zavodu je trajao otprilike sat do sat i pola tako da je već u nekom trenutku ranije bila zaključila nalaz, a ona je nakon toga priznala što se zapravo dogodilo jer joj je naknadno i socijalna radnica rekla da mora govoriti istinu i da je u sigurnom okruženju, da joj nitko neće ništa napraviti, pa je zapravo na taj poticaj vrlo sigurno potvrdila da ju je očuh bacio kroz prozor, što su onda i čuli socijalna radnica, i ostali djelatnici u bolnici koji su bili tada prisutni s njima. FŠ joj je cijelo vrijeme dok je bio u ambulanti djelovao nervozno i napeto. Sjeća se da joj je dijete u bolnici na Rebru kada ju je posjetila nakon operacije rekla da jedva čeka da se presele u kuću u [adresa] gdje će moći napokon ići autobusom u školu i gdje je FŠ više neće morati voziti autom.
10.1. Na raspravi 7.7.2026. svjedokinja je navela da ostaje u cijelosti kod svog svjedočanskog iskaza koji prileži u spisu na listu 111-113. te se ne sjeća da bi osim 7.12.2025. kada sam i pregledala mlt. ošt. istu susrela ranije niti pregledavala. Zapitana da li je razgovarala sa okr. vezano za povrede i način na koji su nastale navodi da nakon što je utvrdila da je dijete dovedeno na pregled, neadekvatno odjeveno u majci kratkih rukava, prljavim kućnim šlapama, te da okr. nije otac mlt. oštećenice je zatražila od okrivljenog da nazove na telefon majku djeteta da sazna detalje oko povrjeđivanja. Okr. je doista nazvao majku mlt. oštećene koja joj je rekla da je djevojčica pala kroz prozor. Sami navodi kako okr. tako i majke o načinu povrjeđivanja djeteta su se mijenjali. Ne sjeća se da bi okr. vidjela ranije u svojoj ordinaciji prije inkr. događaja.
10.2. Kad joj je predočeno da je navela u svom iskazu da je djevojčica bila obučena u pidžamu, a danas iskazuje da se radilo o majici iskazuje da je djevojčica na sebi imala roze tajce, svjetlu majicu, crvene prljave šlape te zna da dijete 3 dana nitko nije obišao u bolnici i da joj je osobno donijela drugu robu za presvući. Okr. Je prvo naveo da je ošt. pala ne navodeći detalje i djelovao je zbunjeno. On je bio uznemiren. Razgovor sa TŠ majkom mlt. ošt. obavila je nasamo te druge osobe nisu čule.
10.3. Nakon prve izjave mlt. BŠ da je pala na istoj razini djevojčica je ostala sa socijalnom radnicom s obzirom da je ona izlazila i ulazila u ordinaciju, kontaktirala policiju i razgovarala sa okr. Djevojčica je njoj u okruženju socijalne radnice i drugih osoba kad se osjetila sigurna rekla da je povredu zadobila na način da ju je okr. bacio kroz prozor. Misli da je BŠ prvo rekla medicinskoj sestri Š no s obzirom na protek vremena nije sigurna. Kasnije je to ponovila i socijalnoj radnici i njoj i policiji.
10.4. Ne sjeća se da bi ranije vidjela okr. niti njegovo dijete, no dozvoljava da je isto bilo na pregledu kod nje. Navodi da ja nije odbila primiti i pregledati mlt. BŠ, da je okr. rekla da mora dijete odvesti na Rebro, na daljnju obradu, no rekao je da to ne može učiniti jer je kod kuće ostavio ženu i drugo dijete.
11. Iz svjedočanskog iskaza LŠ **.**.2026. proizlazi kako je njen prvi susret sa djetetom BŠ bio 11. prosinca 2025. kada je došla po nju u KBC Zagreb, Zavod za dječju kirurgiju kako bi je prepratila u Centar za odgoj i obrazovanje Tuškanac, a sve nakon što je ista otpuštena s bolničkog liječenja. Ranije nije obavljala razgovore s njom, a kada je došla u bolnicu kod nje prvo ju je pitala kako je i da li je boli ruka na što joj je ona počela govoriti o događaju zbog kojeg je završila u bolnici. BŠ joj je tada rekla da joj je tata FŠ kritičnog događaja čistio uši na što se ona opirala te da ju je uzeo za ruku i bacio kroz prozor. Već ranije je čula od svojih kolegica u Zavodu o tom događaju pa zbog toga nije dijete htjela ništa dodatno ispitivati. Kada joj je ona ispričala taj događaj to je njoj djelovalo spontano, suvislo i povezano, u odnosu na ono što je ranije čula od kolegica nije joj se činilo da bi ista išta mijenjala ili dodavala vezano za taj događaj. Ton joj je, dok je to govorila, bio povišen u smislu iznenađen kao da ona to nije očekivala i cijelo vrijeme je ponavljala da je tata FŠ zapravo dobar. Nije joj nakon toga ništa govorila u bolnici s obzirom da je bila strka oko stvari koje je trebala pokupiti i spakirati. Nakon toga ista joj je tijekom vožnje prema Centru ponovno govorila o tom događaju. Ista joj je djelovala uzbuđeno zbog toga što je dobila nove stvari koje ranije nije imala te joj je govorila da joj kući sestra JŠ uništava njezine stvari, a što joj roditelji dopuštaju te da se u bolnici zapravo odmorila od sestre i pitala je da li će u Centru imati svoj krevet i ormar jer to u kući nije imala, a kada joj je odgovorila potvrdno ista se razveselila. Rekla joj je da njezina majka loše govori o njezinom biološkom ocu R te da ga ona ne voli zbog toga što joj je mama rekla da je R lupio njezinom glavom o zid kad je bila mala, te da kad R zove mamu na mobitelu piše idiot ili kreten. Nakon što joj je rekla da će pohađati nastavu u drugoj školi te da će biti smještena u Centru odvojena od majke i sestre malo se rastužuje, međutim ponovno se oraspoložuje zbog novih stvari i toga što je čeka u Centru. Navodila je da je ruka sada više ne boli. Nakon što su stigli u Tuškanac u uredu socijalne radnice Solovka dijete ponovno spontano ponavlja priču da joj je otac FŠ kritičnog događaja čistio uši, a što ona ne voli te mu se u tome opirala, nakon čega ju je bacio kroz prozor. Nakon što je dijete BŠ predala u Tuškanac prestaje njeno službeno postupanje prema njoj, a daljnje postupanje preuzima kolegica iz Zavoda FŠP. Također je podnijela sudu zahtjev za privremeno povjeravanje djeteta BŠ Centru za odgoj i obrazovanje Tuškanac. Nakon što je BŠ smještena u Tuškanac, ona je s kolegicom FŠP istu obišla jedan vikend u udomiteljskoj obitelji gdje je bila smještena s obzirom da je ista u Tuškancu bila samo preko radnog tjedna, a vikendom je smještena u udomiteljsku obitelj te je tamo ponovno razgovarala s njom, ali ne o kritičnom događaju, već o tome kako joj je u Tuškancu i u udomiteljskoj obitelji. Dijete BŠ joj je rekla da joj se u Tuškancu sviđa kao i u udomiteljskoj obitelji gdje je smještena sada vikendima, ali joj je rekla da se uplašila jednom prilikom kad je prolazila pored svoje obiteljske kuće jer je mislila da će je vratiti tamo, a kada su joj objasnili da neće onda se smirila. Također je obišla i TŠ, majku od BŠ nakon što je ista smještena u udomiteljsku obitelj gdje joj je ista rekla da želi dati svoj svjedočki iskaz u postupku koji se vodi protiv FŠ zbog toga što BŠ laže i želi da FŠ što prije izađe iz zatvora. Ista joj je rekla da se ne ljuti na BŠ, ali da to što je rekla nije istina već da je FŠ njoj kritičnog događaja doista čistio uši, a što dijete ne voli te mu se ista pokušala izmaknuti i na taj način si je sama „ufrkala“ ruku i istu slomila. Nikakve druge detalje u vezi toga joj nije iznosila. Poznato joj je također da su kolegicu FŠP zvali roditelji FŠ da je pitaju je li i kada bi isti mogao biti pušten na slobodu iz zatvora s obzirom da se isti boje da bi on mogao doći na njihovu adresu jer nema gdje drugdje ići, jer je obiteljska kuća u kojoj su do tada živjeli bila njima iznajmljena, te da je najmodavac zbog svega što se dogodilo raskinuo taj ugovor o najmu i FŠ se nema gdje vratiti nakon što izađe iz istražnog zatvora, a oni ne žele da on dođe kod njih, s obzirom da ga se isti boje.
12. Na raspravi svjedokinja OŠ **.**.2026. navela je da je o događaju saznala od kolegice ĆŠ koja ju je telefonski obavijestila 7.12.2025. u večernjim satima da je dobila informaciju da je okrivljenik FŠ bacio kroz prozor mlt. oštećenu BŠ te da je djevojčica zadobila prijelom ruke. U obitelj je dolazila godinu i pol dana prije inkr. događaja, jednom tjedno jer je bila određena kao vršiteljica nadzora nad izvršenjem roditeljskog prava. Mlt. ošt. je djevojčica koja je išla po posebnom programu dijete sa posebnim potrebama. Osobno iz mojeg kontaktiranja sa djevojčicom, nisam stekla dojam da bi se radilo o djetetu koje bi bilo sklono izmisliti ovakvo nešto i dati lažni iskaz. Kolegica ju je obavijestila o navedenim događajima te joj je rekla da više nema potrebe da dolazi u obitelj s obzirom da su djeca izdvojene i smještene u ustanove . Osobno sa mlt. ošt. o navedenim događajima nije razgovarala. Okr. je bio osoba koja je u stvarnosti vodila brigu o kućanstvu, i o majci mlt. oštećene koja je osoba sa invaliditetom. On je kuhao vodio brigu o kućanstvu i odvodio djecu u školu i u vrtić. Taj dan prije kolegice ĆŠ telefonski kontaktira okr. tražeći da odveden mlt. BŠ u bolnicu na pregled jer je ista po navodima okr. pala u kadi i slomila ruku. Rekla je okr. da to ne spada u njezinu dužnosti niti da to smije raditi. Okr. je dala sugestiju da neka hitno odvede dijete u bolnicu, a on je rekao da ne zna gdje treba voziti te mu je onda rekla neka uzme taxi.
12.1. Zapitana da li je utvrdila u kakvim je prilikama živjela BŠ navodi da je u dva navrata utvrdila ugrožavajuće situacije za dijete. Jednom prilikom je dobila od strane mlađe sestre šibom po glavi, jer nije htjela ili nije napisala zadaću , a jednom drugom prilikom je djevojčica u bilježnicu napisala ''ja sam glupa jer volim živcirati mamu'' te je zbog toga upozorila na odgojne metode majke i okr. jer dijete njezine dobi i kognitivnih sposobnosti nije moglo samo napisati takvu izjavu.
13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svih gore navedenih svjedoka. Navedeni iskazi su detaljni životno uvjerljivi, logični i međusobno se podudaraju u svim za ovaj postupak bitnim i relevantnim dijelovima, te su i u suglasju sa u spisu priležećim materijalnim dokazima.
14. Ispitan kao svjedok ŠŠ (otac okr.) na raspravi 26.5.2026. naveo je da nema osobnih saznanja o događaju sa koje se tereti njegov sin. Zna da je on imao dobar odnos sa BŠ, te se radilo o pristojnoj djevojčici . BŠ je okr. nazivala tata, unatoč toga što ima živoga oca.
14.1. Zapitan da li je okr. bio nasilan prema njemu naveo je da prema njemu nije, ali je bio nasilan prema svojoj sestri. Nije izjavio djelatnicima centra da ne želi da FŠ dođe kod njega jer ga se boji.
15. Iz svjedočanskog iskaza zz. oštećene TŠ (majke mlt. oštećenice) 2.2.2026. proizlazi da su kritičnog događaja u kući bili ona, FŠ, dijete BŠ i JŠ koja nije vidjela događaj već je za to vrijeme bila u dnevnom boravku. Oni su sjedili u kuhinji dok je FŠ pokušavao BŠ očistiti uši jer je morala ići na izlet, a ona nije to dala i opirala se. Ne zna odakle joj ozljeda ruke, možda se negdje udarila sama, vidjela je u jednom trenutku da je rukom udarila o stol u kuhinji. To se dogodilo dok je ona čučala i kada joj je FŠ pokušao očistiti drugo uho ona je počela nekontrolirano mahati rukama i vikati i onda je vidjela u jednom trenutku da je udarila u tu nogu od stola. Kuhinja je u prizemlju i ima prozor koji je bio zatvoren. Ona i FŠ su za to vrijeme sjedili na kauču u kuhinji. BŠ joj tada nije rekla da se udarila u ruku i kada ju je ponovno pogledala vidjela je da je ona tu ruku stisnula pod svoje koljeno i klečala je na ruci, ali ona ne zna kako je njezina kćer slomila ruku jer nije vidjela taj udarac ruke u nogu od stola niti joj je rekla da se udarila već je samo po zvuku pretpostavila da je u tom mahanju udarila u tu nogu od stola. Nije joj poznato da bi ista imala neke druge ozljede na tijelu u vidu ogrebotina ili slično tom prilikom. Kada joj se predočavaju fotografije ozljeda djeteta u predjelu trbuha, ruke, lica i vrata odgovara da ne zna odakle joj te ozljede. Dijete je stalno bilo s njima u kući, nije odlazila kod biološkog oca već tri godine. Ona je pitala BŠ gdje se udarila, međutim ona joj je odgovorila da ne zna. 90 posto brige o njoj vodi FŠ i ona je ovisna o njemu. Nakon što on bude pušten iz istražnog zatvora ponovno će preuzeti brigu o njoj. Ona ne bi željela da se BŠ vrati dok se ponaša na neprimjeren način. Nije primijetila da bi se BŠ samoozljeđivala. Prije [adresa] s okrivljenim je živjela i kod njegovih roditelja tjedan dana od kamo su otišli jer je njegova majka prijavila FŠ da ju je pljunuo. Dijete BŠ nema fizičkih i zdravstvenih poteškoća niti je u psihijatrijskom tretmanu u Kukuljevićevoj.
16. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje TŠ s obzirom da je isti evidentno usmjeren na umanjenje odnosno otklanjanje kaznene odgovornosti od okrivljenika sam iskaz je nelogičan i životno neuvjerljiv te u koliziji kako sa obranom okrivljenika tako i sa iskazima ostalih ne pristranih svjedoka koji su kontaktirali i sa majkom mlt. oštećene koja je liječnici GŠ navela da je djevojčica zadobila povredu padom u kadi. Sama svjedokinja u potpunosti je nevjerodostojna i nekritična spram protupravnog ponašanja okrivljenika te nažalost u potpunosti nezainteresirana za dobrobit vlastite maloljetne kćeri.
17. Iz službene bilješke o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 7. prosinca 2025. proizlazi da je u prostorijama hitne pomoći zaprimljeno dijete BŠ koju je doveo FŠ, da joj je slomljena ruka te da postoji sumnja na nasilje u obitelji zbog čega je ista prevezena od strane Hitne medicinske pomoći [adresa] u KB Rebro u pratnji djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
18. Iz medicinske dokumentacije za dijete BŠ proizlazi da je ista kritičnog događaja odnosno 7. prosinca 2025. u 18,30 sati zaprimljena u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije sa povredom lijeve podlaktice kojoj je postavljena dijagnoza prijeloma podlaktice
19. Iz medicinske dokumentacije za dijete BŠ proizlazi da je ista u inkriminiranom događaju zadobila prijelom podlaktice lijeve šake što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu kao i podljev na lijevoj strani ramena, ogrebotinu na lijevoj podlaktici i ogrebotinu na lijevoj strani brade i očnog kapka.
20. Iz kriminalističko-tehničkog izvješća u bitnom proizlaze fotografije obiteljske kuće u kojoj se dogodio kritični događaj te prozor na visini od otprilike cca 1 metar u dnevnom boravku te je izvršeno fotografiranje ozljeda djeteta BŠ.
21. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka Davora Mayera od 6.2.2026. (list spisa 168-171) proizlazi da su medicinskom obradom djeteta BŠ utvrđene sljedeće ozljede: kontuzijski biljeg lijevog obraza, promjera 5 cm, oguljotine gornje (vidljivo na foto elaboratu) vjeđe lijevog oka, oguljotine ispod lijeve strane brade, krvni podljev lijevog ramena promjera 2 cm, oguljotine lijevog slabinskog područja, oguljotine i krvni podljev lijeve podlaktice i prijelomi obje kosti središnjeg dijela lijeve podlaktice. Prijelomi kostiju podlaktice čine cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Ovakva ozljeda može nastati izravnim udarcem nekog tupotvrdog sredstva po podlaktici ili prilikom pada. Mekotkivne ozljede u vidu kontuzijskog biljega, oguljotina i krvnog podljeva predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu. Ovakve ozljede nastaju djelovanjem tupe mehaničke sile slabog intenziteta, u vidu struganja/grebanja kože (oguljotine ) odnosno udaraca (kontuzijski biljeg, krvni podljev). Cjelokupnim promatranjem konkretno nastalih ozljeda dolazi se do sljedećih zaključaka o dinamici njihova nastanka: Prijelom je mogao nastati prilikom pada oštećenice preko prozora na tlo. Prijelom nije nastao udarom o nogu stola, krevet ili o neki drugi komad namještaja prilikom nasumičnog mahanja rukom ili "nabijanja" rukom. Ne može se posve isključiti da bi i sve mekotkivne ozljede nastale u istom aktu s prijelomom, odnosno u dinamici prebacivanja oštećenice preko prozorske klupčice i posljedičnog pada na tlo ispod vanjske strane prozora (šoder, vidljivo na foto elaboratu). Međutim, karakter ozljeda lica otvara i mogućnost njihova nastanka prilikom hvatanja za lice prstima ruke druge osobe, u dinamici obuzdavanja/savladavanja. Ovakva dinamika mogla je biti praćena i udarom glavom o zid, ali se to ne može tvrditi.
21.1. Iskaz svjedokinje TŠ i obrana okrivljenika ne pružaju tumačenje nastanka svih ozljeda oštećenice. Ozljede su mogle nastati na način sadržan u iskazima svjedokinja GŠ i ĆŠ, u dijelu u kojem te svjedokinje opisuju što im je povjerila oštećenica. Zaključno, utvrđene ozljede oštećenice predstavljaju u ukupnosti tešku tjelesnu ozljedu
21.2. Dodatno ispitan na raspravi sudski vještak dr.sci. Davor Mayer naveo je da u cijelosti ostaje kod dostavljenog vještačkog nalaza i mišljenja od 6. veljače 2026. (list 168-171 spisa).
21.3. Na upit suda jesu li ozljede mlt. oštećenice mogle nastati padom u kadi vještak odgovara da temeljem prirode i rasporeda ozljeda može sa sigurnošću reći da takav mehanizam nije podesan za nastanak istih te ga može otkloniti.
22. Iz nalaza i mišljenja psihologijskog vještačenja Inge Tonković od 10.2.2026. (list spisa 201-203) za okrivljenog FŠ proizlazi da rezultati cjelokupnog psihologijskog ispitivanja pokazuju da se radi o osobi solidno prosječnog općeg intelektualnog funkcioniranja s naglašenim disimulativnim i obrambenim odgovaranjem zbog čega je smanjena validnost i otežana psihodijagnostička interpretacija rezultata testiranja. Analiza rezultata pokazuje indikatore mogućeg emocionalno nestabilnog poremećaja ličnosti. Radi se o egocentričnoj, posesivnoj, emocionalno nestabilnoj i nezreloj osobi. Ima problema sa samokontrolom. Obično je pomalo pretjerano kontroliran, ali povremeno ima napadačke ispade. Izrazito je senzitivan na odbacivanje, odnosno neispunjenje njegovih egocentričnih zahtjeva, niskog praga tolerancije na frustracije, kada reagira nekontroliranom agresijom. Svaka kritika izaziva hostilnost. Ima naglašenu potrebu za pažnjom i potvrđivanjem. Sklon je kažnjavanju drugih, a svoje ponašanje ne vidi kao problematično. Sumnjičav je i sklon paranoidnim interpretacijama realiteta. Nisu registrirani indikatori psihotičnog poremećaja, moguće i zbog disimulativnog odgovaranja. Ljestvice ovisnosti pokazuju da ne priznaje probleme s alkoholom i/ili drogama.
23. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja Igora Marinića od 16.2.2026. (list 173-188) za okrivljenog FŠ proizlazi da je kod njega dijagnosticiran mješoviti poremećaj ličnosti emocionalno nestabiInih i paranoidnih karakteristika. Prema medicinskoj dokumentaciji, liječen je i pod dijagnozama psihotične reakcije i sumnje na paranoidnu psihozu. On iznosi svoje viđenje djela, a ukoliko mu sud dokaže isto, vještak smatra da su u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, njegove sposobnosti da shvati značenje svojeg postupanja kao i mogućnost vladanja svojom voljom bile smanjene i to u bitnom stupnju. Time je ubrojivost ispitanika u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela bila bitno smanjena. Preporučuje se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. Kaznenog zakona/11. Ispitanik je raspravno sposoban.
23.1. Dodatno ispitan na raspravi 21.8.2026. Vještak Igor Marinić naveo je da ostaje kod dostavljenog vještačkog nalaza i mišljenja koje je 16.2.2026. proveo za okr. FŠ (list spisa 173-188).
23.2. Na posebno pitanje braniteljice navodi da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja te iskazuje da je okr. bio svjestan svojeg postupanja, smatra da razumije svrhu i prirodu kaznenog postupka kao i djela za koja ga se tereti u ovom postupku. Decidirano isključuje neubrojivost okr. za djelo za koje ga se tereti te ukoliko sud utvrdi kaznenu odgovornost okr. u ovom postupku kako je i naveo radi se o bitnoj smanjenoj ubrojivosti.
24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja svih citiranih vještaka s obzirom da su vještačenja provedena od strane nepristranih stručnjaka u skladu su sa u spisu priležečim materijalnim dokazima u vidu medicinske dokumentacije kako okrivljenika tako i mlt. oštećene te su dani detaljno i koncizno i na same vještačke nalaze stranke u ovome postupku nisu imale primjedbi.
25. Iz socijalne anamneze HZSR Vrbovec u obitelji TŠ i FŠ proizlazi da su prvih tjedan dana svoje veze TŠ i FŠ zajedno s maloljetnom BŠ živjeli kod Damirovih roditelja nakon čega je došlo do nasilja u obitelji od strane FŠ prema njegovim roditeljima pod utjecajem alkohola. FŠ je tada osuđen na uvjetnu kaznu od 30 dana zatvora s uvjetom od jedne godine. Iz medicinske dokumentacije okrivljenika proizlazi da je okrivljenik na Odjelu psihijatrije iz 2010., liječen za sljedeće dijagnoze: paranoidna slika, paranoidni poremećaj ličnosti i psihoza paranoje, te F23.3 i H35.9. Između ostalog je u otpusnom pismu navedeno da je pacijent imao sumanute misli i ideje megalomanije, tvrdio je da je dobio milijunski iznos na lutriji, stalno je spominjao razne urote protiv njega. Propisana mu je i terapija za koju je okrivljeni naveo da ju nikada nije pio, da je odmah sve bacio. U izvanbračnoj zajednici TŠ i FŠ rođeno je dvoje maloljetne djece: dijete KŠ rođen **.**.2019. u [adresa] i dijete ŽŠ rođena **.**.2020. u [adresa]. Iz socijalna anamneze Područnog ureda Bjelovar vidljivo je da je i tada skrb o djeci bila nedostatna, ali ne i ugrožavajuća po njihov život i zdravlje. Obzirom se radilo o majci koja je mentalno insuficijentna te o ocu koji je evidentno psihički bolesnik koji se ne liječi, a u obitelji je tada bilo dvoje male djece, djevojčica BŠ koja nema razvijen govor za svoju dob i doima se higijenski zapušteno te beba KŠ koja je rođena s dijagnozom hidrocefalusa, PU Bjelovar roditeljima je izrekao mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci. Nadalje, s obzirom da su roditelji teško zanemarili liječenje svog djeteta KŠ te njegov psihofizički razvoj time ugrozivši njegovo zdravlje i život, roditeljima je bila određena žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan vlastite obitelji njihovog djeteta maloljetnog KŠ; rješenjem KLASA:UP/I-552-06/24-02/3 od 29. srpnja 2024., a Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-1822/2024-3 dana 31. srpnja 2024. donio je rješenje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi odnosno maloljetni KŠ privremeno se povjerava Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra iz Gornje Bistre, Bolnička ulica 21. Nadalje, Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob - 2164/2924-11 dana 11. listopada 2024. donio je rješenje kojim se roditeljima PŠ i FŠ oduzima pravo na stanovanje s maloljetnim KŠ te rješenjem R1 Ob-2025/2025-8 dana 08. listopada 2025. Općinski građanski sud u Zagrebu, donio je rješenje kojim se roditeljima PŠ i FŠ oduzima pravo na stanovanje s maloljetnim KŠ i produljio je mjeru oduzimanja prava na stanovanje u trajanju od godine dana, odnosno do 11. listopada 2026. Roditeljima se u kontinuitetu izriču mjere obiteljsko - pravne zaštite, aktualno je na snazi mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi izrečena u trajanju od godine dana.
26. Temeljem cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni FŠ počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. Kaznenog zakona/11 na štetu djeteta BŠ . Navedeno proizlazi iz u svim za ovaj postupak suglasnih iskaza ispitanih svjedoka i to medicinskog osoblja koje je kritičnog dana događaja radilo obradu djeteta dr. GŠ i dr. UŠ, kao i djelatnica HZSR koje su kritičnog dana razgovarale s djetetom BŠ i to ĆŠ, LŠ i OŠ a koje su suglasno iskazivale o tome da im se dijete BŠ povjerila da je ozlijede zadobila zbog toga što ju je očuh bacio kroz prozor. Iskazi svih navedenih svjedoka u suglasju su sa medicinskom dokumentacijom mlt. oštećene pribavljenim materijalnim dokazima koje je sud citirao u ovoj presudi kao i provedenim vještačenjima temeljem čega sud smatra utvrđenim zatvoreni krug indicija koje direktno ukazuju na utvrđenu kaznenu odgovornost FŠ.
26.1. U ovom postupku sud nije pronašao niti jedan razlog zbog kojeg bi mlt. oštećena BŠ koja je o proživljenom iskustvu i načinu na koji je zadobila ozljede ispričala navedenim svjedocima neistinito teretila okrivljenika. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka i u spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je prije samog događaja maloljetna BŠ bila u dobrim odnosima sa okrivljenikom, da je smatrala da se isti prema njoj odnosi bolje od njezinog vlastitoga oca, tako da sud nije utvrdio niti jedan razlog zbog kojeg njezino iskazivanje drugim osobama koje je sud kao posredne svjedoke ispitao u ovome postupku se ne bi prihvatio u cijelosti. Navodi djevojčice o načinu povređivanja u suglasju su i sa provedenim sudskomedicinskim vještačenjem.
27. Obranu okrivljenika kao i iskaz TŠ sud smatra u cijelosti iskonstruiran i isključivo usmjerenim na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti okrivljenika, dok isti iz sudskomedicinskog stajališta ni ne daju podlogu za nastanak ozljeda djeteta BŠ, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da je dijete BŠ kritičnog događaja zadobila tešku tjelesnu ozljedu te da se dinamika nastanka njezinih tjelesnih ozljeda uklapa u svjedočke iskaze ispitanih svjedoka GŠ, MŠ, ĆŠ i LŠ.
28. Analizirajući naprijed navedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, sud smatra da je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je okr. FŠ **.**.2025. u namjeri da teško tjelesno ozlijedi dijete BŠ svjestan da se radi o djetetu niže kronološke dobi fizički slabije sa posebnim potrebama nakon što se ista opirala čišćenju ušiju isti podigao i bacio kroz prozor zbog čega je pala na kamenje ispod prozora i zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma obje kosti središnjeg dijela lijeve podlaktice, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede na štetu bliske osobe posebno ranjive zbog njezine dobi iz članka 118. stavak 2. KZ/11 činjenično i pravno pobliže opisana u izreci ove presude.
29. Temeljem navedenog sud je u ponašanju okrivljenika utvrdio kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavak 2. KZ/11 te je okr. FŠ oglasio krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti činjenično i pravno pobliže opisano u izreci ove presude.
30. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije sud je okrivljeniku FŠ kao olakotno cijenio dosadašnju nekažnjavanost te po vještaku utvrđenu smanjenu ubrojivost u bitnom stupnju. Kao otegotno sud je cijenio ponašanje okrivljenika nakon samog inkriminiranog događaja, odnosno činjenicu da je okrivljenik nazvao vršiteljicu nadzora OŠ tražeći od nje da maloljetnu oštećenu vozi u bolnicu umjesto da odmah sam potraži liječničku pomoć za ozlijeđeno dijete. S obzirom na utvrđenu osobnost okrivljenika, okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud je smatrao za primjereno okrivljeniku FŠ izreći kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine kao najmanju zakonom propisanu kaznu s obzirom da je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora od 3 do 8 godina. Naime, nažalost svjedoci smo da unatoč svih kampanji koje se provode za zaštitu prava djece svakodnevno dolazi do ozlijeđivanja upravo djece od strane osoba koje bi o njima trebale voditi adekvatnu brigu a ne ugrožavati ih na grubi način kako je to učinio okrivljenik. Iz tog razloga, po mišljenju suda isključivo kroz izricanje bezuvjetne kazne može se ostvariti svrha kako specijalne tako i generalne prevencije.
31. Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora sud je okrivljeniku uračunao vrijeme provedeno u Zatvoru Zagreb od 7. prosinca 2025. pa nadalje.
32. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje kako vještaka Igora Marinića tako i vještakinje Inge Tonković sud smatra utvrđenim sve zakonom predviđene okolnosti potrebne za izricanje sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je okrivljenik kazneno djelo počinio bitno smanjeno ubrojiv te da s obzirom na utvrđeno zdravstveno stanje okrivljenika, postavljene dijagnoze mješovitog poremećaja ličnosti, emocionalno nestabilnih i paranoidnih karakteristika koje su prisutne kod okrivljenika kao i njegove nekritičnosti spram potrebe uzimanja propisane mu medicinske terapije, radi i nadalje prisutne opasnosti da počini neko novo kazneno djelo sud smatra za neophodno mu izreći sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja.
33. Temeljem članka 68. stavka 3. i stavka 5. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena a ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
34. Po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine uz izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 koje su izrečene okr. FŠ primjerene su svim okolnostima konkretnog slučaja te podobne da se njima ostvare sve zakonom predviđene svrhe kazneno pravne zaštite iz čl. 41.KZ/11. Izražavanje društvene osude zbog počinjenja kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja i njihovih počinitelja, te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo, a sve to, a ni blažom a niti strožom kaznom ne bi moglo se ostvariti na zakoniti i pravedan način.
35. S obzirom na sve naprijed navedeno izrečenom kaznenom sankcijom okr. FŠ u cijelosti se ostvaruje kako specijalna tako i generalna prevencija te se ista ukazuje kao adekvatna i zakonski osnovana.
36. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 okrivljeni FŠ oslobađa se od snašanja troškova ovog kaznenog postupka u cijelosti te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda. Utvrđeno je da je okrivljenik osoba bez redovnih prihoda i imovine, da se uzdržavao od socijalnih primanja te da je izvanbračna supruga okrivljenika invalid tako da bi po mišljenju suda snašanje troškova ovoga postupka dovelo u pitanje kako egzistenciju samog okrivljenika tako i drugih osoba o kojima je dužan financijski skrbiti a uzimajući u obzir i da je okrivljeniku u ovom predmetu izrečena bezuvjetna kazna zatvora.
U Zagrebu, 21. kolovoza 2026. godine
Sutkinja za mladež:
Sonja Vrandečić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po pismenom primitku presude. O žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja, a žalba se podnosi ovom sudu u 4(četiri) istovrsna primjerka.
DNA:
OKDO Zagreb
okr. – putem zatvora Zagreb
braniteljica odvjetnica Maja Bosnić Tabain
punomoćnik mlt. oštećenika
HZSR PU Vrbovec
Sudac izvršenja– NI