Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1127/2026-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Gelo, odvjetniku u Vinkovcima , protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupanog Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Pr-148/2023-35 od 30. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o je

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Slavonskom brodu poslovni broj Pr-148/2023-35 od 30. lipnja 2026. potvrđuje u točki I, II i dosuđujućem dijelu točke IV izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki III i odbijajućem dijelu točke IV izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati daljnji iznos od 1.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 15. veljače 2021. do isplate te na ime troškova postupka daljnji iznos od 405,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za isplatu neimovinske štete i zahtjev za naknadu troškova postupka odbijaju kao neosnovani.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškova žalbenog postupka u iznosu od 82,50 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 1.387,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2021. godine do isplate, dok mu je točkom II naloženo na ime imovinske štete tužitelju isplatiti daljnji iznos od 412,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2020. godine do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom III izreke zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 3.132,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom je odbijen, dok je tokom IV naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 946,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjeva odbijen ali je to propušteno navesti u izreci.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu (točka I, II i IV izreke) tuženik podnosi žalbu pozivajući se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe zahtjev tužitelja odbije i obveže ga naknaditi mu parnične troškove, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv odbijajućeg dijela presude iz točke III izreke te sadržajno dobijajućeg dijela točke IV izreke pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se uvaženjem njegove žalbe presuda u tom dijelu preinači te dosudi pravična novčana naknada na ime pretrpljenog straha, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika, dok tuženik u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda tužitelja predlažući da se presuda u tom dijelu potvrdi uz obvezu tužitelja da mu naknadi troškove žalbenog postupka.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 15. rujna 2020. kada je prilikom noćnog padobranskog skoka u sklopu padobranske obuke u bazi ... zadobio ozljedu.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- tužitelj je zaposlenik tuženika kao djelatna vojna osoba te je 15. rujna 2020. sudjelovao u noćnom padobranskom skoku u sklopu službene obuke kada je prilikom pada zadobio tjelesnu ozljedu koja je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata kao ozljeda na radu

- navedenog dana vršene su pripreme za noćni skok, odnosno uvježbavanje doskoka koji je drugačiji u odnosu na dnevni kada ne može vidjeti tlo jer se ne osvjetljava ...

- tužitelj je izveo doskok te samostalno došao do područja slaganja padobrana ali sa bolovima kada je preuzet od strane hitne pomoći

- prema iskazu tužitelja i svjedoka DU, LU i ŽU koji su iste noći provodili kao i tužitelj obuku skok je izveden prema uputama i uz primjenu uvježbane tehnike doskoka specifične za noćne uvjete koji su otežani zbog smanjene vidljivosti i simulacije borbenog ubacivanja i inherentnoj opasnosti takve obuke tako da se radi o jednoj od najopasnijih vojnih aktivnosti

- tužitelj je istog dana hospitaliziran zbog prolazne parapareze (slabosti nogu) nakon doskoka te je ostao na bolovanju do 29. siječnja 2021.

- rješenjem HZZO-a od 25. studenog 2020. tužitelju je priznata ozljeda na radu nastala 15. rujna 2020. uz dijagnozu S30.O (kontuzija leđa)

- prema nalazu vještaka dr. Marinka Dikanovića tužitelj je zadobio nagnječenje donjeg dijela leđa sa tranzitornom paraparezom i posttraumatski lumbosakralni sindrom uslijed kojeg je trpio jake bolove 2 dana, srednje 14 dana i lakše 45 dana, jaki strah u trajanju od 2 dana, srednji 10 dana te lakši 14 dana strahujući od mogućeg nastupa težih posljedica, s time da mu je u bolnoj fazi bila potrebna tuđa njega i pomoć 2 sata dnevno kroz 2 tjedna zbog čega su mu propisani lijekovi protiv bolova (Brufen 600mg)

8. Sud prvog stupnja cijeneći opisana utvrđenja zaključuje da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu koju trpi uslijed ozljeđivanja i to na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete. Zaključuje da se odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR), da su padobranski skokovi po svojoj prirodi opasna djelatnost zbog povećanog rizika od ozljeđivanja koji se ne može otkloniti niti uz odgovarajuće mjere zaštite što potvrđuju i svjedoci u svojim iskazima. Nadalje, zaključuje da sukladno odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 , 156/22, 155/23 - dalje ZOO) tuženik odgovara tužitelju za štetu bez obzira na krivnju , a da tuženik nije dokazao da bi do štete došlo isključivo radnjom samog tužitelja odnosno njegovim doprinosom. Stoga utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1067. citiranog Zakona pa uzimajući u obzir jačinu i dužinu pretrpljenih bolova kao i sveukupne okolnosti konkretnog slučaja zaključuje da bi tužitelju po tom kriteriju , uz daljnju primjenu čl. 1100. st. 1. ZOO-a pripadao iznos od 1.387,62 eura.

9. Nadalje, na ime tuđe njege i pomoći uzimajući u obzir vrijeme u kojem je ta pomoć tužitelju bila potrebna te s obzirom na daljnja utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelju bila potrebna medikamentozna terapija i gelovi (Brufen, Naklofen, Lupocet i lokalni analcestijski flaster), daljnjom primjedbom odredbe čl. 223. ZPP-a dosuđuje tužitelju na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 412,72 eura.

10. U odnosu na zahtjev za neimovinsku štetu po kriteriju pretrpljenog straha zaključuje da je tužitelj za ovaj vid štete imao saznanja prilikom podnošenja tužbe ali da isti nije zatražio već nakon provedenog vještačenja, čemu se tuženik protivio, tako da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu tog vida štete, pa odbija zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

11. Na dosuđeni iznos štete obvezuje tuženika isplatiti tužitelju i zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. i čl. 1103. ZOO-a.

12. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP -a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu te visinu pripadajućeg iznosa na ime troškova zastupanja dok mu trošak vještačenja dosuđuje kao neophodan u cijelosti.

13. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

14. Za utvrđenje pravične novčane naknade po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO-a utvrđujući da bi tužitelju po tom kriteriju pripadao iznos od 1,387,62 eura. Protivno tvrdnjama tuženika pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Tuženik kao poslodavac tužitelju odgovara za ozljedu na radu sukladno odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a po općim propisima obvezog prava. Padobranski skokovi posebno u noćnim uvjetima svakako predstavljaju opasnu djelatnost zbog povećanog rizika od ozljeđivanja koji se ne može u potpunosti otkloniti niti uz primjenu odgovarajućih mjera zaštite. U konkretnoj situaciji tužitelj je nepr ijeporno postupao po zapovijedi, skok je izveo na način na koji je bio obučen a radilo se o "tvrdom doskoku" u noćnim uvjetima bez osvjetljenja tla, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tuženik za štetu odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju tako da se smatra da šteta potječe od te djelatnosti osim ako se dokaže suprotno. Stoga je na tuženiku teret dokaza da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja, odnosno da je tužitelj djelomično doprinio nastanku štetnog događaja. Međutim, rezultati dokaznog postupka koji žalbenim navodima nisu dovedeni u dvojbu potvrđuju pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je tužitelj bio obučen i osposobljen za izvođenje padobranskih skokova, pohađao naprednu obuku te izvršio više noćnih skokova, dok je zapovjednik obuke LU potvrdio da je tužiteljev skok bio normalan, odnosno da je tužitelj isti izvodio upravo na način kao što je bio obučen pa stoga ne proizlazi da bi isti makar i u manjoj mjeri doprinio nastanku štetnog događaja na čemu tuženik ustraje u žalbi. Stoga protivno žalbenim tvrdnjama nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1067. st. 2. ZOO-a za potpuno ili djelomično oslobađanje od odgovornosti tuženika.

15. Tvrdnje tuženika da bi dijagnoza navedena u rješenju HZZO -a (T91.5) upućivala na to da zadobivena ozljeda nije u uzročno posljedičnoj vezi sa padom već da se radi o urođenoj ili stečenoj predispoziciji, predstavlja navode i činjenice koje tuženik prvi put iznosi u žalbi pa iste nisu od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijane odluke(čl.352. st. 1. ZPP-a). Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a na ime neimovinske štete dosudio tužitelju iznos od 1.387,62 eura uz zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odbijajući dio odluke na ime neimovinske štete po kriteriju pretrpljenog straha, djelomično su osnovani. Naime, tužitelj je u tužbi zatražio naknadu neimovinske i imovinske štete navodeći kao kriterij za neimovinsku štetu fizičke bolove, s time da je vještak medicinske struke u nalazu i mišljenju potvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio i strah u intenzitetu i trajanju kako je to naprijed navedeno. Nakon toga je tužitelj po tom kriteriju zatražio iznos od 3.000,00 eura i sud prvog stupnja je tu preinaku dopustio, iako je o tome propustio odlučiti posebnim rješenjem na glavnoj raspravi, ali je konačno meritorno odlučio o tom dijelu zahtjeva na način da je isti odbio. Međutim, nije pravilan stav sud prvog stupnja da bi se radilo o "novom zahtjevu" i u tom smislu preinačenju zahtjeva koji je tužitelj učinio u fazi kada je u tome prekludiran. Ovo iz razlog što je pravna i činjenična osnova zahtjeva podnesenog u tužbi i odštetnom zahtjevu te specificiranom nakon provedenog vještačenja ista. Naime, tužitelj zahtjev za naknadu štete iz štetnog događaja od 15. rujna 2020. postavlja kao zahtjev za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti uslijed zadobivene ozljede, pri čemu se onda cijene svi kvalifikatorni kriteriji i okolnosti vezane uz štetni događaj i dosuđuje naknada zbog povrede prava osobnosti u jednom iznosu uvažavajući pri tome kod visine pripadajućeg iznosa sve kvalifikatorne kriterije. Dakle, zahtjev tužitelja za naknadu štete podnesen u tužb i uključuje i navedeni kriterij koji je tužitelj zatražio po provedenom vještačenju. Na nalaz vještaka stranke u tom dijelu nisu imale primjedbi pa je sud prvog stupnja pravilno isti prihvatio. Cijeneći dužinu i intenzitet pretrpljenog straha kao i sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud smatra da bi tužitelju na ime navedenog kriterija pripadao iznos 1.000,00 eura koji smatra pravičnom naknadom s obzirom na naprijed izneseno, dok je u preostalom dijelu zahtjev previsoko postavljen i ako takav neosnovan. Stoga je pravilnom primjedbom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a valjalo tuženika obvezati na isplatu daljnjeg iznosa sa zakonskom zateznom kamatom kako je odlučeno točkom II izreke .

17. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a kada je tužitelju na ime imovinske štete dosudio iznos od 412,72 eura, a cijeneći pri tome obim u kojem je tužitelju uslijed zadobivenih ozljeda trebala tuđa njega i pomoć, koju u tom dijelu žalbenim navodima tuženik niti ne dovodi dvojbu. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja odmjerio i to slobodnom ocjenom primjenom odredbe čl. 223. ZZP-a tužitelju iznos od 132,72 eura na ime troškova liječenja. Ovo pored utvrđenja iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja da su za sanaciju ozljede i bolova koje je uslijed toga tužitelj trpio kao i vremensko razdoblje u kojem je to bilo potrebno, istom bili neophodni lijekovi poput Brufena 600, Naklofena, Lupoceta i lokalnih analgetskih flastera koji se plaćaju jer se ne dobivaju na recept, a koji su mu prema iskazu tužitelja bili preporučeni i od strane fizijatra, pa je uzimajući u obzir prosječnu cijenu takvih lijekova i proizvoda pravilno sud tužitelju dosudio iznos od 132,72 eura kao realan i opravdan. Stoga su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

18. Glede odluke o parničnim troškovima valja istaći da je sud prvog stupnja iste pravilno temeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a pa je tako uz daljnju primjenu odredbi Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) za rad odvjetnika utvrdio da bi tužitelju na ime troškove zastupanja i uvećano za PDV pripadao iznos od 1.976,10 eur. Međutim, nakon preinačenja pobijane presude valjalo je preinačiti i odluku o troškovima ovog postupka s obzirom na sada postignuti uspjeh u sporu. Tako je tužitelj s osnovom uspio sa 100%, a visinom sa 57%, dok tuženik nije uspio s osnovom, ali je sa visinom uspio u omjeru od 43%. Dakle, tužitelj je konačno uspio u sporu sa 78,5%, a tuženik sa 21,5%, pa kada se sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a po utvrđenju uspjeha stranaka u sporu od uspjeha one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 57%. Stoga tužitelju sada sukladno postignutom uspjehu u sporu od navedenog iznosa pripada 1.126,37 eura na ime troškova zastupanja i PDV-a a uključujući trošak vještačenja kao neophodan u cijelosti, ukupan iznos od 1.351,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan. Kako je pobijanom presudom tužitelju već dosuđen iznos od 946,45 eura to je tuženika valjalo obvezati na isplatu daljnjeg iznosa od 405,09 eura.

19. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom to mu od zatraženog iznosa sukladno postignutom uspjehu sa žalbom pripada iznos od 82,50 eura, dok je u preostalom dijelu njegov te zahtjev tuženika koji nije uspio u sporu kao neosnovane valjalo odbiti, s time da se u odnosu na zahtjev tuženika koji se odnosi na trošak odgovora na žalbu ne radi o potrebnom trošku (čl. 166. st. 1. i 2. u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

20. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP- a. odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 31. kolovoza 2026

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak