REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4312/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, zastupan po punomoćniku Domagoju Dumančiću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Dumančić, Rajković i Martić u Zagrebu, Drenovačka 3, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Rakitničan iz Zagreba poslovni broj Ovrv-96327/2024 od 12. prosinca 2024. kojim se nalaže tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900 iznos od 370,95 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku kako slijedi:

- na iznos od 32,85 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 19,32 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 13,65 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 12,46 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 11,84 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 13,60 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 20,66 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 33,12 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 36,47 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 42,49 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 45,59 EUR od 19.04.2024.,

- na iznos od 31,24 EUR od 26.04.2024.,

- na iznos od 24,74 EUR od 25.05.2024.,

- na iznos od 17,76 EUR od 27.06.2024.,

- na iznos od 15,16 EUR od 26.07.2024.,

pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900 trošak parničnog postupka u iznosu od 270,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-96327/2024 od 12. prosinca 2024. koje je donio javni bilježnik Dubravka Rakitničan iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 370,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu te navodi da je evidentno kako dostavljeni Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe tužitelja, pa temeljem takvog Izvatka ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi, kao i da rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. OZ-a, prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe u odnosu na što se posebno ističe kako spisu nisu priložen računi koji su navedeni u presliku Izvatka iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik tužiteljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Nadalje, da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr., niti tužitelj ičim dokazuje da bi tuženik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja tužiteljeve usluge. Ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Ukazuje na činjenicu kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika , pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Zaključno, predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj se poziva na odredbe Zakona o tržištu toplinske energije. Ističe da nije sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika za predmetnu stambenu zgradu, sukladno odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, ali kako ta okolnost nije od značaja za postojanje aktivne legitimacije tužitelja jer tužitelj kontinuirano isporučuje toplinsku energiju na predmetno zajedničko obračunsko mjerno mjesto u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa] te obavlja ulogu kupca toplinske energije sukladno odredbama ZTTE. Također, navodi da za isporučenu toplinsku energiju ispostavlja račune vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina prema količini pružene usluge i utvrđenoj cijeni, kao i da kod djelatnosti isporuke toplinske energije u zgrade sa stanovima, svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine su krajnji kupci na koje se raspodjeljuje toplinska energija koja je isporučena na jedinstveno zajedničko obračunsko mjerno mjesto na ulazu u zgradu, a sve prema načinu određenom Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Navodi da među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj nesporno isporučio toplinsku energiju u predmetnu stambenu zgradu na adresi [adresa] Zagreb, na jedinstveno obračunsko mjesto u predmetnom razdoblju te da je ukupno isporučenu toplinsku energiju raspodijelio svim suvlasnicima posebnih dijelova stambene zgrade sukladno odredbama Pravilnika, pa da je temeljem čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tuženik, kao suvlasnik nekretnine na čijem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, dužan podmiriti obveze na povremena davanja koja uključuju i naknade dobavljaču toplinske energije. Ističe da je tuženik kao suvlasnik predmetne nekretnine pasivno legitimiran u ovom postupku. Navodi da prijedlog za ovrhu sadrži sve podatke sukladno čl. 39. Ovršnog zakona. U odnosu na prigovor tuženika da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, tužitelj ističe kako su na svakom računu koji je ispostavljen na tuženika jasno istaknuti podaci o adresi nekretnine te podaci o isporučenoj toplinskoj energiji za samostalnu uporabnu cjelinu i to snaga i površina predmetnog domaćinstva. Obzirom na navode iz prigovora kako tužitelj ničim ne dokazuje da je tuženik korisnik predmetnog prostora, tužitelj ističe kako to nije od važnosti u ovom postupku, obzirom je vlasnik predmetne nekretnine obvezan podmirivati troškove za isporučenu toplinsku energiju ukoliko to redovito ne čine korisnici prostora, o čemu je tužitelj dopisom od 3. travnja 2024. godine, obavijestio tuženika. Obzirom na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj u spis predmeta, pod gornjim poslovnim brojem, dostavlja dospjele i neplaćene račune koji glase na tuženika a koji računi su predmet ovog postupka. Dodatno, tužitelj ističe kako na poleđini svakog računa stoje upute za reklamaciju računa te da tuženik nikada nije prigovorio niti jednom računu koji su predmet ovog postupka. Osporava prigovor zastare te navodi da ista nije nastupila.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ostaje kod navoda iznesenih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a koji se sada smatra odgovorom na tužbu. Ističe da je tužitelj bio dužan dostaviti Ugovor iz kojeg proizlazi utužena obveza, odnosno iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se iste utvrđuju, a da je tužitelj samo priložio račune kojima je obračunato utuženo potraživanje, a iz kojih ne proizlazi odlučna činjenica postojanja ugovornog odnosa. Nadalje, da se potraživanje se u naznačenoj stvari odnosi na stan u [adresa], pov. 54,72 m2, broj objekta: 08374716. Stan od 2010. do danas koristi TR u svojstvu najmoprimke (bez produljenja ugovora zbog dugovanja), te je tužitelj samovlasno prebacio obvezu na Grad Zagreb, zbog neplaćanja od strana korisnika stana, suglasno svojoj najavi, sve zbog slabe naplate potraživanja za gradske prostore. Tuženik osporava postojanje obvezno pravnog odnosa s tužiteljem. Sukladno odredbi čl. 3. Općih uvjeta, odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže se uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, pa tuženik navodi da stoga činjenica kontinuirane isporuke toplinske energije na predmetno zajedničko obračunsko mjerno mjesto u stambenoj zagradi na adresi [adresa] u [adresa], nije dokaz postojanja obvezno pravnog odnosa sa tužiteljem. Osporava visinu predmetnog potraživanja te navodi da su računi jednostrane isprave tužitelja u kojima tužitelj može navesti što želi pa isti ne mogu biti dokaz niti osnova niti visine predmetnog potraživanja. Računi i izvod iz poslovnih knjiga tužitelja su vjerodostojne isprave dok ih suprotna strana ne ospori, a tuženik u ovom postupku izričito osporava osnov i visinu potraživanja, ta je stoga tužitelj dužan dokazati temeljem čega je zaveo upravo tuženika kao obveznika plaćanja, kao i temeljem čega ga tereti za potraživanja upravo u utuženoj visini.

6. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

7. Sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga stanje na dan: 12.11.2024. (list 14), izvadak iz BZP-a broj 2330, k. o. [katastarska općina] jug (list 33-66), dopis tužitelja od 3. travnja 2024. (list 67), prijepise računa (list 69-96).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćene usluge opskrbom toplinske energije.

10. Među strankama nije sporno da se potraživanje se u naznačenoj stvari odnosi na stan u [adresa].

11. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim osporava podneseni prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave valja navesti da je predmetni postupak započet podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a. Pri tome valja istaknuti da sud u ovoj fazi postupka više nema osnove odlučivati o urednosti prijedloga za ovrhu i određivanja ovrhe, slijedom čega je sud u cijelosti otklonio prigovor tuženika u odnosu na navedeno.

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi se da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26. – dalje ZOO) jer iz isprava u spisu proizlazi da se radi o isporuci usluge opskrbom toplinske energije za potrebe kućanstva. S obzirom da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 15. studenog 2024. (uvid u spis kod ovog suda poslovni broj Ovrv- 96327/2024), a najstariji utuženi račun dospijeva na naplatu 18. travnja 2024., to je razvidno da tuženikov prigovor zastare nije osnovan, sve sukladno čl. 232. st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 215. i 241. ZOO-a.

13. Uvidom u izvadak iz BZP-a broj 2330, k. o. [katastarska općina] jug (list 33-66) razvidno je etažno vlasništvo ovdje tuženika na nekretnini na adresi u [adresa].

14. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga stanje na dan: 12.11.2024. (list 14) i prijepise računa (list 69-96), sud je utvrdio da je tužitelj u svojoj poslovnoj evidenciji kao krajnjeg kupca toplinske energije na obračunsko mjestu u stanu u [adresa], evidentirao tuženika pod šifrom krajnjeg kupca 3185011088 te da tužitelj u svojoj poslovnoj evidenciji ima evidentirano dugovanje s naslova isporučene toplinske energije na obračunskom mjestu u stanu u [adresa], za razdoblja datuma dospijeća 18. travnja 2024. – 25. srpnja 2024., u ukupnom iznosu od 370,95 EUR.

15. Uvidom u dopis tužitelja od 3. travnja 2024. (list 67) sud je utvrdio da je tužitelj obavijestio tuženika da TR, korisnica stana u vlasništvu tuženika na adresi [adresa], nije podmirila nastalo dugovanje za isporučenu toplinsku energiju te da tužitelj više nije u mogućnosti račune za isporučenu toplinsku energiju ispostavljati na nju. Tužitelj je navedenim dopisom obavijestio tuženika da je evidentirao promjenu u matičnim podacima krajnjih kupaca te za predmetni stan otvorio novu šifru krajnjeg kupca 31850111068 na kojoj će račune za isporučenu toplinsku energiju počevši od ožujka 2024. ispostavljati na tuženika kao vlasnika nekretnine.

16. Dovodeći u vezu sadržaj izvatka iz BZP-a broj 2330, k. o. [katastarska općina] jug (list 33- 66) i dopisa tužitelja od 3. travnja 2024. (list 67) sud je utvrdio da je tuženik vlasnik stana u [adresa] te da je tuženik taj stan dao na korištenje TR.

17. Odredbom čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje ZV) određeno je da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Odredbom čl. 84. st. 3. ZV-a određeno je da ako je dužnik obveze iz st. 2. toga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

18. Stoga, a temeljem gore citiranih odredbi čl. 84. st. 2. i 3. ZV-a, a imajući u vidu da je tuženik vlasnik stana u [adresa], te da je tuženik taj stan dao na korištenje TR, to je tuženik, kao vlasnik posebnoga dijela nekretnine, dužnik obveze plaćanja naknade zbog isporučene toplinske energije za taj stan tužitelju. Stoga, neosnovano tuženik prigovara da tuženik nije obveznik plaćanja predmetne komunalne usluge te da tuženik nije bio u obvezno pravnom odnosu sa tužiteljem i ne duguje mu ništa.

19. Nadalje, kako je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga stanje na dan:

12.11.2024. (list 14) te prijepise računa (list 69-96), utvrdio da niti tuženik, a niti TR nisu platili tužitelju naknadu za isporučenu toplinsku energiju na obračunskom mjestu u stanu u vlasništvu tužitelja u [adresa], za razdoblja datuma dospijeća 18. travnja 2024. – 25. srpnja 2024., u ukupnom iznosu od 370,95 EUR, to je sud na temelju čl. 9., čl. 29. st. 1., čl. 65. st. 1. i čl. 166. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO), kao i temeljem odredbi čl. 84. st. 2. i 3. ZV-a, kao i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, te je stoga isti u cijelosti usvojio, uključujući i dio zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate, odnosno ostavio na snazi pobijani platni nalog iz rješenja o ovrsi, dok je sud o visini stope zatezne kamate odlučio temeljem čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

20. Sud ističe da tuženik neosnovano prigovara visini utuženog potraživanja jer je iz prijepisa računa (list 69-96) razvidan način obračuna potrošnje, odnosno tarifna grupa, tarifni model, model raspodjele (snaga, energija grijanje, energija potrošna topla voda), kategorija potrošnje, podaci za raspodjelu isporučene toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu (snaga, površina, energija) te pojedine naknade, kao i način njihova obračuna.

21. Također, tuženik neosnovano osporava postojanje obvezno pravnog odnosa jer tužitelj nije dostavio ugovor iz kojeg proizlazi utuženo potraživanje. Naime, temeljem čl. 294. ZOO-a ugovor za čiju je valjanost propisan ili ugovoren određeni oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz posebnog zakona ili cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo te sud posebno ističe da tuženik niti tvrdi niti dokazuje da tužitelj nije isporučivao toplinsku energiju u utuženom razdoblju za stan u vlasništvu tuženika koji je bio korišten od strane TR.

22. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a (tako i Zaključak 3.1. na sastanku VSRH od 2. lipnja 2017. Su- IV-204/17).

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastav prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi 50 bodova sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. OT) iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je ujedno dosuđen trošak sastava podneska od 9. ožujka 2026. u visini 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), što uz primjenu Tbr. 54. OT i Tbr. 46. OT, iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.).

24. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje Županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu (30,00 EUR)

2. tuženiku uz rješenje o pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi (30,00 EUR)