REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Poslovni broj: 82 K-964/2013-174

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Mitri Meštrović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tihane Petrović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika MI, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11 – u daljnjem tekstu KZ/97),) i II. okrivljene pravne osobe Krvavac d.o.o. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, u vezi čl. 3. i 10 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN br. 159/03, 110/07, 45/11, 143/12, 114/22), sve u vezi čl. 61. KZ/97, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-29/13 od 29. studenog 2013., nakon rasprave održane 27. kolovoza 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe, braniteljice okrivljenika i okrivljenika, 31. kolovoza 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08)

I. okrivljenik MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i Z djev. P, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom SSS, ekonomist, nezaposlen, oženjen, otac troje djece, kazneno osuđivan presudom ovog suda br. K-400/2012 od 8. veljače 2022., pravomoćne 11. srpnja 2023. zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz rok kušnje u trajanju od 3 (tri) godine,

k r i v  j e

što je:

- u razdoblju od srpnja do listopada 2010. u Zemuniku i Suhovarima kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu Krvavac d.o.o. u namjeri se trgovačko društvo Krvavac d.o.o. znatno okoristi, zadobivši povjerenje ZI i PI urednim isplatama manjih količina isporučenih poljoprivrednih proizvoda, lažno im predočavao da će u roku od 60 dana od dana preuzimanja proizvoda isplatiti cjelokupni iznos kupoprodajne cijene što mu nije bila namjera, a u što su isti povjerovali te u više navrata isporučili veće količine poljoprivrednih proizvoda, koje je potom prodao trgovačkim lancima, ali ih nije platio, iako su ga oštećenici više puta na to pozivali na koje pozive se nije odazvao izbjegavajući plaćanje različitim izgovorima čime je trovačkom društvu Krvavac d.o.o. pribavio protupravnu imovinsku korist od 201.079,58 kuna protuvrijednosti 26.687,85 eura, dok je istovremeno oštetio ČI za iznos od 51.229,38 kuna protuvrijednosti 6.799,31 eura i ZI za iznos od 149.850,20 kuna protuvrijednosti 19.888,54 eura pa je tako:

a) tijekom rujna 2010. u [adresa] sa PI vlasnicom OPG Katarina Braniša, putem njenog sina FI dogovorio isporuku dva šlepera krumpira po tržišnoj cijeni od 1,50 kn protuvrijednost 0,2 eura plus PDV do 0,70 kn protuvrijednosti 0,09 eura plus PDV kojom prilikom je kao garanciju plaćanja izdao bjanko mjenicu na iznos od 100.000,00 kn protuvrijednosti 13.272,28 eura iako na računu trgovačkog društva Krvavac d.o.o. nije imao toliku količinu novca niti je u vrijeme njenog dospijeća očekivao toliki novčani priljev na račun te preuzeo krumpire i to prvi put dana 22. rujna 2010. u količini od 17.366 kg pakirano u jumbo vreće, a drugi put 20. listopada 2010. u količini od 19.132 kg pakirnoga u 25 boks paketa,

b) tijekom srpnja 2010. u [adresa] sa ZI dogovorio isporuku lubenice po cijeni od 1,80 kn protuvrijednosti 0,24 eura do 2,20 kn protuvrijednosti 0,29 eura po kg i dinje po cijeni od 3,00 kn protuvrijednosti 0,4 eura po kg sa rokom plaćanja do 1. listopada 2010. pa u više navrata preuzeo ukupno 66.807 kg lubenica i 7.564 kg kojom prilikom je kao potvrdu preuzete robe potpisao otpremnice s količinom i cijenom isporučene robe, nakon čega je od cjelokupne količine preuzete robe podmirio samo iznos od 10.149,80 kn protuvrijednosti 1.347,11 eura, uplatom od 25. studenog 2010., dok ostatak dugovanog iznosa od 149.850,20 kuna protuvrijednosti 19.888,54 eura nije podmirio,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu lažnim prikazivanjem činjenica doveo druge u zabludu i održavao ih u zabludi i time ih naveo da na štetu svoje imovine nešto učine, a čime je i pribavljena takva korist

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

II. Temeljem odredbi iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, I. okrivljeniku MI se

i z r i č e

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

te se temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema I. okrivljeniku MI

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako I. okrivljenik u roku kušnje od 3 (tri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 i čl. 56. st. 4. KZ/11, I. okrivljeniku MI se određuje posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da oštećenici PI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 51.229,38 kn (pedesetjedna tisućadvijstodvadesetdevetkuna i tridesetosamlipa) protuvrijednosti 6.799,31 eura (šesttisućasedamstodevedesetdeveteura i tridesetjedancent).

IV. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 i čl. 56. st. 4. KZ/11, I. okrivljeniku MI se određuje posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom tako da oštećeniku ZI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznosu od 149.850,20 kn (stočetrdesetdevettisućaosamstopedesetkuna i dvadesetlipa) protuvrijednosti 19.888,54 eura (devetnaesttisućaosamstoosamdesetosameura i pedesetčetiricenta).

V. Na temelju č. 58. st. 5. KZ/11, upozorava se I. okrivljenik MI da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljenik u roku koji mu je određen pravomoćnom presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određene mu posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

VI. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08), usvaja se oštećenici PI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) imovinskopravni zahtjev u iznosu od 51.229,38 kn

(pedesetjedna tisućadvijstodvadesetdevetkuna i tridesetosamlipa) protuvrijednosti 6.799,31 eura (šesttisućasedamstodevedesetdeveteura i tridesetjedancenti), te se I. okrivljeniku nalaže platiti navedeni novčani iznos u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

VII. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, djelomično se usvaja imovinskopravni zahtjev oštećeniku ZI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u iznosu od 149.850,20 kn (stočetrdesetdevettisućaosamstopedesetkuna i dvadesetlipa) protuvrijednosti

19.888,54 eura (devetnaesttiusćaosamstoosamdesetosameura i pedesetčetiricenta), te se I. okrivljeniku nalaže platiti navedeni novčani iznos u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, dok se u preostalom dijelu oštećenik upućuje imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici.

VIII. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 I. okrivljenik se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08.

II.

r j e š e n j e

I. Na temelju odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17, 126/19 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi čl. 452. toč. 6. ZKP/08 obustavlja se kazneni postupak koji se vodi protiv

II. okrivljene pravne osobe TD Krvavac d.o.o., OIB92410605693, sa sjedištem u [adresa], .zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, u vezi čl. 3. i 10 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN br. 159/03, 110/07, 45/11, 143/12, 114/22) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl. br. K-DO-29/13 od 29. studenog 2013., budući je pravna osoba brisana iz sudskog registra, te je prestala postojati, a nema sveopćeg pravnog sljednika.

II. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka koji se odnose na II. okrivljenu pravnu osobu iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je 10. prosinca 2013. optužnicu poslovni br. K-DO-29/13, protiv I. okrivljenika MI, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97) i II. okrivljene pravne osobe Krvavac d.o.o. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, u vezi čl. 3. i 10 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN br. 159/03, 110/07, 45/11, 143/12, 114/22), sve u vezi čl. 61. KZ/97.

2. U izjavi o osnovanosti optužbe I. okrivljenik MI se izjasnio kako se ne smatra krivim. Obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

3. Oštećenica ČI postavila je imovinskopravnih zahtjev u iznosu od 51.229,38 kuna protuvrijednosti 6.799,31 eura, dok je oštećenik ZI postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 156.000,00 kn protuvrijednosti 20.704,76 eura.

4. I. okrivljenik MI je u svojoj obrani naveo da mu je u zadnjih deset godina onemogućeno da govori i svi dokazi koje postoje u ovom kaznenu predmetu nemaju nikakve veze s ovim kaznenim postupkom, da mu nije dozvoljeno da se prihvati prijedlog da se u ovom predmetu provede vještačenje odnosno kada je tražio da se nešto nadopuni i izvještači, dokaže i pokaže da je blokiran od suda, s prijetnjama i kaznama. Zato traži od ovog suda da se pod 1 izvadi presuda K-114/16, a koju je morao predlagati da se kao dokaz izvede u ovom postupku jer iz iste se vidi da je ZI u kritično vrijeme bio pravna osoba i to u periodu od 2005. do 2015. Dakle, isti da je 10 godina bio pravna osoba, a 2010. je surađivao s njegovom firmom, uzeo unaprijed avans, nikada nije izdao račun kako za cijeli novčani iznos, uključujući iznos avansa, s tim da je avans primio s računa njegove firme na svoj račun, za koji je tvrdio da je to račun njegove firme, a kasnije se uspostavilo da je to njegov privatni račun, odnosno da firma koju je imao nije uopće aktivirao niti je s njom radio. Iz navedene presude da je razvidno da je ZI zloupotrijebio svoje poslovanje, te njegovo povjerenje jer mu je dao netočne informacije, a osim toga u ovom postupku da ga je lažno optužio i bio je svjedok koji je dao lažni iskaz. Naime, u svom iskazu ZI da tvrdi da mu je bilo u interesu da mu ne izda račun i da su se oni tako dogovorili, a s druge strane ni drugim osobama s kojima je kao i s njim radio i to dugi niz godina također nikome nije izdavao račune. Na osnovi toga da je utajio porez u iznosu od više milijuna kuna, a za samo 2010. je utajio više od 300,000,00 kuna, što je utvrđeno gore navedenom presudom. Usprkos toj presudi koja je bila dostupna državnom odvjetništvu jer je taj proces proveden po njegovoj prijavi Poreznoj upravi, državno odvjetništvo da je protiv njega podiže optužnicu u ovom kaznenom predmetu po prijavi ZI, znajući pritom da se u tom trenutku vodio pa ni završio naprijed navedeni kazneni predmet. Ukratko, da razjasni, s obzirom na počinjenje kaznenih djela ZI iz naprijed navedene presude, a s obzirom na sadržaj presude, ne može postojati kazneno djelo za koje se on tereti. Osim toga, a je u međuvremenu podnio novu kaznenu prijavu protiv ZI za počinjenje kaznenog djela prevare prema njemu, kao i neistinitoga svjedočenja upravo u ovom kaznenom postupku gdje je neistinito izjavio ono što je gore naveo da su se i dogovorili jer da je njemu bilo u interesu da mu ne izdaje račun. Upravo zbog neizdavanja računa od strane ZI da ga je Porezna uprava blokirala, "razrezala" mu 89.000,00 kn jer je imao izlazne, a ne i ulazne račune, a na temelju poslovanja upravo u tom periodu od svibnja do listopada 2010., a upravo a mu je 3. listopada 2010. došla obavijest Porezne uprave da je njegovo TD dužno platiti iznos od tih 89.000,00 kn koja su nastala upravo na temelju neizdavanja tih računa. Dakle, ZI da je po naprijed navedenoj presudi pravomoćno osuđen, a on ga je, kako je to gore naveo, kazneno prijavio zbog gore navedenih kaznenih djela i to da je obrazložio na 20 stranica, pri tom komunicirajući s policijom u [adresa] i to s gospodinom Č, kojem je poslao na e-mail opis kaznenih djela za koje je prijavio ZI, pri tome se referirajući na naprijed navedenu pravomoćnu presudu protiv ZI, ali da do danas ODO unatoč njegovom kontaktiranju s istima nekoliko puta o tome što se s njegovom prijavom događa o tome nije izvijestilo, pa traži od suda da zatraži prije donošenja presude od ODO Zadar što se događa s njegovom kaznenom prijavom, jer je to već treća prijava protiv njega, jer ukoliko se na temelju njegovih prijava utvrdi da je on počinio navedena kaznena djela, onda da on svakako ne može odgovarati za kaznena djela za koja se tereti u ovom kaznenom predmetu. Osim toga, ovo da je zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, a ako dva gospodarska subjekta pri tome međusobno surađuju, te jedan od njih nje ispunjava svoje obveze, u konkretnom slučaju govori o poslovanju svog TD s ZI odnosno njegovim OPG-om kao pravnim subjektom, a o kojem upravo on odnosno njegov OPG nije ispoštovao poslovnu suradnju na način da nije izdavao račune, a naplatio veliki dio novaca, onda svakako da se ne može govoriti o tome da bi on bio odgovoran za bilo kakvu vrstu protupravnog ponašanja. Osim toga, naglašava da je u rujnu 2010. prije predaje obrasca PDV-a Poreznoj upravi poslao obavijest ZI i tražio od njegovog OPG-a da mu izda račune na obavljene usluge, a koja obavijest prileži ovom spisu, međutim isti to nije učinio, oglušio se, nazvao ga na telefon i rekao da ima rok od 1 dana da mu donese novac u gotovini u njegovu kuću ili će ga prijaviti, na što da mu je objasnio što je gospodarsko poslovanje u smislu suradnje kao pravnom subjektu, pri čemu navodi da su pri početku suradnje bili izmijenili podatke o poslovnim subjektima, rekao mu kako su poslovali te što je dužan učiniti kako bi u redu poslovali, kako to treba biti, na što da mu je isti prijetio da će ga ubiti, a potom da mu je govorio da će ga naći, odlazio mu je u kuću, prijetio djeci i ženi, i pritom poslao SMS poruku toga sadržaja prijetnje koju da još uvijek ima i koja glasi da će ga naći, da je razgovarao s istražiteljima i da njegova žena radi dolje u sudu pa da će vidjeti tko će izvući deblji kraj. On da je vjerovao jer je tada mislio da je njegova žena na Općinskom sudu, a radi na Županijskom sudu, zove se SI, da će ona njemu skrenuo pozornost da to što radi nije po zakonu i da će se njih dvojica uspjeti dogovoriti, ali da je poslije saznao da je on izvršio razgovor s određenom "političkom strukturom" koju vodi LI, koji kontrolira BI zaposlenog u ODO Zadar, zadnjih 15 godina, i kad on njega tuži "ja sam gotov", bez obzira na činjenice i dokaze. Kasnije, nekoliko mjeseci poslije, taj isti ZI, preko zajedničkog poznanika da je došao do njega te ga pitao da li će se dogovoriti, mogu li taj slučaj riješiti, na što da mu je rekao da može i to na način da mu ili izda račune ili da dođe do kompenzacije u kojoj će kompenzirati neku poljoprivrednu robu i usluge kako on ne bi imao novi problem, odnosno kako bi mu se zato izdao račun jer u tom trenutku već ima svoju TD obavezu prema Poreznoj upravi u gore navedenom iznosu od 89.000,00 kn, jer ako podigne ponovno novac s računa i njemu da odnosno uplati na taj njegov račun, ponovno ima problem jer opet nema ulazni račun u svoju firmu. U tom trenutku da nema ulazni račun, mora platiti porez, te ne može tražiti poticaje u poljoprivredi jer nema taj račun koji mu treba, a koji je, kako je to već i naveo, tražio od njega. Ministarstvo poljoprivrede te godine da je davalo poticaje tvrtkama koje će vršiti otkup poljoprivrednih obveza od OPG-a u iznosu od 0,7 kn po kg. On da je formirao svoju cijenu baš vodeći računa da ću dobiti te poticaje u poljoprivredi, a do kojih upravo zbog ponašanja ZI nije mogao doći, ali i nekoliko takvih ljudi kao što je on koji su činili istu stvar, a po kasnijim saznanjima da je doznao da su se upravo namjerno bili udružili kako bi to baš njemu napravili. Između ostalog tu da je bio i ČI koji mu je došao plačući po nalogu LI, da im pomogne da im otkupi proizvede da ne propadnu, a na što je bio pristao vjerujući da će odraditi kvalitetan posao. Međutim, to se nije dogodilo, već se dogodilo da je njima dao avans za kupnju tih proizvoda jer isti u tom trenutku nisu imali novaca niti za branje tih poljoprivrednih proizvoda, a taj avans da im davao na ruku jer mnogi od njih su to tražili od njega, a neki su mu pri tom rekli da će naknadno otvoriti račun i o tome mu dostaviti podatke, jer u tom trenutku nisu imali vremena jer moraju krenuti u branje tih poljoprivrednih proizvoda, s tim da mu je svatko od njih donio dokaz da ima OPG i da ima zelenu kartu. Napomenuo je da je ZI upravo zbog toga što mu je žena bila, a i danas je na sudu, što je bila hajka na njega, a što je i gore naveo na čelu s LI koji mu se htio osvetiti, što ga je 2007. prozvao prilikom kampanje za parlamentarne izbore da je prilikom gradnje brze ceste ukrao, izvukao 200,000,000,00 kn jer je cesta na početku trebala koštati 200.000,00 kn a na kraju je koštala 400.000,000,00 kn, osokolio te se na ovaj način ponašao, u protivnom da ne vjeruje da bi se on ikad ponašao protivno zakonu, a posebno jer je naknadno kako je već i naveo došao preko zajedničkog poznanika do njega, te su se dogovorili da će dovršiti njihovu poslovnu suradnju, te su kompenzirali robu, sjemenski krumpir koji je on preuzeo od Bure commerca te mu dao uz najam svoje skladište kako bi mu taj krumpir proklijao prije sadnje, a o čemu da postoji dokumentacija u spisu ovog predmeta, a onda ispitan kao svjedok ZI da je to poricao, a što je napravio prilikom ispitivanja u prethodnom postupku. On da je htio da se u ovom procesu sve što je naprijed naveo vidi i dokaže, i to činjenicama, a ne da ispadne da se on brani lažima, a to je koliko zna posao državnog odvjetništva i suda da ispitaju sve činjenice na temelju dokaza, prije nego što krene redovan postupak. On da je siguran da ODO Zadar sada čeka sa njegove tri prijave od 2014. do danas protiv ZI jer čekaju da se završi predmet pa da on bude osuđen pa da oni odbace njegove kaznene prijave, a ni u jednom ni u drugom slučaju dakle temeljem njegove prijave i njegove tri prijave nije provedeno istraživanje. Što se tiče oštećenice PI napominje da je tu osobu prvi put u životu vidio kada je 2020. došla svjedočiti pred ovaj sud, tu osobu da uopće poznaje. To da govori zašto je u njeno ime sve s njim dogovarao njezin sin kojeg je vidio dva puta u životu. Inače oni da su poznanici njegove žene jer su porijeklom odakle i njegova žena. Također se i sin PI i to njegovoj supruzi putem prijatelja koji je s njegovom suprugom išao na isti fakultet obratio i tražio ako se može naći s njim upravo zbog otkupa tih poljoprivrednih proizvoda. Nakon toga da se u Varaždinu našao sa sinom od PI, sada se sjetio da se zove FI, i tim prijateljem svoje supruge, OI koji je posredovao, te ga je OI pitao da li bi mogao te krumpire koje uzgajaju PI i koji ne znaju gdje bi mogli staviti u prodaju u trgovačke lance jer je tada njegovo TD poslovalo s većinom trgovačkih lanaca u RH, dok oni nisu imali ugovor s nikim. Kasnije da je i doznao zašto, i to jer su na isti način kao i s njim i prije s drugima radili na način da im nisu izdavali račune ili su im predavali krumpire loše kvalitete, tako da se svatko ozbiljan maknuo od poslovanja s takvim osobama. Zato im i danas dolazi roba iz Nizozemske. Tada da je na to naivno pristao, ali pri tome da je rekao da mogu surađivati ali da te osobe moraju imati pravnu osobnost u vidu ili firme, OPG-a i tako da su se dogovorili i tu rastali, pri čemu napominje da su se dogovorili da će razmijeniti podatke o pravnom subjektu, dakle da tu stoji kao predstavnik TD, a oni da dostave potvrdu o tome da imaju neku pravnu osobnost u vidu OPG-a, TD i sl. Oni da su mu i pokazali dokument iz kojeg je proizlazilo da imaju OPG. Ovim želi naglasiti da do tada uopće nije imao namjeru se baviti takvim stvarima jer je tada već bio predao papire u Ministarstvo poljoprivrede i to za bavljenjem "punionicom za punjenje prirodne izvorske vode, vina, maslinovog ulja i sokova", a kako je čekao da mu se to odobri da je već o tome s trgovačkim lancima bio napravio ugovore, a kako je njegova firma poslovala još od 1998. i bavila se raznovrsnom djelatnošću, tako da je u tom trenutku mogao njima pomoći, a s druge strane, mogao i dobiti ovaj naprijed navedeni poticaj od Ministarstva poljoprivrede i time bi svi bili zadovoljni. Međutim, OI koji je kao inženjer poljoprivrede trebao pomoći F u uzgoju kvalitetnih krumpira, te da pošalju u trgovačke lance kvalitetne krumpire, tim više što mu je njegova supruga bila prijateljica, pritisnut nekim aferama koje su kasnije doznali, očito da je bio premoren da ih prevari, izigra, pa tako kada su oni poslali tu prvu turu mladih krumpira, od kojih je pola bilo za baciti, a pola za trgovačke lance, nisu na njegovo traženje dostavili račun i nikakve druge dokumente, a od njih su primili šleper kutija od 10 kg kartonskih kutija za te krumpire. Nakon toga da mu se neko vrijeme nisu javljali, da ih je više puta pokušao kontaktirati, EI, a koji mu se nakon nekoga vremena napokon javio te rekao da oni tih krumpira više nemaju, što je naravno bio problem jer je on bio dogovorio s trgovačkim lancima koliko će im tih krumpira isporučiti, a do tada je bilo isporučeno samo trećina dogovorene robe, s tim da je njegovo dogovor s trgovačkim lancima bio da ukoliko im tu robu ne isporuči ću platiti penale, a uz sve to ona ambalaža za krumpire koju je poslao da je ostala kod obitelji PI i to 2/3 te ambalaže koju mu nisu vratili i to je nekakva vrijednost od cca 15.000,00 kn, a to da je kupio od industrije Pan, putem svoje firme. Nakon toga da je EI rekao da mu za one dostavljene krumpire izdaju račun, što nisu učinili. Napomenuo je da je bio dogovorio sa Studencem isporuku 30 t krumpira, a koliko su mu Braniše rekle da imaju, međutim oni da su mu isporučili samo 9 t mladog krumpira od čega je samo 4,5 t bilo dobre kvalitete, a onda koje je isporučio Studencu jer je ovaj drugi dio preostalih 4,5 t krumpira zbog loše kvalitete Studenac odbio primiti, osim toga, da je bio dužan platiti penale jer im nije mogao isporučiti dogovorenu količinu krumpira i to u iznos od 9 i nešto tisuća kn. Njegov problem da je ovdje bio što je sve dogovarao sa EI, a vezano za prodaju krumpira OPG obitelji PI bio usmeni dogovor, dakle nisu potpisali nikakav ugovor vjerujući EI na riječ jer je bio prijatelj njegove supruge. Napomenuo je da je sa OI prilikom ovog prvog dogovora za otkup 30 t mladog krumpira bio dogovorio i prodaju 100 t zrelog starog krumpira trgovačkim lancima, i zbog toga je naručio pakiranje u Zadruzi Gospić, tako da je njima odmah na račun bio putem svog TD isplatio iznos od 20.000,00 kn jer su to tražili od njega jer je s njima prvi put radio. Osim toga, da je TD Bure commercu za mreže za pakiranje krumpira također platio iznos od 10.000,00 kn. Nakon toga, a kako mu se OI više nije htio javljati, i kada je shvatio da isti laže i izmišlja, da se nadao da je FI pošteniji čovjek od njega pa se vjerojatno javio njemu, čak da je i platio taj iznos od 20.000,00 kn za isporučene mlade krumpire bez obzira što ih je pola bačeno, i što mu OPG obitelji FI za to nije izdao račun, na što su mu rekli kasnije da mu nisu izdali račun jer je to bila "testna proba" s tim da im je taj novčani iznos uplatio na račun OI, a ne na njihov račun, jer je to OI od njega tražio, te da ga je pitao da li želi da pošteno obave posao, a on da mu je odgovorio da će poštovati dogovor i da mu pomogne da se riješi tih starih krumpira, nakon čega da mu je poslao ugovor i bianco zadužnicu na 100.000,00 kn iako on to nije tražio kako bi mu pokazao da ima poštene namjere. Međutim, FI da mu je poslao te stare krumpire i to trećinu dogovorene količine, a od kojih je pola bilo loše kvalitete. Naime, ti stari krumpiri da su bili u kutijama dostavljeni u ovu pakirnicu u Gospiću, a da su bili u takvim ambalažama da se nije vidjelo koje su kvalitete, to da su bile drvene box palete, međutim kako se u toj pakirnici trebalo krumpire prebaciti u mreže iz iste, da su ga nazvali i rekli mu da su prilikom prebacivanja krumpira utvrdili da je dosta krumpira loše kvalitete te su mu i pokazali izgled tih krumpira putem fotografije poslane MMS-om a nakon toga da su oni kvalitetan krumpir poslali u Studenac, dok je ostali dio bačen. Dakle, od 100 t dogovorenog krumpira da je imao 9 t krumpira, odnosno da se samo 4,5 t od tog krumpira poslalo Studencu jer je ostatak loše kvalitete, a koji krumpir te loše kvalitete da je bačen upravo zato što je FI rekao da se takav krumpir ukoliko se pronađe i baci. Prilikom isporuke tog krumpira FI da mu je poslao blok otpremnicu 14/10 što je njemu značilo da je on prije njega već 13 puta ranije isporučivao robu, a kasnije da je saznao da to nije točno iz čega je zaključio da je takav dokument krivotvoreni dokument. Naime, ta blok otpremnica da je bila prazna, nije bilo jedinica mjere robe, ničega, te je bio dogovor da će se ta otpremnica ispuniti nakon njegovog utvrđenja koja količina krumpira koju su poslali je kvalitetna i koja se dalje dostavlja Studencu, a koja zbog loše kvalitete će se uništiti. Kada je utvrdio koja količina je dobra, a koja nije da je putem e-maila poslao FI te ga o tome izvijestio i tražio za dio prave robe da mu dostavi dokumentaciju, ali da on nikada u životu nije poslao dokumentaciju, niti mu se nikada poslije toga javio iako ga je puno puta zvao što će dalje, ali da se on na njegov poziv oglušio. Što se tiče one preslike otpremnice koja je bila dostavljena s ispunjenim podacima u predmet, napominje da je tu otpremnicu vidio 2020. godine, da je ispunjena krivotvorenim podacima, osim toga sami ti podaci da apsolutno ne odgovaraju stanju krumpira koje je bio utvrdio. Osim toga, da želi naglasiti da kako je FI njemu dao ovu neispunjenu otpremnicu 14/10 koja je bila u originalu, a koja je dostavljana putem vozača kamiona, a kako su se bili dogovorili sve iz razloga da bi roba mogla biti isporučena, te kako se radi o blok otpremnicama, to da znači da je iza tako popunjenih podataka još ostalo dvije kopije koje su bile prazne, a on da je shvatio da se radi o falsificiranoj kopiji otpremnice jer je vidio da ne odgovara mjestu potpisa vozača jer je na originalnoj otpremnici bio na crti, na kopijama da je bio ispod crte što se obično događa kada se radi o otpremnicama blok papira, s tim da se radi o istom potpisu vozača, a on je samo jednom vršio dostavu, a FI da je to prikazao da bi se radilo o dva originalna računa, sam ovaj broj 24 tog drugog računa da je napravljen na način da je ispravljena brojka 1 te je umjesto 1 napisana brojka 2, i tu je upisao drugu robu, a na teretnici je uz taj račun je ambalaža, pa da je po tome ispalo da mu je dužan dva računa za robu, a ustvari da je postojao samo jedan račun za robu kojeg uopće nikada nije izdao, nego ga je kasnije nakon 2 godine krivotvorio. Zato da je i tražio navedena vještačenja. Spora između njega i ovih navedenih dvojice da nikada ne bi bilo da su mu do polovine 10. mjeseca bili izdali račune, s tim da napominje da je od oštećenika FI ustvari on oštećen jer je platio i ambalaže i dio robe koja nije bila za prodaju Studencu a zato da mu nikad nije isplaćena nikakva naknada. Osim toga, također da je i FI i ZI poslao obavijest da mu ispostave račun, ali da to nikad nije napravljeno. OI da je u to vrijeme bio uhvaćen da uzgaja opojnu drogu marihuanu zašto je i osuđen u kaznenom postupku. Pretpostavlja da se s njima nagodio s ovom ekipom koja je napravila hajku na njega, a nakon toga da je uslijedilo i blaćenje njega putem medija i to Slobodne Dalmacije i drugih novina, da svima duguje novce jer uzima a ne plaća, da je kriminalac. Osim toga, da je bitno napomenuti da je samo da bi se njega kazneno prijavilo krivotvorio naprijed navedene dokumente, tim više što njegova firma u toj godini nije isporučila niti dva tri puta robu, a po njegovim blok otpremnicama da je isporučio 24 puta. Osim toga isti da u jednom danu ne može imati 10 isporuka i 10 računa, a što ispada oprema ovim računima 14/10 i 24/10 a da se radi o malom OPG- u. Smatra da je ovaj FI kao i ZI učinio ono što je bila nakana određenih pojedinaca u cilju da se njega oblati, a zbog onoga što je javno istupio protiv LI 2007. kako je to i naprijed naveo, a što do danas nikada nije demantirano, niti sa YouTube-a izbrisano, osim toga želi napomenuti da što se tiče ZI da se radi o osobi koja je pravomoćno osuđena, a s druge strane on putem svoga sina ima još desetak pravnih osoba koje imaju sklopljene unosne ugovor s Gradom Zadrom pa se vidi o kakvim se tu pojedincima radi i za koga rade, tim više što su samom činjenicom da nisu izdavali račune kršili zakon za razliku od njega koji je imao poreznoga duga 120,000,00 kn pa se postavlja realno pitanje kako bi on taj dug imao da je radio na crno, tim više što se iz samog tog rješenja vidi da je prijavljivao svaki račun. Taj dug da je inače plaćen u 2011. Na kraju ti ljudi da imaju veliku imovinu, a što su sve napravili, a pogledajte što on ima koji je, kako bi preživio, morao ići u Njemačku.

4.1. I. okrivljenik je nadalje u svojoj obrani naveo da smatra da je državno odvjetništvo temeljilo optužnicu na temelju evidencijskog lista koji je obični papir iz kojeg se samo vidi evidencija što je od nekoga uzeto, a u isto vrijeme ih ne zanima zakonska osnova plaćanja odnosno da li je izdan račun jer ad oni cijelo vrijeme taj papir, evidencijski, nazivaju računom.

5. U dokaznom postupku pročitani su iskazi oštećenika PI i ZI ispitanih u svojstvu svjedoka, te iskazi svjedoka FI, DI, MIS, CI, OI, KI i ŠI, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Damira Ugrešića od 29. lipnja 2021. dopuna njegovog nalaza i mišljenja od 20. siječnja 2022., te iskaz koji je vještak dao pred ovim sudom 27. veljače 2023., Pročitan je i razgleda nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, stalne sudske vještakinje Željke Tkalac vezno uz račune br. 14710 i 24/10, te je nadalje čitano i razgledavano ugovor o međusobnoj suradnji (l.s. 4), dopis FINA-e od 5. prosinca 2011. (l.s. 10-12), račun broj 24/10 i 14/10 (l.s. 5-6), teretni listovi broj 01477 i 01478 (l.s. 7-8), ispis e-mail poruka od 24. svibnja 2012. (l.s. 16-17), očevidnik o redoslijedu plaćanja FINA-e od 30. siječnja 2013. (l.s. 48-56), pojedinačni pregled prometa po računu (l.s. 80-92), otpremnice broj 23/10, 21/10, 16/10, 20/10, 10/10, 15/10, 3/10, 6/10, 1/10, 2/10 (l.s. 124-128), ispis prometa po računu TD Krvavac (l.s. 138-142), pojedinačni pregled prometa po računu TD Krvavac (l.s. 145-151), promet po tekućem računu EI (l.s. 155-199), promet po tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. TD Krvavac (l.s. 202-207), bjanko zadužnica (l.s. 216-217), dopis Raiffeisen banke d.d. od 31. listopada 2013. (l.s. 303), potvrda o visini dohotka za okrivljenika MI (l.s. 40, 324, 409-410), otpremnice-evidencijski listovi broj 62/10 i 44/10 (l.s. 365), potvrda generalnog konzulata RH (l.s. 366-367), preslika zapisnika ODO u Kutini od 5. srpnja 2013. (l.s. 368-371), transakcije Raiffeisen banke (l.s. 370), preslika prijedloga za podizanje optužnice protiv ZI (l.s. 372, 379), otpremnice za Kerum Split, Zaneli promet, Bure Commerce (l.s. 380, 381, 382-383), preslika narudžbe Bure Commerce (l.s. 384), preslika zapisnika ODO u Kutini od 7. lipnja 2013. (l.s. 390-392), preslika presude Općinskog suda u Kutini broj K-82/13 protiv optuženika CI (l.s. 393-395), podaci FINA-e (413-414), potvrda Erste banke od 15. svibnja 2020. (l.s. 415), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Darka Labure (l.s.815-818), ovjereni prijevod s njemačkog jezika – potvrda okrivljenika o privremenoj nesposobnosti za rad (l.s.637-639, 642-644, 765-767), podnesak Trgovačkog suda ODO-u [adresa] od 28. veljače 2023. uz priloge (l.s. 653-654, 655-733), račun broj 14/10 (l.s. 246), dopis Centru za forenzička ispitivanja "Ivan Vučetić" od 5. rujna (l.s. 750- 751, 756-762), liječnički nalaz okrivljenika u ovjerenom prijevodu s njemačkog jezika (l.s. 774-776), te izvadak iz KE za okrivljenika MI.

6. Svjedokinja-oštećenica ČI ispitana na raspravi je ostala je kod svog iskaza iz prethodnog postupka kada je navela da je vlasnica [obrt] ČI u [adresa]. Vezano za poslovni odnos sa HI, direktorom TD Krvavac d.o.o., da je njezin sin FI u cijelosti dogovarao predmetnu poslovnu suradnju: Negdje u sedmom mjesecu 2010. da ju je nazvao sin FI budući da je ona bila na godišnjem odmoru, te da ju je obavijestio kako ima jednog kupca koji je zainteresiran za kupnju krumpira. Njezin sin da je sa gospodinom HI stupio u kontakt po preporuci OI koji je znao da gospodin MI kupuje krumpir a oni su htjeli prodati svoj. Pregovori oko poslove suradnje da su krenuli u od sedmog mjeseca pa do rujna 2010. kada je sklopljen ugovor te dogovoreno da gospodinu MI isporuče dva šlepera krumpira , a ujedan šleper da stane između 22-24 tone krumpira, cijena je bila ugovorena, misli da je 1,35 kn po kg, ista da je navedene u ugovoru, a ovo da je bila prva poslovna suradnja s gosp. HI prije toga da za njega nikad nije čula. Rok plaćanja za isporučenu robu da je bio, misli 30 do 60 dana, da nije sigurna, jer da je sve dogovarao njezin sin FI, ali da je navedeno u ugovoru. U rujnu, da nije sigurna za datum, došao je jedan šleper kojeg je poslao gosp. MI, te im je vozač tom prigodom dao jumbo vreće u koje stane oko 1000 odnosno 1200 kg krumpira. Tom prilikom da im je vozač predao pisani ugovor kojeg je sastavio gospodin MI vezano uz njihovu poslovnu suradnju odnosno isporuku krumpira , te da je isti bio i potpisan od strane gosp. MI te poštambiljan od strane TD Krvavac d.o.o., taj ugovor da je isti dan odnijela kod javnog bilježnika potpisala i stavila pečat svog OPG te ovjerila kod javnog bilježnika. Kada je vozač donio ugovor također je donio i bjanko mjenicu koja je bile sredstvo osiguranja plaćanja preuzete robe, Potpisani i ovjereni predmeti ugovor da je dala vozaču šlepera da ga dostavi gosp. MI, a šleper da su tovarili dva dana. Kako je gospodin MI dogovorio isporuku dva šlepera krumpira da je prošlo više od mjesec dana kada je drugi šleper došao ponovno po krumpir, a isto iz razloga što je zapravo bilo dogovoreno da nakon prve isporuke gospodin MI plati barem nešto ili sve, a iako isti nije platio prvu isporuku, s tim da je u tom razdoblju njezin sin često s njim kontaktirao, te je MI obećao da će platiti, ipak da je realizirana druga isporuka krumpira, a s obzirom da je već krumpir u paletama počeo klijati te kako isti ne propao da su pristali isporučiti i drugi šleper iako im prvi nije bio plaćen. Prilikom obje isporuke da je izdan račun sa štambiljem i potpisom, ali na istom račun nije bila upisana kilaža, Naime, kako su pakirali krumpir u jumbo vreće odnosno isti da je bio u rinfuzi, taj krumpir da nisu vagali jer niti nemaju mogućnosti vaganja takve količine krumpira, te je dogovoren kada krumpir stigne na odredište kod gospodina MI da će on iste pakirati, ono što je dobro, jer uvijek postoji od tri do šest posto otpada odnosno oštećenja, te nakon pakiranja iste vreće izvagati, pomnožiti sa cijenom koja je navedene u ugovoru po kilogramu i na taj način da će se odrediti njihova potraživanja prema gospodinu MI. Nakon obje isporuke gospodin MI da ih je kontaktirao, također da je poslao i sliku kojom prilikom da ih je obavijesti da je zadovoljan s isporukom i da je sve u redu. Plaćanje da je bilo dogovoreno da se izvrši na žiro račun njezinog OPG-a. Nakon druge isporuke, a kako u dogovoreno vrijeme nisu namirili svoja potraživanja, u više navrata da su pokušali kontaktirati telefonom gospodina MI, u početku da se javljao s obećanjem da će platiti, ali kasnije kada je vidio da ga oni zovu više se nije htio javljati zbog čega je dala na naplatu navedenu bjanko zadužnicu, istu da je dala na naplatu FINI ali po istoj da nije naplaćeno potraživanje niti da su od gospodina MI dobili bilo kakva iznos na ime namirenje potraživanja, pa je tako cijelo njihovo potraživanje ostalo nepodmireno. Prije samog sklapanja ugovor ni ona ni njezin sin nisu provjeravali bonitete predmetnog trgovačkog društva već su išli na povjerenje s obzirom da ih je OI spojio sa gospodinom HI pa da su istome vjerovali da će sve biti u redu, S obzirom na navedeno, a kako se smatra prevarenom od strane gospodina MI za iznos od 51.229, 28 kuna, da u navedenom iznosu postavlja imovinskopravni zahtjev.

6.1. Na upite je svjedokinja oštećenica ČI odgovorila da nakon ovog događaja I. okrivljenik nije nikada kontaktirao ni nju ni njezinog sina kako bi se s njima dogovorio oko plaćanja dugovanog novčanog iznosa. Ona da poznaje gospođu DI, suprugu I. okrivljenika i njezine roditelje, međutim da I. okrivljenika vidi prvi put u životu. Navedeni posao da su dogovarali njezin sin FI, OI te supruga I. okrivljenika DI, ona da nije prisustvovala njihovom dogovaranju. Što se tiče računa koji su za isporučeni krumpir izdali I. okrivljeniku, dakle, koji je bio bez kilograma i bez cijene krumpira, to su napravili iz razloga kojeg je već navela u svom iskazu, dakle obzirom da je I. okrivljenik imao pakirnicu koju oni tada nisu imali, a on kada mu se navedeni krumpir dostavi te kada isti, nakon uklanjanja otpada spakira u vreće te izvaže, da im dostavi točnu količinu krumpira koja će se onda pomnožiti dogovorenom cijenom pa će se naknadno ti podaci upisati u navedeni račun. To da je jedini takav račun izdan od njezinog OPG-a iz razloga što su jedino taj put poslovali na gore opisani način. Za ZI da nikada nije čula.

6.2. Nakon što je svjedokinji-oštećenici pokazan račun na l.s. 6, te na upit odgovorila je da se na istom nalazi rukopis njezinog sina, a zašto isti račun nije nikada ispunjen, to da ne zna.

6.3. Nadalje je svjedokinja oštećenica na upite odgovorila da joj je sin rekao da je cijenu dogovorio s I. okrivljenikom kada je krumpir bio upakiran, a zbog čega je i postavila imovinskopravni zahtjev u toj vrijednosti od 51.229,38 kn, a pri kojem zahtjevu i ostaje. Koliko zna nikada nisu primili novac od I. okrivljenika na ime poslovne radnje, to da bi bilo bolje pitati njezinog sina. Ona da se ne sjeća da bi primili šleper kartonske ambalaže vezano uz poslovanje s vama niti se bilo kakva kartonska ambalaža nalazi u njezinom OPG-u. Nju da nitko nije nagovarao da podnese kaznenu prijavu protiv I. okrivljenika, to da je sama učinila.

7. Svjedok FI ispitan na raspravi ostao je kod svog iskaza iz prethodnog postupaka kada je naveo da je samo on u cijelosti dogovarao poslovnu suradnju budući njegova majka ima OPG. Sa HI da ga je spojio OI, njegov kolega iz osnovne škole koji je MI od prije znao, jer je jedna njegova kolegica iz srednje škole bila udana za MI. Negdje krajem ljeta (2010) MI, OI on da su se susreli u Varaždinu na benzinskoj postaji u kafiću, to da je bio njihov prvi kontakt, tada da se MI predstavio kao direktor TD Krvavac d.o.o. te iznio svoju zamisao o kupnji krumpira, dok je OI za MI trebao biti neka vrsta posrednika odnosno da je MI preko njega budući da OI pozna proizvođače, nabavljao krumpir. Nakon toga susreta da je sa HI kontaktirao telefonskim putem kako bi dogovorili količinu krumpira i cijenu, te je dogovoreno da cijena bude tržišna odnosno onolika koliko Dodlek d.o.o. isplaćuje njima proizvođačima, između 1,40 i 1,50 kn. Količina da je bila dogovorena, 50 t, odnosno da je toliko tražio MI , ali da su s načelno dogovorili dva šlepera obzirom da su krumpir pakirali rinfuzi, a nakon pakiranja da uvijek ostaje određeni postotak otpada te da je MI rekao da postoji mogućnost da će faliti tona, dvije, na što da mu je isti rekao da nema veze. Plaćanje da je bilo dogovorno u roku od 60 dana od svake isporuke, a radilo se o dvije isporuke robe. Prvi put šleper MI da je došao u rujnu, ne sjeća se datuma zbog proteka vremena, tada da su krumpir pakirali u jumbo vreće, a drugi put krajem desetog mjeseca, kada su robu pakirali u boks palete koje im je predao vozač MI. Prije prve isporuke MI da mu je emailom poslao primjerak ugovora na uvid te kada su detaljno dogovorili sve bitne elemente vozač da je prilikom prve isporuke dostavio ugovor potpisan i ovjeren od strane MI kod javnog bilježnika te je nedostajao samo potpis njegove majke kao vlasnice OPG-a koja je odmah istog dana otišla kod javnog bilježnika u Čakovec kako bi na navedeni ugovor ovjerila svoj potpis. Kao sredstvo osiguranja plaćanja bila je dogovorena bjanko zadužnica koju je MI dostavio putem vozača prilikom prve isporuke krumpira. Prilikom svake isporuke krumpira da je izdao račun ovjeren i pečatiran od strane OPG-a na kojem nije pisala točna kilaža već je primjerice na prvom računu stajalo 24 jumbo vreće krumpira te nakon što je MI primio krumpir istog pakirao te izvagao, da mu je mailom javio povratnu informaciju da je sa krumpirom sve u redu te mu rekao točnu količinu krumpira s obzirom da oni krumpir prilikom isporuke nisu vagali, a koju količinu da je onda pomnožio sa ugovorenom cijenom po kilogramu te tako dobiveni iznos dopisao na njihovom primjeru računa, te ga putem maila nakon izračuna dostavio MI te mu u mailu točno naveo koliko je njihovo potraživanje po prvoj isporuci , a koliko po drugoj isporuci. S obzirom da je rok plaćanja bio ugovoren u vrijeme od 60 dana od svake isporuke, a u tim rokovima MI nije platio da ga je nakon dospijeća njihovih računa u više navrata kontaktirao i to u razdoblju od jedne godine no isti, kada se javio , je obećavao da će platiti ali da su u najvećem broju slučajeva nije htio javljati na telefon zbog čega je u prosincu 2011. bio prisiljen dati zadužnicu na naplatu FINI u Čakovcu, koji su istu proslijedili u Finu [adresa] kao nadležnu agenciju, ali po istoj ništa nije naplaćeno, te je njihova zadužnica stavljena u redoslijed naplate, a da je dobio informaciju kako je njihova zadužnica tek deseta u redu naplate. Kako se po zadužnici nisu naplatili, a također im niti MI nije ništa platio, njihovo potraživanje je ostalo nepodmireno. Napomenuo je kako je ugovor o međusobnoj suradnji bio njihov prvi i jedini poslovni odnos sa HI, a prije samog sklapanja ugovora da nisu provjeravali bonitet njegovog trgovačkog društva već da su išli na povjerenje a također da su imali bjanko zadužnicu kao sredstvo osiguranja te su smatrali da će se ipak moći naplatiti putem nje.

7.1. Na upite je svjedok FI odgovorio da ga nakon kritičnog događaja pa do sada I. okrivljenik nije kontaktirao kako bi platio dugovani iznos.

7.2. Nakon što je izvršio uvid u račun na l.s. 6, pa na upit svjedok FI je odgovorio da je to račun koji je on ispunio, a ĐI koji ga je potpisao da je vozač šlepera I. okrivljenika. Račun br. 14/10 od 22. rujna 2010. da je poslao prazan bez kilaže i cijene I. okrivljeniku i to iz razloga što ga je šofer šlepera moli da mu tako nešto izda kako bi ako ga netko od nadležnih službi zaustavi na cesti, može dati dokaz o porijeklu krumpira, a onda nakon što mu je I. okrivljenik javio nakon pakiranja točnu kilažu krumpira da je izdao račun sa svim potrebnim podacima. Na isti način da je poslovao s I. okrivljenikom i to kod druge pošiljke krumpira njegovim šleperom, dakle prvo da mu je poslao prazan račun, a nakon što mu je isti po pakiranju krumpira javio točne podatke da mu je izdao račun sa svim potrebnim podacima. Nakon što je izvršio uvid u presliku računa broj 24/10 l.s. 5, svjedok je naveo da je upravo to taj račun.

7.3. Na daljnje upite svjedok je odgovorio kako je u to vrijeme firma Dodlek bila najveći otkupljivač krumpira u njihovom kraju, zbog čega da se dogovorio s I. okrivljenikom da će cijena krumpira biti određena po cijeni koju odredi ta firma na točno određen dan, tako da je i cijenu krumpira koji je prodavao I. okrivljeniku formirao po cijeni koja je točno tog dana bila formirana od strane navedene firme, a te cijene da se i nalaze u navedenim računima za navedene dane. Kada je dogovorio poslovnu suradnju s I. okrivljenikom da su imali jednu probnu isporuku, on i još drugi proizvođači iz njegovog kraja koji su se s njim poslovno dogovorili tako da je te prigode I. okrivljeniku poslao oko 2 tone krumpira kako bi on vidio kvalitetu istih, a što mu je isti isplatio, misli da se radilo o otprilike 3.000,00 kn, nije siguran za točan iznos, uglavnom to da mu je platio preko OI. Poslovnu suradnju s I. okrivljenikom da je dogovorio polovicom rujna 2010. na benzinskoj pumpi a što sam već naveo u svom iskazu, a kada smo dogovorili onu prvu probnu isporuku koju je gore spomenuo, a nakon koje da se svaki od njih proizvođač trebao sam poslovno dogovarati s I. okrivljenikom. Kartonsku ambalažu da je zaprimio neposredno nakon te prve probne isporuke, a kako bi u tu ambalažu spakirao te otprilike 2 tone krumpira te je poslao I. okrivljeniku, a ostatak te ambalaže koju nije iskoristio za taj krumpir bio je višak te je propao u tih 10 godina jer iako je bio pod krovom, propao je od vlage. U ugovoru da je navedeno da će se poslovna suradnja između njih i I. okrivljenika odnositi na ukupno dva šlepera robe odnosno krumpira. Osim tog ugovora da se nisu ništa drugo usmeno dogovarali, a da to ne bi bilo realizirano. Kaznenu prijavu protiv I. okrivljenika da je podnijela njegova majka u dogovoru s njim, a na to da ih nije nitko nagovarao, a uz to da napominje da je često zvao I. okrivljenika u navedenom periodu kako bi ga pitao kada će im platiti dugovani iznos za isporuku krumpira, a isti da mu je uvijek odgovarao, ili da nema novaca ili da je na poslovnom sastanku uglavnom da se uvijek izvlačio, ali nije imao prigovora na cijenu ni na količinu krumpira.

8. Svjedok oštećenik ZI ispitan na raspravi ostao je kod svog iskaza iz prethodnog postupka od 29. ožujka 2013. kada je naveo da obrađuje površinu od 7 hektara poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi na području Biljana-Suhovare, u zaleđu [adresa], na kojem uzgaja različite poljoprivredne kulture. Jednog dana početkom ljeta 2020. na njegovu njivu da su došli MI i njegova supruga DI i predstavili se kao vlasnici tvrtke Krvavac d.o.o. te da su zainteresirani za otkup krumpira i lubenica za koje da su od drugih čuli da ih proizvodi u većim količinama. Kako je bio zainteresiran za otkup krumpira i lubenica za koje su od drugih ljudi čuli da ih proizvodi u većim količinama. Kako je bio zainteresiran za prodaju svojih proizvoda, ali nije znao o kakvim ljudima se radi da se raspitao i tako naišao na dečka koji radi u prijevozničkom obrtu u vl. CI koji mu je rekao sve najbolje o njima i to da uredno isplaćuju sve proizvode koje su kupili. U uvjerenju da će sve biti u najboljem redu ponovno se našao s njima početkom lipnja 2010. kada su ponovno došli do njega, to da je bilo otprilike u vrijeme kada je počeo vaditi krumpire, te su se dogovorili da će mu odmah isplatiti zatražen iznos na ime isporučenih krumpira, te mu je MI doista i isplatio odmah kada mu je isporučio otprilike 40 tona krumpira, iznos od oko 100.000,00 kn na njegov račun u Raiffeisen banci tijekom ljeta 2010. Jedan dio novca da mu je isplatio odmah po preuzimanju krumpira, a za ostatak mu je rekao da pričeka nekih 15 tak dana dok i njemu ne plate. Po ove krumpire da su dolazili različiti prijevoznici na njivu, da se sjeća da je među njima bio i ovaj prijevoznički obrt CI. Kada je vidio da je sa krumpirima bilo sve u redu nastavio je MI dalje isporučivati, ali ovaj put lubenice i dinje, te mu je tijekom srpnja i kolovoza 2010. isporučio lubenica i dinja u vrijednosti od oko 160.000,00 kn, a prema dogovoru da mu je preuzetu robu trebao platiti najkasnije u roku od 60 dana od dana isporuke. Kao razlog čekanja za plaćanje preuzete robe MI da mu je rekao da pričeka da njemu drugi plate, pa da će mu platiti čim dobije novac. Kao cijenu lubenice da su dogovorili iznos koji je varirao ovisno o potražnji na tržištu i kretao se okvirno od 1,80 do 2,20 kn po kg, a za dinju otprilike po cijeni od 3,00 kn po kg. Ispočetka da je dogovor bio da po lubenice i dinje dolazi prijevoznik MI na njegovu njivu, a kasnije da su on ili njegov sin KI isporučivali dogovorene količine u skladište koje je on iznajmio kod ŠI u [adresa]. Prilikom svake isporuke kao dokaz da su potpisivali otpremnice u koje su unosili datum isporuke, vrstu robe, količinu i cijenu te su isto potpisivali, on kao isporučitelj, a u ime MI njegova supruga DI ili ŠI. Plaćanje da je bilo dogovoreno isključivo na njegov račun u Raiffeisen banci jer mu je na taj način prethodno platio krumpir. Možda da mu je jednom isplatio iznos otprilike 3 do 4 tisuće kuna, ali da se radilo o iznosu za isporučene krumpire, te mu nikad više nije isplatio dugovanje na ruke. On da nikad nije tražio nikakav instrument osiguranja plaćanja dugovanja niti provjeravao bonitet tvrtke MI jer je bio u uvjerenju da će mu sve biti uredno plaćeno kao što mu je isplatio i isporučene količine krumpira, a da je i čuo sve najbolje o njemu od radnika prijevozničkog obrta koji je s njim radio. Sve isporučene količine lubenica i dinja po dogovoru da mu je trebao platiti najkasnije do 1. listopada 2010., ali da do toga nikad nije došlo, te da mu do sada MI niti njegova tvrtka Krvavac d.o.o. nisu isplatiti niti jedan dio ukupnog dugovanja od 160.000,00 kn, koji se odnosi na isporučene količine lubenica i dinja, te da ga je više puta zvao na njegov mobitel br. [broj telefona] i [broj telefona] i da mu je svaki put govorio da pričeka da će mu platiti, da su ga izvarali drugi ljudi , ali da do plaćanja nikad nije došlo. Zadnji put da su se čuli prije godinu dana, te da do sada nije pokrenuo nikakav postupak kojim bi pokušao naplatiti svoja dugovanja jer nije bio upućen da to može. Smatra da je prevaren postupanjem MI jer mu je isti prilikom dogovora o isporuci dinja i lubenica više puta rekao da njegova firma uredno posluje, da ima dobar bonitet, da ima kuću u [adresa] iz čega je zaključio da je dobrostojeći i da mu firma dobro funkcionira. Od više ljudi kod kojih se interesirao o prijavljenom da je čuo da ih je prevario vezano za dogovor o otkupu poljoprivrednih proizvoda, pa je tako čuo da je prevario neke ljude za otkup mandarina u [adresa]. U trenutku kada mu je počeo isporučivati dinje i lubenice MI da mu je još uvijek plaćao dogovoreni iznos za krumpire, koliko se sjeća zadnji iznos koji se odnosi na isporuku krumpira da mu je isplatio otprilike u mjesecu rujnu ili listopadu 2010. Isplate da su bile dogovorene na način da mu je svaki put isplatio točno onaj iznosi koji je bio naznačen u otpremnicama i taj iznos da se poklapao sa uplatom na njegov račun. U spis je priložio otpremnice koje se odnose na isporučene količine krumpira, a one da se poklapaju sa iznosima koji su mu isplaćeni na njegov račun u Raiffeisen banci. Na upit o isplati koja je bila izvršena dana 25. studenog 2010. na iznos od 10.149,80 kuna svjedok je odgovorio da može reći da se ona poklapa sa otpremnicom broj 36/10 od 18. srpnja 2010. za 5.342 kg lubenica radi čega se onda ukupno dugovanje smanjuje za taj isplaćeni iznos. Isplata koja je bila 16. studenog 2010. na iznos od 9.910,00 kuna na njegov račun da ne zna na koju se otpremnicu odnosila, ali da će isto potražiti i dostaviti u spis, ali da je onda očito da mu je MI isplatio jedan dio dugovanog iznosa koji se odnosi na isporučene dinje i lubenice. Osim toga isti da je od njega tražio da mu nastavi isporučivati kupus i kelju počekom studenog 2010 do travanja 2011. što je odbio dok mu ne isplati ostatak dugovanja, te pretpostavlja da mu je MI upravo zbog toga isplatio ove dvije rate u mjesecu studenom 2010. kako bi ga ostavio u uvjerenju da će mu uredno isplatiti dugovanje što do sada nije učinio. CI da poznaje, to mu je susjed, te mu je isti u jednom razgovoru rekao da je i njemu MI ostao dužan. MI da mu nikad na ruke nije isplatio 20.000,00 kn i da nije moguće da ima isplatnicu na taj iznos koji je on navodno potpisao. On da nikad nije bio u kontaktu sa ZIS niti mu je ista osoba poznata. Sa HI da nikad nije sklopio nikakav pisani ugovor kojim bi se dogovarali o isporuci robe. Sve ovo da može potvrditi i njegov sin KI, ŠI i CI te njegov vozač. HI da mu se uvijek opravdavao da će mu isplatiti dugovanje nakon što riješi planirani otkup mandarina u [adresa].

8.1. Svjedok oštećenik ZI na raspravi je u svom iskazu dodao da mu do sada I. okrivljenik nije platio ništa od dugovanog novčanog iznosa.

8.2. Na upite svjedok oštećenik ZI odgovorio da kada su se u tom periodu on i I. okrivljenik čuli vezano za to kada će mu platiti dugovani novčani iznos za isporučene poljoprivredne proizvode, okrivljenik da mu nikada nije prigovarao za količinu isporučene robe, niti cijenu robe, već mu je govorio da je on te poljoprivredne proizvode prodao trgovačkim centrima, a koji mu to još uvijek nisu platili, pa da čeka tu isplatu nakon čega će on njemu isplatiti dugovano, a zadnji put kada su se čuli da mu je rekao da je u [adresa] i da otkupljuje mandarine, te da ih mora odmah otplatiti i da nema novaca njemu platiti dug, ali da će mu po prodaji mandarina isplatiti dug. On da se ne može točno sjetiti kada je zadnji put na navedene brojeve mobitela kontaktirao I. okrivljenika, uglavnom, kada je odlučio da je I. okrivljenika kazneno prijavio s tim da ga prije toga nazvao i rekao mu da će ga kazneno prijaviti na što da mu je isti rekao da će si time napraviti dodatne probleme. Supruga I. okrivljenika DI da je više puta s I. okrivljenikom došla kod njega na njivu kako bi ga molili da nikom drugom osim njih ne prodaje svoje poljoprivredne proizvode, on da je stekao dojam da je ona vlasnica firme, jer je jednom prilikom vidio da je potpisala otpremnicu. Međutim, poslije da je kontaktirao putem mobitela isključivo s I. okrivljenikom pri kojim kontaktima da mu okrivljenik nikada nije rekao da bi dugovanje trebao tražiti od njegove supruge. Njegov nadimak da je S i u tom kritičnom periodu da nije imao nikakvo trgovačko društvo pa tako ni naziva Cibo d.o.o. već da je imao obrt [obrt] koji je imao svoj žiro račun, a koji danas više ne postoji i na koji mu je u početku poslovne suradnje TD Krvavac d.o.o. uplatilo određene iznose, misli da se radilo o manjim iznosima jer u početku I. okrivljeniku nije prodavao veće količine robe. U navedenom periodu za robu koju je isporučio I. okrivljeniku nije ispostavio nikakav račun ni R1 ni R2 jer mu je I. okrivljenik rekao da mu to ne odgovara. I. okrivljenik da je uredno potpisivao evidencijske listove na svom obrascu otpremnice, a potpisivao je da je zaprimio robu u dogovorenoj količini. Doista da se ne sjeća da bi mu I. okrivljenik u periodu od 12. srpnja pa do 25. studenog 2010. uplatio iznos od 140.404,80 kn. Početkom 2011. sa firmom I. okrivljenika te tvrtkom Bure commerce iz Biograda na Moru da nije potpisao kompenzaciju za 4 tone sjemenskog krumpira.

8.3. Nakon što je branitelj I. okrivljenika predao u spis otpremnicu-račun broj 12000204 izrađen od strane Bure commerce d.o.o., te nakon što je svjedok-oštećenik izvršio uvid u navedenu otpremnicu-račun, te na upit isti je odgovorio da se na istoj ne nalazi njegov potpis, odnosno da ni jedan od tri potpisa nije njegov.

8.4. Na daljnje upite svjedok oštećenik ZI je odgovorio da mu I. okrivljenik nije u 2., 3. i 4. mjesecu 2011. godine dao na korištenje skladište firme Krvavac d.o.o. koji je isto TD imalo u zakupu od RI. Osim na početku poslovne suradnje, a kada mu je I. okrivljenik rekao da mu ne izdaje račun za isporučenu robu jer mu to ne odgovara, da s istim poslije o tome više nije pričao. Iznos od 100.000,00 kn koji mu je I. okrivljenik uplatio za isporučenu robu, isplatio je na račun OPG-a" I. okrivljenika da je upoznao kada je došao na njegovu njivu zajedno sa svojom suprugom, ne sjeća se da li je još netko bio s njima i to kada su počeli svoju poslovnu suradnju, misli da je to bilo 2010., a prije toga se nisu poznavali. Ta njiva koju spominje da je u vlasništvu AI i II, oni da je nisu obrađivali, pa su njemu dozvolili da je koristi i to pod nikakvim uvjetima jednostavno da je koristi bez ikakvih uvjeta. I. okrivljeniku da nije rekao da njima plaćam ikakav najam. I. okrivljenik i njegova supruga da su se predstavili kao predstavnici tvrtke Krvavac d.o.o., da se predstavio kao poljoprivredni proizvođač kao nositelj OPG Ivica Cindrić. Njemu da nije poznata osoba MIS. On da nije poslovno surađivao sa svojim bratom u navedenom vremenu. U studenom 2010. da nije posjetio obitelj I. okrivljenika u obiteljskoj kući u [adresa] niti da je ikada bio tamo. Sam da je odlučio prijaviti I. okrivljenika.

9. Svjedokinja DI ispitana na raspravi u svom iskazu je navela da da je sa svojim izvanbračnim suprugom te 2010. godine išla na gotovo sve njegove dogovore oko otkupa poljoprivredne robe, a ako nije išla, da je s tim bila dobro upoznata jer se telefonskim putem čula s nositeljima OPB-a od kojih su kupovali poljoprivredne proizvode. Što se tiče OPG-a gospođe PI napominje da se gospođa ĆI nije nikada srela s njezinim izvanbračnim suprugom već je taj posao išao preko OI koji je telefonskim putem komunicirao sa HI. Uvijek da je bio problem s prodajom krumpira na tom području tako da su poljoprivrednici došli do HI da im omogući da plasira te krumpire jer su znali da Stjepanova firma TD Krvavac d.o.o. ima ugovore s trgovačkim društvima kao što su Studenac, Kerum, Diona, Gavrilović. Samom dogovaranju poslovne suradnje s PI nije bila prisutna, ali zna da je dogovorena količina krumpira bila isporučena, međutim, to nije isplaćeno od strane njezinog izvanbračnog supruga iz razloga što su istome ispostavili račun bez podataka, a kada se kontaktiralo Katarininog sina FI i OI da se račun pošalje, rečeno je da je već račun poslan, a kada je njezin suprug rekao da na računu ne postoje nikakvi podaci, FI je rekao da je on podatke odredio, međutim, isti nikada nije poslao račun temeljem kojeg bi se mogla izvršiti isplata navedenog duga. Naime, oni da nisu ni znali koju je cijenu krumpira FI stavio, ne zna čiji je rukopis na računu. Što se tiče poslovne suradnje s ZI, napominje da je istome isplaćen na njegov račun dio od njega preuzete robe. S istim da su izvršili kompenzaciju u vezi sjemenskog krumpira i skladišta koje mu je dalo u najam od strane TD Krvavac d.o.o. na tri mjeseca. Oni da su tražili od ZI da im ispostavi račune za svu do tada poslovnu suradnju unutar koje je dio bio isplaćen na ime duga, a dio ne, međutim, iako je govorio da će ispostaviti račune, to nikada nije učinio, a firmi da je to odgovaralo zbog plaćanja PDV-a, a kako isti nije bio ispostavio račune, morali su platiti PDV za obračunsko razdoblje od 7. do .9 mjeseca u iznosu od 90.000,00 kn. Također da je roba koju im je isporučio ZI bila loše kvalitete o čemu daje u spis otpremnicu L sa otpisom robe odnosno da im vraćaju lubenice i dinje zbog loše kvalitete, a ovo da je samo jedan od primjera otpisane robe zbog loše kvalitete, a odnosi se na robu kupljenu od ZI. PI i ZI da nisu osporavali isporučenu količinu robe, a niti cijenu robe, a u otpremnicama da su navedeni iznosi s uključenim PDV-om.

9.1. Na upite je svjedokinja DI odgovorila da TD Krvavac odnosno njezin izvanbračni suprug nikada nije imao namjeru prevariti ni ČI ni ZI, a osim toga gospođa ČI da ima OPG u [adresa] gdje ima oko 6 otkupnih centara pa doista ne zna zašto bi se baš s njom išao sklapati posao s namjerom da ju se prevari. U trenutku uspostavljanja poslovne suradnje sa PI i ZI, tvrtka Krvavac d.o.o. da je bila likvidna i aktivna, postojala su sredstva za plaćanje dogovorene robe. Blokada navedene firme da je nastupila u ožujku 2011. godine. U ovim poslovnim odnosima sa PI i ZI njezin izvanbračni suprug i njegova firma da se nisu na bilo koji način nepripadno materijalno okoristili, a sav novac koji je firma dobila od trgovačkih društava koji su otkupili navedene proizvode uglavnom je otišla na plaćanje PDV-a odnosno u državni proračun, a zbog čega firma državi nikada nije bila dužna, a niti su navedenu robu plasirali nekim trećim osobama mimo navedenih trgovačkih centara jer isti centri traže sklapanje ugovora s njima na način da se mora raditi o trgovačkom društvu ili OPG u sustavu PDV-a, tako da bez ispostave računa navedenim trgovačkim društvima firma njezinog izvanbračnog supruga ne bi bila plaćena, a niti bi mogla navedenim trgovačkim centrima ispostaviti tu robu.

Kada je njezin izvanbračni suprug vidio da ne može više plaćati dugovane iznose na ime preuzete poljoprivredne robe, pokušao je taj problem riješiti dizanjem kredita, misli da je to bilo krajem 2010. godine prvo u Raiffeisen banci, a misli da je bilo poslije u Zagrebačkoj banci, ali je bio odbijen jer je navodno firma nije bila solventna. Kada su upoznali ZI isti da se predstavio kao poljoprivredni subjekt koji je u sustavu PDV-a. MIS je knjigovođa koja je vodila njihove knjige, a bila je zaposlena kod CI. Ona da ne zna da li je ista imala ikakvu poslovnu suradnju s ZI i njegovim bratom, a ZI da su upoznali 2010. godine koliko se sjeća, te je isti bio u njihovoj kući u [adresa] u studenom 2010. godine kada nije bilo kući HI, ona da je još uvijek bila trudna, a kada je otvorila vrata isti da je bio u pripitom stanju te joj je sve od reda psovao zato što mu nisu platili isporučenu robu, a to da nije bilo jedini put, došao je još jednom i napravio istu stvar, ali da nije otključavala vrata. Napominje da je isti vršio pritisak da mu se na ime isporučene robe isplati gotovina na što mu je HI odgovorio da mu ne može isplatiti robu jer da nije izdao račun. EI da zna još iz škole, a da su zajedno išli i na fakultet, te se on njoj obratio jer je znao da je u vezi sa HI, a vezano za otkup poljoprivrednim proizvoda odnosno krumpira, jer iako na području Belica postoji 6 otkupnih stanica one su imale proizvođače od kojih su kupovali robu, a mali proizvođači da bi im uspjeli ponekad prodati robu, a ponekad ne ovisno o njihovim potrebama tako da su mali proizvođači bili prepuštani sami sebi pa je OI htio dogovoriti poslovnu suradnju sa HI vezano za otkup proizvoda tih malih proizvođača. Što se tiče PI da zna da je od njih sklopljena poslovna suradnja za otkup dva šlepera krumpira, prvi šleper krumpira da su im poslali u rujnu, a drugi u listopadu ili studenom 2010. godine, međutim, kada su im poslali te krumpire prvi put su im poslali prazan račun, pa kada su tražili od HI da plati robu, isti je rekao da su mu poslali prazni račun i da ne može tako platiti robu, tako da je HI uzeo od njih i drugi šleper krumpira pa su rekli da će poslati pravilno ispunjen račun međutim, nisu to učinili. Napomenula je da je HI ukoliko ih želio prevariti mogao sam ispuniti navedeni račun s podacima kakvi njemu odgovaraju, ali to nije učinio, a što se tiče računa koji joj je pokazan, a koji je u potpunosti ispunjen, da je sigurna da ga je PI ispunio kasnije kada je podnio kaznenu prijavu protiv HI. Njoj da je poznato da je s F bila dogovorena probna kupovina krumpira, te je njezin izvanbračni suprug taj krumpir platio, ali bez od strane PI izdanog računa i to preko računa OI, a kasnije kada je dogovorena poslovna suradnja i kada su PI isporučile dva šlepera krumpira, njezin izvanbračni suprug da je htio platiti ali samo ako izdaju račune. Naime, oni da su i kod probnog plaćanja tražili da PI do kraja obračunskog razdoblja dostavi račun za probnu kupnju, što isti nije učinio, ali je govorio da će to učiniti, međutim, nije, tako da njezin izvanbračni suprug u ova dva sljedeća slučaja, po dogovorenoj poslovnoj suradnji bez računa nije htio isplatiti iznos koji je dugovao F za isporučene krumpire. ZI da je HI preko firme TD Krvavac d.o.o. na njegov račun isplatio dugovano za krumpir, ne može se sjetiti o kojem se iznosu radi, u svakom slučaju ZI mu je obećao ispostaviti račun ali nije to učinio, a isto da je obećao učiniti kada je firmi supruga prodao dinje i lubenice, ali kako nije ispostavio račun, njezin izvanbračni suprug mu to nije htio platiti. Nije joj poznato da je njezin suprug tražio od ZI da mu proda kupus i kelj. U Njemačku da se njezin izvanbračni suprugu HI preselio u 10 mjesecu 2015., ona da je došla s njihovo dvoje djece u veljači 2016., sada da je zaposlena u Njemačkoj dok je HI do ovog postupka nekada povremeno radio. Inače od 2010. do 2016. odnosno 10. mjeseca 2015. da su ona i HI bili nezaposleni te su živjeli od pomoći roditelja. U Njemačkoj da žive u podstanarskom stanu, ona da je u stalnom radnom odnosu, a HI do ovog postupka da je radio na određeno. U ovom periodu od 10 godina da nisu kontaktirali oštećenike jer je u međuvremenu TD Krvavac otišlo u stečaj, a to je firma dugovala oštećenicima, a ne njezin izvanbračni suprug.

10. Svjedokinja MIS u svom iskazu na raspravi je ostala kod svog iskaza iz prethodnog postupka od 22. travnja 2013., kada je navela da je od 2008. zaposlena u prijevozničkom obrtu u vlasništvu CI na radnom mjestu knjigovođe. Kako je CI otprilike 2010. počeo raditi za tvrtku Krvavac d.o.o. na poslovnima prijevoza ponudio je MI da mu ona radi knjigovodstvene poslove s obzirom da isti u to vrijeme nije imao knjigovođu. Tako da je radila i za I. okrivljenika u periodu od lipnja 2010. do kraja 2010. na poslovima knjigovodstva, ali da je za odrađeni posao, koliko se sjeća, honorar dobila samo u jednom navratu i to na njezin tekući račun. Koliko joj je poznato I. okrivljenik da se u tom razdoblju bavio otkupom poljoprivrednih proizvoda koje je plasirao trgovinama kao što su Kerum i Studenac. Neka od tih knjiženja da je odradila po dokumentaciji koju bi joj I. okrivljenik donio, da se radilo o listovima paragona odnosno blokova koji je on odrađivao u [adresa], misli da su se poljoprivrednici potpisivali na te listove prilikom predaje robe, a onda da bi im I. okrivljenik tako i isplaćivao. Do prekida njihove suradnje da je došlo krajem 2010. jer je I. okrivljenik zaključio da bi ona po njegovom bila u sukobu interesa obzirom da je zaposlenik CI koji je od I. okrivljenika potraživao iznose za odrađene usluge prijevoza. Po njezinom saznanju misli da je I. okrivljenik ostao dužan nekih 200.000,00 kn, a osim CI da je ostao dužan i drugim ljudima jer su čuli, tako se priča, pa da su tako čuli da je dužan i nekim ljudima za mandarine u [adresa], kao i mnogim ljudima u zaleđu [adresa]. ČI da joj nije poznata, a ZI da joj je poznat jer je jedno vrijeme radila za njegovog brata. Ne zna ništa o navodnom dugovanju I. okrivljenika PI ni ZI. U njezinom posjedu da se još uvijek nalaze svi izlazni i ulazni računi za 2010. godinu, kada je vodila knjigovodstvo za tvrtku Krvavac d.o.o., ali da se radi o onim računima koje je njoj predao I. okrivljenik. Ona da ne može reći da li su knjiženi svi računi koji su zaprimljeni ili izdani na ime te firme, po njenom mišljenju I. okrivljenik je tvrtku vodio dosta megalomanski jer su dugovanja u visokom iznosu i po tome zaključuje da je njegovo gospodarenje bilo loše, ali da nije u poziciji da pritom procjenjuje da li je on prevario prodavače poljoprivrednih proizvoda iako zna da je ostao dužan mnogim ljudima. Njegovi prihodi u to vrijeme da misli da nisu bili toliki da pokriju sva njegova zaduženja. Po njezinom mišljenju I. okrivljenik je u jednom periodu samo nestao sa ovih prostora, s CI da je prestao raditi negdje tijekom 2011., CI da je pokušao naplatiti svoje dugove radi čega se trenutačno vodi spor pred Trgovačkim sudom u Zadru, ali da je tvrtka Krvavac d.o.o u blokadi (2013.) nema nikakvih nekretnina ni pokretnina. I. okrivljenik da je po svojoj prirodi dosta bajkovit i nije slušao njezina upozorenja vezano za način otkupa poljoprivrednih proizvoda od seljaka koji nisu bili vlasnici obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava radi čega je već u startu bio oštećen za iznos PDV-a kojeg nije mogao odbiti od tvrtke Krvavac d.o.o. jer se radilo o principu tržnog otkupa. Nakon što se cijela ta njegova konstrukcija počela raspadati I. okrivljenik da je otišao na područje [adresa] gdje je nastavio sa ovakvim principom otkupa a za sobom je ostavio dužnike kojima nije isplatio sve preuzete poljoprivredne proizvode. Misli da je I. okrivljenik to napravio krajem 2010. ili 2011, da se ne može sjetiti.

10.1. Na upite je svjedokinja MIS odgovorila da I. okrivljenika poznaje negdje od 2009. godine ako se dobro sjeća, a da ih je upoznao CI kod kojeg je radila kao knjigovođa s tim da je tada počela raditi kao knjigovođa i I. okrivljeniku, ali da je njegove knjige vodila popodne i svu njegovu dokumentaciju da je držala kod kuće. Kako isti nije bio zadovoljan njezinim radom, da se ne sjeća zašto da mu je vratila sve račune koji su bili kod nje, a bili su vezani za tvrtku Krvavac d.o.o., ali da se doista ne može sjetiti koje je to godine bilo, uglavnom CI te račune nikada nije vidio, niti da ga je ikada čula da bi ljudima govorio na telefon, dok je radila kod njega, da kazneno prijave I. okrivljenika. Poznaje GI te ZI. CI i GI da su u to vrijeme su zajedno obavljali prijevozničke poslove. U vrijeme kada je bila knjigovođa I. okrivljenika nakon svakog obračunskog razdoblja da je Poreznoj upravi predavala porezni obrazac s iznosom PDV-a. U to vrijeme da ga je upozoravala da ulazne fakture odnosno tu se nekad nije ni radilo o računima jer mnogo poljoprivrednika od kojih je nabavljao proizvode nisu imali ni OPG te nisu ni bili u sustavu PDV-a tako da kako je već rekla tu nije bilo ulaznih faktura već samo otpremnice na kojima bi se nalazilo ime i prezime proizvođača, količina proizvoda, ali da se ne sjeća da li je bila cijena proizvoda te ne zna kako se tim poljoprivrednicima plaćalo. Nakon što je upozorila više puta I. okrivljenika da navedeni proizvođači nisu u sustavu PDV-a tako da takvim poslovanjem ide na štetu svojoj firmi, ne zna koje su bile njegove namjere, on da je nastavio raditi po svome, ali da je razumio na što ga upozorava. Ona da je I. okrivljenika, a vezano za ovaj gore navedeni PDV, počela upozoravati odmah kada mu je počela voditi knjige kao njegov knjigovođa. Koliko se sjeća PDV se obračunavao mjesečno, doista nije sigurna. Njoj da je I. okrivljenik samo djelomično platio za njezine usluge kao knjigovođe. CI da joj to nije platio.

11. Svjedok CI u svom iskazu na raspravi je naveo da I. okrivljenika zna jer smo poslovno surađivali, za njega da je obavljao prijevozničke usluge te mu je za iste do sada I. okrivljenik ostao dužan cca. 200.000,00 kn, međutim, iako poznaje ZI jer isti živi u njegovoj ulici, da ne zna ništa o dugovanjima I. okrivljenika prema njemu, kao niti prema spomenutoj PI koju ni ne poznaje.

11.1. Na upite je svjedok CI odgovorio da s obzirom da je za I. okrivljenika obavljao prijevozničke usluge pa tako da je istome prevozio i poljoprivredne proizvode od ZI, međutim, da mu nije ZI već njegov brat GI s kojim je dobar, jer isti obavlja prijevozničke usluge, pričao kako je I. okrivljenik ZI ostao dužan za isporučene poljoprivredne proizvode. Inače, ti poljoprivredni proizvodi da su se najviše odvozili u Zagreb. On da ne zna ništa o tome da bi I. okrivljenik bio nezadovoljan s isporučenom poljoprivrednom robom, u svakom slučaju od I. okrivljenika da nije dobio nikakvu reklamaciju odnosno u trenutku predaje tih poljoprivrednih proizvoda oni da bi dobili potpisanu dokumentaciju na koju nikada nije bilo nikakvih primjedbi tako da se nije nikada dogodilo da bi isporučene poljoprivredne proizvode vraćali nazad isporučitelju. Doista da se ne može sjetiti o kojim se poljoprivrednim proizvodima radilo, o svemu da postoji pisani trag. On da ne zna o kakvoj ga se zavadi pita, ne zna gdje bi I. okrivljenika uspio naći, ali kad bi ga našao lako bi se njim zavadio. U kakvim bi odnosima bili s njim da vama duguje 30.000,00 eura. I. okrivljenik je protiv njega u Kutini bio pokrenuo kazneni postupak za klevete, ali ne zna što je dalje bilo s tim postupkom. Proces utovara robe u kamione njegovog prijevozničkog obrta koji se zove [obrt] i koji je surađivao s I. okrivljenikom kroz cijelu 2010. godinu, da se sastojao u tome da se najčešće roba tovarila u njegove kamione u skladištu u [adresa] u kojem je I. okrivljenik odnosno njegovo trgovačkog društvo držalo poljoprivredne proizvode, misli da je bio u najmu tog skladišta jer je skladište bilo vlasništvo ŠI. Međutim, nekad se za navedene poljoprivredne proizvode u kamione njegovog obrta vršio utovar u [adresa], nekad na cesti ili na njivi, ovisno o dogovoru, njemu da to nije bilo bitno jer je bio prijevoznik tako da mu je bilo bitno samo zaprimiti robu, predati je na dogovoreno mjesto i za to se naplatiti. Da bolje pojasni ono što je prije iskazao, naime, kao vlasnik prijevozničkog obrta u to vrijeme da je obavljao prijevozničku uslugu za TD Krvavac d.o.o. na način da je poljoprivredne proizvode za TD Krvavac d.o.o. prevozio, dakle, od koga je prethodno i na koji način I. okrivljenik odnosno njegovo trgovačko društvo te poljoprivredne proizvode kupilo, odnosno nabavilo, da ne zna niti je u to ulazio. On da nije uvijek bio prisutan prilikom utovara robe koju je prevozio za TD Krvavac već su prisutni bili vozači zaposleni u njegovom obrtu, da je bio prisutan utovaru možda 2,3 puta i svaki put da je bio prisutan okrivljenik. Vozači da su najvjerojatnije prilikom preuzimanja robe potpisivali otpremnice koju su trebali predavati na odredištu, da ne može točno reći jer je to ovisilo isključivo o pošiljatelju i primatelju i njihovom dogovoru. Otpremnice da su bile od TD Krvavac d.o.o. MIS da mu je u to vrijeme obavljala knjigovodstvene usluge, a to da radi i danas. U tom periodu obavljanja prijevozničkih usluga prema TD Krvavac d.o.o. da je surađivao s I. okrivljenikom, a kada mu je isti ostao dužan u toj 2010. godini da ga je tko zna koliko puta nazvao, a da zna gdje je, misli da bi ga zvao i sada jer mu duguje novce.

12. Svjedok OI ispitan na raspravi je naveo da je dogovorio poslovnu suradnju između TD Krvavac čiji je vlasnik I. okrivljenik s oštećenicima PI i njezinim sinom UI jer je FI znao iz školskih dana, a I. okrivljenika da je znao preko njegove nevjenčane supruge DI, s kojom je također išao u školu. Suradnja da se sastojala u isporuci određene količine krumpira od strane oštećenika I. okrivljeniku za koje im je isti trebao isplatiti određen novčani iznos. Iako je tu posredovao, oko količine i cijene krumpira da su se dogovorili oštećenici i I. okrivljenik. U svakom slučaju ta prva isporuka krumpira da je uredno prošla, dakle I. okrivljenik je PI i njezinom sinu uredno isplatio za isporučene krumpire, a zbog čega su se dogovorili za drugu isporuku gdje je i dalje posredovao, međutim, kako I. okrivljenik nije u dogovorenom roku, misli da se radilo o 60 dana izvršio isplatu za isporučene krumpire, a kako su se bili dogovorili za još jednu isporuku, da je FI rekao da ne radi tu isporuku dok mu ne bude isplaćen novac međutim, kasnije je saznao, kada je sve bilo gotovo, da je I. okrivljenik direktno njih kontaktirao i da su unatoč tome što im nije isplatio za tu drugu isporuku oni njemu poslali treću isporuku krumpira, a kako im I. okrivljenik nije ništa isplatio to da je njega kontaktirao FI i tada da je saznao da su imali problema s naplatom odnosno da im I. okrivljenik nije htio to platiti. Zbog toga da je kontaktirao I. okrivljenika te ga pitao zašto nije isplatio PI za isporučene krumpire s tim da napominje da ne zna o kojoj se količini i dogovorenoj cijeni radi, na što mu je isti rekao da će platiti, da ima nekih problema, uglavnom izvlačio se, da bi mu se na kraju uopće prestao javljati na mobitel. On da je sudjelovao prilikom dogovora oko prve isporuke te da se tu radilo i o drugim osobama ne samo o ĆI i FI, već i drugim proizvođačima, njih troje ili četvero, te je I. okrivljenik vezano za tu prvu isporuku uredno platio za isporučene proizvode ne samo F nego i drugim proizvođačima. On da to nije vidio, međutim, FI mu je rekao da su u vezi druge isporuke s I. okrivljenikom bili sklopili formalni ugovor u kojem su bili naveli i količinu krumpira i njegovu cijenu, te ostale bitne sastojke, a na temelju tog ugovora da je B rekao da je isporučio krumpire.

Prilikom ispitivanja u prethodnom postupku od 22. veljače 2013. svjedok OI je naveo da je vezano za poslovni odnos sa I. okrivljenikom kao direktorom TD Krvavac d.o.o. bio neka vrsta posrednika u sklapanju ugovora između I. okrivljenika i [obrt] Katarina Braniša. To da je bio prvi poslovni odnos između njih, do I. okrivljenika da je došao posredstvom svoje kolegice iz srednje škole, DI, ona da ga je negdje u šestom mjestu 2010. pitala da li poznaje nekoga od koga bi I. okrivljenik mogao otkupiti krumpir pa da se malo raspitao okolo između ostalog da je pitao FI koji mu je rekao da je zainteresiran za prodaju svog krumpira. DI da mu je rekla da I. okrivljenik ima tvrtku koja dobro funkcionira i da imaju skladište i pakirnicu pa je s povjerenjem predložio FI da stupi u kontakt s I. okrivljenikom. Negdje u šestom mjesecu 2010. da su s susreli on, FI, I. okrivljenik MI i još dva njegova prijatelja na benzinskoj postaji OMV u Varaždinu, kako bi njegovim kolegama I. okrivljenik iznio svoju ponudu odnosno prijedlog. Načelno da je tada bilo pričano o količini koju je I. okrivljenik trebao i cijeni te vrsti robe te je I. okrivljenik tada spomenuo da je njemu potrebno oko 800 ili 900 tona krumpira. Tada da im je pokazao i prospekt iz kojeg je bilo vidljivo čime se bavi njegovo trgovačko društvo te je I. okrivljenik tada na stol stavio novce oko pet do šest tisuća kuna kako bi pokazao svoju namjeru da isporučeni krumpir i plati odnosno da isti novac da na ime predujma no kako tada nije bio postignut dogovor, nitko od prisutnih taj novac nije uzeo od I. okrivljenika. Osim tog prvog susreta na OMV-u da da se FI i I. okrivljenik nisu više susreli osobno već da je cijela komunikacija i dogovori oko međusobne suradnje tekla putem telefona i maila i da je on sudjelovao u pregovorima odnosno isključivo na način da je I. okrivljenik njemu poslao prijedlog o uvjetima ugovora ali da su pregovore oko količine i cijene dogovarali direktno I. okrivljenik i FI. Do samog sklapanja ugovora da je bio neka vrsta posrednika između I. okrivljenika MI i FI te je često komunicirao sa I. okrivljenikom, a isti da mu je na mail poslao prijedlog ugovora o poslovnoj suradnji s FI odnosno OPG-om Katarina Braniša u kojem ugovoru je pisalo da bi [obrt] FI trebalo isporučiti oko 100 tona krumpira cijena kojeg bi se kretala od 0,80 do 1,60 kg po kilogramu te valuta plaćanja od 60 do 90 dana nakon isporuke. Negdje krajem šestog, početkom sedmog mjeseca I. okrivljeniku da je od strane OPG Braniša neslužbeno odnosno bez računa isporučen mladi krumpir u količini pet do šest tona čiji je iznos bio 10.000,00 kn i koji iznos da je plaćen na njegov račun za 60 dana od isporuke, to negdje u devetom mjesecu 2010. od strane I. okrivljenika nakon čega da je taj iznos proslijedio [obrt] PI. S obzirom da je navedena isporuka bila doista i plaćena od I. okrivljenika dalje da se išlo u pregovore za novu isporuku, te je ugovor doista i sklopljen između I. okrivljenika i OPG-a ČI, taj ugovor da nije vidio ali da zna kada je u devetom mjesecu došao prvi kamion od I. okrivljenika da je vozač donio primjerak ugovora koji je tada potpisala ČI i ovjerila kod javnog bilježnika i da je istovremeno predana zadužnica do 100.000,00 kn, kao sredstvo osiguranja, ali da tome nije bio prisutan te predmetni ugovor nije vidio jer je toga dana bio na poslu te da je poslije posla oko 14,00 sati došao do FI kako bi istom pomogao prilikom utovara. Prilikom te prve isporuke da se radilo oko 16 do 17 tona krumpira te da je nakon što je ista roba isporučena I. okrivljeniku od istog dobio informaciju kako je roba u redu. Dogovor da je bio da do slijedeće isporuke dođe nakon što se prva isporuka plati, ali da je FI bez njegovog znanja i sudjelovanja dogovorio drugu isporuku iako od prve isporuke još nije prošlo 60 dana unutar kojeg roka je I. okrivljenik trebao platiti prvu isporuku. Nakon prve isporuke da više nije posredovao između I. okrivljenika i [obrt]a Katarina Braniša i za drugu isporuku da nije ni znao. Njega da je FI kontaktirao tek nakon isteka valute za prvu i nakon što je došlo do komplikacija budući da I. okrivljenik nije platio u dogovorenom roku i tek nakon tada da je saznao za drugu isporuku. U više navrata da su on i FI nakon roka dospijeća kontaktirali I. okrivljenika, u početku da se javljao na mobitel, ali svaki put da je imao neki izgovor za neplaćanje objašnjavajući da će biti plaćeno, ali do toga nikad nije došlo, a nakon nekog vremena da se prestao javljati na mobitel. Čak da je i u vrijeme nakon dospijeća od strane I. okrivljenika bilo ponuđeno da se isti dug prebije kompenzacijom, ali da I. okrivljenik nikad nije dao ponudu na koji način bi se to izvršilo nakon čega je svaki dogovor oko podmirenja dugovanja zamro.

12.1. Na upit svjedok OI je odgovorio da prije ugovaranja ovih poslova nažalost, nije bio čuo ništa o poslovanju I. okrivljenika, to da je čuo tek kasnije. Kada je rekao da se I. okrivljenik "izvlačio" a vezano za dug prema F, napominje da je to i zaključio jer se I. okrivljenik, a kada ga je kontaktirao za navedeni dug, prvo nije javljao, pa bi se javio i pravdao da će platiti, ali da ima nekih problema, bez da je precizirao o kojim bi se problemima radilo, nakon čega da se opet ne bi javio duže vrijeme, a onda kada se javio ponovno da se opravdavao da pričekaju, da će biti, a na taj način da je proteklo više mjeseci bez da je isti podmirio svoje dugovanje. U tom periodu da nije stupio u kontakt s njegovom izvanbračnom suprugom DI, imao je neki broj mobitela od nje pa ju je na isti pokušao dobiti, ali je mobitel bio isključen, uz napomenu da su se na taj broj mobitela ja i DI prije ovoga ranije čuli. Kod prve isporuke da se radilo o neformalnom dogovor dakle da se vidi da li će to funkcionirati, međutim, kod druge isporuke odnosno prije nje misli da je I. okrivljenik poslao prijedlog ugovora na firmu Krvavac, tako da pretpostavlja da je tu drugu isporuku s oštećenicima dogovorio da se obavlja preko firme Krvavac u kojoj je on bio direktor. Doista da se ne može sjetiti da li mu je I. okrivljenik za prvu neformalnu isporuku uplatio novac kao trgovačko društvo Krvavac ili on kao fizička osoba, u svakom slučaju taj novac da je dalje proslijedio oštećenicima. Same detalje dogovora oko druge isporuke, a kako je to već naveo, nije znao, tako da mu nije poznata nikakva zadužnica, jedino da je znao detalje vezano za prvu isporuku, ali za drugu ne. Inače, u šleper da stane 20 tona krumpira.

12.2. Nakon što je svjedoku EI predočen dio njegovog iskaza iz prethodnog postupku u kojem se izjašnjava o ugovoru i zadužnici, svjedok je naveo da tome nije bio prisutan tako da se ne može sjetiti toga što mu je FI pričao. Taj kritični period da je na tu benzinsku pumpu kraj Varaždina radi ostvarivanja eventualne poslovne suradnje doveo FI te tih par proizvođača iz prve isporuke kako bi se isti pokušali pogoditi s I. okrivljenikom vezano za isporuku odnosno prodaju svojih proizvoda MI jer je njemu izvanbračna supruga MI, DI prethodno rekla s čim se njih dvoje bave. Kada su se išli naći s I. okrivljenikom radi dogovora oko eventualne poslovne suradnje, FI i ti drugi proizvođači da nisu znali što I. okrivljenik radi niti su uopće znali za njega već su tamo išli zbog njegove preporuke, dakle, zato što im je rekao čime se isti bavi. Tema na tom razgovoru da je bila moguća poslovna suradnja, ali u tom trenutku se nije bilo ništa dogovorilo, koliko se sjeća tek nakon par mjeseci, kada je niknuo mladi krumpir da je došlo je do te prve suradnje, odnosno do prve isporuke. Do dogovora oko poslovne suradnje, a kako je već rekao, da je došlo naknadno i to se dogovaralo putem mobitela. Poslovna suradnja tih osoba išla u pravcu I. okrivljenika, međutim, da ne zna da li s njim kao fizičkom osobom ili s firmom Krvavac. On da se sjeća da je doista postojao katalog proizvoda firme Krvavac, ali ne zna da li je I. okrivljenik isti predočio oštećenicima u bilo kojem trenutku odnosno ne može se sjetiti da li mu je DI isti pokazala. On da se ne može točno sjetiti koliko je robe bilo dogovoreno za tu prvu neformalnu isporuku, zna da se radilo o mladom krumpiru, da je bio u kartonskim kutijama, da nije bio pun šleper, ne sjeća se doduše ni cijene, ali se sjeća da je ta prva neformalna suradnja uspješno odrađena. Ta suradnja da je bila neformalna jer o njoj nije postojala nikakva dokumentacija. On da ne zna što je bilo s robom odnosno s proizvodima koji su u prvoj transakciji isporučeni I. okrivljeniku, to bi on trebao znati niti zna gdje je ostatak ambalaže niti o kakvoj se ambalaži radi Također da se ne može sjetiti točno kada je pokušavao stupiti u kontakt s I. okrivljenikom to da je bilo svakako nakon što je F ostao dužan za isporučenu robu. On da nema pojma zašto I. okrivljenik ostatak novaca nije isplatio oštećenicima, da je poslao sigurno mali milijun SMS poruka I. okrivljeniku, pa tako i poruku u srpnju 2011.

12.3. Nakon što je branitelj I. okrivljenika predao u spis predmeta presliku SMS poruka koje je OI poslao I. okrivljeniku i nakon što je predočena preslika SMS poruka svjedoku koju je I. okrivljenik predao u spis, svjedok je naveo da se doista ne može sjetiti poruka koje su mu predočene, da se ne može sjetiti svih detalja tog slučaja, jer je prošlo 10 godina. On da ne zna da li je [obrt] FI izdao račun za robu koja nije plaćena niti zna da li je u tom periodu TD Krvavac bio likvidan ili ne, niti zna da li se I. okrivljenik u tom periodu upoznao s PI, s FI jest, ali s ĆI ne zna niti mi je poznato da li je I. okrivljenik od tog duga oštećenicima ostvario ikakvu imovinsku korist, u svakom slučaju njemu da je roba bila isporučena, a što je on s njom radio poslije, to da ne zna, a da je roba bila isporučena zna po riječima FI. Doista da se ne sjeća kada, ali se sjeća da je u novinama pročitao za I. okrivljenika da je prevarant. On da ne zna tko je CI. Što se tiče prve isporuke zna da je bila izvršena uplata od I. okrivljenika na njegov račun u iznosu od 10.000,00 kn, I: okrivljenik da je tražio njegov račun, ali se ne sjeća da li je I. okrivljenik tražio od PI račun na taj iznos od 10.000,00 kn.

12.4. Nakon što je branitelj I. okrivljenika u spis priložio uplate Raiffeisen banke iz kojih je vidljivo da su svjedoku EI u dva navrata uplaćivani iznosi i to prvi puta iznos od 10.025,00 kn s računa Krvavac d.o.o., a drugi put iznos od 10.000,00 kn s privatnog računa MI, te nakon što je ovom svjedoku predočen ispis uplata te na upit isti je naveo da se doista ne može sjetiti i dalje da je I. okrivljenik na njegov račun uplatio bilo što preko Krvavac d.o.o., da je moguće da je bila uplata drugog dijela prve isporuke, doista da se ne može sjetiti. Osim toga, I. okrivljenik da je, što se tiče te prve isporuke, izvršio uplate i za druge kooperante preko njegovog računa gdje je posredovao pa je moguće da se ovdje predočene mu transakcije odnose na nekog drugog, a ne na PI, on da se ne može sjetiti tko su oni, ali da ima doma zapisano.

13. Svjedok KI ispitan na raspravi u svom iskazu je naveo da da vezano za ovaj predmet najviše zna iz razgovora sa svojim ocem, oštećenikom ZI koji mu je rekao da mu je I. okrivljenik MI ostao dužan za isporučenu robu. U tom kritičnom periodu da je ocu pomagao na način da je nekih 10- ak puta prevezao nekih 5-6 paleta lubenica, a znalo je biti i 10 paleta, odnosno pun kamion, s tim da se ne može sjetiti da li se radilo samo o lubenicama ili o krumpiru, a tu robu da je vozio u nekakvo skladište u [adresa], na što mu je otac rekao da je ta roba za MI.

13.1. Na upite svjedok KI je odgovorio da mu nije poznato da bi njegov otac kontaktirao I. okrivljenika vezano za bilo kakvo plaćanje. Koliko se može sjetiti, ali doista nije siguran, otac da mu je rekao da se radi o dugu od nekih cca 150.000,00 kn, da se doista ne sjeća zbog proteka vremena. On da ne zna da li je otac surađivao s nekakvom firmom, uglavnom je uvijek spominjao MI po imenu, a kada bi onu robu što je spominjao dovezao ista da bi bila izvagana, za što da su dobivali otpremnicu. Tu robu da je vozio s njive direktno u navedeno skladište, a koju njivu da je koristio njegov otac. Kako je već rekao uzimali bi otpremnicu, ali se ne sjeća da bi mu predavali ikakav dokument, odnosno ne može se sjetiti čija je bila ta otpremnica, da li tatina ili otpremnica koju su dobivali u skladištu. On da ne zna da li je njegov otac bilo kakvoj firmu pa tako i toj Krvavac izdavao bilo kakav račun niti zna da bi njegov otac primio od te firme bilo kakav novac pa tako ni 150.000,00 kn koji se spominju. Njemu da nije ništa poznato vezano za način plaćanja između njegovog oca i bilo kakve firme pa tako i Krvavac.

14. Svjedok ŠI u svom iskazu na raspravi je naveo da se iz njegovog prijateljstva s I. okrivljenikom stvorila i poslovna suradnja na način je I. okrivljeniku dao u najam jedan hangar od otprilike 300 m2 u [adresa] te su se dogovorili da će mu isti plaćati 1.000,00 eura neto mjesečno ali kada je s I. okrivljenikom o tome htio sklopiti ugovor da mu je isti govorio „sutra ćemo, sutra ćemo“, tako da ugovor nisu sklopili. Tamo da je njegova firma Krvavac otvorila otkupno prodajni centar za poljoprivredu s tim da se radilo o prostoru koji je bio u visokom roh bau tako da se dogovorio sa HI, a što je isti realizirao, da će od cijene najma odbiti trošak koji je isti imao jer je s gipsanim pločama i stiroporom taj prostor obložio, pa kada se nekako usporede ti troškovi koje je imao s cijenom najma ispada da su njih dvojica što se tiče duga I. okrivljenika prema njemu, tu negdje. Inače tamo da je radio "na crno", vagao je robu koju su donosili poljoprivrednici, a koje je otkupila firma Krvavac d.o.o., jednom riječju da je bio skladištar i izdavao za zaprimljenu robu otpremnice, ali napominje da ga za taj posao MI i platio. Posao da je išao jedno vrijeme dok MI odnosno njegova firma nije prestala plaćati ljudima za otkup poljoprivrednih proizvoda koji su isti isporučili pa se tako počelo po Ravnim kotarima pričati da se ne posluje s firmom Krvavac i sa HI, a kako je tamo radio kao "skladištar" ljudi su kod njega počeli dolaziti da ga pitaju što se događa, zbog čega je više puta kontaktirao MI koji je na njegov upit što se događa, rekao da kaže ljudima da on s tim dugovanjem nema ništa, a onda i da se firma širi i da se to zato događa. Nadalje da ga je u tom periodu MI nazvao da se nađu, a kako je vozio suprugu u bolnicu da je tražio da se nađu u kafiću ispred bolnice, međutim, MI da nije došao, a kada ga je htio nazvati da vidi gdje je u tom trenutku mobitel koji je bio kao njegov službeni mobitel vezano za rad na crno za firmu Krvavac da je bio isključen. Nakon toga da je dobio I. okrivljenika dan poslije te ga pitao što se događa, i da mu je isti rekao da je ljut jer je htio da on ode raditi na otkup mandarina kraj [adresa], a što u da u tom trenutku nije mogao. Što se tiče ZI da se sjeća da je isti dovozio robu u navedeno skladište, da mu je za isto izdavao otpremnicu, plaćanje da je išlo po otpremnici, a ne po nekom pisanom ugovoru ili računu, ali doista da ne zna kako je teklo plaćanja, preko firme ili je to plaćao I. okrivljenik kao fizička osoba.

14.1. Na upite svjedok ŠI je odgovorio da je među proizvodima koje je ZI dovozio u skladištu bilo je krumpira, dinja, lubenica i rajčica, robu da je dovozio svaki drugi dan i to negdje u vrijeme neposredno prije ljeta kada to sazrijeva pa u trajanju od mjesec do dva. Te proizvode da je vozio ZI i njegov sin KI. Kako je već napomenuo robu da je odmah vagao i odmah izdavao otpremnice na kojima je navodio vrstu i količinu robe, ime vozača i registraciju teretnog vozila. Njemu da je poznato da je I. okrivljenik ostao dužan ZI jer je isti dolazio njemu kući pitati za novac, a bilo je tu nekih 300 do 400 tisuća kuna, ali da ne može reći točno zbog proteka vremena. Njemu da su kući dolazili razni dobavljači. On da ne zna tko su ĆI i FI. Kako je to već naveo ljudima da se isplata vršila samo na temelju otpremnice dakle MI nije tražio da mu ljudi, poljoprivrednici izdavaju račune, on da tim ljudima nije ništa osobno plaćao niti je to bila njegova obaveza .

14.2. Nakon što je I. okrivljenik predao sudu na A4 papiru podnesak pod nazivom Račun od 7. rujna 2010. za najam skladišta, te nakon što je isti predočen svjedoku, na upit da li mu je to poznato, isti je odgovorio da mu je to poznato, to da je interni račun između njega i I. okrivljenika koji je sastavljen baš zbog najma skladišta i njegovog rada na crno kod istog.

14.3. Na ponovan upit svjedok ŠI je odgovorio da njemu dogovor između I. okrivljenika i ZI vezano za isporuku odnosno plaćanje robe nije poznat. Još jednom odgovara da nije bio upoznat s detaljima njegove suradnje s ZI. Isti da su kada je bio prisutan doista i pričali o poslu dakle o otkupu i načinu plaćanja, ali nisu ulazili u detalje oko toga. U tim razgovorima da je čuo da je ZI bio upoznat s tim da ne posluje sa HI kao fizičkom osobnom već s direktorom Krvavac d.o.o. U početku poslovanja nije bilo primjedbi, a što se tiče likvidnosti TD Krvavac u to vrijeme da o tome nema nikakva saznanja. Njemu da nije poznato da bi ZI bilo išta plaćeno od robe koju je isporučio. On da nije u dogovoru s ikim da bi isti prijavljivali I. okrivljenika. Ne zna na koji način je I. okrivljenik poslovao s ZI. I. okrivljenik da mu nije pričao o tome zbog čega su nastali financijski problemi Krvavac d.o.o. On da se ne može točno sjetiti kada su I. okrivljenik i on prekinuli poslovnu suradnju i prijateljski odnos, da je to bilo davno.

15. Stalni sudski vještak financijske struke Damir Uglešić u svom iskazu je naveo da u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 29. lipnja 2021. te dopuni nalaza i mišljenja od 20. siječnja 2022.

15.1. Iz nalaza i mišljenja provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja od 29. lipnja 2021. proizlazi da je vještačenje provedenog na temelju dokumentacije sadržane u spis te dokumentacije koju su vještaku dostavili [obrt] ĆI i [obrt] ZI.

U odnosu na [obrt] PI vještak je utvrdio da su ČI kao prodavatelj i TD Krvavac d.o.o. kojeg je zastupao okrivljenik MI dana 20.rujna 2010. sklopili Ugovor o međusobnoj suradnji radi otkupa i plasmana krumpira. Ugovoreno je da se roba otkupljuje po tržišnim cijenama koje su, ovisno o vremenu isporuke i stanju tržišta, varirale od 1,50 kn plus PDV do 0,70 kn plus PDV, da se plaćanje izvršava s poslovnog računa TD Krvavac d.o.o. u roku od 60 dana od preuzimanja robe, te da kupac radi osiguranja plaćanja preda bjanko zadužnicu do iznosa od 100.000,00 kn. Vještak je utvrdio da je OPG Katarina Braniša za isporučeni konzumni krumpir izdao račun R-2 br. 14/10 od 22. rujna 2010. na iznos od 29.904,25 kn za 17.366 kg krumpira po cijeni od 1,40 kn te račun R-2 br. 24/10 od 12. studenog 2010. na iznos od 21.325,13 kn za 13.870 kg krumpira po cijeni od 1,25 kn odnosno ukupno 51.229,38 kn. Navedeni računi da su evidentirani u poslovnim knjigama [obrt] PI, a na dan 23. lipnja 2021. iskazano je potraživanje prema TD Krvavac d.o.o. upravo u tom iznosu. Kako navedena dva računa nisu plaćena da je ČI radi naplate aktivirala bjanko zadužnicu, te je FINA 5. prosinca 2011. obavijestila TD Krvavac d.o.o. da zadužnicu nije moguće izvršiti jer na njegovom računu nema novčanih sredstava, dok je iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje proizlazilo da su obveze koje su prethodile toj osnovi iznosile 47.054,82 kn. U odnosu na [obrt] ZI vještak je utvrdio da je TD Krvavac d.o.o. tijekom 2010. preuzimao lubenice i dinje pri čemu da su prilikom preuzimanja sastavljane otpremnice od osoba ovlaštenih za prijam robe. Prema pregledanim otpremnicama vrijednost tako preuzete robe iznosila je ukupno 165.956,40 kn. Istodobno je iz prometa po računu tvrđeno da je TD Krvavac d.o.o. ZI u razdoblju od 12. srpnja do 25. studenog 2010. izvršio više uplata u ukupnom iznosu od 140.405,20 kn. Vještak je posebno naveo da se uplata od 25. studenog 2010. u iznosu od 10.149,80 kn odnosila na raniju isporuku krumpira, a ne na lubenice i dinje obuhvaćene predmetnim otpremnicama.

Vještak je nadalje naveo da ZI za predmetne isporuke nije izdao kupcu ni račun niti odgovarajuće knjigovodstvene isprave iako je kao nositelj OPG-a imao obvezu izdavanja računa. Prema mišljenju vještaka, dok prodavatelj kupcu ne izda račun za isporučenu robu, kupac nema odgovarajuću knjigovodstvenu osnovu za evidentiranje i podmirenje takve obveze.

U pogledu financijskog poslovanja TD Krvavac d.o.o. vještak je u prvotnom nalazu naveo da je u razdoblju od srpnja do listopada 2010. društvo preko računa Raiffeisenbank Austria d.d. ostvarilo ukupne priljeve od 1.650.286,25 kn, dok su ukupni odljevi iznosili 1.649.876,00 kn. Iz dokumentacije FINA-e je utvrdio da je neprekidna blokada računa društva nastupila 21. ožujka 2011. a trajala do 30. siječnja 2013. U dopuni nalaza i mišljenja od 20. siječnja 2022. nakon pribave dodatne dokumentacije FINA-e vještak je detaljnije razvrstao nepodmirene obveze prema razdobljima njihova dospijeća, Utvrdio je da u razdoblju od srpnja do listopada 2010. TD Krvavac d.o.o. nije podmirio dospjele obveze prema NI u ukupnom iznosu od 6. 218,80 kn, u studenom i prosincu 2010. da nisu podmirene obveze prema trima dobavljačima u ukupnom iznosu od 91.356,76 kn, i to Dominant d.o.o. u iznosu do 50.733,81 kn, ŽI u iznosu od 10.718,70 kn i [obrt] PI u iznosu od 29.904,25 kn. Za 2011. utvrdio je nepodmirene dospjele obveze prema osam ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 826.149,02 kn, dok za 2012. su evidentirane nepodmirene obveze u ukupno iznosu od 15.079,57 kn, Uz to vještak je naveo da za pet osnova za plaćanja u ukupnom iznosu od 498.773,04 kn FINA nije raspolagala računima odnosno dokumentacijom iz koje bi se mogla utvrditi osnova tih potraživanja.

Vještak se posebno očitovao i o računu br. 14/10 koji je okrivljenik predao u spis Naveo je da taj primjerak ne sadržava sve zakonom propisane podatke potrebne da bi predstavljao valjanu knjigovodstvenu ispravu i osnovu za plaćanja budući da u njemu nisu bili navedeni između ostalog količina robe, jedinična cijena, iznos naknade i PDV- a te ukupni iznos, zbog čega takav račun nije podoban ni za uredno knjiženje u poslovnim knjiga.

15.2. Na upite je vještak odgovorio da je OPG kao pravni subjekt dužan izdati račun, a isto tako da je u mišljenju naveo da kupac nema pravnog osnova platiti dobavljaču preuzete proizvode ako mu ovaj nije ispostavio račun. [obrt] PI da je doista bio izdao jedan račun koji nije imao sve propisane podatke, međutim očito se ovdje radilo o tome da ga je kupac trebao obavijestiti o točnoj primljenoj količini tako da ustvari bi promjenom tih podatak on mogao složiti račun sa svim potrebnim podacima.

15.3. Na upit zašto bi kupac trebao prodavatelju naknadno dostavljati podatke vezano za količinu robe ako se ta roba već ispostavila te se zna njena količina vještak je odgovorio da iz ugovora koji su sklopili kupac (TD Krvavac d.o.o.) i prodavatelj ([obrt] PI), a budući se radi o specifičnoj robi te isporuci iste, bilo dogovoreno da će kupac izvijestiti prodavatelja, a kada pregleda tu robu da li je ista u dogovorenoj kalibraži te ukoliko vidi da jest će ga izvijestiti o tome pa će na taj način on staviti te podatke u račun. Oni u ugovoru čak da nisu definirali cijenu već su dogovorili da će ta cijena varirati od 1,50 kn plus PDV do 0,70 kuna plus PDV ovisno o periodu isporuke tj. datumu prodaje krumpira, a sve ovisno o cijenama na tržištu trgovačkih lanaca i komitenata s kojima Krvavac d.o.o. ima ugovorenu i potpisanu suradnju. Dakle, oni su tu ostavili jedan širi prostor da se ta cijena ipak formira prema cijenama koje se mogu postići na tržištu tako da on u prvoj fazi na koje se ukazuje taj račun nije mogao biti u potpunosti sastavljen na propisan način. Ugovor koji su I. okrivljenik i oštećenik sklopili tzv. Ugovor o međusobnoj poslovnoj suradnji je ugovor u kojem su odredili uvjete poslovanja, dakle, njime je sve bilo definirano pa čak i određena bianco zadužnica na iznos do 100.000,00 kuna kojemu je rok plaćanja od 60 dana, s tim da je taj ugovor sklopljen 20. rujna 2010., a roba je isporučena, i to prva isporuka robe jer je bilo dvije, 22. rujna 2010. dakle nakon dva dana od sklapanja tog ugovora. Također taj račun da je sa svim potrebnim podacima izdan je 22. rujna 2010. Ta dva računa za istu robu, dakle, onaj koji je imao nedostatke i onaj koji je imao sve potrebne podatke da su izdani istoga dana 22. rujna 2010. Tu bi se moglo raditi o antidatiranju od strane oštećenika, međutim, moglo bi se raditi o tome da je I. okrivljenik naknadno tog dana telefonskim putem izvijestio oštećenika o točnim količinama predmetne robe pa je onda oštećenik izdao drugi račun sa svim potrebnim podacima, a kojeg je inače i knjižio u poslovnim knjigama, sve detalje o razlozima zbog kojih je nastala ovakva situacija da je već izložio u svom nalazu i mišljenju. Od Porezne uprave da nije zatražio poslovnu dokumentaciju za OPB Katarina Braniša za 2010., a niti da je izvršio financijsko vještačenje poslovanja tog OPG-a za 2010.

15.4. Na daljnje upite vještak je odgovorio da nije zabranjeno prodavateljima da ispostave više računa, može se dogoditi greška pa se račun mora ispraviti. Do storniranja računa koji ima grešku da će doći jedino ukoliko je isti knjižen. U ovoj konkretnoj situaciji to nije bilo moguće jer nije bilo dovoljno podataka da bi se taj račun knjižio, nije bio podoban za knjiženje. U praksi da se događaju dvije varijante u ovakvim situacijama. Prva varijanta je da ukoliko račun nije ispunjen na pravilan način će se izdati drugi račun sa pravilnim podacima ili će se izdati OK, to je obavijest o knjiženu, s kojom će se korigirati ta greška, ali da se ne bi pisao OK obično se izda drugi račun, što je bilo u ovom slučaju. Ovdje da ne vidi s tim računom nikakav problem jer je naknadno izdan na način da je bio popunjen u cijelosti i na propisani način. Osim toga, da nije moguće utvrditi da li je datum knjiženja pravilno popunjenog računa onaj koji je oštećenica i navela, dakle 22. rujna 2010., odnosno drugim riječima da se ne može točno utvrditi da bi datum zaprimanja pravilno popunjenog računa od strane I. okrivljenika bio prije isteka roka dospjelosti toga računa u trajanju od 60 dana, iako da ne vidi razlog zbog kojeg bi oštećena kao datum knjiženja navedenog računa navela 22. rujna 2010. Osim toga, u praksi da je normalno da osoba koja knjiži račune ne knjiži na dan izdavanja jer se dogodi da zaprimi više računa pa može proći i 10 do 15 dana od kad je račun zaprimila do kad ga je uknjižila, međutim, u ovom konkretnom slučaju, ali i uopće, da je važno kada je roba zaprimljena, a ne kada je račun knjižen jer plaćanje prema ovom konkretnom ugovoru je 60 dana od zaprimanja robe. Prilikom dogovaranja uvjeta poslovanja u navedenom ugovoru, stranke da se nisu dogovarale tko je dužan vagati robu jer kako je to već naveo da se radi o specifičnoj robi gdje bi trebala, a budući se radi o cca. 900 kg, ogromna vaga, koju OPG-ovci nemaju. Tu se roba predaje u paletama. Zato je napisano u ugovoru cca. 900 kg. U vrijeme izdavanja računa Krvavac d.o.o. nije bio blokiran. Istina da na računu nije imao tolika sredstva, da se ne može sjetiti, ali da postoji u nalazu i mišljenju da li je imao uopće sredstava na računu ili nije imao toliko koliko je stavio na izdanu bianco mjenicu. U svakom slučaju, u dopuni svog nalaza i mišljenja da je naveo konkretno za [obrt] Erstić da u tom inkriminiranom razdoblju istima nije isplatio dugovani novac, a iz čega se može zaključiti da nije imao u tom periodu novaca za plaćanje svojih obveza ne samo prema tom nego i drugim OPG- ovim, pa tako i OPG-u oštećenika, ali da je bilo realno za očekivati da će zaprimanjem tih krumpira i prodajom isti imati dovoljno novaca za plaćanje obveza prema oštećenicima, ali kada je napravio dopunu nalaza i mišljenja na str. 7 a je specificirao što se konkretno događalo, dakle da u inkriminiranom razdoblju nije plaćeno [obrt] Erstić, a onda da u tom razdoblju od studenog i prosinca nije podmirio dospjele obveze prema tri dobavljača u ukupnom iznosu od 91.356,00 kuna. Naime, da je naveo u svojoj dopuni nalaza i mišljenja i dugovanja za 2011. i 2012. firme I. okrivljenika tako da se iz toga može zaključiti da nešto nije bilo u redu jer realno ukoliko netko, u ovom konkretnom slučaju bi to bio I. okrivljenik, kupuje robu te je legalno prodaje trgovačkim lancima, da će na tome zaraditi i moći platiti tu robu te će mu još ostati viška novaca, a kako je I. okrivljenik sve dublje išao u "blokadu" odnosno nemogućnost plaćanja da se nameće zaključak da isti nije legalno prodavao robu već ju je prodavao "na crno. Iz povijesnog izvatka sudskog registra na firmu I. okrivljenika Krvavac d.o.o. proizlazi da je za istu predano godišnje financijsko izvješće za 2010., ali ne i za 2011. i 2012. pa je na kraju ta firma i otišla u stečaj po kratkom postupku. Naime, tu da se radilo o tome da je išao kod knjigovotkinje firme I. okrivljenika te tražio da izvrši uvid u poslovne knjige te firme, međutim, ona je rekla da iako je za okrivljenika vodila poslovne knjige za 2010., a nakon toga ne, ne može izlistati te poslovne knjige odnosno kartice jer da joj je izgorio hard disc na kojem je to bilo. Dakle, iz toga proizlazi da ta knjigovotkinja nije navedene podatke arhivirala na propisani način, tako da ne može, s obzirom na navedeno, sa sigurnošću tvrditi da li je I. okrivljenik izdavao fakture za navedenu robu različnim trgovačkim lancima. Podatke o financijama okrivljenikovog TD-a da je dobio od FINA-e i to vezano za pokrenute ovršne postupke. S obzirom da nije imao pristup podacima iz poslovnih firma TD Krvavac d.o.o. da nije mogao točno utvrditi da li je to društvo podmirivalo svoja dugovanja prema drugim vjerovnicima. Ono što je njemu FINA dostavila je dokumentacija ovršitelja gdje se vide i broj računa, valuta, iznos računa i slično, što je I. okrivljenik odnosno njegovo TD bio dužan tom vjerovniku isplatiti, a nije, te da ne zna kada je točno FINA počela provoditi ovrhu na novčanim sredstvima dužnika niti tko je putem FINA-e provodio ovrhu.

Na pitanje na koji način je utvrdilo datum kada je roba isporučena, obzirom da je naveo da je to od odlučne važnosti, da li iz materijalne dokumentacije ili svjedočkih iskaza, vještak je odgovorio da je to praktički utvrdio iz salda konti kupaca.

15.5. Na daljnje pitanje da kada je naveo da se u konkretnom slučaju nameće zaključak da bi I. okrivljenik prodavao na crno robu, da je li moguće da je na taj isti način i kupovao robu pa da zato nema računa u spisu, vještak je odgovorio da sama činjenica što nisu htjeli ispostaviti račun navodi na zaključak da su nešto od prodanoga htjeli prodati na crno.

15.6. Na daljnja pitanja vještak je odgovorio da su OPG-ovci obveznici PDV-a, vještak da je konkretna oštećenica odnosno njen OPG bio porezni obveznik. Nadalje da ne može odgovoriti na pitanje da li su poslovne knjige TD Krvavac uredno vođene jer kako je to već u svom odgovoru naveo poslovne knjige TD Krvavac d.o.o. nije ni vidio. Također da nije mogao utvrditi potraživanja koja je Krvavac d.o.o. imao prema svima za 2010., da je mogao utvrditi koje su bile obveze TD Krvavac. Osim toga, da je moguće da su postojale i druge obveze vezano za plaćanje TD I. okrivljenika, a za koje vjerovnici nisu podnosili ovršne prijedloge, pa mu stoga FINA o tome nije mogla ni dostaviti podatke. Njegov nalaz da se temelji isključivo na materijalnim dokazima.

16. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, stalne sudske vještakinje Željke Tkalac vezno uz račune br. 14/10 i 24/10, od 24. listopada 2023., proizlazi da je na vještačenje dostavljen original računa broja 14/10 od 22. rujna 2010. i fotokopija odnosno laserski ispis računa br. 24/10 od 12. studenog 2010. te da se na temelju utvrđenih relevantnih razlika nedvojbeno ne nalazi elemenata koji bi upućivali da je fotokopija računa br. 24/10 nastala po predlošku izvornika računa br. 14/10. Istodobno je vještakinja navela da zbog toga što je račun 24/10 raspoloživ samo u fotokopiji nije moguće poudano provesti analizu mogućih nakladnih intervencijama na originalu tog dokumenta.

17. Iz ugovora o međusobnoj poslovnoj suradnji sklopljenog između OPG-a Katarine Braniše i TD Krvavac d.o.o. prolazi da su [obrt] ĆI Braniša kao prodavatelj i TD Krvavac d.o.o. kojeg je zastupao I. okrivljenik MI dana 20. rujna 2010. sklopili Ugovor o međusobnoj suradnji radi otkupa i plasmana krumpira. Ugovoreno je da se roba otkupljuje po tržišnim cijenama koje su, ovisno o vremenu isporuke i stanju tržišta, varirale od 1,50 kn plus PDV do 0,70 kn plus PDV, da se plaćanje izvršava s poslovnog računa TD Krvavac d.o.o. u roku od 60 dana od preuzimanja robe, te da kupac radi osiguranja plaćanja predao bjanko zadužnicu do iznosa od 100.000,00 kn

18. Iz bjanko zadužnica do 100.00,00 kn od 20. rujna 2010. izdane u korist [obrt] PI proizlazi da je ista izdana kao sredstvo osiguranja tražbine prema TD Krvavac d.o.o.

19. Iz računa br. 14/10 [obrt] PI proizlazi da je izdan na ime kupca TD Krvavac d.o.o., datiran u Bjelici 22. rujna 2010., te da u istom nisu upisani količina robe, jedinična cijena, iznos naknade, iznos PDV-a niti ukupan iznos za plaćanje.

20. Iz računa br. 24/10 [obrt] PI koji se u spisu nalazi u preslici, proizlazi da je datiran 12. studenog 2010., te da sadrži podatke koji se odnose na isporučeni krumpir i novčanu obvezu TD Krvavac d.o.o. prema [obrt] PI.

21. Iz Očevidnika o redoslijedu plaćanje FINA-e za TD Krvavac d.o.o. proizlazi da je osnova OPG-a PI evidentirana 12. listopada 2011. u iznosu od 51.229,38 kn, dok iz dokumentacije FINA-e proizlazi da se taj iznos odnosi na račun br. 14/10 u iznosu od 29.904,25 kn i račun br. 24/10 u iznosu od 21.325,13 kn.

22. Iz dokumentacije FINA-e o redoslijedu osnove za plaćanje od 9. prosinca 2011. za osnovu OV-11971/10 proizlazi da je kao ovršenik navedeno TD Krvavac d.o.o., a kao vjerovnik ČI, da je osnova evidentira na u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, te da je evidentirana tražbina u iznosu od 51.229,38 kn.

23. Iz potvrde FINA-e od 9. prosinca 2011. proizlazi da je navedena osnova (OV-11971/10) bila evidentirana na 10. mjestu u redoslijedu napate te da su ispred nje bile evidentirane osnove u ukupnom iznosu od 947.054,82 kn.

24. Iz obavijest FINA-e od 5. prosinca 2011. o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje OV-11971/10 proizlazi da izvršenje nije bilo moguće zbog nedostatka novčanih sredstava na računu TD Krvavac d.o.o.

25. Iz Očevidnika o redoslijedu plaćanja FINA-e od 30. siječnja 2013. proizlazi da je ukupno stanje blokade TD Krvavac d.o.o. iznosilo 1.720.373,16 kn, uz evidentirane brojne osnove za plaćanje raznih vjerovnika.

26. Iz podatka FINA-e iz Jedinstvenog registra računa proizlazi da je TD Krvavac d.o.o. imalo otvorene transakcije račune kod Raiffeisenbank Austria d.d. i Zagrebačke banke d.d., da su računi bili evidentirani s oznakom blokade i da je društvo naknadno bilo u stečaju.

27. Iz dopisa Raiffeisenbank Austria d.d. od 31. listopada 2013. proizlazi da je banka prethodno dostavljene podatke o prometu po računu ispravila zbog tehničke pogreške te da je transakcijski račun TD Krvavac d.o.o. bio u statusu sudske blokada od 15. do 22. prosinca 2010., a potom od 21. ožujka 2011. pa nadalje.

28. Iz izvadaka prometa po transakcijskom računu TD Krvavac d.o.o. proizlazi da je društvo tijekom 2010. obavljalo brojen priljeve i odljeve novčanih sredstava uključujući plaćanje pojedinim dobavljačima i fizičkim osobama.

Iz navedenih bankovnih izvadaka proizlaze i isplate oštećeniku ZI među kojima su evidentirane isplate od 15.496,00 kn, 9.432,00 kn, 13.404,40 kn, 5.606,40 kn, 12.336,00 kn, kao i druge u spisu evidentirane isplate povezane s njegovim isporukama.

29. Iz otpremnice oštećenika ZI izdane na kupca TD Krvavac d.o.o. proizlazi niz isporuka krumpira tijekom svibnja i lipnja 2010., uz pojedinačno navedene količine, cijene i vrijednosti robe, među ostalima na otpremnicama br. 3/10, 6/10, 10/10, 15/10, 16/10, 20/10, 23/10 i 24/10.

Iz otpremnica izdanih na ime pošiljatelja ZI za kupca TD Krvavac d.o.o. proizlazi je da su na istima evidentirane isporuke lubenica i dinja, tako iz otpremnice br. 36/10 od 18. srpnja 2010. proizlazi isporuka 5.342 kg lubenica po cijeni od 1,90 kn /kg, u ukupnom iznosu od 10.149,80 kn uz otpremnicu 41/10 od 19. srpnja 2010. isporuka 2.457 kg lubenica po cijeni od 1,90 kn/kg u iznos od 4.668,30 kn, te 1.938 kg dinja po cijeni od 3,00 kn/kg u iznosu od 5.814,00 kn, odnosno ukupno 10.482,30 kn.

Iz daljnjih otpremnica proizlaze i druge isporuke dinja i lubenica TD Krvavac d.o.o, pa tako iz otpremnice br. 63/10 od 27. srpnja 2010. proizlazi isporuka 14.917 kg lubenica po cijeni od 2,20 kn/kg, u iznosu od 32.817,40 kn, iz otpremnice br. 65/10 od 29. srpnja 2010. isporuka 15.090 kg lubenica po cijeni od 2,20 kn/kg u iznosu od 33.198,00 kn, iz otpremnice br. 70/10 od 4. kolovoza 2010. isporuka 8.310 kg lubenica po cijeni od 2,20 kn/kg u iznosu od 18.282,00 kn, dok je na daljnjoj otpremnici od 4. kolovoza 2010. evidentirana isporuka 8.840 kg lubenica po cijeni od 2,20 kn/kg u iznosu od 19.448,00 kn

30. Iz pojedinačnog pregleda prometa po transakcijskom računu TD Krvavac d.o.o. kod Raiffeisenbank Austria d.d. vidljivo je da su na teret računa društva evidentirane višekratne novčane isplate odnosno prijenos sredstava u korist ZI među kojima su evidentirani iznosi od 15.496,00 kn, 9.432,00 kn, 5.606,40 kn, 12.336,00 kn, 13.404,40 kn, 9.910,00 kn i 10.149, 80 kn, uz datume pojedinih transakcija navedenih u bankovnom izvodu.

31. Iz teretnih listova broj 01477 i 01478 prijevoznika CI proizlazi da se odnose na prijevoza robe za TD Krvavac d.o.o. uz označene podatke o pošiljatelju, primatelju, prijevozniku i robi.

32. Iz isprava o plaćanju prema EI proizlaze da je s računa TD Krvavac d.o.o. 18. listopada 2010. izvršeno plaćanje u iznosu od 10.025,00 kn uz opis „plaćanje robe od 29.07.2010., 1. dio“, te 4. studenog 2010. plaćanje u iznosu od 10.000,00 kn uz opis „roba 2. dio do 29.07.2010.“.

33. Iz dopisa Trgovačkog suda u Zadru od 28. veljače 2023. proizlazi da je u odnosu na TD Krvavac d.o.o. vođen stečajni postupak St-300/2015, da je 23. ožujka 2016. doneseno rješenje o otvaranju i zaključenju skraćenog stečajnog postupka te da je društvo brisano iz sudskog registra 16. lipnja 2016.

34. Iz potvrde FINA-e od 12. svibnja 2020. za MI proizlazi da na dan izdavanje potvrde nije imao evidentiranih nepodmirenih obveza, dok je u prethodnih šest mjeseci bilo evidentirano ukupno 162 dana blokade

35. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini broj K-82/13 od 18. lipnja 2014. proizlazi da je CI proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda počinjenih na štetu MI.

36. Uvidom u ostalu dokumentaciju FINA-e o osnovama za plaćanje proizlazi postojanje i redoslijed brojnih drugih tražbina prema TD Krvavac d.o.o. tijekom 2010. 2011. i 2012. godine, kao i iznosi po pojedinim vjerovnicima evidentirani u Očevidniku.

37. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Darka Labure (l.s.815- 818), proizlazi da okrivljenik nema psihijatrijsku bolest sui generis, nema zaostali duševni razvoj niti bolesti ovisnosti, ali okrivljenik da ima određene paranoidnosti prema sustavu, osobama iz pravosuđa i političkog miljea, odvjetnicima i drugim osobama, ali je mišljenja da je to u okviru karakternih promjena iz strukture osobnosti kao i radi dugogodišnjih sudskih postupka. Okrivljenik da je raspravno sposoban.

38. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka dokaza cijeneći sve dokaze kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, te stavljajući sve u kontekst s obranom I. okrivljenika nesporno je kako je I. okrivljenik u inkriminirano vrijeme nedvojbeno imao svojstvo odgovorne osobe u II. okrivljenoj pravnoj osobi, te je s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu lažnim prikazivanjem činjenica doveo navedene oštećenike u zabludu i time ih naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kako je kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta i to oštećnici PI vlasnici OPG Katarina Braniša u iznosu od 51.229,38 kuna protuvrijednosti 6.799,31 eura te oštećeniku ZI u iznosu od 149.850,20 kuna protuvrijednosti 19.888,54 eura, dakle ukupno 201.079,58 kn protuvrijednosti 26.687,85 eura, to je I. okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

39. I. okrivljenik je tijekom postupka iznio opsežnu obranu pa je za napomenuti da se znatan dio njegove obrane odnosio na druge kaznene, porezne i poslovne postupke, odnosne pojedinih osoba s trećim osobama te okolnosti koje nisu neposredno odlučne za predmet optužbe, pa sud nije ulazio u ocjenjivanje tog djela obrane okrivljenika

40. Nadalje, ocjenjuju obranu I. okrivljenika u ostalom dijelu koji se odnosi na učin predmetnog kaznenog djela sud je istu prihvatio u dijelu u kojem I. okrivljenik navodi da je TD Krvavac d.o.o. tijekom 2010. stvarno obavljalo gospodarsku djelatnost, otkupljivalo poljoprivredne proizvode od više proizvođača te ih dalje plasiralo kupcima, te da se preko računa društva odvijao znatan novčani promet. Naime, iz nalaza financijskog vještaka i bankovne dokumentacije proizlazi da društvo u cijelom inkriminiranom razdoblju nije bilo u neprekidnoj blokadi već je formalna blokada računa napustila naknadno. Stoga sud nije prihvatio tezi da bi se kaznena odgovornost I. okrivljenika mogla izvoditi već iz same činjenice kasnije blokade ili stečaja društva. Također je prihvaćena obrana I. okrivljenika u dijelu u koje je naveo da su tijekom poslovanja pojedini dobavljači plaćenim kao i da ni oštećenicima nije sva ranija isporučena roba ostala neplaćena. To se osobito odnosi na ZI kod kojeg iz otpremnica i bankovnog prometa proizlazi da mu je ranije isporučeni krumpir bio plaćen, pa stoga sud njegovu štetu nije vezao uz cjelokupno poslovanje s TD Krvavac d.o.o., nego isključivo uz kasniju isporuku lubenica i dinja, koje su predmet optužbe. Prihvaćen je dio obrane I. okrivljenika i u dijelu da je ZI poslovao na način da za pojedine isporuke nije izdavao uredne račune, već su isporuke evidentirane otpremnicama. To proizlazi iz provedenog financijskog vještačenja i drugih provedenih dokaza,

Međutim, Sud iz te utvrđene činjenice nije izveo zaključak koji joj daje I. okrivljenik, odnosno da zbog neizdavanja računa nije postojala obveza plaćanja stvarno preuzete robe.

Sud je prihvatio obranu I. okrivljenika i u dijelu u kojem ukazuje da je kod poslovanja sa [obrt] PI jedan primjerak računa broj 14/10 bio nepotpuno ispunjen i kao takav nije sadržavao sve podatke potrebne da predstavlja urednu knjigovodstvenu ispravu. Upravo je to utvrdio i financijski vještak. Međutim, ni ta činjenica sama po sebi ne znači da roba nije bila isporučena, niti da obveza plaćanja nije nastala, jer je postojanje poslovnog odnosa i isporuke utvrđeno čitavim nizom drugih dokaza.

Također je prihvaćena obrana I. okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da je u ranije poslovnom odnosu povezanom s F izvršio plaćanje preko računa EI u to u ukupnom iznos od 20.000,00 kn. Međutim ta uplata se odnosila na raniju, probnu odnosno prvu poslovnu suradnju koja je uredno realizirana a ne na kasnije dvije veće isporuke obuhvaćene predmetnim računa [obrt] PI.

41. Sud je pri ocjeni obrane I. okrivljenika uzeo u obzir i njegove navode da je TD Krvavac d.o.o. naknadno zapalo u financijske poteškoće, da je pokušao pronaći izvore financiranja i da su se problemi društva tijekom 2011. znatno pogoršali. Takva obrana I. okrivljenika sukladna je financijskoj dokumentaciji i djelomično iskazu svjedokinje DI. Međutim navedeno nije prihvaćeno kao dostatno objašnjenje za nepodmirenje upravo predmetnih obveza jer iz provedenog dopunskog financijskog vještačenja proizlazi da su određene dospjele nepodmirene obveze društva postojale već tijekom 2010. godine dakle prije kasnije neprekidne blokade. S druge strane Sud nije prihvatio I. obranu okrivljenika u dijelu u kojem osporava samo postojanje i visinu nepodmirenih obveza prema oštećenicima PI i ZI.

42. Nadalje je sud prihvatio obranu I. okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da je u ranijoj fazi poslovne suradnje, vezanoj za isporuku mladog krumpira, izvršio isplatu u iznos od 20.000,00 kn na račun EI. Sam I. okrivljenik tu isporuku opisuje kao svojevrsnu „testnu probu“ navodeći da je [obrt] PI za tu isporuku nije izdao račun te da je novčani iznos prema dogovoru, uplatio na račun EI. Navedeni dio njegove obrane u bitnom nalazi uporište i u podaci o izvršenim novčanim transakcijama.

43. Međutim, I. okrivljenik u obranu ne tvrdi da je navedenom uplatom podmirio kasnije isporuke krumpira koje su predmet optužbe. U odnosu na te isporuke njegovo osporavanje obveze se temelji na drugim okolnostima, pa tako tvrdi da mu nije isporučena dogovorena količina krumpira, da je znatan dio isporučene robe bio loše kvalitete i neupotrebljiv za daljnju prodaju, da je zbog toga imao troškove i pretrpio štetu, kao i da mu nisu izdani odgovarajući računi odnosno da naknadno predočena dokumentacija ne odgovara stvarnom tijeku poslovnog odnosa. Upravo su ti navodi, a ne tvrdanja o plaćanju sporne robe putem VI, bili predmet daljnje ocjene Suda u povezanosti s iskazima oštećenice PI te svjedoka FI i EI, kao i nalazima vještaka i materijalnom dokumentacijom.

44. Nadalje, nije prihvaćena ni obrana I. okrivljenika da je račun br. 24/10 nastao jednostavnim prepravljanjem odnosno preslikavanjem računa br. 10/14 budući provedeno forenzičko vještačenje takvu tvrdnju nije potvrdilo već je utvrđeno da račun br. 24/10 nije nastao kao preslika izvornika računa br. 14/10. Sud je pri tome vodio računa o ograničenju vještačenja zbog toga što je račun 24/10 dostupan samo u preslici, ali rezultat vještačenja u svakom slučaju ne podupire upravo verziju koju je u svojoj obrani iznio I. okrivljenik.

45. Sud nije prihvatio obranu I. okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da bi se radilo o takvoj lošoj kvaliteti isporučenih krumpira koja bi opravdala neplaćanje utvrđenog iznosa. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je određeni dio robe nakon sortiranja moga biti izdvojen, što je bilo sastavio dio načina utvrđivanja konačne cijene, ali u spisu nema odgovarajuće dokumentacije iz vremena isporuke o reklamaciji robe, povratku, zahtjevu za sniženje cijene ili osporavanju obveze prema [obrt] PI.

46. U odnosu na poslovni odnos s oštećenikom ZI sud je prihvatio obranu I. okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da su između njih postojao poslovni odnos vezan za isporuku poljoprivrednih proizvoda te da su tijekom tog odnosa ZI unaprijed isplaćeni određeni novčani iznosi na ime avansa te da ZI za primljeni avans i pojedine isporuke nije izdavao račune. I. okrivljenik je pri tome naveo da je ZI tijekom poslovnog odnosa naplatio znatan dio novca, a da je on od njega naknadno tražio izdavanje odgovarajući računa, što isti nije učinio.

47. Međutim, I. okrivljenik u svojoj obrani ne navodi da su upravo dinje i lubenice obuhvaćene optužbom plaćene niti iz njegove obrane proizlazili da bi za svaku pojedinu isporuku bilo izvršeno odgovarajuće plaćanje. Njegova obrana u odnosu na oštećenika ZI prvenstveno je usmjerena na neizdavanje računa, prethodno dani avans, Cindrićevo porezno i poslovno postupanje te njihove kasnije pokušaje uređenja međusobnih odnosa. Stoga je pitanje koje su konkretne isporuke bile podmirene a koje nisu, sud utvrđivao i iz otpremnica, bankovnog prometa, iskaza svjedoka te nalaza financijskog vještaka.

48. Sud je imao u vidu da je I. okrivljenik tijekom postupka osporavao vjerodostojnost iskaza pojedinih oštećenika i svjedoka, pri čemu je ukazivao na njihove ranije međusobne odnose, moguće osobne motive, ranije sudske postupka, te okolnosti njihovog poslovanja. Međutim, navedene okolnosti same za sebe nisu bile dostatne za zaključak da su njihovi iskazi nevjerodostojni. Stoga je sud i iskaz svakog svjedoka ocijenio zasebno, vodeće računa o tome temelji li se na neposrednim saznanjima, da li je u bitnima dijelovima dosljedan i logičan te nalazi li uporište u drugim izvedenim dokazima.

49. U onim dijelovima u kojima su s iskazi pojedinih svjedoka podudarali s poslovnom i financijskom dokumentacijom, otpremnicama, bankovnim prometnom, dokumentacijom FINA-e , te nalazima i mišljenjima vještaka Sud ih je prihvatio kao vjerodostojne. S druge strana, njihove navode o okolnostima o kojima nisu imali neposredna saznanja odnosno procjene visine pojedinih potraživanja ili podatke koje su saznali o drugih osoba, Sud nije uzimao kao samostalnu osnovu za utvrđivanje odlučnih činjenica. Na taj način uzeti su u obzir prigovori I. okrivljenika na vjerodostojnost iskaza pojedinih svjedoka, ali nisu doveli u pitanje one dijelove njihovih iskaza koji su potkrepljeni objektivnih dokaza.

50. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio obranu i. okrivljenika u dijelu u kojem iz postojanja ranijih nesuglasica, sporova ili drugih okolnosti na strani pojedinih svjedoka izvodi zaključak o nevjerodostojnosti njihovih iskaz u cijelosti budući da su odlučni dijelovi tih iskaza bili potkrepljeni drugim od svjedoka neovisnim dokazima.

51. Iskaz svjedokinje oštećenice PI sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na okolnosti o kojima ima neposredna saznanja. Oštećenica nije pokušavala prikazati da je osobno vodila sve pregovore s I. okrivljenikom, naprotiv, jasno je navela da je konkretan poslovni odnos u najvećoj mjeri dogovarao njezin sin FI, uz posredovanje EI, te da I. okrivljenika prije dolaska na sud nije osobno poznavala. Stoga sud njezin iskaz vezano za sadržaj razgovora između I. okrivljenika i FI nije koristio kao neposredan dokaz. Međutim, kao nositeljica OPG-a oštećenica je imala neposredna saznanja o postojanju poslovnog odnosa, potpisivanju i ovjeri ugovora, pripremi i predaji krumpira, primitku sredstva osiguranja, izdavanju poslovne dokumentacije, te kasnijem izostanku naplate. Oštećenica je opisala da je ugovor koji je već bio potpisan od strane I. okrivljenika dostavljen radi njezina potpisa, te da ga je ovjerila kod javnog bilježnika, a kao osiguranje plaćanja je dobila bjanko zadužnicu. Njezin iskaz o dvjema isporukama, izostanku plaćanja i kasnijem pokušaju naplate putem sredstava osiguranja sukladan je pisanom ugovoru, salda-konto kartici OPG-a, računima, dokumentaciji FINA-e i nalazu financijskog vještaka.

Sud je pritom uočio da se oštećenica koja nije neposredno pregovarala o svim elementima ugovora, u ranijem iskazu nije mogla potpuno precizno izjasniti o cijeni i ruku plaćanja navodeći ih približno, međutim te manje razlike sud ne smatra odlučnima, jer se točan sadržaj tih ugovornih elemenata ne utvrđuje iz njezinog sjećanja nego iz pisanog ugovora i poslovne dokumentacije. Upravo iz činjenice da nije pokušavala dati precizne odgovore o okolnostima koje osobno nije dogovora proizlazi da oštećenica svoj iskaz nije prilagođavala potrebama postupka. Također, iskaz oštećenice PI o načinu naknadnog utvrđivanja količine i popunjavanja računa Sud nije koristio kao jedini dokaz autentičnosti pojedinog računa, već je taj dio iskaza oštećenice cijenio zajedno s iskazom svjedoka FI, financijskim i dokumentim vještačenjem te knjigovodstvenom dokumentacijom, a činjenica da je oštećenica ČI postavila imovinskopravni zahtjev ne umanjuje sama za sve vjerodostojnost njezinog iskaza, jer visina tog zahtjeva od 51.229,38 kn protuvrijednosti 6.799,31 eura nije utvrđena samo na temelju njezinog iskaza nego proizlazi iz dva računa evidentirana u poslovnim knjigama [obrt] salda-konto kartice, dokumentacije o pokušaju prisilne naplate i financijskog vještačenja.

52. Svjedok FI neposredno je opisao da ga je s I. okrivljenikom povezao OI, da je s I. okrivljenikom razgovarao o mogućosti plasmana krumpira preko TD Krvavac d.o.o., te da su potom telefonski dogovarani količina, tržišna cijena, način pakiranja i plaćanja. Njegov iskaz o sklapanju pisanog ugovora, roku plaćanja i bjanko zadužnici u bitnom odgovara sadržaju samog ugovora. Posebno je značaja njegov opis načina utvrđivanja konačne količine krumpira, budući se prema opisu ovog svjedoka, roba nakon dopreme trebala sortirati i pakirati kod I. okrivljenika, nakon čega bi se utvrdila stvarna količina robe koja ulazi u obračun. Takav opis sadržajno odgovara i odredbama ugovora o kvaliteti i kalibraži robe te objašnjava zbog čega konačna količina nije nužno odgovarala bruto količini dovezenog krumpira. Sud je imao u vidu obranu I. okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da je dio robe bio loše kvalitete, međutim svjedok FI ne poriče mogućnost izdvajanja neodgovarajućeg dijela krumpira, već upravo opisuje da je sortiranje bilo dio dogovorenog postupak. Stoga sama činjenica da dio dovezenog krumpira nije bio prikladan za prodaju nije u suprotnosti s njegovim iskazom niti dovodi u pitanje obvezu plaćanja količine koja je nakon toga evidentirana kao isporučena. Osim toga, iskaz ovog svjedoka o kasnijim pokušajima naplate sukladan je iskazu svjedoka EI koji je opisao da mu se FI obratio nakon što dug nije podmiren te da je zbog toga kontaktirao okrivljenika. Manje razlike između iskaza svjedoka FI i oštećnice PI glede cijene, količine ili pojedinih vremenskih odrednica, Sud nije smatrao bitnim, budući je svjedok FI o pregovorima imao neposredna saznanja, dok ih oštećenica nije osobno vodila, a osim toga, odlučne brojčane podatke Sud je utvrđivao prvenstveno iz pisanog ugovora, računa i drugih materijalnih dokaza.

53. Iskaz svjedoka EI, sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na okolnosti kojima je osobno prisustvovao, vodeći računa da se zbog proteke više godina pojedinih detalja više nije mogao pouzdano sjetiti. OI je jasno opisao svoju ulogu u povezivanju FI s I. okrivljenikom te okolnosti prvih razgovora o mogućnoj poslovnoj suradnji, kao i raniju neformalniju suradnju koja je bila realizirana i plaćena, te da je kasnija poslovna suradnja trebala ići preko TD Krvavac d.o.o., uz pisani ugovor. Kod ocjene njegovog iskaza Sud je osobito cijenio što OI nije nastojao prikazati da zna ono čemu nije bio nazočan. Tako je za pojedine detalje drugog poslovnog odnosa izričito naveo da ih ne zna, da nije bio nazočan sklapanju pisano ugovora i da mu nisu poznate sve pojedinosti oko zadužnice. Nadalje je iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem ovaj opisuje postupanje nakon neplaćanja konkretan, pa je tako naveo da ga je FI kontinuirao zbog neplaćenog krumpira, nakon čega je on kontaktirao I. okrivljenika, koji mu je u početku govorio da će platiti odnosno da ima određene probleme, bez preciziranja kojih, nakon čega se tijekom vremena prestao javljati, s tim da je jasno naveo da ne zna zbog čega novac nije isplaćen i nije izvodio vlastite zaključke o motivu I. okrivljenika. Vezano za uplate na Srpkov račun, iako zbog proteka vremena ovaj svjedok više nije mogao razlučiti odnosi li se svaka od prikazanih transakcija na dio iste isporuke ili na drugi posao u kojem je posredovao, sud je njihov točan gospodarski temelj utvrđivao prvenstveno iz bankovnih naloga i druge dokumentacije, a ne samo iz njegovih sjećanja, a osim toga i sam I. okrivljenik u svojoj kasnijoj obrani navodi da se odnose na raniji poslovni odnos. Upravo činjenica da svjedok OI prihvaća granice vlastitog sjećanja umjesto da o svakoj pojedinosti daje kategoričan odgovor, dodatno pridonosi vjerodostojnost njegovog iskaza u bitnim okolnostima.

54. Sud je iskaz svjedoka oštećenika ZI ocijenio u povezanosti s ostalim izvedenim dokazima, pri čemu je vjerodostojnim prihvatio dio iskaza koji se odnosi na stvarnu predaju robe i nepodmirenje dijela potraživanja budući da je u tim dijelovima sukladan s otpremnicama, bankovnom dokumentacijom, iskazima drugih svjedoka i nalazom financijskog vještaka.

Istodobno, Sud je imao u vidu dio obrane I. okrivljenika koji se odnosi na neizdavanje računa, način poslovanja oštećenika ZI i ranije postupke koji su se protiv njega vodili. Te okolnosti uzete su u obzir pri ocjeni vjerodostojnosti njegovog iskaza, ali sam za sebe ne dovode u pitanje dio iskaza oštećenika koji je sukladan ostalim provedenim dokazima Naime, odlučne činjenice o količini i vrsti robe koju je predao TD Krvavac d.o.o. imaju neovisnu potvrdu u otpremnicama sastavljenim prilikom primitka robe, iskazima svjedoka koji su prevozili robu te financijskom vještačenju.

Tako su u otpremnicama evidentirane pojedine isporuke lubenica i dinja, s datumom, količinom, jediničnom cijenom i ukupnim iznosom, a njihovom analizom u provedenom financijskom vještačenju je utvrđena ukupna vrijednost tih isporuka u iznosu od 165.956,40 kn.

Sud je istodobno cijenio činjenicu da je oštećeniku ZI tijekom poslovnog odnosa sa TD Krvavac d.o.o. izvršen niz uplata. Međutim, usporedbom datuma i iznosa uplata s ranijim otpremnicama je utvrđeno da se većina tih uplata odnosi na ranije isporučeni krumpir, čija ukupna vrijednost prema otpremnicama iznosi 120.345,40 kuna. Financiji vještak je nadalje jednu uplatu u iznosu od 10.149,80 kn izravno povezao s konkretnom isporukom lubenica po otpremnici br. 36/10. Za uplatu od 9.910,00 kn financijski vješta nije moga utvrditi na koju se točno otpremnicu odnose pa Sud tu činjenicu nije tumačio na štetu I. okrivljenika izvan ovoga što se iz dokaza može poudano zaključiti. Upravo zbog takvih okolnosti visinu štete Sud je utvrđivao u granicama činjeničnog opisa iz optužnice, a ne jednostavnim prihvaćanjem ukupnog iznosa koji je navodi oštećenik ili koji proizlazi iz jednog pojedinog izračuna vještaka. Stoga je sud dio iskaza oštećenika da mu dugovani iznos nije podmiren prihvatio u odnosu na preostalo nepodmireno potraživanje, a ne u dijelu da tijekom čitavog poslovnog odnosa nije primio nikakvo plaćanja budući je isto u suprotnosti sa bankovnom dokumentacijom. Osim toga, samo neizdavanje računa i eventualne nepravilnosti u poreznom poslovanju oštećenika ne mogu same za sebe dovesti u pitanje činjenicu da su određene količine robe stvarno predane i zaprimljene, budući da to proizlazi iz otpremnica, iskaza svjedoka ŠI i KI, te nalaza financijskog vještaka, dok bankovna dokumentacija omogućuje razgraničenje ranije podmirenih isporuka od onih koje su ostale neplaćene.

55. Nadalje je sud iskaz svjedokinje DI ocijenio imajući u vidu njezin blizak odnos s I. okrivljenikom kao i sadržaj njezinog iskaza u odnosu na ostale izvedene dokaze. Tako se pojedini dijelovi njezina iskaza podudaraju s drugim provedenim dokazima osobito u pogledu postojanja poslovnog odnosa s F i ZI, činjenice da je roba stvarno preuzimana te da su tijekom poslovanja izvršena određena plaćanja. Tako iz njezinog iskaza proizlazi da je OI povezao I. okrivljenika s F, da je krumpir stvarno isporučen, da je poslovni odnos s ZI postojao te da je ZI dio preuzete robe bio plaćen. Osobito je značajan dio iskaz u kojem navodi da ni JI ni ZI nisu osporavali isporučenu količinu robe niti cijenu, međutim taj dio iskaza nije u suglasju sa kasnijim navodima ove svjedokinje u dijelu u kojem se osporavaju količina preuzete robe i visina nastale obveze. Tako je ova svjedokinja iskazala da F nije plaćeno zato što račun nije sadržavao potrebne podatke i zato što, prema njezinu saznanju, pravilno ispunjen račun nije dostavljen, a koji dio njezinog iskaza je sud doveo u vezi s ostalom izvedenom dokumentacijom i rezultatima financijskog vještačenja. Naime, činjenica da je prvotni račun bio nepotpun proizlazi iz provedenog financijskog vještačenja, ali iz drugih dokaza proizlazi postojanje poslovnog odnosa, isporuke i naknadno evidentiranog potraživanja.

U odnosu na oštećenika ZI, svjedokinja DI je navela da mu je dio preuzete robe plaćena na račun te da je kasnije provedena određena kompenzacija u vezi sa sjemenskim krumpirom i korištenjem skladišta. Sud je navedenu okolnost uzeo u obzir, ali iz iste ne proizlazi da su tim dogovorima podmirene sve isporuke lubenica i dinja obuhvaćene optužnicom. Prihvaćen je dio iskaza ove svjedokinje da je krajem 2010. TD Krvavac d.o.o. počelo imati poteškoća s podmirivanjem obveza te da je I. okrivljenik pokušavao problem riješiti kreditom koji nije dobio budući je sukladan kasnijem razvoju financijskog stanja društva. Međutim, kasniji nastanak ozbiljnih financijskih poteškoća ovog trgovačkog društva sam po sebi ne rješavanja pitanje obveza nastalih ranije.

56. Iskaz svjedokinje MIS sud je ocijenio vjerodostojnim u granicama njezinih neposrednih saznanja kao osobe koje je određeno vrijeme vodila knjigovodstvo TD Krvavac d.o.o. Tako je jasno navela da je prilikom obrade dokumentacije uočavala da kod nabave poljoprivrednih proizvoda nema klasičnih ulaznih računa, osobito kod proizvođača koji nisu bili u sustavu PDV-a već da su postojale otpremnice s imenom proizvođača, količinom proizvoda i eventualno cijenom te da je o takvom načinu poslovanja više puta upozoravala I. okrivljenika, koji je razumio na što ga upozorava ali je nastavio poslovati na isti način. Važnost ovakvog iskaza svjedokinje je u tome što pokazuje da je I. okrivljeniku tijekom poslovanja bio poznat problem dokumentiranja nabave poljoprivredne robe i da činjenica postojanja otpremnice bez računa nije bila neuobičajena pojava koju je I. okrivljenik prvi put uočio tek kada je trebalo izvršiti plaćanje.

Sud je kod ocjene vjerodostojnosti iskaza ove svjedokinje uzeo u obzir da je I. okrivljenik njezin iskaz osporio u cijelosti, kao činjenicu da j protiv nje podnio kaznenu prijavu koja je odbačena. Međutim, navedene okolnosti ne dovode u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza u dijelu u kojem opisuje način vođenja knjigovodstva društva i dokumentaciju koju je zaprimila, osobito zato što nije tvrdila da ima saznanja o pojedinačnim dogovorima I. okrivljenika s F i ZI već je iskazivala o okolnostima s kojima je bila upoznata obavljajući knjigovodstvene poslove za TD Krvavac d.o.o.

57. Iskaz svjedoka CI sud je cijenio sa posebnim oprezom zbog njegovog očito narušenog odnosa s I. okrivljenikom, vlastitog potraživanja prema njemu te ranijeg sudskog spora. Stoga njegove navode o karakteru I. okrivljenika, njegovom način poslovanja ili vlastitom potraživanju nije koristio kao dokaz postojanja dugova prema ĆI i ZI. Stoga je kao vjerodostojan prihvaćen samo dio njegovog iskaza koji se odnosi na činjenice o kojima ima neposredna saznanja iz obavljanja prijevozničke djelatnosti, dakle u dijelu u kojem je iskazao da je za TD Krvavac d.o.o. tijekom 2010. prevozio poljoprivredne proizvode, da se roba utovarivala u skladištu u [adresa] ili kod proizvođača te prevozila prema trgovačkim društvima, kao i da tijekom prijevoza u kojima je sudjelovao nije dobio reklamacije niti mu je poznato da bi se roba vraćala proizvođačima, a koji dio iskaza ovog svjedoka je sukladan transportnoj i otpremnoj dokumentaciji.

58. Iskaz svjedoka KI sud je prihvatio kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na njegova neposredna saznanja, dakle u dijelu u kojem je naveo da je ocu pomagao u prijevozu robe, te da je u više navrata prevozio palete lubenica u skladište u [adresa], pri čemu mu je otac rekao da je riječ o robi namijenjenoj okrivljeniku odnosno TD Krvavac d.o.o., a koji dio iskaza ovog svjedoka dodatno podupire činjenicu stvarne predaje robe. Međutim, ovaj svjedok nije sudjelovao u dogovaranju cijene i načina plaćanja, niti ima neposredna saznanja o tome koliko je njegovom ocu stvarno plaćeno, Njegov navod o približnoj visini duga potječe iz razgovora s ocem ZI zbog čega ga sud nije koristio kao dokaz iznosa štete. Srodstvo ovog svjedoka sa oštećenikom ZI sud je cijenio kao okolnost relevantnu za ocjenu njegovog iskaza, pri čemu je vjerodostojnim prihvatio dio iskaza koji se odnosi na činjenice koje je neposredno opažao.

59. Nadalje je sud iskaz svjedoka ŠI cijenio vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na način rada skladišta i zaprimanje robe, jer je o tome imao neposredna saznanja, pa je tako opisao da je I. okrivljeniku ustupio skladišni prostor u [adresa], da je u tom prostoru određeno vrijeme radio na zaprimanju robe, da je preuzetu robu vagao i izdavao otpremnice na kojima je evidentirao vrstu i količinu proizvoda te podatke o vozilu. U odnosu na oštećenika ZI je naveo da je ovaj u skladišni prostor dovozio krumpir, dinje, lubenice i rajčicu te da je robu dovozio učestalo tijekom sezone. Taj dio iskaza svjedoka sukladan je s otpremnicama koje su bile predmet financijskog vještačenja. Nadalje je naveo i da se u praksi plaćanje poljoprivrednicima obavljalo na temelju otpremnica te da mu nije poznato da bi I. okrivljenik od njih prije plaćanja tražio izdavanje računa, koji dio iskaza je ovaj sud prihvatio kao opis poslovne prakse kojoj je svjedok osobno prisustvovao. Nadalje sud prilikom utvrđivanja visine štete prema oštećeniku ZI nije koristio procjenu duga ovog svjedoka jer je i sam naveo da je za taj iznos saznao upravo od ZI. Sud je prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka ŠI imao u vidu da je između njega i I. okrivljenika postojao spor u vezi sa skladištem i njihovim poslovnim odnosom, pa je njegov iskaz prihvaćen samo u dijelu gdje su njegova neposredna opažanja sukladna s materijalom dokumentacijom.

60. Nadalje je sud nalaz i mišljenje financijskog vještaka Damira Uglešića prihvatio u dijelu koji se odnosi na stručnu analizu poslovne, bankovne i financijske dokumentacije.

U odnosu na [obrt] PI vještak je utvrdio da su u poslovnim knjigama OPG-a evidentirana dva računa prema TD Krvavac d.o.o., račun br. 14/10 u iznosu od 29.904,25 kn i račun br. 24/10 u iznos od 21.315,13 kn, odnosno ukupno 51.229,38 kn, koji iznos odgovara potraživanju za koje je kasnije pokušano provođenje naplate putem bjanko zadužnice. Vještak je također utvrdio da prvotni račun koji mu je predočen nije sadržavao sve propisane podatke i kao takav nije podoban za knjiženje. Međutim, na raspravi je objasnio da su u praksi nepravilno ispunjeni račun može zamijeniti odnosno ispraviti izdavanjem drugog računa s posebnim podacima, te da nije neuobičajeno da se konačni podaci o količini utvrđuju nakon primitka i obrade robe. Sud je navedena objašnjenja vještaka prihvatio u dijelu koji se odnosi na knjigovodstveno evidentiranje i ispravnost poslovne dokumentacije.

U odnosu na oštećenika ZI financijski vještak je utvrdio da otpremnice za lubenice i dinje u razdoblju od 5. srpnja do 25. kolovoza 2010. daju ukupnu vrijednost u iznosu od 165.956,40 kn. Istodobno je utvrdio ukupne uplate ZI u iznosu od 140.405,20 kn, ali je analizom otpremnica utvrđeno da se iznos od 120.345,40 kn tih uplata podudara s ranijim isporukama krumpira, dok se uplata u iznosu od 10.149,80 kn može povezati sa isporukom lubenica po otpremnici br. 36/10. Za daljnju uplatu od 9.910,00 kn vještak nije mogao utvrditi na koju se otpremnicu odnosi. Upravo zbog toga Sud nije iz ukupnosti svih uplata ZI izvodio zaključak da je time plaćena roba koja je predmet optužnice, nego je pojedine uplate povezivao s konkretnim isporukama samo tamo gdje je takva povezanost jasno proizlazila iz izvedene dokumentacije.

Sud je prihvatio i nalaz vještaka o financijskom stanju TD Krvavac d.o.o. , s tim da ga je tumačio oprezno. Naime, iz prometa po računu proizlazi da je TD tijekom 2010. imalo značajne priljeve i odljeve te da u cijelom inkriminiranom razdoblju nije bilo u neprekidnoj blokadi, dok s druge strane naknadna dokumentacija FINA-e pokazuje rast nepodmirenih obveza i kasniju trajnu blokadu društva. Stoga se iz samog financijskog vještačenja ne može automatski zaključiti niti da je I. okrivljenik u trenutku svake isporuke bio neosoban za plaćanje niti da je samo kasnija insolventnost uzrokovala sva predmetna neplaćanja. Sud nije prihvatio kao obvezujuće pravno stajalište vještaka da bez izdanog računa kupcu nema pravnu osnovu za plaćanje jer pitanje nastanka obveznopravne obveze nije pitanje financijsko-knjigovodstvene struke već su za ovaj postupak odlučni njegovi stručni nalazi o dokumentaciji, količinama, iznosima, uplatama i financijskom prometu.

Naime, sud je razlikovao pitanje urednosti knjigovodstvene dokumentacije od pitanja postojanja same obveze plaćanja. Okolnost da oštećenik ZI za pojedine isporuke nije izdao račun mogla je biti relevantan za način njihovog knjigovodstvenog evidentiranja, ali sama po sebi ne znači da obveza plaćanja za stvarno isporučenu i preuzetu robu nije nastala. Ta obveza proizlazi iz samo poslovnog odnosa i izvršene isporuke robe, koja je u ovom slučaju utvrđena otpremnicama, iskazima svjedoka i ostalim prevedenim dokazima. Stoga sud nije prihvatio obranu I. okrivljenika da neizdavanje računa samo po sebi isključuje obvezu plaćanja, budući da račun nije dokaz koji konstituira samu obvezu već poslovna isprava kojom se već nastali poslovni događaj evidentira i obračunava.

61. Nadalje je sud prihvatio nalazi i mišljenje vještaka za rukopise i dokumente kao stručan i jasno obrazložen. Vještačenjem je utvrđeno da je račun br. 14/10 dostavljen u izvorniku, dok je račun 24/10 dostupan samo kao fotokopija odnosno laserski ispis kopije. Upravo zbog toga na računu br. 24710 nije bilo moguće provesti sva ispitivanja potrebna za pouzdano utvrđivanje eventualnih prepravljanja. Međutim, usporedbom položaja teksta, sadržaja, otisaka pečata, pojedinih grafema i potpisa da su utvrđene relevantne razlike, te je vještakinja zaključila da se ne nalaze elementi koji bi upućivali da je fotokopija račun br. 24/10 nastala po predlošku izvornika računa br. 14/10 , kao da ni potpis na preslici nije nastao kao kopija potpisa s izvornika. Takav nalaz ne dokazuje sam za sebe istinitost svakog podatka na računu br. 24/10, ali ne daje uporište konkretnoj tvrdnji obrane da je jedan te isti izvorni bjanko račun jednostavno naknadno prepravljen i označen drugim brojem.

62. Nadalje, pisani ugovor između OPG-a Katarine Braniša i TD Krvavac d.o.o. objektivno potvrđuje da je između istih postojao stvaran poslovni odnos. Ugovor je uređena kupnja krumpira, način određivanja tržišne cijene, rok plaćanja od 60 dana, sredstvo osiguranja u obliku bjanko zadužnice do 100.000,00 kn, kao i kvalitativni kriterij robe te obveza kupca da snosi troškove prijevoza i ambalaže.

63. Iz računa br. 14/10 i 24/10 te salda-konto kartica OPG-a proizlazi da je u poslovnim knjigama OPG-a prema kupcu TD Krvavac d.o.o. evidentirano ukupno potraživanje u iznos od 51.229,38 kn protuvrijednosti 6.799,31 eura, dok iz dokumentacije FINA-e proizlazi da je radi naplate ovog iznosa aktivirano sredstvo osiguranja u vidu bjanko zadužnice te da naplata nije uspjela zbog nedostatka sredstava na računu dužnika. Nadalje je Sud bankovne transakcije prema EI doveo u vezu sa s ranijom fazom poslovnog odnosa , a ne s plaćanjem kasnijih isporuka [obrt] PI. Njihova važnost je prvenstveno u kronologiji poslovnog odnosa između OPG-a Katarine Branište i TD Krvavac d.o.o. i činjenici da je ranija suradnja uključivala stvarna plaćanja nakon čega je nastavljena suradnja u većem opsegu.

64. U odnosu na oštećenika ZI osobito su značajne otpremnice jer su nastajale pri zaprimanju robe kod TD Krvavac d.o.o. i sadrže podatke o vrsti, količini i cijeni pojedine isporuke. Njihovu vjerodostojnost u dijelu stvarne predaje robe podupiru iskazi svjedoka KI i ŠI, ali i provedeno financijsko vještačenje.

65. Nadalje, iz bankovnog prometa proizlazi da KI nisu ostala neplaćena sva ranije poslovanja, pa je tako ranije isporučeni krumpir bio je plaćen. Ta činjenica dodatno zahtjeva da se predmetne isporuke analiziranju pojedinačno, što je vještak i učinio, pa stoga sud ni u odnosu na oštećenika KI nije polazio od opće tvrdnje da mu niša nije plaćeno, nego od konkretne usporedbe svake skupine isporuka i odgovarajućih uplata.

66. Osim toga, podaci prometu po računu TD Krvavac d.o.o. pokazuju značajan promet tijekom 2010. dok podaci FINA-e pokazuju kasniji rast nepodmirenih obveza, kratkotrajnu blokadu u prosincu 2010. i trajnu blokadu od ožujka 2011. Ovi dokazi su važni za razumijevanje financijskog razvoja društva, ali Sud ni samu blokadu ni kasniji stečaj ne smatra dokazom kaznenog djela. Također se dokumentacija Trgovačkog suda o kasnijem stečaju i brisanju TD Krvavac d.o.o. odnose na kasniji razvoj događaja te sama ne može dati dogovor na subjektivni odnos okrivljenika u vrijeme preuzimanja konkretne robe.

67. Kada se svi provedeni dokazi ocijene pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, Sud nalazi da su poslovni odnosi TD Krvavac d.o.o. s [obrt] PI i ZI bili stvarni, da je roba koju obuhvaća optužnica u bitnom stvarno predana i preuzeta te da postojanje tih isporuka ne proizlazi samo iz iskaza oštećenika, nego iz objektivne poslovne dokumentacije i iskaza svjedoka koji su sudjelovali u preuzimanju, prijevozu i evidentiranju robe.

Kod oštećenice ĆI postojanje poslovnog odnosa i obveze proizlazi iz pisanog ugovora, računa evidentiranih u poslovnim knjigama, salda-konto kartice, bjanko zadužnice, dokumentacije FINA-e, iskaza svjedoka FI i EI te financijskog vještačenja. Obrana kojom se osporavaju računi nije zanemarena, ali ni nedostatak prvotnog računa ni ograničenja dokumentnog vještačenja ne dovode u pitanje cjelinu navedenih dokaza.

68. Nadalje je sud u odnosu na oštećenika ZI uzeo u obzir neizdavanje računa i ranije izvršena plaćanja, pa upravo zbog toga njegovo potraživanje nije prihvaćeno samo na temelju njegovog iskaza. Name, otpremnice, bankovni promet i financijsko vještačenje su omogućili razdvajanje ranijih plaćenih isporuka krumpira od kasniji isporuka lubenica i dinja. U odnosu na uplatu za koju nije bilo moguće utvrditi na koju se isporuku odnosi Sud takvu nedoumicu ne može tumačiti na štetu I. okrivljenika, već je konačnu visinu štete utvrdio isključivo unutar granica optužnice i onoga što je dokazano s potrebnim stupnjem izvjesnosti.

69. Za kaznenopravnu odgovornost I. okrivljenika nije dovoljno samo postojanje neplaćenog dugu. Odlučna je ukupnost okolnosti pod kojima su poslovni odnosi uspostavljeni i roba preuzimana, ponašanje I. okrivljenika tijekom njihovog izvršenja, način na koji je robom dalje raspolagano, izvršena i neizvršena plaćanja, stanje i promet računa društva te njegovo ponašanje nakon dospijeća pojedinih obveza, pri čemu nisu zanemarena ranija uredna plaćanja I. okrivljenika koja pokazuju da nije svaka poslovna transakcija TD Krvavac d.o.o. bila neuredna. Upravo zato je bilo potrebno pojedinačno utvrditi što se dogodilo s konkretnim isporukama koje su predmet optužnice.

70. Cijeneći sve naprijed navedene okolnosti u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije uvažio obranu I. okrivljenika u dijelu u kojem je predmetna neplaćanja nastojao objasniti isključivo neizdavanjem računa, kvalitetom robe, kasnijim financijskim poteškoćama i nepravilnostima na strani oštećenika. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da je I. okrivljenik, nastupajući kao odgovorna osoba II. okrivljene pravne osobe TD Krvavac d.o.o. s oštećenicima uspostavljao poslovne odnose na način koji je kod njih stvarao i održavao uvjerenje da će preuzete roba biti uredno plaćena, obzirom da im je prilikom prvih isporuka, robu platio, pa su mu oštećenici na temelju takvog uvjerenja nastavili isporučivati robu. Tako je u odnosu na [obrt] PI prethodno uredno realiziran poslovni odnos, nakon toga je sklopljen pisani ugovor, ugovoren rok plaćanja i dano sredstvo osiguranja, ali nakon izvršenih isporuka su slijedila obećanja plaćanja koja nisu realizirana, dok u odnosu na oštećenika ZI su također prethodne isporuke krumpira bile podmirivane, čime je također stvoren poslovni odnos u kojem je oštećenik mogao očekivati plaćanje daljnjih isporuka, nakon čega su preuzimane i daljnje količine poljoprivrednih proizvoda i to lubenica i dinja koje u dijelu obuhvaćenom optužnicom, nisu podmirene. Preuzeta roba je potom dalje plasirana kroz poslovanje društva TD Krvavac d.o.o. dok obveze prema oštećenicima za predmetne isporuke nisu bile podmirene. Naknadne financijske poteškoće društva ne objašnjavaju same za sebe takvo postupanje, osobito imajući u vidu da iz bankovne dokumentacije proizlazi da je društvo u relevantnom razdoblju poslovalo i raspolagalo sredstvima, a trajna blokada računa je nastupila tek kasnije. Osim toga, u provedenom dokaznom postupku nije izveden niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je okrivljenik u vrijeme preuzimanja ili neposredno nakon primitka robe [obrt] PI isticao prigovore na njezinu kvalitetu ili količinu, odnosno zahtijevao umanjenje cijene li povrat robe zbog navodnih nedostataka. Jednako tako, u odnosu na oštećenika ZI nije izveden niti jedan dokaz koji bi proizlazilo da je okrivljenik od ZI prilikom isporuke lubenica i dinja zahtijevao izdavanje računa prije dospijeća odnosno podmirenja obveza.

71. Stoga sud zaključuje da su konkretnom slučaju ne radi samo o naknadnom neispunjenju ugovorenih obveza, već da je I. okrivljenik održavao oštećenike u uvjerenju da će preuzeta roba biti plaćena, te ih time naveo na daljnje isporuke, dok je stvarna korist od tako preuzete i dalje planirane robe ostala II. okrivljenoj pravnoj osobi TD Krvavac d.o.o. Na taj su način oštećenici raspolagali svojom imovnim na svoju štete, a za TD Krvavac d.o.o. je pribavljena protupravna imovinska korist.

72. Okrivljenik je vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio ubrojiv, te njegova ubrojivost tijekom cijelog kaznenog postupka nije dovedena u pitanje.

73. Što se tiče subjektivnog odnosa I. okrivljenika prema djelu, Sud nalazi da je postupao s prijevarnom namjerom. Na takav zaključak upućuje ukupnost njegovog postupanja prema oštećenicima, pa su tako poslovni odnosi uspostavljeni na način koji je kod njih stvarao povjerenje u uredno ispunjenje obveza, nakon čega je nastavljeno preuzimanje robe, iako predmetne obveze prema oštećenicima nisu podmirivane. Preuzeta roba pritom je dalje korištena u poslovanju TD Krvavac d.o.o. i plasirana njegovim kupcima. Takav slijed događaja, zajedno s činjenicom da su oštećenici održavani u uvjerenju da će im roba biti plaćena upućuje na zaključak da se nije radilo samo o naknadno nastaloj nemogućnosti plaćanja već o svjesnom i voljnom postupanju I. okrivljenika usmjerenom na pribavljanje imovinske koristi društvu na štetu oštećenika.

74. Za napomenuti je da je predmetno kazneno djelo počinjeno za vrijeme važenja KZ/97, dok je u međuvremenu stupio na snagu KZ/11. Sud je sukladno čl. 3. st. 2. i 3. KZ/11 ispitao postojanje pravnog kontinuiteta te koji je zakon za okrivljenika blaži. Kazneno djelo prijevare u gospodarskog poslovanju iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 ima pravni kontinuitete u kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ711, budući da činjenično stanje utvrđeno u ovom postupku ostvaruje bitna obilježja kaznenog djela prema oba zakona. Iako je za kvalificirani oblika ovog kaznenog djela prema čl. 293. st. 2. KZ/97 bila propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, dok je prema čl. 247 st. 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, sud je ocijenio da je KZ/11 u korektnom slučaju lakši za okrivljenika, s obzirom na mogućnost izricanja uvjetne osude. Naime, prema čl. 67. st. 3. KZ/97 uvjeta osuda za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora do deset godina mogla se primijeniti samo uz primjenu odredbama o ublažavanju kazne, dok prema čl. 56. st. 2. KZ/11 sud može izreći uvjetnu osudu počinitelju kojem je izrečena kazna zatora u trajanju do jedne godine, neovisno o gornjoj granici kazne propisane za kazneno djelo. Stoga je imajući u vidu kaznu koju sud smatra primjerenom I. okrivljeniku, KZ/11 za njega u konkretnom slučaju povoljni te je primijenjen kao blaži zakon.

75. Slijedom navedenog, a kako je sudu tvrdio da je I. okrivljenik MI kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, ostvario subjektivna i objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, tomu je valjalo odrediti kaznenopravnu sankciju.

76. Iz izvatka iz kaznene evidencije za I. okrivljenika od 17. lipnja 2026. proizlazi da sada jednom pravomoćno osuđivan i to za kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. KZ/11.

77. Prilikom izbora vrste i mjere kazne I. okrivljeniku sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

78. Sud je prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne I. okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio njegove loše imovinske prilike, kao i znatan protek vremena od počinjenja kaznenog djela koje datira iz 2010., dok mu je kao otegotnu okolnosti cijenio visinu prouzročene štete, činjenicu da je svojim postupanjem oštetio dva dobavljača, kao i njegovu raniju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo. Cijeneći navedene okolnosti kao i način počinjenja djela, stupanj krivnje I. okrivljenika, protek vremena te potrebu da se izrečenom sankcijom ostvari svrha kažnjavanja, Sud je I. okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, smatrajući da je upravo takva kazna primjerena težini počinjenog djela i stupnju njegove krivnje. Istodobno, Sud je ocijenio da radi ostvarenja svrhe kažnjavanja nije nužno neposredno izvršenje izrečene kazne zatvora, te je primjenom čl. 56. KZ/11 I. okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja tri godine ne počini novo kazneno djelo. Pri tome je Sud uzeo u obzir znatan protek vremena od počinjena djela te ocijenio da će i prijetnja izvršenjem kazne zatvora u vremenu provjeravanja od tri godine u dovoljnoj mjeri utjecati na I. okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela kao i to da će ovakva kazna imati učinka na druge, potencijalne počinitelje kaznenih djela, u smislu da ih se odvrati od takvog nauma s obzirom da kazneni postupak ima i širu društvenu svrhu, a to je zaštita pravnih dobara pojedinaca u društvu od protupravnog postupanja drugih pojedinaca te se isti provodi u javnom interesu.

79. Temeljem čl. 158. st. ZKP/08 u cijelosti je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenice PI u iznosu od 51.229,38 kuna protuvrijednosti 6.799,31 eura budući da iz računa br. 14/10 i 24/10, salda-konto kartice, dokumentacije FINA-e, te nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da joj šteta u navedenom iznosu nije naknađena.

80. Temeljem čl. 158. st. ZKP/08 djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika ZI u iznosu od 149.850,20 kn protuvrijednosti 19.888,54 eura, budući da je u tom iznosu šteta utvrđena otpremnicama, bankovnom dokumentacijom, te nalazom financijskog vještaka, dok ga je u preostalom dijelu zahtjeva uputio u parnicu.

81. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. I okrivljenik MI je upozoren da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebne obveze određene mu u izreci, u roku koji mu je određen.

82. Kako I. okrivljenik nije zaposlen, i nema kakvih drugih primanja, evidentno je da bi obvezivanjem na plaćanje troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, to se isti oslobađa plaćanja troškova ovog kaznenog postupka u cijelosti tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

83. Nadalje je ovaj sud, u odnosu na II. okrivljenu pravnu osobu TD Krvavac d.o.o., rješenjem obustavio kazneni postupak buduću je izvršenim uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru od 28. siječnja 2020. utvrđeno je da je rješenjem tog suda br. St-300/15-7 od 23. ožujka 2016. otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak nad stečajnim dužnikom TD Krvavac d.o.o. i po pravomoćnost ovog rješenja koja je nastupila 9. travnja 2016. da je određeno brisanje stečajnog dužnika iz sudskog registra s danom 16. lipnja 2016., pa je slijedom navedenog, a kako ista nema sveopćeg pravnog sljednika, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u svezi čl. 452. toč. 6. ZKP/08 protiv nje obustavio kazneni postupak.

Kako je došlo do obustave postupka u odnosu na II. okrivljenu pravnu osobu, temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 ovog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava

Zadar, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Mitra Meštrović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv presude pod toč. I. izreke stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

Protiv rješenja pod toč. II. izreke žalba je dopuštena u roku od 3 (tri) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Zadru, pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-29/2013

2. Okrivljenik MI

3. Braniteljica okrivljenika po službenoj dužnosti Ivana Mihovilčević, odvjetnica u Zadru

4. Oštećenica ČI

5. Oštećenik ZI

6. U spis