Poslovni broj: Usž-2402/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠZ iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4018/2023-9 od 9. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4018/2023-9 od 9. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda, pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II -551-06/23- 014/2222, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 28. lipnja 2023., kao i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/2496, urbroj: 251-09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 28. lipnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 31. ožujka 2023., kojim je utvrđeno da je istim zamijenjena izreka rješenja Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i spor od 4. listopada 2017. na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći u skladu s odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22.) na način kako je pobliže opisano u istom rješenju. Naime, navedenim rješenjem od 4. listopada 2017. priznato je pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
3. Točkom II. izreke osporene presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.
4. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, u bitnom ističući da je prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbu članka 6. Odluke/22 pokrenulo po službenoj dužnosti upravni postupak i bez ispitnog postupka donijelo prvostupanjsko rješenje te je potvrđeno rješenjem tuženika. Tužiteljica smatra da joj je povrijeđeno pravo vlasništva i narušeno legitimno očekivanje te pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, a sve to uslijed povrede načela razmjernosti i zabrane retroaktivnosti i diskriminacije po osnovi dobi mldb. djeteta tužiteljice. Smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija). Smatra da je presuda nezakonita iz razloga što tužiteljici nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te da je sud odbio saslušati tužiteljicu. Tužiteljica smatra da je sud počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora jer je nezakonito i krivo ocijenio da je rok propisan u članku 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan, iako je tužiteljica tvrdila da se radi o prekluzivnom roku. Nadalje, tužiteljica smatra i ističe prigovor da je osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna, a glede navedenog prigovora da sud iznosi irelevantnu argumentaciju. Nadalje tužiteljica smatra da niti tuženik nije bio nadležan rješavati predmetnu upravnu stvar neposredno pa se poziva na odredbu članka 49. stavak 1. ZUP-a. Tužiteljica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje obzirom da je sud u cijelosti onemogućio tužiteljicu upoznati s upravnim spisom tuženika. Također ističe i prigovor povrede načela retroaktivnosti, odnosno zabrane retroaktivne primjene propisa, smatrajući da je sud isto propustio zakonito ocijeniti. Ističe prigovor povrede odredbe članka 119. stavak 5. ZUS-a, smatrajući da obrazloženje odluke ne sadrži propisane dijelove u skladu s citiranom odredbom. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu, kako troška prvostupanjskog upravnog spora, tako i troška žalbenog dijela upravnog spora.
5. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda prvostupanjskog suda bila nezakonita.
8. Prije svega treba reći da je presuda prvostupanjskog upravnog suda, suprotno prigovoru tužiteljice, sačinjena u skladu s odredbom članka 119. stavak 5. ZUS -a, te da je sud za svoju odluku dao dostatne i obrazložene razloge te pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo.
9. Glede prigovora tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo vlasništva, ovaj Sud skreće pozornost da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz -8/22-68 od 4. srpnja 2022. utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima, pri čemu valja imati na umu pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je novčanu pomoć bez zakonske obveze, određenoj usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Nadalje, u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., ovaj Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti, te zaključio da je donositelj kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke. Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske te člankom 1. Protokola broj 1 Konvencije.
10. Tužiteljica neosnovano prigovara povredi prava na pravično suđenje, obzirom da je prvostupanjski upravni sud održao raspravu, omogućio strankama pristup sudu, svoju odluku je donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao na sve tužbene navode. Stoga prigovori tužiteljice istaknuti u žalbi o povredi prava na pravično suđenje, kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje, nisu osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud, razmotrili sve elemente te dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, koje bi mogle utjecati na povredu tog načela i povredu prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.
11. Nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari ni prigovor tužiteljice da joj nije omogućeno izjašnjavanje jer se ovdje radi o odluci koja se donosi na temelju službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, podataka iz službene evidencije, a koja se sukladno odredbi članka 49. točka 1. ZUP-a može donijeti bez provedbe ispitnog postupka (neposrednim rješavanjem).
12. Nadalje, u odnosu na prigovor tužiteljice da sud nije proveo predložene dokaze, upućuje se na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a, sukladno kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Ovaj Sud ocjenjuje da predloženo izvođenje dokaza od strane tužiteljice nije bilo potrebitim, budući se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi i na temelju dokumentacije u spisu predmeta.
13. U odnosu na prigovor tužiteljice da je u konkretnom predmetu došlo do povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa, tužiteljica se upućuje na obrazloženje ovog Suda iskazano u odluci, poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., u kojoj odluci se Sud detaljno očitovao i otklonio navedeni prigovor (točke 104. do 124.).
14. Glede prigovora tužiteljice da osporeni akt nije donese u Odlukom propisanom roku, treba reći da rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22.
15. U odnosu na prigovor tužiteljice da je prvostupanjsko rješenje donijela osoba koja nije bila nadležna za to, odnosno za postupanje, a time i ovlasti službene osobe tog tijela za donošenje rješenja o navedenom prigovoru prvostupanjski upravni sud se već očitovao u obrazloženju osporene presude, pri čemu se pravilno pozvao na Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 6/24.), pa ovaj Sud upućuje upravo na točku 18. obrazloženja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
16. Obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno, kako ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jednog razloga zbog kojih se presuda osporava, a koja presuda je utemeljena na pravilnoj primjeni odredbi ZUS-a, to je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. istog Zakona trebalo odbiti žalbu tužiteljice i riješiti kao pod točkom I. izreke, a odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS -a, kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
