- 1 -              Revd 3444/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3444/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz Z., …, OIB:…, koju zastupa punomoćnik Z. N., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., 2. tuženika Grada Z., Z., …, OIB:…, 3. tuženika S. zadruga Z. Z., …, OIB: 9…, 4. tuženika N. Š. iz Z., …, sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku M. D., odvjetniku u Z., i 5. tuženika B. T. iz Z., …, OIB:…, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2342/2021-2 od 21. veljače 2023., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4412/2019-83 od 3. ožujka 2021., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2342/2021-2 od 21. veljače 2023. u kojem postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Kad sud odbaci tužbu zbog procesnih razloga nastalih u tijeku parnice, a tužitelj je traženu pravnu zaštitu ostvario izvan parničnog postupka te je tužbeni zahtjev prema činjeničnom stanju u vrijeme podnošenja tužbe bio osnovan, treba li odluku o troškovima donijeti uz primjenu načela causae iz čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) ili načela culpae iz čl. 156. st. 1. Zakona o parničnom postupku?

 

2. Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske Zahtjev br. 72152/13, (§§103-111; 119-123) te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, Zahtjev br. 28963/10 (§§96-97) u primjeni odredi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.

 

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica ukazuje na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10 i u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017., kao i na rješenje ovoga suda broj Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., te odluke županijskih sudova (Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-590/2000 od 14. studenoga 2000., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1216/2016 od 22. veljače 2016.), odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5555/2006-3 od 27. ožujka 2007., tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je odbijena sa zahtjevom u dijelu da su 1. i 2. tuženik dužni trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi i u knjizi položenih ugovora, a tužba je odbačena u dijelu zahtjeva za utvrđenje prava suvlasništva sporne nekretnine, pa je drugostupanjski sud kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP (načelo cause), da stranka (tužiteljica) koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove parničnog postupka.

 

 

 

6. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u članku 154. stavak 1. ZPP, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj – odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima. Tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu.

 

7. Međutim, kako u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica nije ni tvrdila da bi joj plaćanje odmjerenih troškova predstavljao značajan financijski teret, to postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

8. Naime, načelo iz odredbe članka 154. stavak 1. ZPP prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim članku 1. Protokola 1. uz Konvenciju pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženicima u ovom predmetu teži legitimnom cilju.

 

9. Nadalje, odluke na koje se u prijedlogu tužiteljica poziva obrazlažući važnost postavljenih pitanja, koji se odnose na kriterije za dosudu troškova parničnog postupka, ne daju razlog važnosti tim pitanjima, jer imaju znatno drugačiju činjeničnu osnovu. Primjerice u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske, u posebnim okolnostima tog predmeta i s obzirom na činjenicu da se Vrhovni sud Republike Hrvatske složio s time da u dotičnim djelima koja predstavljaju ratni zločin postoje određene sličnosti s terorističkim aktom; da je definicija terorističkog akta podložna tumačenju sudova i u relevantnom razdoblju nije bila pojašnjena; da je protivnik podnositelja zahtjeva bila država koju zastupa Državno odvjetništvo; te da iznos troškova koje treba naknaditi nije neznatan s obzirom na financijsku situaciju podnositelja zahtjeva, Europski sud za ljudska prava smatra kako odluka da podnositelji zahtjeva moraju platiti puni iznos troškova zastupanja države u dotičnom postupku predstavlja nerazmjeran teret za njih. Isto tako u rješenju broj Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021. prihvaćena je revizija tužiteljice i preinačeno je rješenje o troškovima parničnog postupka iz razloga što bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija; ali je njezin zahtjev odbijen zbog proteka objektivnog zastarnog roka; te je ocijenjeno da njezina tužba nije bila nerazumna, niti da je njezino očekivanje da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo neopravdano.

 

 

 

 

 

 

 

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje

revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 21. veljače 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.