Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1049/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Maji Praljak, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tene Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ŠATRAK d.o.o., OIB: 23764338703, Koprivnica, Bjelovarska cesta 18, zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 28,14 eura, nakon provedenog pisanog postupka, 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, platiti tužitelju AUTO ŠATRAK d.o.o., OIB: 23764338703, Koprivnica, Bjelovarska cesta 18, iznos od 28,14 eura (dvadeset osam eura i četrnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17. kolovoza 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15%, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15%, a od 1. siječnja 2026. do 30. lipnja 2026. po stopi od 5,15%, a od 1. srpnja 2026. po stopi od 5,40%, odnosno dalje do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 28,14 eura od 17. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura (sto pedeset jedan euro i pedeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 25. kolovoza 2026. po stopi od 5,40 % odnosno dalje do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos parničnog troška od 151,54 eura od 25. kolovoza 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja od 10. lipnja 2026. za održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. travnja 2025. navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. srpnja 2024. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa OPEL CORSA CDTI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice FRF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a da je tuženik obvezan naknaditi predmetnu štetu sukladno polici obveznog osiguranja koju štetnik ima ugovorenu kod tuženika. Dalje navodi da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku i da su tuženikovi djelatnici 25. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj 240909360465/1. Tužitelj navodi da je tuženik utvrdio kako je šteta pravno osnovana i da je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela, ali da je time tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj ističe da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je izvršio popravak na oštećenikovom vozilu te ispostavio račun broj 931/01/8 u ukupnom iznosu od 379,26 eura s PDV-om, a da je tuženik odgovorio i likvidirao račun u iznosu od 351,12 eura, koji je iznos tužitelju plaćen. Dalje navodi da tuženik nije platio razliku od 28,14 eura opravdavajući to time da je to cijena rada limara i lakirera koju priznaje, a upravo je ta razlika u cijeni sata rada predmet ovog spora. Tužitelj navodi i da je njegova službena cijena sata rada 40,00 eura po satu uvećano za PDV kao i da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala što znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila prema računu popravka kojeg je tužitelj uručio tuženiku. Ističe da je oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila ustupio svoje potraživanje u iznosu od 28,14 eura primatelju tražbine na temelju ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. veljače 2025., o čemu je obaviješten tuženik. Dakle, tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 28,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2024. do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju jer je tuženik u cijelosti naknadio štetu vlasniku oštećenog vozila nesporno plaćenim iznosom od 351,12 eura 23. rujna 2024. čime je njegova obveza naknade štete iz tog štetnog događaja ispunjenjem prestala. Navodi da Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. veljače 2025. (dalje: Ugovor) ne proizvodi pravne učinke jer ustupitelj iz Ugovora nije više imao prema tuženiku potraživanje za naknadu štete na vozilu iz predmetnog štetnog događaja u visini od 114,75 eura. Također, navodi da je nespornom isplatom naknadio oštećenom ustupitelju cjelokupnu štetu te da osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje preostali dio štete u iznosu od 28,14 eura. Dalje, tuženik navodi i da nije prihvatio tužiteljev račun 931/01/8 od 9. kolovoza 2024. i da ga je umanjio za iznos od 28,14 eura ne prihvaćajući u njemu iskazanu cijenu radnog sata autolimara i lakirera navodeći da je vlasnik mogao po svom izboru u radionicu, ali da veći novčani iznos popravka od iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti na najkvalitetniji način ne mogu stavljati na teret osobi koja je odgovorna za naknadu štete. Tuženik osporava račun tvrdeći da je tužitelj sam sebi izdao račun zbog čega on ne može biti mjerodavan dokaz cijene sata rada. Tuženik ističe da vlasnik vozila može imati prigovor na kvalitetu popravka pa bi to bio razlog zbog kojih popravak u radionici po nižoj cijeni ne bi bio adekvatan, a u konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da preporučeni servisi ne zadovoljavaju kriterij popravka. Također, tuženik osporava tijek i stopu zakonskih zateznih kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka, izvršen je uvid u račun 931/01/8 od 9. kolovoza 2025. (stranica 10 spisa), izvid štete broj 240909360465/1 od 25. srpnja 2024. (stranica 12 spisa), mail korespondencija (stranica 14, 18 i 20 spisa), potvrda uplate (stranica 16 spisa), cjenik usluga od 1. siječnja 2024. (stranica 22 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenje od 7. veljače 2025. (stranica 24-26 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. veljače 2025. (stranica 28 spisa), i e-mail dopis od 18. veljače 2025. (stranica 30 spisa), sudska praksa (stranica 32-57, 60- 67 i 92-97 spisa), mail HANFA-e od 3. lipnja 2015 (stranica 58-59 spisa), stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (stranica 68- 71 spisa), izvid štete od 10. prosinca 2024. (stranica 88-89 spisa), račun / otpremnica 124/VP/1 od 28. svibnja 2024. (stranica 90 spisa), obrazložena ponuda od 29. svibnja 2024. (stranica 91 spisa).

4. Nije provedeno financijsko vještačenje, prometno-tehničko vještačenje na okolnost cijene sata rada, kao ni dokaz saslušanja FRF, z.z. tužitelja i procjenitelja tuženika FR jer je sud temeljem drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a provođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, sve uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

5. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. (čl. 492. a ZPP-a)

6. Odredbom članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 502. stavak 1. (Narodne novine broj: 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.

7. Odredbom članka 461. a. stavak 3. ZPP-a propisano je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

8. U konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 28,14 eura pa je sud proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461. a. ZPP, bez održavanja ročišta.

9. Podneskom od 10. lipnja 2026. tužitelj je predložio održavanje ročišta, koji prijedlog je odbijen budući da se pravično vođenje postupka moglo osigurati i bez održavanja ročišta. Vodeći se odredbama članaka 10., 461., 461. a te 492. a. ZPP-a, uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđene su sve sporne činjenice, a održavanje ročišta bilo bi protivno načelu ekonomičnosti i dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka pa je donesena odluka kao u rješenju.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u cijeni rada limara i lakirera u iznosu od 28,14 eura prema računu tužitelja broj: 931/01/8 od 9. kolovoza 2024. uslijed štete nastale na vozilu marke Opel Corsa CDTI reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći koja se dogodila 19. srpnja 2024..

12. Među strankama nije sporna odgovornost tuženika za naknadu stvarne štete te činjenica da je tuženik isplatio nesporan dio štete u iznosu od 351,12 eura oštećenoj FRF.

13. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, tijek i stopa zakonskih zateznih kamata.

14. Iz dokumentacije u spisu proizlazi i da je oštećenik FRF, kao ustupitelj tražbine, s tužiteljem, kao primateljem tražbine, sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. veljače 2025. (stranica 24-26 spisa), kojim Ugovorom je ustupitelj (oštećenik FRF) radi ispunjenja svoje obveze u iznosu od 28,14 eura prema primatelju, ovdje tužitelju, po računu broj 931/01/8 izdanom za popravak štete na vozilu, ustupio primatelju – tužitelju taj iznos, a koji iznos predstavlja novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku na temelju obveznog osiguranja u prometu. Notifikacijom o ustupanju tražbine radi ispunjenja – zajednički podnesak ustupitelja i primatelja tražbine od 7. veljače 2025., o tome je obaviješten tuženik, što proizlazi i iz dopisa e-pošte koji je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 18. veljače 2025. (stranica 28 i 30 spisa).

15. Odredbom članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: (35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Slijedom navedenih zakonskih odredaba, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pa je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

16. Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj:151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.; dalje: ZOOP) u članku 2. stavku 1. propisano je, između ostalog, da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

17. Odredbom članka 11. stavak 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a odredbom članka 12. stavka 1. određeno je, između ostalog, da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, kao što je to učinio tuženik u konkretnom slučaju.

18. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka propisano je da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

19. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Kad vlasnici motornih vozila sami sebi, svojom krivnjom, prouzroče štetu, na tu štetu ne primjenjuju se stroža pravila objektivne odgovornosti, već se međusobna odgovornost vlasnika motornih vozila prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti. Ističe se da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je tuženik u izvansudskom odštetnom postupku priznao svoju odgovornost za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nezgodi od 19. srpnja 2024. te da je procijenio štetu na vozilu u iznosu od 351,12 eura, a da je tužiteljev račun umanjen za iznos od 28,14 eura zbog razlike u cijeni radnog sata.

20. Dakle, u konkretnom slučaju, isključivo je sporna cijena sata rada lakirera i limara, dok je nesporno da je tuženik platio tužitelju iznos od 351,12 eura (izvod Erste Bank d.d. sa stranice 16 spisa).

21. Uvidom u tužiteljev račun broj 931/01/8 od 9. kolovoza 2024. i cjenik radnog sata tužitelja za autolimarske i autolakirerske radove od 1. siječnja 2024. (stranica 22 spisa), utvrđeno je da je tužitelj izdao oštećeniku FRF račun za popravak vozila za radove. Dakle, netočni su tuženikovi navodi da je tužitelj sam sebi izdao račun pa da račun nije mjerodavan dokaz cijene sata rada. Nadalje, iz predmetnog računa je vidljivo i da je tužitelj izvršio popravak oštećenikovog vozila sukladno tuženikovom izvidu štete: zamjenu vjetrobranskog stakla i limar (autokaroserijski radovi) 1,2 sata uz potrošni materijal. Tužitelj je za rad na popravku predmetnog vozila (Opel Corsa 07, reg. oznake [registarska oznaka]) utrošio upravo toliko sati po cijeni od 40,00 eura za sat što uvećano za PDV iznosi 50,00 eura (prema tužiteljevom cjeniku) pa da je, stoga, ukupna cijena popravka predmetnog vozila s potrošnim materijalom iznosila 379,26 eura s PDV-om.

22. Ističe se da je oštećenik ovlašten sam izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, kao što je to učinio oštećenik ĆRF. Nadalje, tuženik nema pravo određivati cijene radnog sata radionicama pa činjenica da tuženik kao osiguravatelj ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa u kojem je oštećenik popravljao svoje vozilo, nije ni od kakvog utjecaja na dužnost tuženika da naknadi trošak popravka vozila u cijelosti po računu radionice tužitelja, koji račun je tužitelj ispostavio sa cijenama koje su sadržane u njegovom cjeniku za predmetno razdoblje kada je vozilo bilo popravljeno. Prema tome, okolnost da postoje druge radionice u kojima bi cijena sata rada bila manja, nije okolnost zbog koje bi oštećenik sam bio odgovoran za posljedice svog izbora radionice u kojoj je cijena sata rada veća. Dakle, neosnovan je i tuženikov prigovor visine štete koju je sud utvrdio na temelju tužiteljevog računa izdanog po cjeniku za popravak predmetnog vozila

23. Tužitelj, a i svi ostali poduzetnici koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Stoga su neosnovani tuženikovi navodi da je oštećenik trebao prigovoriti kvaliteti radova ili dokazati da za manju cijenu ne može popraviti vozilo. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove stranke, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

24. Dakle, tuženik je, kao odgovorni osiguravatelj, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, za oštećenika FRF šteta je nastala u iznosu koji je naveden u računu popravka vozila odnosno u iznosu od 379,26 eura, dok je plaćen dio te štete u iznosu od 351,12 eura, a ostala je neplaćena razlika u utuženom iznosu od 28,14 eura, koju je oštećenik ustupio tužitelju.

25. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid tijekom pisanog postupka.

26. Odredbom članka 219. st 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika dok je odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

27. Slijedom svega navedenog, budući da je u postupku utvrđeno da je tužitelj aktivno legitimiran te da je oštećenik ovlašten sam izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo pa da mu je, stoga, tuženik, kao odgovorni osiguravatelj, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala u ukupnom iznosu od 379,26 eura odnosno nadoknaditi razliku od 28,14 eura, na temelju članaka 80. st. 1., 1045. st. 1. i čl. 1085. st. 1. ZOO-a, odlučeno je kao u točki I. izreke te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

28. U odnosu na prigovor tuženika na traženi tijek zakonskih zateznih kamata, isti je neosnovan. Naime, pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1., 183. st. 1. ZOO te člankom 81. stavka 1. ZOO koji propisuje da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, između ostalog i prava na kamate. Kao početak tijeka zakonskih zateznih kamatama utvrđen je dan 17. kolovoza 2024., prema računu broj: 931/01/8 (stranica 10 spisa).

29. Međutim, osnovan je tuženikov prigovor na visinu stope zakonskih zateznih kamata jer je tužitelj tražio visinu zakonskih zateznih kamata sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za trgovačke ugovore, a u konkretnom slučaju ne radi se o trgovačkom ugovoru između stranaka, pa je donesena odluka kao pod točkom II. izreke.

30. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose. Visina iznosa glavnice od 28,14 eura utvrđena je na temelju računa broj: 931/01/8 od 9. kolovoza 2024. (stranica 10 spisa), na način da je iznos računa od 379,26 eura umanjen za uplaćeni dio od 351,12 eura (stranica 16 spisa).

31. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 154. st. 5, a u svezi s člankom 155. ZPP, te budući da je tuženik izgubio u parnici dužan je nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. i 107/2025., dalje Tarifa).

32. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr. 7.9. Tarife u iznosu od 100 eura zajedno s iznosom PDV-a prema Tbr. 42 Tarife u iznosu od 25,00 eura, sveukupno 125,00 eura.

33. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura (čl. 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, dalje: ZSP) u svezi s Tar. br. 1. st 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19. i 92/21, dalje: Uredba)) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,9 eura (čl. 1. st. 1. ZSP u vezi s Tar. br. 2. st. 1. Uredbe, ukupno 26,54 eura.

34. Ukupni troškovi tužitelja iznose 151,54 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, te je odlučeno kao u točci III. izreke presude.

35. Budući da je tužitelj na parnične troškove tražio zakonske zatezne kamate prema čl. 29. ZOO-a po stopi za trgovačke ugovore, a priznate su mu po stopi za ostale odnose, donesena je odluka kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Maja Praljak

Prijedlog odluke izradila

Viša sudska savjetnica-specijalistica:

Tena Kovačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

-Protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 461. a st. 4. ZPP-a)

-Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Podnosi se putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

- U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467. a ZPP-a)