REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: K-52/2026-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Mihovilu Budimiru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Gagić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JO, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj KO-DO-281/2024-1 od 19. srpnja 2024, a koje je preuzelo Općinsko državno odvjetništvo u Požegi pod brojem: KO-DO-36/2026, nakon održane javne rasprave 28. kolovoza 2026. u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika TO, okrivljenika JO te branitelja okrivljenika Domagoja Miličevića, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je, a 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i FO, rođene T, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno u Kaznionici u Požegi, državljanin Republike Hrvatske, zidar, nezaposlen, srednjeg imovnog stanja, razveden, otac troje djece, bez čina, bez odlikovanja, višestruko osuđivan,

k r i v  j e

što je

dana 15. travnja 2024. u [adresa], postupajući u nakani stjecanja nepripadne imovinske koristi, sklopio sa UO ugovor o djelu kojim se obvezao izraditi i montirati nadgrobne kamene ploče na njenoj obiteljskoj grobnici u [adresa] za ukupan iznos od 600,00 EUR-a, pritom neistinito navodeći da će dogovorene radove izvesti u roku od mjesec dana, odnosno do 15. svibnja 2024., iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti, pa je nakon što mu je UO, nemajući razloga za sumnju, povjerovala te na ime kapare prilikom sklapanja ugovora dala 300,00 EUR-a, a potom mu na njegovo traženje u dva navrata dala na ruke još ukupno 250,00 EUR-a, ugovorene radove nikada nije niti započeo, a niti je primljeni novac vratio, čime je UO oštetio za iznos od 550,00 EUR-a, istovremeno ostvarivši protupravnu imovinsku korist u istom iznosu,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11, pa se okrivljeniku

na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci

a na temelju članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku JO opoziva se uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Požegi broj: K-137/2023-2 od 3. siječnja 2024., pravomoćna od 30. siječnja 2024., a kojom presudom je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u navedenom trajanju neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te se ista ima smatrati utvrđenom,

pa se na temelju članka 51. u vezi s člankom 58. stavak 2. i 3. KZ/11, okrivljenik JO

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

II. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, okrivljeni JO OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenici UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom, iznos od 550,00 (petstopedeset) eura.

III. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom JO se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti o visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje, kao i paušalni trošak u iznosu od 100,00 (sto) eura sve u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podiglo je optužnicu protiv okrivljenika JO pod brojem KO-DO-281/2024-1 od 19. srpnja 2024., a sada se vodi kod ODO u Požegi pod brojem KO-DO-36/2026, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare, iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Kov-262/2024-4 od 6. rujna 2024.

3. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 31 Su-72/2026- 7 od 9. travnja 2026. za suđenje u ovome predmetu određen je Općinski sud u Požegi, a slijedom čega je optužnica promijenila poslovni broj te se pri Općinskom državnom odvjetništvom u Požegi vodi pod brojem KO-DO-36/2026.

4. Rješenjem Općinskog suda u Požegi broj 14 Su-7/2026-33 od 11. svibnja 2026., sukladno te iz razloga navedenih u članku 66. stavak 1. točka 4. ZKP/08 okrivljeniku JO postavljen je branitelj po službenoj dužnosti u osobi Domagoja Miličevića, odvjetnika u [adresa].

5. Na raspravi održanoj kod ovoga suda dana 17. lipnja 2026. okrivljenik JO očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret te ne prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenice UO u iznosu od 550,00 eura.

6. Okrivljenik je svojoj obrani naveo kako nije imao namjeru prevariti gospođu UO te da je istoj odradio dio posla, a da je riječ o upisu godine smrti pokojnog supruga, obnovu slova te obnavljanje kipova sa strane. Naveo je kako je jednom prilikom dok je radio, došao unuk od oštećenice da pregleda što je radio te mu je rekao da izradi dodatne radove odnosno da postavi nadgrobnu ploču. S oštećenicom je dogovorio taj posao o kojem je i unuk tom prilikom pričao i bio prisutan, no da ga nije izvršio budući da je imao osobnih problema, odnosno da mu je prošle godine preminuo otac. Sjeća se kako je u jednom trenutku zvao kćerku oštećenice, no ista mu se nije javljala kao što mu se ni oštećenica nije javljala na telefon. Kada je išao do Novske svratio je do oštećenice u njezinu obiteljsku kuću te joj je rekao da će posao odraditi, a za što je dio novca već primio, a riječ je iznosu koji se spominje u potvrdi odnosno njihovom ugovoru. Ističe kako to nije prvi posao koji je radio na groblju u [adresa]. Navodi kako je rok u kojem je trebao izvršiti poslove za oštećenicu bio tri mjeseca, a misli da je bilo ljetno doba kada su dogovorili taj posao. I prije je obavljao poslove na groblju, a da je do poslova za koje ga se ovdje tereti došlo nakon prethodno obavljenog posla, te nakon što je isto zatražila oštećenica, a na prijedlog njezinog unuka. Nadalje je odgovorio kako su dogovorili posao kod UO odnosno njezinog unuka, budući da isti žive zajedno, te da je ondje došao s groblja zajedno sa unukom od oštećenice. Okrivljenik ističe kako oštećenicu UO nije imao namjeru prevariti.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o djelu od 15. travnja 2025., te neposredno ispitao žrtvu UO kao i pročitao njezin zapisnik o ispitivanju od 11. srpnja 2024. Osim toga, sud je izvršio u spis ovoga suda broj K-137/2023, te je na kraju dokaznog postupka pročitao i prekršajnu odnosno kaznenu evidenciju za okrivljenika JO te istog ispitao.

8. Nije sporno da je okrivljenik JO dana 15. travnja 2024. u [adresa] sklopio Ugovor o djelu sa UO kojim se obvezao izraditi i montirati nadgrobne kamene ploče na njenoj obiteljskoj grobnici za ukupan iznos od 600,00 eura, pri čemu je dogovoreno da će radove izvesti u roku od jednog mjeseca odnosno do 15. svibnja 2024. Također, nije sporno niti da je oštećenica UO na ime kapare prilikom sklapanja ugovora okrivljeniku JO dala 300,00 eura, a potom na njegovo traženje u dva navrata dala još ukupno 250,00 eura. Nije sporno niti da okrivljenik ugovorene radove nije nikada započeo niti je primljeni novac vratio.

9. Sporno je, s obzirom na obranu okrivljenika, je li isti prilikom ugovaranja predmetnog posla postupao s prijevarnom namjerom.

10. Na raspravi kod ovoga suda 28. kolovoza 2026. žrtva UO navela je kako ostaje kod svog iskaza danog kod PP Nova Gradiška od 11. srpnja 2024.Osim toga, navela je da je okrivljenik došao do njezine kuće u [adresa] te su ondje razgovarali. Saznala je da okrivljenik izrađuje nadgrobne ploče te je tom prilikom istog upitala koliko bi koštalo da dovrši grobno mjesto njezinog pokojnog supruga, a na što je okrivljenik rekao da to ne može odmah reći već da mora doći izmjeriti. Sutradan je došao s bilježnicom i sve to popisao. Tom prilikom mu je dala dio novaca, nakon čega je on u više navrata opet dolazio po novce te bi svaki put imao izgovore zašto nije započeo s radovima, pa bi tako nekada znao reći da je imao prometnu nesreću, da se razbio materijal i slično. Ističe kako okrivljenik radove nije nikada završio, a kasnije se prestao i javljati. Napominje kako ona ima ozbiljnih zdravstvenih problema i nema mirovine, a novci koje je dala okrivljeniku bili su od pokojnog supruga. Pristala bi da joj okrivljenik vrati novac kroz kraći vremenski rok.

10.1. Dana 11. srpnja 2024. ispitana kod PP Nova Gradiška, oštećena UO navela je kako je 15. travnja 2024. oko 11,00 sati u svojoj kući na adresi [adresa] dogovorila sa JO posao postavljanja ploče na okvir spomenika na groblju te su tom prilikom dogovorili da će iznos za navedene radove biti 600,00 eura, nakon čega mu je odmah tada dala predujam u iznosu od 300,00 eura, a o čemu je na papiru sačinjen ugovor kojeg je JO potpisao, tj. potvrdio svojim potpisom naš dogovor te predaju novca, a tom prilikom nisu bile prisutne druge osobe. JO je rekao da će posao napraviti u roku od mjesec dana. Nakon toga, radove nije niti započeo, već je došao kod nje u dva navrata i uzeo od nje još ukupno 250,00 eura, a svaki puta kada ga je kontaktirala i pitala kada će napraviti dogovoreno, imao je izgovore te da je imao prometnu nesreću, da mu je kćerka rodila i slično, da bi nakon nekog vremena izbjegavao svaki kontakt s njom. Navodi da joj JO do današnjeg dana nije nudio niti vratio novac koji je uzeo, a niti da je izvršio radove koje su dogovorili.

11. Iz Ugovora o djelu od 15. travnja 2024. (list 22 i 104 K spisa) razvidno je kako je "akontaciju primio" ovdje okrivljenik JO i to u više navrata, a u ukupnom iznosu od 550,00 eura, dok cjelokupni posao glasi na iznos od 600,00 eura.

12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, u odnosu na jedinu spornu okolnost tijekom ovog postupka odnosno je li okrivljenik prilikom predmetnog događaja postupao s prijevarnom namjerom, sud je nedvojbeno utvrdio iz objektivnog, uvjerljivom, ali i (na raspravi) emocijama prožetog iskaza oštećenice UO. Naime, ista je pred ovim sudom, ali i pred policijskim istražiteljima, dosljedno iskazivala da je okrivljeniku predala kaparu u iznosu od 300,00 eura, a što je okrivljenik potvrdio potpisom Ugovora o djelu kojeg su tom prilikom dana 15. travnja 2024. i sačinili, a sve poradi izrade i montiranja nadgrobne kamene ploče na obiteljskoj grobnici u [adresa]. Da je okrivljenik JO oštećenicu lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu te istu u zabludi održavao i time je naveo da na štetu svoje imovine nešto učini sud utvrđuje iz dijela iskaza u kojem oštećenica navodi kako je rok za izvedbu ranije navedenih radova bio mjesec dana odnosno do 15. svibnja 2024. te da je okrivljenik u još dva navrata od oštećenice na ruke primio iznos od 250,00 eura, a da ugovorene radove nikada nije niti započeo, a primljeni novac vratio, kao i da je u tom razdoblju odnosno u razdoblju nakon isteka roka za dovršenje radova uvijek tražio te imao spremne razne neosnovane izgovore, da bi se naposlijetku prestao javljati. Stoga sud ne vjeruje obrani okrivljenika u dijelu gdje isti navodi kako radove nije izvršio jer je imao osobnih problema te da mu je prošle godine preminuo otac s obzirom da je okrivljenik radove trebao izvršiti do 15. svibnja 2024., a što je više od godinu dana nakon smrti njegova oca. U odnosu na dio obrane okrivljenika gdje isti navodi kako je za oštećenicu odnosno njezinu obitelj na predmetnoj obiteljskoj grobnici već obavljao određene poslove sud isto smatra irelevantnim te nevažnim za ovaj postupak s obzirom da ono nije obuhvaćeno činjeničnim dijelom optužnog akta niti je vezano za predmetni posao odnosno za označeni Ugovor o djelu. Jednako tako, sud ne vjeruje niti obrani okrivljenika u dijelu gdje navodi kako je u jednom trenutku pokušao stupiti u kontakt s oštećenicom, no da mu se ista nije javljala na telefon, a što je u suprotnosti s iskazom oštećenice te njezinim navodima da se okrivljenik nakon višekratnih izgovora prestao javljati. Da je iskaz oštećenice UO vjerodostojan, sud utvrđuje i iz okolnosti da je ista prilikom svog iskaza bila posebno emotivna te razočarana u okrivljenika, a da novci koje mu je dala potječu od pokojnog supruga te drugih prihoda izuzev toga nije imala.

13. S obzirom na izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik JO dana 15. travnja 2024. u [adresa] postupajući u nakani stjecanja nepripadne imovinske koristi, s UO sklopio Ugovor o djelu kojim se obvezao izraditi i montirati nadgrobne ploče na njenoj obiteljskoj grobnici u [adresa] i to za ukupan iznos od 600,00 eura, pri tom neistinito navodeći da će dogovorene radove izvesti u roku od mjesec dana odnosno do 15. svibnja 2024., iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti, pa nakon što mu je UO nemajući razloga za sumnju povjerovala te na ime kapare prilikom sklapanja ugovora dala 300,00 eura, a potom mu na njegovo traženje u dva navrata dala na ruke još ukupno 250,00 eura, ugovorene radove nikada nije niti započeo, a niti je primljeni novac vratio, čime je UO oštetio za iznos od 550,00 eura.

14. Naime, kazneno djelo prijevare čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navedene da na štetu svoje imovine nešto učini ili ne učini.

15. Iz svega navedenog jasno proizlazi zaključak da je okrivljenik JO lažnim prikazivanjem činjenica žrtvu UO ne samo doveo u zabludu nego ju je u zabludi i održavao više od 2 godine, stoga ovaj sud zaključuje da je okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom te da se u takvom njegovom ponašanju ostvaruju sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 za koje i proglašen krivim.

15.1. Prema tome, okrivljenik je u konkretnom slučaju iskoristio naivnost i lakovjernost oštećenice te ga zbog činjenice da su prethodno uspješno surađivali odnosno da je okrivljenik za obitelj oštećenice već izvodio radove, ali u manjem opsegu, čime ju je naveo da ne sumnja u njegovo poštenje odnosno da povjeruje u njegova obećanja kako će radove izvesti u roku od mjesec dana, iako za tim stvarne namjere očito nije imao, a što se nedvojbeno može zaključiti iz očito neosnovanih izgovora koje je nalazio sve dok uvodno spomenuti novčani iznos nije primio, čime se naposlijetku prestao javljati, a ugovorene radove nikada nije niti pokušao započeti niti primljeni novac vratiti.

16. U odnosu na subjektivni odnos okrivljenika prema kaznenom djelu nedvojbeno je utvrđeno da je isti prilikom počinjenja bio svjestan svih okolnosti djela, te da je on takvo ponašanje htio upravo kao takvo i kao svoje. Iz toga jasno proizlazi kako je okrivljenik JO postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu naziva izravna namjera. Jednako tako, isti je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno, a posebno bi to trebao znati okrivljenik koji je zbog istovrsnog kaznenog djela već pravomoćno osuđivan. Također, ubrojivost okrivljenika niti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti tijekom vođenja postupka, nije dovedena u pitanje.

17. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

18. Sud je kao otegotnu okolnost okrivljeniku cijenio njegovu raniju višestruku prekršajnu, ali i kaznenu osuđivanost, posebice u odnosu na istovrsno kazneno djelo, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da njegov raniji život nije bio u skladu sa zakonom te da do sada izricane sankcije nisu ispunile svoju svrhu odvraćanja od činjenja novih kaznenih djela.

18.1. Sud je kao olakotnu okolnost okrivljeniku cijenio njegovo djelomično priznanje počinjenja kaznenog djela posebice u odnosu na priznanje njegove građanskopravne obveze čime je (u manjem dijelu) doprinio da se ovaj postupak brže i ekonomičnije provede, pa mu se isto u jednakom dijelu i vrednuje. Međutim, u odnosu na njegovu navodnu spremnost za naknadnom štete oštećenici treba istaknuti kako mu sud to nije cijenio olakotnim, a sve iz razloga jer je okrivljenik u proteklih više od dvije godine imao dovoljno vremena i mogućnosti da vrati ukupni iznos od 550,00 eura koji mu je oštećenica višekratno davala na ruke u nadi da će dogovorene radove ipak izvesti.

18.2. Ovdje valja napomenuti kako sud nema saznanja jesu li ranije navedene okolnosti uzete u obzir prilikom odmjeravanja sankcije u predmetu broj K-137/2023, pravomoćnim od 30. siječnja 2024., s obzirom da je u navedenom predmetu izdana presuda – kazneni nalog bez točnog navođenja okolnosti koje su uzete u obzir prilikom odmjeravanja predložene, a zatim i prihvaćene kaznenopravne sankcije, a o kojoj činjenici te razlozima više u nastavku presude.

19. Stoga uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ali o potrebu da se jedan ovakav prijevarno odnosno društveno neprihvatljiv čin sankcionira, ovaj sud smatra kako je okrivljenika JO za predmetno kazneno djelo potrebno osuditi, slijedom čega mu je u odnosu na isto utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci.

19.1. Osim toga, člankom 58. stavak 2. KZ/11 propisano je da sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do 1 godine ili novčanu kaznu, dok isti članak u stavku 3. propisuje da će sud raniju uvjetnu kaznu i kaznu za novo kazneno djelo uzeti kao utvrđene te izreći jedinstvenu kaznu prema odredbama članka 53. KZ/11.

19.2. Slijedom navedenog, a s obzirom je iz presude (kaznenog naloga) ovoga suda od 3. siječnja 2024., pravomoćnim od 30. siječnja 2024. razvidno da je okrivljenik JO osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te da je istome temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u navedenom trajanju neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, a da je vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se u ovome postupku okrivljeniku stavlja na teret 15. travanj 2024., to je sud iskoristio svoju zakonsku mogućnost za fakultativnim opozivom koju propisuje članak 58. stavak 2., a kako je to već ranije citirano. Naime, takvu mogućnost te razloge za istim sud temelji prvenstveno na činjenici da je okrivljenik JO u postupku K-137/2023 na uvjetnu osudu pravomoćno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela odnosno kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, čime se nedvojbeno upućuje na zaključak kako uvjetna osuda iz označenog postupka očito nije bila prikladna sankcija, to više što su oba kaznena djela pravno i činjenično gotova pa identična, a što prema mišljenju suda nedvojbeno upućuje na neprihvatljivi obrazac ponašanja odnosno istovjetni način djelovanja u činjenju kaznenih djela.

19.3. Kako je člankom 51. stavak 1. KZ/11 propisano da ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela, a za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osuditi na jedinstvenu kaznu, pri čemu se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora odnosno novčane kazne, a kako to propisuje stavak 2. istoga Zakona.

20. Stoga je sud, a kako je to već prethodno navođeno, kaznu iz presude – kaznenog naloga Općinskog suda u Požegi K-137/2023, pravomoćnog od 30. siječnja 2024., kao i kaznu izrečenu u ovome postupku uzeo kao utvrđene slijedom čega je okr. JO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.

21. Sud nalazi da će se upravo tako odmjerenom kaznom zatvora u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja te u dovoljnoj mjeri izraziti prijekor okrivljeniku zbog počinjenih kaznenih djela odnosno da će se izvršenjem navedene kazne zatvora utjecati na počinitelja u smislu specijalne prevencije da ubuduće ne čini kaznena djela, ali će se istodobno ovakvom visinom kazne utjecati na sve ostale građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Pri tome će se primjenom pojedinačnog programa postupanja prema okrivljeniku prilikom izvršenja navedene kazne zatvora omogućiti njegova resocijalizacija odnosno ponovno uključivanje u društvo.

22. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 okrivljenik JO, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenici UO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom, iznos od 550,00 (petstopedeset) eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

22.1. Naime, iako je okrivljenik prilikom očitovanja o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu izjavio kako istog ne prihvaća, nastavno je sukladno članku 416. ZKP/08 decidirano naveo kako nije sporno da je predmetni ugovor o djelu sklopljen te da je na ime kapare prethodno dobio 300,00 eura, a zatim na njegovo traženje u dva navrata na ruke još ukupno 250,00 eura odnosno da je od oštećenice ukupno primio 550,00 eura, a koji iznos joj nikada nije vratio, a niti ugovorene poslove obavio. Osim toga okrivljenik je i tijekom rasprave upitao oštećenicu bi li ista pristala da joj vrati novac (iznos od 550,00 eura) kroz kraći vremenski rok. Stoga sud smatra kako navedeni podaci daju pouzdanu osnovu za potpuno tj. cjelovito dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva.

23. Osim toga, temeljem članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom JO nalaže se platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti o visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje, kao i paušalni trošak u iznosu od 100,00 (sto) eura sve u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, za koji iznos sud ocjenjuje kako je primjeren broj u radnji koje su u postupku poduzete kao i njegovim materijalnim prilikama.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 31. kolovoza 2026.

Sudac

Mihovil Budimir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi ovome sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO u Požegi, KO-DO-36/2026

2. JO, okrivljenik

3. Odvjetnik Domagoj Miličević, branitelj

4. UO, oštećenica