REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-198/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu Branki Ribičić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik ZOU Milenko Jakšić i Vanja Jakšić iz Siska protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a., (OIB 23057039320) kojeg zastupa punomoćnik OD Hanžeković & Partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj P-664/2024-11 od 16. siječnja 2026., dana 31. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupaka sadržano u presudi Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj P-664/2024-11 od 16. siječnja 2026. (točka III. izreke).
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
I Utvrđuje se da je ništetan članak 10. Ugovora o kreditu broj 2402006 1031262160/51400607-5102535316 koji su 21. srpnja 2005. sklopili tužiteljica EF i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka u dijelu koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,500% (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjesto HRK) obračunate s datumom ugovora."
II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka da tužiteljici EF isplati iznos od 217,08 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 22. srpnja 2005. do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka da tužiteljici EF isplati, na ime naknade troškova postupka, iznos od 329,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od 16. siječnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom odluku o parničnom trošku koja se smatra rješenjem (točka III izreke) pobija tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se rješenje o parničnom trošku preinači u smislu žalbenih navoda, te tužiteljici dosudi zatražene troškove postupka, uvećano za troškove žalbe i pristojbe na žalbu.
2.1. U sadržaju žalbe ne navodi koju bitnu povredu postupka je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud učinio, međutim u pogledu primjene materijalnog prava, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno kao vrijednost predmeta spora smatrao visinu kondemnatornog zahtjeva i prema toj vrijednosti tužiteljici dosudio parnični trošak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljici koja je uspjela u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, te je pravilno odlučio o visini troškova koje tužiteljici osnovano pripadaju, tako što je tužiteljici za sastav tužbe priznat iznos od 50,00 eura (Tar.br.7.1.), za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 3.11.2025. i 5.12.2025. iznos od po 50,00 eura (Tar.br.9.1.), trošak naknade za sastav podneska od 7.5.2025. iznos od 50,00 eura (Tar.br.8.1.), na ime PDV-a 50,00 eura (Tar.br.46.) te pristojbe na tužbu 26,54 eura i pristojbe na presudu 53,09 eura.
7. U smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.
7.1. U ovom predmetu je tužiteljica istakla deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda identičan stavu prvostupanjskog suda, da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, dok suprotno navodima žalbe deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva, tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a) koji u predmetnom slučaju iznosi 217,08 eura, prema kojoj vrijednosti je prvostupanjski sud primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 dalje OT), pravilno tužiteljici odmjerio opravdani trošak zastupanja po punomoćniku, kao i trošak sudske pristojbe
8. Radi iznesenog je žalba tužiteljice kao neosnovana odbijena i temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
U Požegi, 31. kolovoza 2026.
Sutkinja
Branka Ribičić
