- 1 -              Poslovni broj: Usž-3321/23-2

               

Poslovni broj: Usž-3321/23-2

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. P.-V. iz V., koju zastupa opunomoćenik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i Z. u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 UsI-1186/2022-5 od 21. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

                            Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 UsI-1186/2022-5 od 21. kolovoza 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/20-01/242, urbroj: 513-04-22-4 od 2. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., klasa: UP/I-471-01/20-15/84, urbroj: 513-02-7056/17-20-1 od 15. lipnja 2020.

2.              Protiv pobijane presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, odnosno zbog razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

              Dalje u žalbi tužiteljica navodi da se pobijana presuda jedino i isključivo temelji na obavijesti o počinjenom carinskom prekršaju PU v.-s., PP V., a s time u vezi tužiteljica smatra da nije riječ o pravilno utvrđenim činjenicama, jer tek pravomoćna odluka nadležnog tijela koje vodi prekršajni postupak može biti valjana zakonska osnova za donošenje odluke o predmetnoj stvari. Dodaje da će se tijekom prekršajnog postupka utvrditi je li tužiteljica upravljala motornim vozilom stranih registarskih oznaka u Republici Hrvatskoj i pod kojim okolnostima. Tužiteljica upire na primjenu članka 8. stavka 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, a ističe da ima prebivalište i radnu dozvolu za obavljanje poslovne djelatnosti registriranu u Republici Italiji, a u Republiku Hrvatsku dolazi povremeno i isključivo radi posjete obitelji. Stoga smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da vođenje prekršajnog postupka nije od značaja za ishod predmetnog upravnog spora.

              Zaključno, tužiteljice upire i na povrede pravila sudskog postupka, uključujući i donošenje pobijane presude bez održavanja rasprave u upravnom sporu. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz uputu da je obvezan izvršiti uvid u prekršajni spis.

3.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica s vozilom marke "Land Rover", registracijske oznake …, više puta prelazila državnu granicu s predmetnim vozilom, i to: 10. lipnja 2019., 13. lipnja 2019., 29. lipnja 2019., 15. rujna 2019., 8. listopada 2019., odnosno prelazila je granicu iz Republike Hrvatske u Republiku Srbiju.

              Dakle, u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu je utvrđeno da je tužiteljica na području Republike Hrvatske posjedovala navedeno vozilo u odnosu na koje nije obračunat i plaćen porez, zbog čega su ispunjeni uvjeti propisano odredbama Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19. – dalje: ZPPMV) za donošenje prvostupanjskog rješenja od 15. lipnja 2020., kojim je tužiteljici utvrđeno plaćanje posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 20.148,44 kn.

7.              Također iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljici motorno vozilo marke "Land Rover", model "Freelander Diesel", tip 2,0 di HT, Talijanskih registarskih oznaka: …, privremeno oduzeto i smješteno u ograđenom prostoru Područnog carinskog ureda O. uz potvrdu o privremenom oduzimanju robe, broj: 511-15-07/1-15-68/202, serijski broj: 01189719 od 25. svibnja 2020.

8.              Kraj nesporno utvrđene činjenice u upravnom postupku da je tužiteljica zatečena u posjedu predmetnog motornog vozila za koje u Republici Hrvatskoj nije obračunat i plaćen poseban porez na motorna vozila, prvostupanjski sud je osnovano prihvatio zaključke javnopravnih tijela da je u konkretnom slučaju nastala obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, a odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a je rješenje tuženika potvrdio zakonitim.

9.              Odredbom članka 5. stavka 1. ZPPMV-a propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, a odredbom članka 8. stavka 1. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske.

10.              Odredba članka 4. stavka 1. podstavak c) ZPPMV-a propisuje da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

11.              Prigovori tužiteljice da nije obveznik plaćanja porezne obveze u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer nije sporno da je nezakonito uporabila vozilo, odnosno da je koristila vozilo na koji nije obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila u Republici Hrvatskoj, zbog čega je za tužiteljicu nastala obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u pobliže utvrđenoj visini.

              Naime, tijekom provedenog postupka je utvrđeno da tužiteljica ima stalno prebivalište u Republici Hrvatskoj od 22. kolovoza 1986., posljednje prebivalište na adresi V. …, od 19. veljače 2016., gdje živi s djetetom rođenim ..., da je korisnica socijalnog prava u Republici Hrvatskoj i dječjeg doplatka na dijete, a posjeduje i važeću osobnu iskaznicu Republike Hrvatske, serijski broj: ...

12.              Stoga, a kako je utvrđeno da je tužiteljica državljanka Republike Hrvatske s prijavljenim stalnim prebivalištem u V. na adresi …, od 19. veljače 2016., gdje živi s djetetom te je korisnica socijalnog prava i dječjeg doplatka u Republici Hrvatskoj, prvostupanjski sud je prihvatio i zaključak upravnih tijela da tužiteljica na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini.

Stoga je pravilan i zaključak upravnih tijela, koji je prihvatio i prvostupanjski sud da se u smislu članka 8. ZPPMV-a smatra da je tužiteljica osoba koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj. Stoga ni prigovor tužiteljice da je poslovno vezana za Republiku Italiju, odnosno gdje ima registriranu poslovnu djelatnost, nije odlučan za ocjenu zakonitosti pobijane presude i drugačiji ishod ovog postupka, jer se u smislu članka 8. ZPPMV-a smatra da osoba koja je poslovno vezana za drugu državu članicu Europske unije od one za koju je osobno vezana, ima prebivalište u državi na čijem se području nalazi mjesto za koje je osobno vezana, uz uvjet da tamo redovito odlazi.

13.              Također se dodaje i da su carinska uprava i druga nadležna tijela u skladu s odredbom članka 8. ZPPMV-a ovlaštena od fizičke osobe tražiti sve isprave i podatke potrebe za utvrđivanje njezinog prebivališta. S time u vezi valja reći da je i obavijest o počinjenom carinskom prekršaju Policijske uprave v.-s., Policijske postaje V., broj: 511-15-07/1-OPP-9-20 od 26. svibnja 2020. bila zakonska osnova za pokretanje upravnog postupka, jer su policijski službenici PP V. 25. svibnja 2020. u V. u Ulici …, u kontroli prometa zatekli osobni automobil "Land Rover" talijanskih registarskih oznaka, broj: …, kojim je upravljala tužiteljica (hrvatska državljanka) s prijavljenim stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj na adresi V., ...

14.              Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da su prekršajni i upravni postupak odvojeni postupci i da ishod prekršajnog postupka ne utječe na tijek i ishod upravnog postupka. S time u vezi se dodaje i da činjenice koje će se utvrditi u prekršajnom postupku vezano uz ocjenu postojanja prekršajnog djela nisu osnova za ocjenu jesu li u predmetnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke za utvrđenje posebnog poreza na motorna vozila. Zbog toga nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da su tek pravomoćna odluka donesena u sudskom postupku kojom se utvrđuje njezina prekršajna odgovornost, odnosno činjenice utvrđene u tom postupku relevantna osnova za vođenje upravnog postupka.

Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi i da tužiteljica tijekom upravnog postupka, a ni u upravnom sporu nije predlagala provođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica koje bi dovele u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom upravnog postupka, odnosno koje bi dovele u sumnju pravilnost i zakonitost tuženikovog rješenja.

15.              Stoga je prvostupanjski sud ocijenivši da činjenice nisu sporne, već samo primjena prava, pravilno donio pobijanu presudu pozivom na odredbu članka 36. točku 4. ZUS-a, jer su za donošenje presude bez prethodno održane rasprave ispunjene pretpostavke propisane tom zakonskom odredbom.

16.              Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava.

17.              Stoga, a kako tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 21. veljače 2024.

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća

                                                                                             Ante Galić, v.r.