- 1 -              Revd 812/2024-2

Broj: Revd 812/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2129/2022-3 od 10. studenog 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1252/2019-42 od 20. travnja 2022. u sjednici održanoj 21.veljače 2024.

r i j e š i o   j e:

              Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.

Obrazloženje:

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno da je tuženica dužna tužitelju na ime razlike plaće isplatiti ukupan iznis od 2.491,57 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose u vremenu od 16.kolovoza do 16.siječnja 2018, kako je to navedeno u presudi suda drugog stupnja.

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica zbog pitanja:

              ''Je li poslodavac (ovdje tuženica) ispunio svoju obvezu isplate prekovremenog rada (ovdje tužitelju) temeljem odredbe članka 38. i članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike zajedno s pripadajućim Dodacima i izmjenama, kada je tu isplatu izvršio na način da je ostvareni prekovremeni rad isplatio u narednim mjesecima u utuženom razdoblju, a ne mjesecu kada je isplaćena plaća za prethodni mjesec, pritom uzimajući u obzir i iskorištene slobodne dane?

              Je li poslodavac (ovdje tuženica) ispunio svoju obvezu isplate prekovremenog rada (ovdje tužitelju) temeljem odredbe članka 38. članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike zajedno s pripadajućim Dodacima i izmjenama, kada su svi sati rada tužitelja iskazani u mjesečnim evidencijama rada i odgovaraju broju sati rada iskazanim u platnim listama tužitelja-službenika?''.

ističući da se radi o pitanjima koja odgovaraju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje ZPP).

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. U ovom postupku sudovi nisu utvrdili , a pravilnost  činjeničnih utvrđenja u ovoj fazi postupku nije moguće ispitivati, da je do isplate prekovremenih sati došlo u narednim mjesecima, već utvrđuju da na pravo tužitelja na isplatu  nije od utjecaja usmeni dogovor da će se u narednom mjesecu broj radnih sati umanjiti za isti broj radnih sati u prekovremenom radu u mjesecu koji mu prethodi, pa se time pitanje eventualnih isplata nije niti utvrđivalo.

6.Stoga, pitanja koja postavlja tuženica, a koja se baziraju na činjenici naknadne isplate prekovremenih sati, te odluka sudova drugog stupnja koji su svoje odluke donijeli vodeći računa o toj činjenici,  ne utječu na odluku u ovom sporu ( u kojem se samo cijenio prigovor tuženice o smanjenju fonda radnih sati u naknadnom mjesecu), pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b.st.1. ZPP-a.

Zagreb, 21. veljače 20244.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                      mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.