Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-800/2022-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Opće županjske bolnice Požega, Požega, Osječka 107, OIB 40589450667, zastupane po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, OIB 18103492590, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-115/2020-37 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-115/2020-37 od 28. veljače 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe tuž iteljice odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice LĐ protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega učinjene u podnesku od 13. listopada 2021.

II Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ulica 107, Požega isplatiti tužiteljici LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 9.719,56 kuna bruto sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi za svibanj 2015. godine na iznos od 752,94 kuna od 16. lipnja 2015., za lipanj 2015. godine na iznos od 446,34 kuna od 16. srpnja 2015., za kolovoz 2015. godine na iznos od 501,96 kuna od 16. rujna 2015., za rujan 2015. godine na iznos od 275,51 kuna od 16. listopada 2015., za studeni 2015. godine na iznos od 847,68 kuna od 16. prosinca 2015., za prosinac 2015. godine na iznos od 117,72 kuna od 16. siječanj 2016., za ožujak 2016. godine na iznos od 470,90 kuna od 16. travnja 2016., za svibanj 2016. godine na iznos od 246,16 kuna od 16. lipnja 2016., za lipanj 2016. godine na iznos od 50,43 kuna od 16. srpnja 2016. i to do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi - 2 - Poslovni broj: Pr-115/2020-37 Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženiku, Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ulica 107, Požega da tužiteljici LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu prema odluci suda zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužiteljici LĐ OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Općoj županijskoj bolnici Požega, OIB 18103492590 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.925,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.“

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu pobijajući citiranu presudu u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnih i žalbenih troškova.

2.1. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir rad tužiteljice na blagdan dok je vještačenjem utvrđen dodatak za liječničku odgovornost na koji tužiteljica nema pravo umjesto dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Drži nerazumljivom i proturječnom prvostupanjsku odluku u odnosu na zaključak o preraspodjeli radnog vremena za koju nezakonitu preraspodjelu je isključivo odgovoran tuženik radi čega tužiteljica ne može biti stavljena u lošiji i nepovoljniji položaj. Posebice žalbom upire na provedeno knjigovodstveno vještačenje, koje se, između ostaloga temelji na dokumentaciji koju vještakinji naknadno dostavlja tužena i temeljem koje, nakon prvotvno utvrđenih 46 sati prekovremenog rada, dopunom od 22.11.2021. vještakinja utvrđuje 16 sati prekovremenog rada. Nadalje ukazuje da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na proizvoljnom zaključku da je tužiteljica za prekovremene sate rada koristila slobodne dane, dok za preostale prekovremene sate u utuženom razdoblju utvrđene vještačenjem prvostupanjski sud samoinicijativno zaključuje da su plaćeni tužiteljici u siječnju 2019. Iz navedenih razloga pobijana presuda da je nerazumljiva i proturječna provedenim dokazima te u koliziji sa Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Zaključaka povjerenstva jer da se temelji isključivo na slobodnoj procjeni i shvaćanju suda koji ne prihvaća nalaz ovlaštenog vještaka već na temelju svojih promišljanja utvrđuje da su isplaćeni prekovremeni sati tužiteljici, a bez da ima ijedan dokaz o tome.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže žalbu odbiti uz obvezu tužiteljice na naknadu žalbenih troškova tuženoj.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od mjeseca svibnja 2015. do mjeseca siječnja 2018., za radno mjesto medicinske sestre za prekovremeni rad, na ime dodatka zbog otežanih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate rada te naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra u jedinici intenzivnog liječenja te da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,

- uvidom u obračunske liste plaće tužiteljice za utuženo razdoblje kao i temeljem iskaza svjedoka te temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstvene vještakinje Dajane Hart, pisane i usmene dopune, kao i temeljem iskaza tužiteljice, da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje radila i više i manje od punog fonda mjesečnih sati rada , da je tužiteljica manjak sati rada odrađivala, a ako je imala višak sati rada onda je u nekom slijedećem razdoblju radila skraćeno kako bi smanjila višak sati, a za višak odrađenih sati da je koristila slobodne dane,

- da tužiteljica kroz utuženo razdoblje nije radila u preraspoređenom radnom vremenu jer o tome nema dokaza u smislu članka 67. stavak 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - dalje ZR/14),

- temeljem iskaza svjedoka i tužiteljice da je tužiteljica kod tuženika kroz utuženo razdoblje radila u turnusima tako da je jedan dan radila u smjeni od 07,00 do 19,00 sati, drugi dan od 19,00 do 07,00 sati slijedećeg dana pa je dva dana bila slobodna , da je takav rad generirao i višak i manjak sati rada,

- da je tužiteljica prešutno pristala na raspored rada kod tuženika kroz utuženo razdoblje na način da tužiteljica kroz utuženo razdoblje radi i manje od mjesečnog fonda sati, a primala je plaću kao da je odradila mjesečni fond sati kao i da u utuženom razdoblju radi i više od punog radnog vremena i da za takve prekovremene sate koristi slobodne dane i da u nekim smjenama radi i kraće radi smanjivanja viška sati rada ,

- da rad tužiteljice kroz utuženo razdoblje, ukoliko je bilo duže od punog radnog vremena predstavlja prekovremene sate rada tužiteljice,

- da je osnovan zahtjev tužiteljice kojim potražuje razliku plaće na ime odrađenih prekovremenih sati rada kao i dodatke za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kako za vrijeme redovnog rada tužiteljice tako i za vrijeme prekovremenog rada tužiteljice te naknadu plaće za godišnji odmor u visini njene prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca u koju plaću se uračunavaju sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad i naknadu za bolovanje.

6.1. Radi utvrđenja postojanja razlike u isplati plaće tužiteljice za utuženi period, odnosno je li tužiteljici kroz utuženi period isplaćena plaća za prekovremeni rad, dodaci na posebne uvjete rada, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te na naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanja i na prekovremeni rad , prvostupanjski sud je proveo vještačenje po vještakinji knjigovodstvene struke Dajani Hart kojim je utvrdio:

- prema pisanom nalazu i mišljenju da u obračunskim listama isplate plaće tužiteljice za period od travnja 2015. do siječnja 2018. godine nema obračunatog i isplaćenog niti jednog prekovremenog sata rada, a uvidom u evidencije rada (šihterice) da je tužiteljica određene mjesece imala i manjak i višak radnih sati dok je isplata plaće uvijek bila prema punom mjesečnom fondu sati bez iskazanih manjkova i viškova te vještakinja daje izračun dodataka za liječničku odgovornosti i za posebne uvjete rada za 135 prekovremenih sati rada što iznosi 1.619,56 kn,

- u dopunskom nalazu i mišljenju vještakinja je dala izračun razlike bruto plaće za 135 prekovremenih sati s pripadajućim dodacima te je dala mišljenje da je tužiteljici manje isplaćena bruto plaća od 9.986,87 kn; nadalje je vještakinja navela da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje bila u plusu sati rada, a na kraju utuženog razdoblja da je ostao saldo od 46 prekovremenih sati te da plaća za tih 46 sati prekovremenog rada iznosi 3.175,46 kn od čega je vrijednost prekovremenog rada 2.661,00 kn, dodatak na liječničku odgovornost 70,96 kn i dodatak za posebne uvjete rada 443,50 kn; te da je u siječnju 2019. tužiteljici obračunato i isplaćeno 24 sata prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 1.311,48 kn,

- u dopisu od 22.11.2021. knjigovodstvena vještakinja je navela da je od tužene primila dodatnu dokumentaciju o radu tužiteljice te je iz tablice vidljivo da je tužiteljica imala 16 sati prekovremenog rada, a ne 46 sati, a da bruto plaća za tih 16 prekovremenih sati rada iznosi 1.104,50 kn,

- u usmenoj dopuni vještakinja da je ostala kod nalaza i mišljenja od 11. kolovoza 2021. i kod svog očitovanja od 30. rujna 2021. te kod navoda iz dopisa od 22. studenog 2021. dodajući da je pregledala svu dokumentaciju vezano za rad tužiteljice kroz utuženo razdoblje te pomoćne evidencije prekovremenih sati rada umješača kao i ispravljene dokumentacije te utvrdila da je tužiteljica tijekom 2018. prekovremene sate koristila za slobodne dane dok je za utuženo razdoblje tužiteljica imala 16 prekovremenih sati rada za koje naknada iznosi 925,56 kn, dodatak za liječničku odgovornost iznosi 24,68 kn i dodatak za posebne uvjete rada iznosi 154,26 kn, što ukupno iznosi 1.104,50 kn.

- da je nakon predanog nalaza i mišljenja tužena dostavila ispravljenu evidenciju prekovremenih sati rada te je temeljem ispravka vještakinja pristupila ponovnom izračunu i dostavila sudu dopunu od 22.11.2021.

6.2. Sud prvog stupnja prihvatio je nalaz i mišljenje vještakinje te temeljem svih izvedenih dokaza zaključuje da je tužiteljici za utuženo razdoblje tužena isplatila plaću sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru kao i evidenciji o radu tužiteljice u utuženom razdoblju u kojem je tužiteljica imala 16 prekovremenih sati koji joj nisu bili plaćeni u periodu u kojem je tužiteljica te prekovremene sate odradila već da su joj isplaćeni u siječnju 2019., a tužiteljica je za prekovremene sate rada iskoristila slobodne dane. Stoga sud odbija tužbeni zahtjev iz podneska od 13.10.2021. i obvezuje tužiteljicu na naknadu parničnih troškova tuženoj u iznosu od 6.925,00 kn pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, odmjerenim prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tužiteljica u žalbi obzirom da pobijana presuda nema takve nedostatke zbog kojih ju nije moguće pravno ispitati.

8. Međutim, tužiteljica u žalbi osnovano ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 355. ZPP - a te se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarene prekovremene sate rada dijelom koristila kao slobodne dane, a dijelom da su joj plaćeni u siječnju 2019.

9. Naime, ovaj sud prihvaća kao pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da u utuženom razdoblju (od svibnja 2015. do siječnja 2018.) tužiteljica nije radila kod tuženika u preraspoređenom radnom vremenu u smislu odredbe članka 67. stavak 1. i 2. ZR-a, već u turnusima na način da je radila jedan dan u smjeni od 7 - 19 sati, drugi dan je radila u smjeni od 19 - 7 sati te je dva dana bila slobodna. Posljedično tome pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da rad tužiteljice preko mjesečnog fonda sati predstavlja prekovremene sate rada pa je stoga pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica ostvaruje pravo na razliku plaće na ime odrađenih prekovremenih sati rada kao i dodatke za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kako za vrijeme redovnog rada tako i za vrijeme prekovremenog rada, kao i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njene prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca u koju plaću se uračunavaju sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad i naknadu za bolovanje, a koja prava tužiteljice proizlaze iz odredaba Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15 – dalje KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnov tužbenog zahtjeva, odnosno pravo tužiteljice na zatraženu razliku plaće.

10. Međutim, prvostupanjski sud je prihvaćanjem nalaza i mišljenja financijske vještakinje te dopuna i očitovanja, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje glede ostvarenih 16 prekovremenih sata rada tužiteljice u utuženom razdoblju, a koji da su tužiteljici plaćeni u siječnju 2019. te da je tužiteljica za prekovremene sate iskoristila slobodne dane, a što ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza kao niti financijskog vještačenja, na što pravilno ukazuje tužiteljica u žalbi. Tim više, vještakinja prema dokumentaciji tuženika u spisu utvrđuje da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila ukupno 135 prekovremenih sati rada, da bi potom u dopuni i očitovanju od 4.10.2021. utvrdila „preraspodjelu“ viška/manjka radnih sati zaključujući da bi na kraju utuženog razdoblja ostao saldo od 46 prekovremenih sati koji tužiteljici nisu isplaćeni, odnosno temeljem naknadno dostavljene joj i ispravljene dokumentacije tuženika (koja ne prileži spisu niti je dostavljena tužiteljici) vještakinja u dopisu od 22.11.2021. utvrđuje preostalih 16 preraspodijeljenih sati rada tužiteljice uz dostavu identične Tablice preraspodjele viška radnih sati kao uz prethodno očitovanje. Stoga su osnovani žalbeni navodi tužiteljice da iako prvostupanjski sud utvrđuje da kod tuženika u utuženom razdoblju nije bilo preraspodjele radnog vremena u konačnici prihvaća onaj vještački nalaz, nepotpun glede dokumentacije, kojim su utvrđeni preraspodijeljeni sati rada tužiteljice.

11. Slijedom izloženog, za obračun odrađenih prekovremenih sati tužiteljice kod tužen, upućuje se prvostupanjski sud na odredbu članka 51. stavak 10. Kolektivnog ugovora za djelatnike u zdravstvu iz 2013. - dalje KU/13 koju je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta tumačilo i to prvi puta 1.7.2015. kada je donijet

Zaključak br. 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40 - satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.",

i drugi puta 21.12.2015. kada je donijet Zaključak br. 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

11.1. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

11.2 Dalje je ustanovljeno da se Zaključak br. 153. u bitnom razlikuje od Zaključka br. 148 ( koji je Zaključkom br. 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

11.3. Također je uzeto u obzir i da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU- a na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

12. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

12.1. Nadalje je odredbom članka 52. KU/13, odnosno članka 50. KU/18 određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13 odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

13. Slijedom navedenog zdravstveni radnici temeljem citiranih odredbi KU, ukoliko su u prekovremenom radu radili pod posebnim uvjetima rada i ukoliko su u prekovremenom radu radili na poslovima s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, imaju pravo i na uvećanja plaće za prekovremeni rad i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Stoga visinu takvog zahtjeva treba utvrditi primjenom Zaključka br. 148. za razdoblje do 21. prosinca 2015., a nadalje primjenom Zaključka br. 153.

14. Obzirom na sve prednje navedeno, a kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa u pogledu načina obračuna prekovremenih sati tužiteljice u utuženom razdoblju nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje to će u ponovnom postupku, uzimajući u obzir pravna shvaćanja iznijeta u ovoj odluci te imajući u vidu i žalbene navode tužiteljice, zakonito i pravilno utvrditi činjenično stanje na način da će ponovno raspraviti obračun prekovremenog rada tužiteljice u utuženom razdoblju s kumulacijom dodatka zbog otežanih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te će sukladno tome utvrditi visinu naknade za godišnji odmor i donijeti novu zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojom će odlučiti i o svim troškovima postupka sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

15. Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice te primjenom odredbe članka 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

16. Rješenje o dopuštenoj preinaci tužbe kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Lidije Oštarić Pogarčić