Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-407/2018-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Sanje Zmaić, u kaznenom predmetu protiv optuženog MĆ, zbog kaznenih djela iz članka 240. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12; nadalje: KZ/11) i dr. povodom optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-128/17-57 od 31. srpnja 2018., nakon javne i završene rasprave održane 31. rujna 2026., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, DĆ, optuženog MĆ, branitelja optuženika, Darka Šabijana, odvjetnika u Varaždinu i punomoćnika oštećenika, Tihomira Zebeca, odvjetnika u Varaždinu, dana 2. rujna 2026. objavio je, a dana 31. kolovoza 2026. donio je te

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin M i JĆ, r. D, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, diplomirani pravnik, bez imovine, umirovljenik, zaposlen na 4 sata u TD Teit j.d.o.o. s mjesečnim primanjima oko 1.200,00 eura, otac jednog punoljetnog djeteta, neosuđivan

k r i v  j e

što je

u razdoblju od 15. studenog 2013. do 28. studenog 2014. u Varaždinu, Stanka Vraza 6, kao punomoćnik – odvjetnik ovrhovoditelja trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije zastupajući imovinske interese trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije zlouporabio zakonom i ugovorom dane mu ovlasti na način da je:

a) dana 15. studenog 2013., u Varaždinu, Stanka Vraza 6, kao punomoćnik – odvjetnik ovrhovoditelja trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije u ovršnom predmetu Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr. 1462/11, u kojem svojstvu je bio ovlašten primiti novac od kupovnine iz sudskog depozita radi daljnjeg prosljeđivanja na račun ovrhovoditelja, na žiro račun svojeg odvjetničkog ureda, broj 2489004-1110002307, otvoren u Vaba banci d.d., zaprimio novčana sredstva od prodaje nekretnina u ukupnom iznosu od 380.000,00 kuna, svjestan da je taj novac, na temelju prethodnog poslovnog dogovora sa ovrhovoditeljem i sukladno članku 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu, dužan po primitku doznačiti na račun Raiffeisenbank Leibnitz eGen, to nije učinio, već je novac zadržao za sebe, čime je za vlastitu korist društvo Raiffeisenbank Leibnitz eGen oštetio za iznos od 380.000,00 kuna,

b) dana 11. travnja 2014., u Varaždinu, Stanka Vraza 6, kao punomoćnik – odvjetnik ovrhovoditelja trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije u ovršnom predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr. 30/10, u kojem svojstvu je bio ovlašten primiti novac od kupovnine iz sudskog depozita radi daljnjeg prosljeđivanja na račun ovrhovoditelja, na žiro račun svojeg odvjetničkog ureda, broj 2489004-1110002307, otvoren u Vaba banci d.d., zaprimio novčana sredstva od prodaje nekretnina u ukupnom iznosu od 325.230,36 kuna, svjestan da je taj novac, na temelju prethodnog poslovnog dogovora sa ovrhovoditeljem i sukladno članku 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu, dužan po primitku doznačiti na račun Raiffeisenbank Leibnitz eGen, to nije učinio, već je novac zadržao za sebe, čime je za vlastitu korist društvo Raiffeisenbank Leibnitz eGen oštetio za iznos od 325.230,36 kuna,

c) dana 20. kolovoza 2014., u Varaždinu, Stanka Vraza 6, kao punomoćnik – odvjetnik ovrhovoditelja trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije u ovršnom predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr. 2027/10, u kojem svojstvu je bio ovlašten primiti novac od kupovnine iz sudskog depozita radi daljnjeg prosljeđivanja na račun ovrhovoditelja, na žiro račun svojeg odvjetničkog ureda, broj 2489004-1110002307, otvoren u Vaba banci d.d., zaprimio novčana sredstva od prodaje nekretnina u ukupnom iznosu od 43.300,00 kuna, svjestan da je taj novac, na temelju prethodnog poslovnog dogovora sa ovrhovoditeljem i sukladno članku 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu, dužan po primitku doznačiti na račun Raiffeisenbank Leibnitz eGen, to nije učinio, već je novac zadržao za sebe, čime je za vlastitu korist društvo Raiffeisenbank Leibnitz eGen oštetio za iznos od 43.300,00 kuna,

d) dana 28. studenog 2014., u Varaždinu, Stanka Vraza 6, kao punomoćnik – odvjetnik ovrhovoditelja trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije u ovršnom predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr. 2988/11, u kojem svojstvu je bio ovlašten primiti novac od kupovnine iz sudskog depozita radi daljnjeg prosljeđivanja na račun ovrhovoditelja, na žiro račun svojeg odvjetničkog ureda, broj 2489004-1110002307, otvoren u Vaba banci d.d., zaprimio novčana sredstva od prodaje nekretnina u ukupnom iznosu od 195.000,00 kuna, svjestan da je taj novac, na temelju prethodnog poslovnog dogovora sa ovrhovoditeljem i sukladno članku 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu, dužan po primitku doznačiti na račun Raiffeisenbank Leibnitz eGen, to nije učinio, već je novac zadržao za sebe, čime je za vlastitu korist društvo Raiffeisenbank Leibnitz eGen oštetio za iznos od 195.000,00 kuna,

dakle, zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabio zakonom i ugovorom dane mu ovlasti i time prouzročio imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, a kazneno djelo počinio je odvjetnik te je kaznenim djelom prouzročena znatna imovinska šteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - zlouporabom povjerenja u produljenom trajanju – opisano u članku 240. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11 sve u svezi članka 52. KZ/11.

II. Na temelju članka 240. stavka 3. KZ/11 optuženi MĆ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11 optuženom MĆ se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 nalaže se optuženom MĆ

POSEBNA OBVEZA

da u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci oštećenom trgovačkom društvu Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 727.040,59 kuna (sedamsto dvadeset sedam tisuća četrdeset kuna i pedeset devet lipa) / 96.494,87 eura (devedeset šest tisuća četiristo devedeset četiri eura osamdeset sedam centi).

V. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili ju teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obvezu zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi MĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) koje je dužan naknaditi u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi MĆ djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime provedenih vještačenja, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog MĆ, zbog tri kaznena djela protiv imovine - zlouporabom povjerenja – opisana u čl. 240. st. 3., u svezi st. 2. KZ/11 te jednog kaznenog djela protiv imovine – zlouporabom povjerenja – opisano u čl. 240. st. 2., u svezi st. 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ. Na raspravi održanoj 31. kolovoza 2026. zamjenica Općinskog državnog odvjetnika izmijenila je optužnicu u točki 3. činjeničnog opisa na način da umjesto „dana 28. kolovoza 2014.“ ima stajati „20. kolovoza 2014.“.

2. Sud je izmijenio optužnicu u odnosu na pravnu kvalifikaciju djela na način da je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja jednog kaznenog djela zlouporabom povjerenja u produljenom trajanju, a ne zbog 4 kaznena djela zlouporabom povjerenja u stjecaju. Naime, prema odredbi članka 52. stavka 1. KZ/11, produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a to je upravo slučaj u ovom predmetu.

2.1. Podignutom optužnicom optuženiku se stavlja na teret da bi radnjama pod točka 1. 2., 3. i 4. činjeničnog opisa iz optužnice počinio bića istog kaznenog djela. Razlika je jedino u visini pribavljene imovinske koristi pa je u točki 1.,2. i 4. optužen da bi počinio kazneno djelo iz članka 240. stavka 3., u svezi st. 2. KZ/11, a u točki 3. činjeničnog opisa iz optužnice da bi počinio kazneno djelo iz članka 240. stavka 2., u svezi stavka 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

2.2. Međutim ocjena je suda da su ispunjene pretpostavke za pravnu kvalifikaciju produljenog kaznenog djela. Prostorna povezanost radnji iz točaka 1., 2., 3. i 4. optužnice presude nedvojbeno proizlazi iz okolnosti da ih je optuženik, prema činjeničnim opisima, počinio na području [adresa]. Vremenska povezanost svih četiri radnji proizlazi iz činjenice da se optuženiku stavlja na teret da bi radnje počinio 15. studenog 2013., 11. travnja 2014., 28. kolovoza 2014. i 28. studenog 2014. Dakle, postoji jasan vremenski kontinuitet činjenja ovog kaznenog djela.

2.3. Nadalje, zaključak da sve četiri radnje koje se optuženom MĆ stavljaju na teret predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnome smislu jasno proizlazi i iz drugih sjedinjavajućih okolnosti: sve su radnje počinjene na isti način i na štetu istog oštećenika, tako da je optuženik kao punomoćnik – odvjetnik ovrhovoditelja trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije u ovršnim predmetima Općinskog suda u Varaždinu, u kojem svojstvu je bio ovlašten primiti novac od kupovnine iz sudskog depozita radi daljnjeg prosljeđivanja na račun ovrhovoditelja, zaprimio novčana sredstva od prodaje nekretnina u ovršim postupcima, svjestan da je taj novac, na temelju prethodnog poslovnog dogovora sa ovrhovoditeljem i sukladno članku 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu, dužan po primitku doznačiti na račun Raiffeisenbank Leibnitz eGen, to nije učinio, već je novac zadržao za sebe, čime je za vlastitu korist oštetio društvo Raiffeisenbank Leibnitz eGen.

2.4. Konačno, u odnosu na propisani uvjet da kazneno djelo, da bi bilo pravno označeno kao produljeno, mora biti počinjeno s namjerom, treba istaknuti da se postojanje tzv. jedinstvene (skupne, sveobuhvatne) namjere počinitelja koja se trebala odnositi ne samo na prvu od radnji, nego i na sve kasnije radnje tog djela (odnosno zahtjev da je počinitelj već u vrijeme počinjenja prve od tih radnji morao imati formiranu odluku o nastavljanju takvih aktivnosti) tražilo u starijoj sudskoj praksi. Novija sudska praksa prihvaća kao dostatnu za primjenu konstrukcije produljenog kaznenog djela tzv. produljenu ili nastavljenu namjeru, odnosno stvaranje, nakon počinjenja jedne od radnji koja ulazi u sastav produljenog djela, nove odluke počinitelja da ponovi takvu radnju. Zapravo, riječ je o više namjera koje se sukcesivno stvaraju na način da se svaka novostvorena namjera nastavlja na staru, odnosno o ponavljanju odluka o djelu njegovim ostvarenjem „korak po korak“ (tako i u odlukama ovog suda od 20. ožujka 2013. broj I Kž-88/2013., od 4. lipnja 2013. broj I Kž-888/2011-4, od 1. rujna 2021. broj III Kr-94/2020-5 i od 14. svibnja 2024. broj III Kr-12/2024-3). Naposlijetku, i sam optuženik je priznao da je s namjerom počinio radnje koje mu se stavljaju na teret, dakle znao je što čini i htio ih je počiniti, dakle ocjena je suda da je postupao s izravnom namjerom.

2.5. Zbog svega iznesenog, radnje koje se optuženiku stavljaju na teret optužnicom čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu pa se u konkretnoj situaciji radi o produljenom djelu. Slijedom navedenog, sud je izmijenio pravnu oznaku djela na način da je optuženi MĆ proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine - zlouporabom povjerenja u produljenom trajanju – opisano u članku 240. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11 sve u svezi članka 52. KZ/11.

3. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi MĆ je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo za koja ga se tereti optužnicom.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika i pročitao zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika MĆ od 10. studenog 2017. te je pregledana DVD snimka. Nadalje, u dokaznom postupku sud je na prijedlog optužbe uz suglasnost obrane pročitao i razgledao preslike dijelova spisa Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-1462/11 (list 14-17), dopis ZOU Nino Lučić – Tatjana Lazić upućen ZOU Kristijan Horvat, Tihomir Zebec i Kristina Bajsić Bogović od 20. prosinca 2016. (list 18 -19), e- mail komunikacija (list 20-26, 160-166), podatke J&T banke d.d. – promet po računu za ZOU Nino Lučić – Tatjana Lazić (list 31-32, 35-36, 71-145), dopis ZOU Kristijan Horvat, Tihomir Zebec i Kristina Bajsić Bogović od 03. travnja 2017. (list 47-48), preslike iz spisa Općinskog suda u Varaždinu brojeva 17 Ovr-2988/11, 15 Ovr-30/10 i 7 Ovr-2027/10 (list 51-58), podatke Financijske agencije (JRO i očevidnik o redoslijedu plaćanja te o danima insolventnosti) (list 59-70), dopis ZOU Nino Lučić – Tatjana Lazić upućen ZOU Kristijan Horvat, Tihomir Zebec i Kristina Bajsić Bogović od 03. ožujka 2017. sa fakturama (list 148-159), dokumentaciju okrivljenika – ugovori o zastupanju i poslovnoj suradnji sa više trgovačkih društava (list 181-204), podatke J&T banke d.d. (potpisni karton i prometi po računima u elektronskom obliku (list 218-219), dokumentaciju Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin – zapisnici o nadzoru i porezna rješenja za okrivljenog MĆ (list 220-616), podatke Zagrebačke banke d.d. (prometi po žiro, tekućem i deviznom računu za okrivljenika) (list 617 -623), dokumentaciju Financijske agencije za MĆ – očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom (list 627-631), podatke Sberbank d.d. (promet po računu za okrivljenika) (list 635-638), podatke J&T banke – ugovor o gotovinskom kreditu od 24. lipnja 2015. (list 641-644), podatke knjigovodstvenog ureda Mig Biro d.o.o. [adresa], sa fakturama koje se odnose na poslovanje ZOU Nino Lučić – Tatjana Lazić – dokumentacija pribavljena tijekom knjigovodstveno financijskog vještačenja (list 646 - 878), dokumentaciju Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin za okrivljenog MĆ (list 942-958), podatke Privredne banke Zagreb d.d. (promet po računu za okrivljenika) (list 968-980), ispitao je u svojstvu svjedoka ŠĆ od 15.5.2025 (list 1146-1147) te je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŠĆ od te je pročitan 4.6.2018., svjedoka HĆ od 15.5.2025. (list 1147-1148) i zapisnik o ispitivanju svjedoka HĆ od 4.6.2018., svjedoka FĆ od 17.9.2025. (list 1170) te je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje FĆ od 4.6.2018. Nadalje, sud je pročitao dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje Natalije Jambrečić (list 1153-1160), dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 23.1.2026. (list 1185-1192), III. Dopunu i očitovanje na nalaz suda od 4.2.2026. i iskaz sudske vještakinje Natalije Jambrečić s rasprave od 19. ožujka 2026., podnesak oštećenika od 5.3.2026. i IV. Dopunu i očitovanje na nalaz suda od 15. travnja 2026. te iskaz sudske vještakinje Natalije Jambrečić s rasprave od 19. ožujka 2026. od 14. svibnja 2026.

4.1. Na pročitano i razgledano nije bilo primjedbi, osim što je punomoćnik oštećenika prigovorio IV. Dopuni i očitovanju na nalaz suda od 15. travnja 2026.sudske vještakinje Natalije Jambrečić u dijelu koji se odnosi na zaključke vještakinje u točki D) 6. na stranici 4. navedene dopune u pogledu izračuna glavnice u ovom kaznenom postupku. No sud nije prihvatio navedene zaključke, već je kao visinu nenaplaćenog, a oduzetog novca uzeo iznos kako je to utvrđeno pod točkom c) zaključka IV. Dopune i očitovanja na Nalaz i mišljenje od 15. travnja 2026. (list 1239 spisa).

5. Optuženi MĆ u svojoj obrani iznesenoj na raspravi 31. kolovoza 2026. naveo je da je točno sve kako je napisano u optužnici. Dodao je da mu je žao zbog počinjenog djela i da se kaje. Objasnio je da je 27 godina bio odvjetnik i imao je uhodanu kancelariju. Živio je jedan lagodan život dok nije zapao u teškoće koje su dovele i do ovog kaznenog postupka. Zbog svega je izgubio sve materijalno što je imao, kuću, stan ali i mogućnost obavljanja odvjetničke djelatnosti. Isto tako kao posljedica svega raspao mu se i brak, a sin je napustio studij i otišao je raditi u inozemstvo. Kako bi zaradio za život, morao se zaposliti u restoranu te tako zarađuje za stanarinu. Živi u podstanarskom stanu sa majkom starom 92 godine. Naveo je da cijelo vrijeme traži mogućnosti kako bi izašao iz situacije u kojoj se nalazi i kako bi vratio novce banci. Naveo je da se nada da će se to uskoro i dogoditi jer je nedavno postao suvlasnik firme koja bi uskoro trebala početi sa radom. U tijeku je i parnični postupak u kojem potražuje iznos od 53.000 eura i zabilježba na nekretninama njegovog dužnika, te se nada da će iz navedenog iznosa moći vratiti novce banci. Naveo je da ne zna točno koliko je još duga prema banci ostalo, ali ono što je naplaćeno u ovršnom postupku, nakon tri godine što je bilo na pologu suda napokon je isplaćeno banci. Objasnio je da je izvor svih problema koji su doveli do ovog postupka njegova kriva procjena jer je jednom poslovnom partneru posudio novac koji mu on nikada nije vratio. Objasnio je da i ovaj novac od banke nije uzeo radi svog komoditeta niti zbog poroka jer ih nije ni imao. Još jednom je naveo da mu je jako žao što je do svega ovoga došlo, te da je svjestan svojih obaveza i da ima želju podmiriti dugovanje. S obzirom na osobnu situaciju, smatra da je neko realno vrijeme u kojem bi mogao vratiti oduzeto otprilike od jedne do dvije godine.

6. Naime, optuženik se u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženika u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem, ostvario sve objektivne elemente kaznenog djela protiv imovine - zlouporabom povjerenja u produljenom trajanju – opisano u članku 240. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11 sve u svezi članka 52. KZ/11.

7. Opisano ponašanje optuženog MĆ upućuje i na njegov subjektivni odnos prema počinjenom kaznenom djelu. On je prilikom počinjenja kaznenog djela bio svjestan svih njegovih obilježja i upravo takvo ponašanje je htio kao takvo i kao svoje. Iz navedenog slijedi da je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera prvog stupnja.

7.1. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojben utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv imovine - zlouporabom povjerenja u produljenom trajanju – opisano u članku 240. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11 sve u svezi članka 52. KZ/11, to je proglašen krivim, a optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za optuženikovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

8. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08., obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženik osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

9. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio iskreno i potpuno priznanje terećenog mu kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka. Optuženik se može braniti kako želi, a ne mora niti iznositi obranu, pa je ipak, imajući na umu sve navedeno, priznanjem kaznenog djela, koje treba cijeniti, isti olakšao vođenje ovog kaznenog postupka, a samim time i ubrzao njegovo dovršenje, što je u konačnici pokazalo i zauzimanje kritičnog stava optuženika prema optužnici. Uzeto je u obzir izraženo kajanje optuženika i iskazanu spremnost da vrati oštećeniku oduzete novce s detaljno izloženim planom kako bi mogao novce vratiti. Nadalje, sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir i činjenicu da je optuženik kazneno neosuđivan te da je od počinjenja djela prošlo gotovo 12 godina.

9.1. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio brojnost radnji koje se optuženiku stavljaju na teret čime je iskazao upornost u protupravnom postupanju te visinu protupravno stečene imovinske koristi.

10. Pri odlučivanju o izboru vrste i mjere kaznene sankcije prema općem kaznenom pravu sud je uzeo u obzir i kaznu propisanu za navedeno kazneno djelo, dakle kazna zatvora od 1 do 8 godina. Sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo iz članka 240. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 na temelju članka 240. stavka 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine s time da je sud na temelju članka 56. KZ/11 odredio da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ako optuženik, u roku provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

10.1. Sud je nadalje, na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 naložio optuženom MĆ posebnu obvezu da u roku od 1 godine i 6 mjeseci oštećenom trgovačkom društvu Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 727.040,59 kuna / 96.494,87 eura. Optuženik je isto tako upozoren na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili ju teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obvezu zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

10.2. U odnosu na visinu štete koju optuženik mora vratiti sud je nedvojbeno utvrdio da je visina imovinske koristi koju je optuženik stekao protupravnim radnjama u okviru produljenog kaznenog djela zloporabe povjerenja iznosi 125.228,00 eura jer je to iznos koji je optuženik kao punomoćnik – odvjetnik ovrhovoditelja trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije zaprimio, a nije doznačio na račun Raiffeisenbank Leibnitz eGen, što je bio dužan učiniti, već ga je zadržao za sebe. Nadalje, iz nalaza i mišljenja i VI. dopune nalaza i mišljenja sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 15. travnja 2026. sud je kao valjani izračun podmirenog dugovanja uzeo izračun naveden pod točkom c) zaključka IV. Dopune Nalaza i mišljenja (list 1239 spisa).

10.3. Naime nesporno je optuženik za sebe protupravno zadržao iznos od 125.228,00 eura, dok je u ovršnom postupku koji je kao ovrhovoditelj vodilo trgovačkog društva Raiffeisenbank Leibnitz eGen iz Republike Austrije protiv ovdje optuženika kao ovršenika zbog novca koji je optuženik protupravno zadržao radnjama koje mu se stavljaju na teret u ovom postupku, od protupravno zadržanog iznosa od 125.228,00 eura, na ime glavnice naplaćen iznos od 28.733,13 eura, slijedom čega proizlazi da je nepodmireni iznos protupravno oduzetog novca iznosi 96.494,87 eura te je stoga optuženiku na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 naložio posebnu obvezu da nadoknadi štetu oštećeniku u iznosu od 96.494,87 eura kako je to navedeno u točki IV. izreke.

10.4. Ocjena je suda da će se i ovakvom izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela. Sud je optuženiku odredio uvjetnu osudu jer smatra da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, jer je optuženik osoba koja je do sada nije osuđivana te je izrazio kajanje zbog počinjenih kaznenih djela i iskazao spremnost vratiti oduzeti novac oštećeniku. Pritom je sud uzeo u obzir i vrijeme koje je oduzeto sudu u procesuiranju navedenog kaznenog djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

10.5. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela te će se postići i svrha generalne prevencije te će se poslati jasna poruka o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela.

11. Sud je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženiku naložio naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura što je optuženi dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Navedeno se odnosi na rad suda nakon primitka optužnice te troškove prethodnog postupka. U odnosu na ostale troškove kaznenog postupku, sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženog MĆ djelomično oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime provedenih vještačenja, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem jer smatra da bi nalaganjem plaćanja i tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i uzdržavanje osoba koje je optuženik obvezan uzdržavati, imajući u imovinske prilike optuženika.

U Varaždinu 31. kolovoza 2026.

Sudac:

Matea Bulka

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: K-DO-127/17

2. Optuženi MĆ

3. Branitelj optuženika, Darko Šabijan, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećeno trgovačko društvo Raiffeisenbank Leibnitz eGen po punomoćniku - Tihomiru Zebecu, odvjetniku u Varaždinu

5. U spis