REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-5997/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije Dominika Andrijaševića 13), zastupan po punomoćniku Lovri Badžimu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 06. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 11.786,96 eur u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom 24.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 12.000,00 eur od 12.07.2007.

-na iznos 12.000,00 eur od 09.11.2007.,

pa sve do isplate, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 2.732,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.08.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je tuženik, tijekom 2007., u svojstvu posredovatelja kupnje nekretnina ponudio tužitelju da od trgovačkog društva Galović iz Republike Srbije, kupi stan na adresi u [adresa], F [adresa], na I. katu, površine 43,56 m2, šifra stana C11/1, na zk čestici br. 1679, zk. ul. br. [broj ZK uloška], za cijenu od 20.000 eur, na što je tužitelj pristao te je tuženiku 11.07.2007. predao 145.928,00 kn, što je tada iznosilo u protuvrijednosti 20.000 eur. Nadalje navodi kako je, a nakon navedene predaje novca, tužitelju pristupio VF, predstavljajući se kao zaposlenik agencije za prodaju nekretnina te je ponudio tužitelju još jedan stan po cijeni od 12.000 eur, na što je tužitelj također pristao, te je VF, **.**.2007., predao 88.131,00 kn što je u protuvrijednosti iznosilo 12.000 eur, nakon čega je VF predao tužitelju ovjerene izjave da će mu vratiti novac ako do kupoprodaje ne dođe.

Tužitelj zatim navodi, kako nakon navedenih predaja novca nije došlo do realizacije niti jednog od ova dva pravna posla, pa je shvativši da je prevaren od tuženika i NF, podnio kaznenu prijavu. Kazneni postupak vodio se protiv tuženika i NF pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod posl.br. K- 179/2022, radi toga što su zajedno i po prethodnom dogovoru doveli tužitelja u zabludu da će mu se ostvariti kupoprodaja stanova te na tako prijevaran način uzeli od njega ukupan iznos od 234.059,00 kn, koji iznos je odgovarao protuvrijednosti od 32.000 eur, a u kojem postupku je tuženik osuđen za kazneno djelo prijevare počinjenog na štetu tužitelja, koja presuda je, uz manju izmjenu u pogledu kazne, postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu Kž-259/2022. Tužitelj je u predmetnom postupku, u svojstvu oštećenika, podnio imovinskopravni zahtjev koji je bio djelomično prihvaćen od strane Sudova, i to u dijelu od 58.371,00 kuna dok je za ostatak zatraženog iznosa tužitelj upućen u parnicu.

1.1. Obzirom da je tuženik postupao u dogovoru i zajedno s VF, a kojim postupanjem je tužitelju nastala šteta i koje postupanje je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom posl.br. K- 179/2022, to su tuženik i VF solidarno odgovorni za nastalu štetu tužitelju, pa tužitelj traži od suda da, a prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu podneskom od 17.02.2025., donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete isplati 35.786,96 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 12.000,00 eur od 12.07.2007.

-na iznos 12.000,00 eur od 09.11.2007., pa sve do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost činjeničnih navoda tužbe te tužbenog zahtjeva, istaknuo prigovor nedopuštenosti tužbe, obzirom da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka spram tuženika iz razloga što posjeduje pravomoćnu i ovršnu ispravu na temelju koje može zatražiti naplatu utuženog iznosa od VF, osporio tijek zatražene zakonske zatezne kamate te opreza radi istaknuo prigovor zastare.

Tuženik tako osporava da bi zajednički i dogovorno postupao s VF kako bi doveo tužitelja u zabludu oko kupoprodaje navedenih stanova. Naime, sam tuženik je bio prevaren od strane VF te je protiv istog podnio kaznenu prijavu radi kaznenog djela prijevare. Jednako kao i tužitelju, i tuženiku je VF ponudio kupoprodaju stana za 12.000,00 eur, no jednako kao i kod tužitelja do kupoprodaje nikada nije došlo. Tuženik je za VF saznao preko svoje majke i obiteljskog prijatelja i suradnika njegove majke DF. Prvu nekretninu od VF je kupila tuženikova majka te nakon određenog vremena tuženik se javio VF radi kupnje nekretnine te mu je isti ponudio ranije navedeni apartman. VF je nakon potpisivanja ugovora rekao tuženiku da slobodno kaže poznanicima za ovu priliku te je tako i stupio u kontakt s tužiteljem. Iz navedenog je vidljivo da između tuženika i NF nije bilo zajedničkog i dogovornog postupanja, pri čemu tužitelj niti dokazuje zajedničko i dogovorno postupanje tuženika i NF, posebice u odnosu na drugu nekretninu koju je VF prodao tuženiku za koju u tužbi navodi da mu je VF sam pristupio vezano uz kupnju drugog stana te se tužitelj isključivo dogovarao za drugi stan s VF. Nakon primopredaje novca za prvi apartman tuženik više nije imao kontakt s tužiteljem te je nejasno na koji način je tuženik sudjelovao kod prodaje drugog apartmana.

Nadalje navodi kako je i iz iskaza samog tužitelja, koji je sadržan u toč. 13. obrazloženja presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-179/22- 25 od 13. lipnja 2022., vidljivo da je oštećenik, ovdje tužitelj, postavio imovinsko pravni zahtjev prema VF u iznosu od 12.000,00 eur za prvi apartman, 12.000,00 eur za drugi apartman, 1.000,00 eur za navodno etažiranje, 8.200,00 kn koje je navodno dao VF za režije, 2.000,00 kn koje uplatio po uputi VF CF te 130,00 eur za navodne srpske biljege, dok spram tuženika postavlja imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 8.000,00 eur za prvi apartman. Iz gore navedenog iskaza tužitelja vidljivo je da je tužitelj razdvojio odgovornost tuženika i NF. Kada bi tužitelj smatrao da mu VF i tuženik odgovaraju solidarno za cjelokupnih iznos, koji sada potražuje tužbom, tada bi već u kaznenom postupku zatražio ovaj iznos putem imovinskopravnog zahtjeva u ovom iznosu.

U odnosu na tužiteljevo pozivanje na odredbu čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima, tuženik ističe da se u konkretnom slučaju mogu odrediti udjeli tuženika i VF, radi čega ne postoji solidarna odgovornost tuženika i NF. Tako je Općinski kazneni sud u Zagrebu u toč 36. obrazloženja ranije navedene presude poslovni broj: K-179/22-25 od 13. lipnja 2022. zaključio sljedeće: „Također nedvojbeno proizlazi i da je VF zadržao za sebe i iznos od 12.000,00 eura koje mu je oštećenik dao za drugu nekretninu, prema potvrdi koju mu je također izdao, slijedom čega jasno proizlazi da je za prvu nekretninu VF od oštećenika dobio 12.000,00 eura kako je to navedeno i na potvrdi koju je izdao oštećeniku, a da je 8.000,00 eura za sebe zadržao optuženi dok je zatim od oštećenika VF primio i drugi iznos od 12.000,00 eura za drugu nekretninu, dakle ukupno 24.000,00 eura, kako to i proizlazi iz navoda samog svjedoka VF a potvrđeno je izdanim potvrdama.“

Obzirom na navedeni zaključak Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i obzirom na ranije navedeno, posebice na činjenicu da tuženik ni na koji način nije sudjelovao u kupoprodaji drugog apartmana vidljivo je da ne postoji solidarnost obveze u konkretnom slučaju. Naime u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-60/16-177 od 28. lipnja 2021. nedvojbeno su utvrđeni udjeli, odnosno za koji iznos tužitelju odgovora tuženik, a za koji iznos tužitelju odgovara VF. Tako u toč. 57. obrazloženja presude poslovni broj: K-60/16-177 od 28. lipnja 2021. Općinski kazneni sud navodi sljedeće: „Naime u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je oštećeni 1. optuženiku predao ukupno 24.000,00 eura što u protuvrijednosti iznosi 175.688,00 kn, za koji iznos je 1. optuženi pribavio protupravnu imovinsku korist.“ te se navodi: „U postupku je naime nesporno utvrđena činjenica prisvajanja iznosa od 8.000,00 eura od strane 2. optuženika što u protuvrijednosti iznosi 58.371,00 kuna.“ Sve navedeno potvrđuje i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj: Kž-259/2022-8 od 17. veljače 2023., u kojoj presudi Županijski sud navodi sljedeće: “Neosnovano oštećenik ustraje na tome da imovinsko pravni zahtjev u visini od 234.059,00 kn trebaju naknaditi solidarno VF i OF. Osobito zato što je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-60/2016 od 28. lipnja 2021. naloženo VF platiti oštećeniku Vladimiru Zelenika 175.688,00 kuna na ime imovinsko pravnog zahtjeva, a koja presuda je u tom dijelu postala pravomoćna 20. siječnja 2022.“ Obzirom na navedeno tužitelj može jedino utuženi iznos od 24.000,00 eur (protuvrijednost 175.688,00 kn) potraživati isključivo od VF.

Radi navedenog je očito da tuženik odgovora tužitelju samo za iznos od 8.000,00 eur, koji je tužitelju dosuđen u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-179/22-25 od 13. lipnja 2022. i koji iznos nije predmet ovog spora, dok za iznos od 24.000,00 eur, odnosno iznos zatražen ovom tužbom i tužbenim zahtjevom, tužitelju odgovara jedino VF. Sve navedeno potvrđuje i VF u svom iskazu danom pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, a koji iskaz je sadržan u toč. 25. presude poslovni broj: K-179/22-25 od 13. lipnja 2022. . Tako VF navodi da je on isključivo tužitelju prezentirao o kakvim se apartmanima radi i detalje vezane uz kupnju, a tuženik nije znao detalje vezane za to.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.06.2022. posl.br. K-179/22, Presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17.02.2023. posl.br. Kž-259/22, Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28.06.2021. posl.br. K-60/16, Zakonske zatezne kamate, spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-179/22, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., dokaz saslušanjem stranaka te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom 35.786,96 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 12.000,00 eur od 12.07.2007.

-na iznos 12.000,00 eur od 09.11.2007., pa sve do isplate.

4.1. Tužitelj je podneskom od 17.02.2025., konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je pored iznosa utužene glavnice u visini 24.000,00 eur zatražio i isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinskog pravnog zahtjeva iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.06.2022. posl.br. K- 179/22, čime je izvršio preinaku. Budući da je predmetna preinaka učinjena do zaključenja prethodnog postupka to je preinaku sud dopustio raspravnim rješenjem od 11.03.2025. u smislu odredbe čl. 190 st. 1 ZPP-a.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je tuženik stupio u kontakt s tužiteljem preko zajedničkog prijatelja GF, ponudivši mu kupovinu apartmana na moru za 20.000,00 eur, na koju kupovinu je tužitelj pristao te predao tuženiku novac u njegovom autu iako u tom trenutku nije imao pisani ugovor o kupoprodaji već mu je isti tuženik slijedeći dan ostavio u poštanskom sandučiću. Iskazuje kako je u ugovoru o kupoprodaji on bio naznačen kao kupac dok ne zna tko je bio naznačen kao stranka prodavatelj iako navodi da je ugovor o kupoprodaji pročitao. O izvršenoj primopredaji tužitelj i tuženik nisu sklapali nikakve pisane potvrde.

Nadalje navodi kako ga je krajem mjeseca rujna 2007., kontaktirao VF, objasnivši mu kako je on zadužen za prodaju i upis apartmana u Novigradu Istarskom u zemljišne knjige, dok mu je tuženik poslovni partner radi čega je VF na njegov nagovor potpisao i punomoć u njegovom uredu, a kojom prilikom mu je VF ponudio kupovinu još jednog apartmana za 12.000,00 eur, na što je tužitelj pristao potpisujući za predmetni apartman i ugovor o kupoprodaji u kojem se ne sjeća tko je bio strankom prodavatelja. Iskazuje kako je VF, nakon par dana, predao i tih 12.000,00 eur i to kod javnog bilježnika kod kojeg su potpisali i primopredaju novca, a kojom prilikom mu je VF rekao da mu je tuženik za kupovinu prvog apartmana, od onih prvotnih 20.000,00 eur, dao 12.000,00 eur.

Nadalje iskazuje kako je, a nakon kupovine ranije navedena dva apartmana, slijedeće dvije godine, bio u kontaktu s VF, dok nije bio u kontaktu s tuženikom. Tijekom 2009. ili 2010., tužitelj je VF dao i nekakav novac za biljeg za Ambasadu Republike Srbije budući da su apartmani koje je kupio bili njihovi, a zatim je VF dao novac i za režijske troškove tih apartmana te za uknjižbu u iznosu 8.200,00 kuna, kojom prilikom nisu potpisivali nikakve potvrde o primopredaji novčanih iznosa. Iskazuje nadalje kako je, a budući da ga je VF ponovno tražio plaćanje režijskih troškova, ali za drugi apartman, kontaktirao tuženika da se sa istim posvjetuje jer se sjetio kako mu je tuženik rekao da je i on kupio ili će kupiti apartman u istoj zgradi u kojoj je apartman kupio i tužitelj. Tom prilikom tuženik mu je rekao da je s VF na sudu i u MUP-u, obvezavši pri tome tužitelju vratiti 20.000,00 eur. Tužitelj u svom iskazu nadalje navodi kako mu tuženik nikada nije vratio novac, a niti mu je isplaćeno 8.000,00 eur koji mu je dosuđen u kaznenom postupku dok protiv NF nije pokretao nikakve postupke za povrat novca budući da je isti u zatvoru te da je svu imovinu prepisao na svoju suprugu, a dužan je milione. Iskazuje kako se nije upisao kao vlasnik niti jednog apartmana niti je dobio ključeve od istih.

6. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je VF upoznao preko svoje majke koja je preko agencije Remax u kojoj je VF radio, kupila dva stana u [adresa]. Navodi kako je i on posredstvom NF kupio stan u [adresa], a zatim i apartman u [adresa], kupovinu kojeg mu je ponudio upravo VF, za kupovinu kojeg je VF dao i akontaciju, a on njemu ugovor o kupoprodaji u kojem je kao stranka prodavatelj bila navedena neka srpska firma. Tom prilikom VF je ponudio kupovinu i ostalih apartmana u [adresa] radi čega je tuženik kontaktirao svog punca i GF koji ga je uputio na tužitelja. Nakon što je tužitelj pristao na kupovinu apartmana u [adresa], predao je tuženiku 20.000,00 eur koji novac je tuženik zatim proslijedio VF te istom dao kontakt od tužitelja radi daljnje komunikacije. Tuženik nadalje iskazuje kako je VF počeo odugovlačiti i u vezi stanova u [adresa] koje su kupili on i njegova majka radi čega su protiv istog pokrenuli kazneni postupak u kojem je VF oglašen krivim te mu je naloženo vraćanje 850.000,00 kuna. Da su protiv NF pokrenuli kazneni postupak, obavijestio je tužitelja kada se sa istim sastao po pozivu GF, u mjesecu srpnju 2011., a kojom prilikom mu je rekao da VF ništa ne plaća.

Navodi kako nije sudjelovao u pregovorima između tužitelja i NF u vezi kupovine drugog apartmana niti je o tome imao ikakvih informacija te je netočno da se obvezao tužitelju vratiti 20.000,00 eur za kupovinu prvog apartmana jer je taj novac predao VF.

7. Budući da su stranke suglasno iskazivale o vremenu, načinu i razlogu međusobnog upoznavanja to je nedvojbeno utvrđeno kako su se tuženik i tužitelj upoznali preko zajedničkog prijatelja GF sa namjerom da tuženik ponudi tužitelju kupovinu apartmana u Novigradu Istarskom, a za prodaju kojeg apartmana je bila zadužena treća osoba, odnosno VF kao što nije sporno da je tužitelj pristao na kupovinu apartmana te predao tuženiku na ime kupoprodaje 20.000,00 eur, nakon čega je tužitelj daljnju komunikaciju u vezi predmetne kupoprodaje vodio s VF, a tuženika je kontaktirao ponovno radi savjetovanja tek kada je uočio određene probleme u vezi kupoprodaje koju je vodio VF.

7.1. Nadalje, a budući da i tužitelj u svom iskazu navodi kako je, a u vezi kupoprodaje drugog apartmana u Novigradu Istarskom, komunikaciju isključivo vodio s VF koji je tužitelju i ponudio kupovinu drugog apartmana koju ponudu je tužitelj prihvatio te VF na ime kupoprodaje platio 12.000,00 eur, to je nedvojbeno utvrđeno kako tuženik nije sudjelovao u korespondenciji između tužitelja i VF u vezi kupovine drugog apartmana, čime je i iskaz tuženika u tom dijelu cijenjen vjerodostojnim.

8. Nadalje, iz spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-179/22 (raniji broj spisa K-60/16), kojeg je sud čitao na ročištu za glavnu raspravu 06.07.2026., proizlazi

- da je VF Izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika 08.11.2011. posl.br. Ov-24780/2007 i OV-24781/2007, potvrdio da je od ovdje tužitelja na ime kapare primio ukupno 24.000,00 eur koji iznos se obvezao vratiti tužitelju ukoliko ne dođe do realizacije kupovine nekretnina

- da je VF tijekom kaznenog postupka iskazivao kako je na ime dogovorene kupoprodaje prvog apartmana za 20.000,00 eur, primio od ovdje tuženika 12.000,00 eur, ne sporeći niti kako je od ovdje tužitelja na ime dogovorene kupoprodaje drugog apartmana primio 12.000,00 eur

- kako su Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28.06.2021. posl.br. K-60/16 i od 13.06.2022. posl.br. K-179/22, a koje su potvrđene i djelomično preinačene Presudama Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 20.01.2022. posl.br. Kž-242/21 i od 17.02.2023. posl.br. Kž-259/22, VF i ovdje tuženik oglašeni krivima i to tuženik za osnovno kazneno djelo prijevare opisanog i kažnjivog po čl. 236 st. 1 KZ/11 jer je stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu 58.371,00 kuna/8.000,00 eur, dakle manju od 60.000,00 kuna, dok je VF oglašen krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare opisanog i kažnjivog po čl. 224 st. 1 i st. 4 KZ/97 jer je stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu 175.688,00 kuna/24.000,00 eur.

9. Slijedom navedenog nedvojbenim se utvrđuje kako su, a u vezi kupoprodaje prvog apartmana u Novigradu Istarskom, tuženik i VF bili u svojevrsnom ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 835 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26 dalje u tekstu ZOO) te je tuženik postupajući po nalogu NF da pronađe kupce za kupovinu apartmana u Novigradu Istarskom, stupio u kontakt s tužiteljem ponudivši mu kupovinu predmetnog apartmana za 20.000,00 eur, a zatim, nakon što je tužitelj prihvatio ponudu za kupoprodaju te predao tuženiku 20.000,00 eur od kojeg iznosa je 12.000,00 eur predao VF dok je za sebe zadržao 8.000,00 eur, daljnju korespondenciju u vezi kupoprodaje prepustio tužitelju i VF.

Nastavno na navedeno, a budući da je tužitelju kupoprodaju drugog apartmana vrijednosti 12.000,00 eur, ponudio upravo VF sa kojim je tužitelj u pogledu kupoprodaje vodio svu korespondenciju, to tužitelj nije dokazao da bi u pogledu kupoprodaje drugog apartmana vrijednosti 12.000,00 eur, tuženik i VF bili u ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 835 ZOO-a, ne dokazujući pri tome niti da bi tuženik na bilo koji način bio upoznat i sudjelovao u pregovorima oko kupoprodaje tog drugog apartmana.

9.1. Da tuženik nije posredovao između tužitelja i VF u vezi kupoprodaje drugog apartmana u Novigradu Istarskom vrijednosti 12.000,00 eur, niti je sudjelovao u pregovorima u vezi predmetne kupoprodaje, već je posredovao isključivo i samo u vezi kupoprodaje prvog apartmana vrijednosti 20.000,00 eur od kojeg iznosa je tuženik 12.000,00 eur proslijedio VF dok je razliku od 8.000,00 eur zadržao za sebe, jasno proizlazi i iz pravomoćnih Presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28.06.2021. posl.br. K-60/16 i od 13.06.2022. posl.br. K-179/22, a kojima je ovaj sud, u pogledu činjeničnog opisa kaznenog djela kao i kaznene odgovornosti okrivljenika ovdje tuženika, vezan u smislu odredbe čl. 12 st. 3 ZPP-a.

9.1.1. Naime, navedenim pravomoćnim presudama Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, tuženik je oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine- prijevarom-opisano po čl. 236 st. 1 KZ/11 jer je ovdje tužitelju, u dogovoru s VF, neistinito naveo da posredovanjem njega može povoljno kupiti stan za 20.000,00 eur, a kojim kaznenim dijelom je za sebe pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu 8.000,00 eur što je iznosilo 58.371,00 kuna. Stoga, a budući da je tuženik oglašen krivim za osnovno kazneno djelo prijevare opisanog i kažnjivog po čl. 236 st. 1 KZ/11 jer je stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu 58.371,00 kuna/8.000,00 eur, dakle manju od 60.000,00 kuna, i to u vezi kupoprodaje prvog apartmana vrijednosti 20.000,00 eur dok je VF oglašen krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare opisanog i kažnjivog po čl. 224 st. 1 i st. 4 KZ/97 jer je stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu 175.688,00 kuna/24.000,00 eur i to u vezi kupoprodaje prvog apartmana vrijednosti 20.000,00 eur i drugog apartmana vrijednosti 12.000,00 eur, to je nedvojbeno kako tuženik nije sudjelovao u pregovorima između tužitelja i VF oko kupoprodaje drugog apartmana vrijednosti 12.000,00 eur.

9.1.2. Nastavno na navedeno, a uz nespornu činjenicu kako je tužitelj u vezi kupoprodaje apartmana vrijednosti 20.000,00 eur predao tuženiku navedeni iznos te uzimajući u obzir ranije navedenu pravomoćnu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.06.2022. posl.br. K-179/22, to je neistinitim cijenjen iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo kako je predao VF svih 20.000,00 eur jer je upravo suprotno utvrđeno navedenom pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kojom je sud u smislu odredbe čl. 12 st. 3 ZPP-a, vezan.

10. Nadalje, a uz nespornu činjenicu kako ugovorene kupoprodaje apartmana u vrijednosti 20.000,00 eur te u vrijednosti 12.000,00 eur nisu realizirane u smislu odredbe čl. 376 ZOO-a u vezi odredbe čl. 115 i čl. 120 sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 81/15-pročišćeni tekst, 94/17 dalje u tekstu ZVDSP-a), budući da je VF za sebe zadržao ugovorenu kupoprodajnu cijenu za prvi apartman u iznosu 12.000,00 eur te 12.000,00 eur na ime kupoprodajne cijene za drugi apartman dok je tuženik na ime kupoprodajne cijene prvog apartmana zadržao 8.000,00 eur, što znači da prodavatelju nikada nisu isplaćeni ugovoreni iznosi kupoprodajne cijene niti je tužitelj stekao posjed niti pravo vlasništva predmetnih apartmana, čime su tuženik i VF počinili kazneno djelo prijevare za koje kazneno djelo su pravomoćno osuđeni kako je ranije navedeno, to je tužitelju u smislu odredbe čl. 1046 ZOO-a, nastala šteta u ukupnom iznosu 32.000,00 eur za koju su u smislu odredbe čl. 1045 st. 1 ZOO-a, odgovorni VF i to u iznosu 24.000,00 eur i tuženik za iznos 8.000,00 eur.

11. Valjalo je nadalje utvrditi jesu li tuženik i VF, a unatoč činjenici da je ranije navedenim pravomoćnim presudama utvrđena visina štete nastale počinjenjem kaznenog djela prijevare za koje su optuženici (VF i ovdje tuženik) oglašeni krivima te da su upravo temeljem tako utvrđene ostvarene koristi za svakog pojedinog optuženika okarakterizirana kaznena djela prijevare i to za ovdje tuženika kao osnovno kazneno djelo opisano i kažnjivo po čl. 236 st. 1 KZ/11 budući da je kaznenim djelom stekao korist u iznosu 8.000,00 eur, a za VF kao kvalificirano kazneno djelo prijevare opisano i kažnjivo po čl. 224 st. 1 i st. 4 KZ/97 budući da je kaznenim djelom stekao korist u iznosu 24.000,00 eur, u kojim iznosima je oštećeniku ovdje tužitelju, usvojen imovinski pravni zahtjev u odnosu na svakog optuženika zasebno, solidarno odgovorni tužitelju za sveukupno nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1107 st. 1 ZOO-a, kako to tvrdi tužitelj.

12. Naime, iako je tuženik, a u vezi kupoprodaje apartmana vrijednosti 20.000,00 eur, pristupio tužitelju po nalogu NF, nedvojbeno je kako je tužitelj, a nakon što je predao tuženiku 20.000,00 eur, svu daljnju korespondenciju u vezi predmetne kupoprodaje vodio s VF, a ne s tuženikom. Isto tako tužitelj u svom iskazu ne spori kako je u vezi kupoprodaje drugog apartmana vrijednosti 12.000,00 eur, pregovore vodio isključivo s VF, iz čega nedvojbeno proizlazi kako tuženik nije bio upoznat niti je sudjelovao u pregovorima oko kupoprodaje drugog apartmana vrijednosti 12.000,00 eur.

12.1. Kada se uz navedeno uzme u obzir i činjenica kako se upravo VF, Izjavama kod javnog bilježnika, obvezao tužitelju, u slučaju da se kupoprodaje ne realiziraju, vratiti ukupno 24.000,00 eur od kojeg iznosa je 12.000,00 eur primio u vezi kupoprodaje apartmana vrijednosti 20.000,00 eur te 12.000,00 eur u vezi kupoprodaje apartmana vrijednosti 12.000,00 eur, tada sud ne nalazi da bi tuženik zajedno s VF prouzročio tužitelju štetu u iznosu 24.000,00 eur za koju bi bio solidarno odgovoran u smislu odredbe čl. 1107 st. 1 ZOO-a.

13. Stoga, a budući da nije utvrđeno da bi tuženik na bilo koji način bio involviran u pregovore između tužitelja i NF u vezi kupoprodaje drugog apartmana vrijednosti 12.000,00 eur, a niti je tuženik u vezi navedene kupoprodaje oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare, već je oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare u vezi kupoprodaje prvog apartmana vrijednosti 20.000,00 eur od kojeg iznosa je stekao korist u iznosu 8.000,00 eur u kojem iznosu je tužitelju ranije navedenom pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda dosuđen imovinsko pravni zahtjev, to su po mišljenju suda na taj način jasno utvrđeni udjeli svakog optuženika u nastaloj šteti u smislu odredbe čl. 1107 st. 3 ZOO-a, pa su neosnovani navodi tužitelja da bi tuženik solidarno s VF odgovarao tužitelju za štetu u iznosu 24.000,00 eur koju je počinio VF.

13.1. Slijedom navedenog, a budući da tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke štete u smislu odredbe čl. 1045 u vezi odredbe čl. 1046 sve ZOO-a kao niti solidaritet obveze tuženika u smislu odredbe čl. 1107 st. 1 ZOO-a, to je u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu 24.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđen iznos štete pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i to za razdoblje od kada je tuženiku predao novac (11.07.2007.) do pravomoćnosti presude Općinskog kaznenog suda od 13.06.2022. posl.br. K-179/22, odnosno do 17.02.2023. kako je to i utvrđeno uvidom u izdanu klauzulu pravomoćnosti i to u iznosu 11.786,96 eur.

15. Naime, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.06.2022. posl.br. K-179/22 koja je postala pravomoćna 17.02.2023., tužitelju je kao oštećeniku dosuđen imovinsko pravni zahtjev u iznosu 8.000,00 eur, što je tada predstavljalo kunsku protuvrijednost u iznosu 58.371,00 kuna. Međutim predmetnom presudom nije odlučeno i o isplati zakonskih zateznih kamata na glavnicu od 15.07.2007. do isplate, isplatu kojih je oštećenik tražio odštetnim zahtjevom od 12.03.2012., već je okrivljeniku ovdje tuženiku naložena isplata u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

15.1. Kako je tuženik pravomoćnom presudom oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare kojim je 11.07.2007. ostvario imovinsku korist u iznosu 8.000,00 eur što je tada u kunskoj protuvrijednosti iznosilo 58.371,00 kuna, to je obveza naknade štete dospjela u trenutku nastanka štete, odnosno 11.07.2007., pa je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos štete od dospijeća odnosno od 11.07.2007. do pravomoćnosti presude iz kaznenog postupka odnosno do 17.02.2023., sve temeljem odredbe čl. 1086 ZOO-a u vezi odredbe čl. 12 st. 3 ZPP-a.

16. Budući da stranke nisu isticale prigovor na matematički izračun nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., niti su istom prigovarale po usmenom saslušanja sudskog vještaka, a koji nalaz i mišljenje je izrađen sukladno zadatku suda te temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporavale, to je nalaz i mišljenje sud prihvatio kao stručan i relevantan dokaz u ovom postupku.

16.1. Nalazom i mišljenjem je utvrđen iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice dosuđene pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.06.2022. posl.br. K-179/22, za razdoblje od 11.07.2007. do 17.02.2023., u iznosu 11.791,32 eur.

17. Međutim budući da tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata u iznosu 11.786,96 eur, dakle u manjem iznosu nego što je nalazom utvrđeno da bi mu pripadalo, to je istom temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a i dosuđeno.

18. Neosnovan je prigovor zastare u smislu odredbe čl. 231, čl. 241 i čl. 245 st. 3 sve ZOO-a u vezi odredbe čl. 236 st. 1 i čl. 81 sve Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 dalje u tekstu KZ/11).

18.1. Predmetno iz razloga što je tuženik presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.06.2022. posl.br. K-179/22 koja je postala pravomoćna 17.02.2023., oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare opisanog i kažnjivog po čl. 236 st. 1 KZ/11, a kojim je tužitelju prouzročena šteta i za koje djelo je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina te zastara kaznenog progona za 15 godina temeljem odredbe čl. 81 st. 1 KZ/11.

18.2. Stoga je, a u smislu odredbe čl. 231 st. 1 u vezi odredbe čl. 241 i čl. 245 st. 3 sve ZOO-a, pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka došlo do prekida zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete te je zastara ponovno počela teći pravomoćnošću kaznene presude kojom je okrivljenik, ovdje tuženik oglašen krivim (tako i VS RH u odlukama Rev-226/2022 od 04.10.2022.), čime je prigovor zastare neosnovan obzirom da je zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata, tužitelj postavio podneskom od 17.02.2025..

19. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa).

Tužitelju je tako priznat trošak za sastav tužbe u iznosu 500,00 eur, žalbe u iznosu 250,00 eur, za sastav podneska od 17.02.2025., 10.06.2025., za pristup na ročišta 11.03.2025. i 06.07.2026. za svaku radnju u iznosu po 1.000,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 5.937,50 eur.

Uzimajući u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh obje stranke u postupku, prema kojem uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu i visinu zahtjeva ukupno iznosi 66% (uspio sa po 33 % u osnovi i visini zahtjeva) to tužitelju pripada pravo na 32% troška u iznosu 1.900,00 eur kojem je u cijelosti kao nužan pribrojen trošak vještačenja u iznosu 450,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 143,23 eur te presude u iznosu 239,00 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskih pristojbama, čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 2.732,23 eur.

Na tako određen trošak tužitelju su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 478,00 eur

2. pun. tuženika