Poslovni broj Gž R-106/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po zastupniku na temelju zakona Općinskom građanskom državom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6228/2018-53 od 13. travnja 2026., dana 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6228/2018-53 od 13. travnja 2026., u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 626,96 eur bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, dok je točkom II. kao neosnovan odbijen dio tužbenog zahtjeva što se odnosi na zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos od 629,96 eura. Točkom III. izreke pobijane presude tuženici je naloženo nadoknaditi tužitelju troškove postupka od 1.549,08 eur sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a točkom IV. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženici troškove postupka od 200,00 eur, također od dana presuđenja do isplate.

2. Pravovremenu žalbu protiv točaka I. i III. izreke presude izjavila je tuženica, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženica potražuje i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao državnog službenika zaposlenog kod tuženice na radnom mjestu pravosudnog policajca u Odjelu osiguranja ..., za isplatu 626,96 eur naknade plaće za prekovremeni rad za razdoblje od srpnja 2012. do zaključno srpnja 2017. godine.

6. Prilikom odlučivanja o žalbi, ovaj je sud prije svega imao u vidu da se radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. ZPP pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku, sukladno članku 467. stavku 1. ZPP, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP u vezi članka 365. stavka 2. i članka 467. stavka 1. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Protivno žalbenim navodima tuženice nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati . Izreka presude je jasna i razumljiva, presuda nije proturječna sebi ni razlozima koji se u njoj navode, a prvostupanjski sud je za svoju odluku iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, pa ne postoji niti proturječje između razloga odluke i sadržaja izvedenih dokaza.

8. U fazi žalbenog postupka i dalje je prijeporno je li pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom obračuna i isplate tužitelju sati prekovremenog rada koji bi prelazili ukupni mjesečni fond sati, odnosno jesu li tužitelju isplaćeni svi sati prekovremenog rada ostvareni kroz redovni rad, rad u smjenama i rad u turnusima.

9. U konkretnom slučaju, s obzirom na sporno vremensko razdoblje u kojem je tužitelj kao radnik obavljao posao, mjerodavne su odredbe kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i to :

Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 31. srpnja 2008. godine ("Narodne novine" br. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, dalje: KU/08), zatim Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 2. kolovoza 2012. ("Narodne novine" broj 89/2012, dalje: KU/12) te Kolektivni ugovor od 3. kolovoza 2013. ("Narodne novine" broj 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/16, dalje: KU/13), koji svi propisuju da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. U članku 44. KU/08, te istovjetnim člancima 44. KU/2012 te KU/2013 određeno je da se osnovna plaća službenika uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni.

10. Radom u smjenama smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom, poslijepodnevnom ili noćnom dijelu dana (članak 44 . stavak 6. KU/08, te istovjetne odredbe članka 44. stavka 6. KU/12 i KU/13), dok se radom u turnusu smatra rad prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (članak 44. stavak 8. KU/08 te istovjetne odredbe KU/12 i KU/13). Prekovremenim radom, kada je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom (članci 44. stavak 9. KU/08, KU/12 i KU/13). Prekovremenim radom, kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (članak 44. stavak 10. kolektivnih ugovora u primjeni). Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (članci 44. stavak 11. KU/08, KU/12 i KU/13). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju odraditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati (članak 44. stavak 12. KU/08, KU/12 i KU/13). Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju (članak 44. stavak 13. KU/08, KU/12 i KU/13), kako sve to uostalom, u pobijanoj presudi ispravno citira i prvostupanjski sud.

11. Žalitelj nije u pravu kada drži da je sud prvog stupnja pogrešno računao mjesečni fond radih sati. Naime, sud prvog stupnja u presudi je jedino citirao članak 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/95, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11, na snazi u utuženom razdoblju), kojim je propisano da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi, a zaposlenici za te dane imaju pravo na nadoknadu. Pritom, sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu kako to navodi u točki 9. obrazloženja presude, da je Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora na 8. sjednici dana 11. siječnja 2013. zauzela mišljenje da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s osam sati.

12. Također, ispravno prvostupanjski sud upućuje i na Tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013. godine i Tumačenje broj 24/44 od 22. siječnja 2014. godine. Naime, prema Tumačenju Komisije broj 24/44 donesenim na sjednici od 22. siječnja 2014. službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz članka 44. stavka 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik i namještenik radio na blagdan ima pravo na uvećanu plaću za 150%. Ako je navedeni službenik i namještenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz članka 44. stavka 12. Kolektivnog ugovora i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavka 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario.

13. S druge strane, sud prvog stupnja pravilno ukazuje da se tumačenjem Zajedničke komisije vezano uz članak 44. stavak 10. i 12. KU/08 od 16. svibnja 2012. navodi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu, dobije se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku, koji radi u turnusu, obračunava mjesečno, neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu, ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.

14. Nadalje, sud prvog stupnja je radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Mladenu Bačiću. No nakon što taj vještak nije odgovorio na prigovore stranaka, na prijedlog tužitelja čemu se tuženica nije protivila, provedeno je novo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću, sa zadatkom utvrditi na koji je način u pojedinom tjednu i mjesecu utuženog razdoblja bilo organizirano radno vrijeme tužitelja, kada je radio prekovremeno te utvrditi iznose razlike plaća za odrađene sate prekovremenog rada koji nisu bili obračunati i isplaćeni, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, pri tom uzimajući u obzir i eventualne slobodne dane koji su evidentirani u obračunskim listama. Sudski vještak Zrinsko Ručević je u svom nalazu i mišljenju od 17. studenog 2025. utvrdio da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran na više načina i to u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, i ponekad se rad nastavio subotom i/ili nedjeljom, u smjenskom radu po 8 sati, kao i u turnusima po 12 sati u ciklusu 12-24-12-48, naizmjenično tijekom mjeseca utuženog razdoblja. Za sve sate za koje je predviđeno plaćanje dodatka (rad noću, rad u turnusu, subotom, blagdanom i dr.), obračunati su dodatci primjenom odgovarajućih stopa uvećanja, u skladu s odredbama važećih kolektivnih ugovora.

15. U nalazu i mišljenju financijski vještak Zrinko Ručević je naglasio da je tuženica prekovremene sate obračunala isključivo kao da je tužitelj radio u smjenama, odnosno kao razliku ostvarenih sati i mjesečnog fonda sati, zanemarujući činjenicu da je rad tužitelja bio organiziran na više načina. Svi neplaćeni prekovremeni sati u nalazu i mišljenju vještaka iskazani su kao razlika između ostvarenih prekovremenih sati i plaćenih prekovremenih sati, a isti se obračunavaju s uvećanjem od 50% na osnovnu plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora što je sve iskazano u Tabeli 1. nalaza vještaka. Na temelju pregledane dokumentacije te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja kako u razdoblju od srpnja 2012. do zaključno srpnja 2017. visina neisplaćene bruto plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada iznosi ukupno 626,96 eura, uzimajući u obzir i ostvarene slobodne dane.

16. Primjedbe tuženice na ovako sačinjen nalaz i mišljenje otklonjene su dopunskim očitovanjem vještaka od 2. veljače 2026 ., s time što se i ovaj žalbeni sud priklanja stavu suda prvog stupnja koji je ukazao da tuženica u primjedbama nije istaknula nijednu konkretan prigovor obračunu vještaka Zrinka Ručevića.

17. Naime, tuženica je u podnesku od 27. studenog 2025. tvrdila da bi vještak Zrinko Ručević primjenjivao tumačenja Komisije za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora (tumačenje broj 2/25 od 23. svibnja 2018. i tumačenje broj 7/38 od 14. lipnja 2018.), koje se odnose na odredbe kasnijeg Kolektivnog ugovora u primjeni od studenog 2017. godine. Vještak je međutim, ove prigovore otklonio ukazavši da nalaz i mišljenje nije temeljio na ovim tumačenjima Zajedničke komisije, već je redovni mjesečni fond sati računao u skladu s člankom 44. stavkom 10. KU/08, KU/12 i KU/13, tako da u njega ne ulaze blagdani i neradni dani, a u skladu s Tumačenjem Zajedničke komisije od 20. svibnja 2014. godine. Tuženica je osim te primjedbe, tvrdila i da bi nalaz i mišljenje prijašnjeg financijskog vještaka Mladena Bačića "bio primjereniji dokumentaciji koju je tuženica iznijela u predmetu", međutim, izuzev ovog općenitog prigovora nije istaknula niti jedan konkretni primjer zbog čega bi izračun vještaka Zrinka Ručevića bio pogrešan. Osim toga, nakon što je vještak Zrinko Ručević dao dodatno pisano očitovanje u kojem je pojasnio primjenu zaključaka Zajedničke Komisije i način izračuna redovnog mjesečnog fonda sati, tuženica nije imala daljnjih dokaznih prijedloga već je predložila zaključenje glavne rasprave, doduše, predloživši odbijanje tužbenog zahtjeva.

18. Prema tome, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o visini potraživanja. Naime, ista se temelji na nalazu i mišljenju financijskog vještaka Zrinka Ručevića na koji tuženica nije iznijela konkretne primjedbe pa je prvostupanjski sud osnovano prihvatio takav nalaz kao stručan, objektivan i izrađen na temelju dokumentacije u spisu, a u fazi žalbenog postupka osporavanje činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja nije dopušteno.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavak 1. ZPP. Naime, tuženica razloge žalbe protiv odluke o trošku posebno ne obrazlaže, očito je pobijajući smatrajući da je trebala uspjeti u postupku. No kako žalbeni navodi tuženice nisu smatrani osnovanima, to je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke.

20. Iz iznesenih je razloga, a primjenom članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženice izjavljenu protiv točaka I. i III. izreke presude valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te presuditi kao u točki I. izreke, dok prvostupanjska presude u nepobijanom dijelu točaka II. i IV. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

21. Odluka o odbijanju zahtjeva tuženice za naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavku 1. u vezi članka 166. stavka 1. ZPP , jer tuženica sa žalbom nije uspjela.

22. Slijedom iznesenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Rijeci, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja :

Martina Maršić Lukić