REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-399/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi ponovnog izračuna invalidske mirovine, 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03442842523, URBROJ: 341-99-05/3-24-7060, broj spisa: 397588 od 14. ožujka 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 141-02/24-02/03442842523, URBROJ: 341- 16-05/3-24-21576, broj spisa: 78804 od 4. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24-01/03442842523, URBROJ: 341-99-05/3-24-7060, broj spisa: 397588 od 14. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 141-02/24-02/03442842523, URBROJ: 341-16-05/3-24-21576, broj spisa: 78804 od 4. studenog 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je određena invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 25. lipnja 2020. Na navedeno rješenje sada tužitelj je podnio pravodobnu žalbu jer smatra da mu je za izračun trebala biti uzeta u obzir osnovica po zadnjem radnom mjestu u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske (MORH), a koje je bilo časnički namjesnik.

3. Tužitelj u tužbi ističe da ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) s 30% oštećenja organizma te status dragovoljca Domovinskog rata, uz sudjelovanje u borbenom sektoru u obrani suvereniteta Republike Hrvatske do kraja 1992. Navodi da se tuženiku višekratno obraćao pisanim i telefonskim putem, no nadležno tijelo nije kontaktiralo MORH niti njegovu službu za ljudske potencijale radi utvrđivanja potpunog činjeničnog stanja. U osporenom se rješenju navodi kako mu je područni ured u Puli izdao povoljnije rješenje sa zvanjem policajac-desetnik, pri čemu tužitelj naglašava da je nakon službe u Ministarstvu unutarnjih poslova promijenio još dvije postrojbe. Zbog toga drži da je odluka tuženika donesena paušalno, bez uporišta u činjenicama i na temelju pogrešne procjene ranije prikupljenih dokaza, bez adekvatnog obrazloženja. U zaključku, predlaže da Upravni sud uvaži njegovu tužbu i poništi osporeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu. Također predlaže da ga sud pozove na raspravu zajedno s tuženikom kako bi osobno iznio cjelokupnu kronologiju događanja od stupanja u oružane snage Republike Hrvatske te priložio relevantne potvrde i dokaze o svojem ratnom putu i pravima.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbene navode ističući da je pobijano rješenje doneseno zakonito i na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Napominje kako se ključne činjenice spora odnose na utvrđivanje pravilne osnovice, odnosno čina i ustrojbenog mjesta za izračun mirovine. Tužitelj u tužbi tvrdi da mu je mirovina pogrešno određena prema osnovici za čin i ustrojbeno mjesto policajac-desetnik te smatra da se izračun trebao temeljiti na činu i ustrojbenom mjestu časničkog namjesnika. Prema službenim potvrdama u spisu, tužitelj je sudjelovao u Domovinskom ratu kao pripadnik MUP-a sa zvanjem policajca koje odgovara činu desetnika, dok je kao pripadnik MORH-a imao čin i ustrojbeno mjesto vojnika, što potvrđuje i potvrda MORH-a od 6. ožujka 2024. godine. Prvostupanjsko tijelo pravilno je primijenilo povoljniju osnovicu iz MUP-a (policajac-desetnik). Iako spis sadrži potvrdu Glavnog stožera HV od 24. studenog 1992. prema kojoj je tužitelj obnašao dužnost časničkog namjesnika, zakonske odredbe propisuju određivanje vrijednosnog boda isključivo prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju, a ne prema dužnosti. Izdane potvrde predstavljaju javne isprave prema Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP), a tužitelj nije tražio njihovu izmjenu od nadležnih ministarstava.

5. Sud je 24. kolovoza 2026. održao javnu raspravu kako bi se u skladu s člankom

6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024. i 39/2026. – dalje: ZUS), strankama dala mogućnost izjasniti se o navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti tužitelja osobno i službene osobe tuženika.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka te isprave priložene istom.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa upravnog postupka vidljivo je da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli od 9. veljače 2011. (broj spisa: 134939), tužitelju je s danom 23. veljače 2010. ranije bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (70 % uzrokovano bolešću iz obrane suvereniteta RH, a 30 % bolešću izvan tih okolnosti), pri čemu je tada izračun mirovine proveden uz primjenu zvanja policajac – desetnik. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 4. studenoga 2024., tužitelju je, u povodu nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti (u istom omjeru od 70 % uzroka u obrani suvereniteta i 30 % izvan obrane), priznata i određena nova invalidska mirovina počevši od 25. lipnja 2020. Pri određivanju vrijednosnog boda tuženik je, uspoređujući podatke iz potvrda MUP-a (zvanje policajac / čin desetnik) i MORH-a (čin i ustrojbeno mjesto vojnik), primijenio zvanje policajac – desetnik kao pravno i materijalno povoljniju opciju za tužitelja, odbivši primjenu dužnosti časničkog namjesnika. Konstatira se da je u spis predmeta priložena potvrda Glavnog stožera Hrvatske vojske od 24. studenog 1992. prema kojoj je evidentirano da je tužitelj u određenom razdoblju obnašao dužnost časničkog namjesnika u postrojbi.

9. Predmet ovog upravnog spora jest ocjena zakonitosti drugostupanjskog rješenja tuženika kojim je potvrđen izračun visine invalidske mirovine tužitelja kao hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, s naglaskom na sporno pravno pitanje pravilnosti utvrđene osnovice, odnosno vrijednosnog boda koji ovisi o činu, ustrojbenom mjestu ili zvanju.

10. Člankom 31. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019., 84/2021. i 156/2023., dalje: ZOHBDR) propisano je da se vrijednosni bod radi određivanja invalidske mirovine hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kod kojeg je nastao potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti, koji je u cijelosti ili u dijelu nastao kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje na temelju pripadajuće osnovice za čin ili ustrojbeno mjesto i zvanje hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata iz članka 34. toga Zakona, tako da se osnovica utvrđena za godinu koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u godini koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se prosječni vrijednosni bod radi određivanja mirovine utvrđuje prema vrijednosnom bodu u godini koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu.

11. Nadalje, člankom 34. stavkom 1. ZOHBDR-a izrijekom je normirano da se utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje invalidske mirovine iz članka 31. toga Zakona određuje prema ustrojbenom mjestu odnosno zvanju hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili osobnom činu u godini koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu, pri čemu je zakonskom tablicom taksativno propisana visina pripadajućih osnovica za pojedine činove i ustrojbena mjesta. Iz navedene tablice razvidno je da je za čin i ustrojbeno mjesto "vojnik" propisana osnovica u iznosu od 93.830,24 kn, za čin "desetnik" iznos od 108.524,58 kn, dok je za čin "časnički namjesnik" predviđena osnovica od 135.658,93 kn.

12. Središnji prigovor tužitelja svodi se na tvrdnju da mu je tuženik pogrešno utvrdio osnovicu za mirovinu primijenivši zvanje policajca, odnosno čin desetnika umjesto ustrojbenog mjesta i zvanja časničkog namjesnika, s obzirom na to da posjeduje potvrdu Glavnog stožera Hrvatske vojske od 24. studenoga 1992. iz koje proizlazi da je obnašao dužnost časničkog namjesnika.

13. Prije svega, jasnim tumačenjem članka 31. stavka 1. i članka 34. stavka 1. ZOHBDR-a jasno i nedvojbeno proizlazi da je zakonodavac krug mjerila za utvrđivanje vrijednosnog boda strogo i taksativno ograničio isključivo na tri pravne kategorije: osobni čin, ustrojbeno mjesto i zvanje. ZOHBDR ni na jednom mjestu ne predviđa mogućnost da se vrijednosni bod i visina mirovinske osnovice utvrđuju prema faktičnoj ili operativnoj "dužnosti" koju je hrvatski branitelj obnašao tijekom borbenih djelovanja, ako ta dužnost nije formalno uobličena i verificirana kroz status osobnog čina ili formacijskog ustrojbenog mjesta odlukom nadležnog tijela oružanih snaga.

14. Nadalje, službena potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Službe za djelatno vojno osoblje od 6. ožujka 2024. (KLASA: 034-05/24-01/264, URBROJ: 512M2-010103-24-2), kao i ranija potvrda MORH-a od 18. siječnja 2011., predstavljaju javne isprave izdane na temelju službenih evidencija koje to ministarstvo vodi na temelju zakona. Te potvrde izričito i kategorički kazuju da je tužitelj u evidencijama Ministarstva obrane vodio i zaključio službu isključivo s osobnim činom vojnika i na ustrojbenom mjestu vojnika. Potvrda Glavnog stožera Hrvatske vojske od 24. studenog 1992., na koju se tužitelj poziva, po svom pravnom dometu i sadržaju predstavlja isključivo dokaz o faktičnom "obnašanju dužnosti" časničkog namjesnika u određenom segmentu ratnog angažmana, ali ona ne dokazuje niti uspostavlja formalni status osobnog čina ili rasporeda na formacijsko ustrojbeno mjesto časničkog namjesnika.

15. Sukladno temeljnim načelima upravnog postupka, a napose načelu zakonitosti i dokaznoj snazi javnih isprava propisanoj ZUP-om, upravna tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje striktno su vezana podacima iz službenih evidencija i javnih isprava nadležnih ministarstava (MORH-a i MUP-a). Upravno tijelo mirovinskog osiguranja nema niti može imati, zakonsku ovlast u postupku ostvarivanja prava na mirovinu ocjenjivati i samostalno utvrđivati činove, prekvalificirati dužnosti u ustrojbena mjesta, niti ulaziti u formacijski ustroj postrojbi iz razdoblja Domovinskog rata. Ako osiguranik smatra da službena evidencija nadležnog ministarstva ne odražava točno njegovo stvarno stanje, ispravak i izmjenu takvih podataka ovlašten je i dužan zahtijevati isključivo u posebnom postupku pred tijelom koje vodi te evidencije (Ministarstvom obrane), a ne u postupku određivanja mirovine pred HZMO-om ili u upravnom sporu koji presuđuje o zakonitosti mirovinskog rješenja.

16. Primjenjujući navedena materijalnopravna pravila i sudsku praksu na nesporno utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu, proizlazi da je tuženik postupio u potpunosti pravilno i zakonito. Naime, tuženik se našao pred situacijom u kojoj tužitelj u službenim evidencijama MORH-a ima upisan čin i ustrojbeno mjesto vojnika (čija osnovica prema članku 34. ZOHBDR-a iznosi 93.830,24 kn), dok u evidencijama MUP- a ima upisano zvanje policajca koje formacijski odgovara činu desetnika (čija osnovica prema istoj zakonskoj tablici iznosi 108.524,58 kn). Polazeći od načela zaštite stečenih prava i primjene za stranku najpovoljnijeg propisa i statusa utvrđenog javnom ispravom, tuženik je tužitelju priznao i odredio mirovinu prema osnovici desetnika. Time su tužitelju u maksimalnoj mjeri priznata sva prava koja mu po zakonu pripadaju na temelju važećih javnih isprava.

17. Prigovor tužitelja da tuženik nije kontaktirao Službu za ljudske potencijale MORH-a također je neosnovan, jer je u upravnom spisu pribavljena službena potvrda MORH-a, Službe za djelatno vojno osoblje od 6. ožujka 2024. godine (KLASA: 034 - 05/24-01/264, URBROJ: 512M2-010103-24-2). Ta potvrda predstavlja mjerodavno i konačno očitovanje službe MORH-a o tužiteljevu vojnom statusu. Budući da tužitelj u upravnom postupku, a niti tijekom ovog upravnog spora, nije predočio izmijenjenu službenu potvrdu MORH-a koja bi poništila ili preinačila potvrdu od 6. ožujka 2024. i u službene evidencije unijela ustrojbeno mjesto časničkog namjesnika, tuženik nije imao nikakve zakonske osnove niti ovlasti zanemariti sadržaj izdane javne isprave.

18. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u izreci presude, u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a.

19. Kako tužitelj nije tražio naknadu troškova upravnog spora to Sud o istom nije odlučivao.

Osijek, 31. kolovoza 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku