Poslovni broj: Usž-3508/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke IV. i VI. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5116/2024-6 od 23. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuju se točke IV. i VI. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5116/2024-6 od 23. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/671, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 3. srpnja 2023. Točkom II. izreke presude usvojen je prigovor podnesen 12. lipnja 2023. te je točkom III. izreke presude oglašeno ništavim rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/379, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-6 od 18. svibnja 2023. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog postupka u iznosu od 127,08 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude. Točkom V. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude. Točkom VI. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1267, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 15. studenoga 2016. na način kako je određeno izrekom tog rješenja.
2. Protiv točki IV. i VI. izreke presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prema Tbr. 24. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.-dalje: Tarifa) za sastavljanje prigovora odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 22 uvećana za 25%. Prema Tbr. 22. Tarife u svim procjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. t. 1. i osnovicu za obračun čini ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine, a prema Tbr. 46 na sve obavljene radnje se obračunava pripadajući PDV. Tužiteljica naglašava da ukoliko je vrijednost predmeta spora u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu neprocjenjiva, iznos troška upravnog postupka bi bio 2 EUR x 50 bodova uvećano za 25% na temelju Tbr. 24, sve uvećano za 25% temeljem Tbr. 46., sve uvećano za 2,65 EUR pristojbe, a što bi ukupno iznosilo 158,90 EUR, a ne 127,08 EUR koliko je dosudio prvostupanjski sud. Nadalje, ukoliko je vrijednost predmeta spora u upravnom postupku procjenjiva sud je bio dužan izvesti dokaze na okolnost utvrđenja VPS-a. S obzirom da je predmet upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu mjesečna novčana naknada tužiteljici i to u visini točno određenog mjesečnog iznosa proizlazi da su isti iznosi ne samo moguće procjenjivi, nego i kvantitativno jasno definirani u svojoj ukupnosti s obzirom na razdoblje primanja te mjesečnim i/ili jednogodišnjim iznosima. Stoga je i iz tog razloga sud pogrešno primijenio predmetne odredbe. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i pristupa na ročište od 16. srpnja 2025., a glede ostalih troškova odbijen je zahtjev jer da isti nisu bili nužni za vođenje spora pa onda ni opravdani. Međutim, tako ni nazočnost tužiteljice na ročištu 16. srpnja 2025. nije bila nužna jer bi bilo održano i bez nje. Također, netočno je da bi se navodi iz podneska od 5. listopada 2023. mogli iznijeti i u tužbi jer je tužba prethodila odgovoru na tužbu tuženika, a u tom podnesku se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu. Također, tužiteljica podneskom od 1. ožujka 2024. obrazloženo podnosi zahtjev za naknadom troškova postupka, a tada važeći zakon nije propisivao dodatni rok od 15 dana za postavljanje zahtjeva za naknadu troškova postupka u upravnim sporovima koji završava ju bez održavanja glavne rasprave. Smatra da joj je prvostupanjski sud trebao priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude pri čemu upućuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji pravo na naknadu troškova za pristup na ročište za objavu presude povezuje s pravom na pristup sudu zbog saznanja o razlozima presude i dostave presude i u odnosu na tok paricijskog roka. Naglašava da je tražila naknadu troškova čekanja na raspravu dana 16. srpnja 2025. koja je kasnila 10 minuta, a što je konstatirano na raspravnom zapisniku. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u osporavanome dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u dijelu pobijanom žalbom i u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., 39/26.-dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Prema odredbi članka 148. stavka 1. ZUS-a o naknadi troškova odlučuje sud na zahtjev stranke. Prema stavku 2. istog članak ZUS-a stranka je dužna u zahtjevu navesti troškove za koje traži naknadu.
7. Nije sporno da je tužbom pobijanim rješenjem tuženika odbijen prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/379, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 18. svibnja 2023. kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturi i sport, KLASA: UP/I- 551-06/16-013/1267, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 15. studenoga 2016. na način kako je određeno izrekom tog rješenja. Međutim, prvostupanjsko tijelo je već ranije rješenjem, KLASA: UP/I-551-06/17-014/48, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 19. listopada 2017. utvrdilo prestanak prava tužiteljice koje joj je bilo priznato navedenim rješenjem od 15. studenoga 2016. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je presudom, točkama I., II. i III. izreke, poništio navedeno rješenje tuženika i usvojio prigovor tužiteljice te je oglasio ništavim navedeno prvostupanjsko rješenje od 18. svibnja 2023. zbog stvarne i pravne nemogućnosti izvršenja (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine broj 47/09. i 110/21. -dalje: ZUP). Navedene točke I., II. i III. izreke prvostupanjske presude tužiteljica žalbom ne osporava.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je točkom IV. izreke presude tužiteljici priznao zatraženi trošak upravnog postupka koji se odnosi na sastav prigovora po opunomoćeniku pozivom na odredbu Tbr. 24. Tarife i to u onom iznosu koji je tužiteljica i tražila, stoga ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore kojima u žalbi osporava taj iznos troška koji je tražen i kao takav primjenom Tarife i dosuđen.
9. Prvostupanjski sud je tužiteljici priznao i trošak upravnog spora, pozivom na citiranu odredbu članka 147. ZUS-a, budući da je u tom upravnom sporu uspjela i to trošak sastava tužbe i pristupa na jedno ročište u iznosu od 1.250,00 EUR za svaku od tih radnji. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je smatrao prvostupanjski sud da tužiteljici ne pripada trošak sastava podnesaka od 5. listopada 2023., 1. ožujka 2024. i 14. srpnja 2025. Ovo iz razloga jer bi i bez tih podnesaka prvostupanjski upravni spor bio riješen na naprijed navedeni način pa zatraženi trošak nije opravdan, kao ni zatraženi trošak vezan za pristup na ročište za objavu presude iz istog razloga pa navedeni troškovi nisu bili nužni ni opravdani za vođenje spora.
10. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčiju odluku o troškovima, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
12. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
