REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-883/2025-13
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi poništenja rješenja, 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb KLASA: UP/II 551-08/25-01/03624484746, URBROJ: 341-99-01/1-25-2887, broj spisa: 770198 od 30. lipnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 551-08/25-01/03624484746, URBROJ: 341- 17-01/1-25-5262, broj spisa: 73704 od 3. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 551-08/25-01/03624484746, URBROJ: 341-99-01/1-25-2887, broj spisa: 770198 od 30. lipnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 551-08/25-01/03624484746, URBROJ: 341-17-01/1-25-5262, broj spisa: 73704 od 3. travnja 2025.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.
3. Tužiteljica u tužbi ističe kako je preslikama osobnih iskaznica već u žalbenom postupku dokazala neprekidno prijavljeno boravište odnosno prebivalište u trajanju od 18 godina, što je drugostupanjsko tijelo zanemarilo unatoč vlastitom stavu da se prebivalište dokazuje javnim ispravama poput osobne iskaznice. Budući da su preslike osobnih iskaznica ostale u spisu HZMO-a, predložila je da ih sud sam pribavi. Također je navela da je pred Ministarstvom unutarnjih poslova pokrenut postupak utvrđivanja prebivališta s netočnim podacima, zbog čega je podnijela prigovor na temelju članaka 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP), na koji još nije zaprimila odgovor. Zaključno, smatra da je pobijano rješenje proturječno, nejasno te doneseno na temelju pogrešno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega zahtijeva donošenje presude kojom se osporeno rješenje poništava.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbene navode te ističe da je pobijani upravni akt donesen na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu s mjerodavnim zakonskim propisima. U pogledu ključnih činjenica, tuženik ističe kako razlozi i navodi izneseni u tužbi nisu osnovani niti pravno odlučni za rješavanje ove upravne stvari. Osvrćući se na tužiteljičino isticanje da je pri Ministarstvu unutarnjih poslova uložila prigovor zbog netočnih podataka o prebivalištu navedenih u službenom uvjerenju, tuženik pojašnjava kako rješavanje tog pitanja ne može biti predmetom ovog upravnog postupka niti upravnog spora. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije tijelo nadležno za utvrđivanje činjenice prebivališta, već je dužan o pravu na nacionalnu naknadu odlučivati isključivo na temelju valjane potvrde koju izdaje nadležno tijelo, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova. Svi materijalni dokazi koji potvrđuju takvo postupanje i zakonitost osporenog rješenja već prileže spisu predmeta. Zaključno, tuženik ocjenjuje da je osporavano rješenje u cijelosti zakonito i utemeljeno na propisima te da tužba nije osnovana. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Upravnom sudu u Osijeku da donese presudu kojom se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbija.
5. Sud je 24. kolovoza 2026. održao javnu raspravu kako bi se u skladu s člankom
6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024. i 39/2026., dalje: ZUS), strankama dala mogućnost izjasniti se o navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti tužiteljice osobno i službene osobe tuženika.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja Sud je pročitao spis, spis upravnog postupka te isprave priložene istom.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica 11. ožujka 2025. podnijela zahtjev za priznavanjem prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, a uz koji zahtjev je priložila i uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova o prebivalištu .
9. U postupku nije sporno da tužiteljica ostvaruje uvjet godina života, ali je sporan uvjet neprekidnog trajanja prebivališta i to iz članka 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe (Narodne novine, broj: 62/2020. i 156/2023., dalje: Zakon).
10. Dakle, člancima 4. i 5. Zakona propisani su kumulativni uvjeti za ostvarivanje prava na predmetnu naknadu. Pored uvjeta propisane životne dobi od 65 godina, zakonodavac je kao materijalni preduvjet propisao i uvjet postojanja neprekidnog prebivališta u [adresa] u trajanju od najmanje 10 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju, iz podataka prikupljenih u upravnom postupku razvidno je da tužiteljica neposredno prije podnošenja zahtjeva bilježi prebivalište u trajanju od 6 godina, 3 mjeseca i 24 dana, zbog prekida u prijavi od 30. svibnja 2018. do 14. studenog 2018. godine.
11. Sud ističe da je formalni prekid prijavljenog prebivališta neotklonjiva materijalnopravna zapreka za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, neovisno o njegovu trajanju. U konkretnom slučaju prekid kod tužiteljice iznosi više od pet mjeseci (od 30. svibnja do 14. studenoga 2018.). Budući da Zakon izričito zahtijeva najmanje 10 godina neprekidnog prebivališta neposredno prije podnošenja zahtjeva, bilo kakav prekid isključuje ispunjenje tog uvjeta. Posljedično, dugogodišnji faktični boravak ili ukupno trajanje prebivališta tužiteljice tijekom života ne mogu konvalidirati evidentirani diskontinuitet.
12. Tužiteljica u sporu ističe da je u postupku predlagala druge dokaze, napose preslike starih osobnih iskaznica. Međutim, preslike osobnih iskaznica ne mogu same po sebi sanirati jasno evidentirani diskontinuitet u službenoj evidenciji MUP-a. Dodatno, eventualni propusti i nepravilnosti u radu MUP-a ne mogu rješavati kao prethodno pitanje pred mirovinskim zavodom, već se moraju osporavati u posebnom upravnom postupku pred nadležnim tijelima MUP-a.
13. Ovaj sud ističe da u smislu članka 56. stavka 3. ZUS-a, postoji mogućnost dokazivanja da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice. Međutim, da bi stranka uspjela oboriti predmnijevu istinitosti javne isprave, njeni dokazi moraju biti uvjerljivi, konkretni i nesumnjivo osporiti sadržaj evidencije. Podnošenje prigovora MUP-u, na temelju članaka 122. i 156. ZUP-a, na što se tužiteljica poziva u tužbi, predstavlja radnju u potpuno drugom i neovisnom upravnom postupku. Nepravilnosti oko prijave ili odjave prebivališta moraju se rješavati i pravodobno osporavati pred tijelima MUP - a, a ne pred tijelima mirovinskog osiguranja. Eventualno kasnije ispravljanje evidencije od strane MUP-a po tom prigovoru moglo bi predstavljati osnovu za ponavljanje postupka ili podnošenje novog zahtjeva, ali u trenutku donošenja osporavanih rješenja i zaključenja raspravljanja pred ovim sudom, javna isprava (uvjerenje) jasno iskazuje prekid prebivališta. Tuženik je stoga na temelju raspoloživih, važećih javnih isprava u vrijeme donošenja rješenja donio zakonitu odluku.
14. Slijedom svega iznesenog, Sud ocjenjuje da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pravilno utvrdili činjenično stanje te na isto pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužiteljici odbili zahtjev za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, jer nije ispunjen uvjet neprekidnog trajanja prebivališta na području [adresa] od 10 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.
15. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u izreci presude, u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a.
16. Kako tužiteljica nije zatražila naknadu troškova ovog spora, to Sud o istom nije odlučivao.
Osijek, 31. kolovoza 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
